zbornikpmf2005kn

ZBORNIK RADOVA PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET SVEZAK GEOGRAFIJA Izdavač: Univerzitet u Tuzli Prirodno-matematički fakultet Za izdavača: Dr. Refik Fazlić, dekan Odgovorni urednik: Dr. Refik Fazlić, dekan Uređivački odbor: Dr. Salih Kulenović, vanredni profesor Dr. Izet Ibreljić, redovni profesor Dr. Safet Nurković, redovni profesor Dr. Ibrahim Ahmetaj, vanredni profesor Dr. Muriz Spahić, redovni profesor Dr. Fadil Omerović, docent Dr. Ibrahim Bušatlija, redovni profesor Štampa: "OFF-SET" Tuzla Za štampariju: Sadika Murić, direktor Tiraž: 150 komada Izlazi godišnje Odlukom Senata Univerziteta u Tuzli, broj 03-6125-11.8/04, od 17.12.2004.godine odobreno je izdavanje ovog zbornika. Prema mišljenju Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, broj 04-15-59-1/05, od 06.01.2005. godine ovaj Zbornik je, shodno članu 18. tačka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, oslobođen plaćanja poreza na promet. ISSN: 1840-0515

S A D R Ž A J

1. GLOBALIZACIJA U EKONOMSKO-GEOGRAFSKOM KONTEKSTU GLOBALIZATION IN ECONOMIC-GEOGRAPHICAL CONTEXT Dr. I. Ibreljić………………………………………………………………….. 7 2. TERITORIJALNE ASPIRACIJE SRBIJE PREMA BOSNI I

HERCEGOVINI

TERRITORIAL ASPIRATION OF SERBIA IN THE DIRECTION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

Mr. I. Bijedić, S. Ahmetbegović, Dr. S. Omerbegović……………………….. 15 3. RAZMJEŠTAJ RASELJENOG I PROGNANOG STANOVNIŠTVA IZ

OPĆINE SREBRENICA NA PODRUČJU OPĆINE TUZLA

DISPOSITION OF DISPLACED (EXPELLED) POPULATION OF SREBRENICA MUNICIPALITY IN THE MUNICIPAL AREA OF TUZLA

Dr. S. Kulenović, Mr. A. Suljić……………………………………………… 25 4. RAZMJEŠTAJ RASELJENIH I PROGNANIH STANOVNIKA OPĆINE

SREBRENICA NA PODRUČJU OPĆINE ŽIVINICE

DISPOSITION OF DISPLACED AND EXPELLED INHABITANTS OF SREBRENICA MUNICIPALITY ON AREA OF ŽIVINICE MUNICIPALITY

Mr. A. Suljić, A. Kadušić, F. Kudumović……………………………………. 33 5. NEKA NOVA OBILJEŽJA URBANIZACIJE U BOSNI I HERCEGOVINI SOME NEW FEATURES OF URBANI SATION IN BOSNIA AND

HERZEGOVINA

Dr. R. Nurković……………………………………………………………….. 41 6. DEVASTACIJA URBANIH SADRŽAJA NA PODRUČJU TUZLANSKOG

KANTONA U PERIODU AGRESIJE NA R BiH 1992-1995. GODINE

DEVASTATION OF URBAN INFRASTRUCTURE ON AREA OF TUZLA CANTON IN A PERIOD OF AGGRESION ON R BH 1992-1995.

A. Kadušić, S. Smajić……………………………………................................ 53 7. MORFOIZOHIPSE ZALIVA NEUM-KLEK REKONSTRUKCIJA

RELJEFA PO KARTAMA

MORPHOISOHYPSES NEUM-KLEK BAY REKONSRUCTION OF RELIEF ON THE MAPS

Dr. F. Omerović……………………………………………………………….. 61

8. KLIMATSKE KARAKTERISTIKE TUZLE CLIMATE CHARACTERISTICS OF TUZLA S. Smajić……………………………………………………………………… 71

9. KLIMA KAO FAKTOR TURISTIČKE VALORIZACIJE

OPĆINE SANSKI MOST

THE CLIMATE AS A FACTOR TOURIST VALORIZATION OF SANSKI MOST MUNICIPALITY

A. Islamović…………………………………………………………………… 83 10. OSNOVNA MJERENJA PO TOPOGRAFSKIM KARTAMA BASIC MEASURING ON THE TOPOGRAPHICAL CHARTS S. Ahmetbegović……………………………………………………………... 93

Zbornik radova PMF 2, 7 – 14 (2005) Originalni naučni rad

GLOBALIZACIJA U EKONOMSKO-GEOGRAFSKOM KONTEKSTU

GLOBALIZATION IN ECONOMIC-GEOGRAPHICAL CONTEXT

Dr. Izet Ibreljić, redovni profesor, Ekonomski fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt

Kao što je odavno poznato globalizacija znači različite stvari za različite ljude i razne narode. Predmet razmatranja ovog rada su savremeni globalizacijski procesi sa aspekta ekonomske geografije pri čemu se analiziraju specifičnosti ovog fenomena u geoprostoru u njegovom pozitivnom i negativnom kontekstu. Problemi se nastoje posmatrati van aktuelnog političkog polja odlikovanog dvjema ideologijama: antiglobalizmom i neoliberalizmom. Pokušava se "globalizaciju odozdo" suprostaviti "globalizaciji odozgo" sa krajnjim ciljem njene humanizacije i socijalizacije. Pri tome se analizira i savremena ekonomska geografija kao posebna geografska disciplina te "nova ekonomska geografija kao proizvod globalizacije" i novog ekonomskogeografskog posmatranje svijeta.

Ključne riječi: globalizacija, geografija, ekonomija

Abstract

As it is known long since, globalization means different things for a different people and various populations. The subject of consideration of this paper are current globalization processes from the aspect of economic geography, where the analysis of this phenomenon in geo space in its positive and negative context is also done. The effort is made to view the problems outside the actual political field distinguised with two ideologies: antiglobalizm and neoliberalizm. The attemp is made to "globalization under" confront with "globalization above" with the final goal of its humanization and socialization and new economic-geographical seeing of the world.

Key words: globalization, geography, economy

I. Ibreljić

8

Uvod

Globalizacija kao specifičan fenomen je sa sobom donijela niz protivrječnosti pa otuda i čitav dijapazon različitih mišljenja o njoj. Za globalofile ona je jedan od bitnih činilaca napretka u svakoj zemlji pri čemu se naglašava njena uloga u mogućnosti asimilacije pozitivnih dostignuća drugih, dok je za globalofobe to posebna mogućnost da se svijet oblikuje prema potrebama i modelima velikih. Kao i obično istina je negdje na sredini te se ulozi globalizacije u savremenom svijetu može prići sa manje kritičkih odnosno umjereno kritičkih pozicija. Pri tome je neophodno što jasnije određenje pojma globalizacije u kontekstu nove realnosti svijeta te kontrole dinamike globalizacijskih promjena i uređivanje svijeta na dobrobit cijelog čovječanstva za što je neophodna i direktna akcija koja obavezno podrazumijeva i viziju što danas najčešće nije slučaj.

Uticaj savremene globalizacije na geografsku nauku je danas veoma prisutan i ogleda se ne samo kroz djelovanje akademskih geografa nego i kroz djelovanje geografa praktičara a tradicionalno geografsko mišljenje sve više ustupa mjesta globalnogeografskom razmišljanju. Nove geografske discipline koje se javljaju imaju za predmet istraživanja pojava i procesa koji su dugo bili na periferiji interesovanja geografske nauke a javljaju se i neke nove discipline koji donosi vrijeme. Jedna od njih je i nova ekonomska geografija koja je izašla iz anglo-akademskog područja i već zauzima vidno mjesto u geografskoj nauci mnogih zemalja.

Bitna određenja globalizacijskih procesa

Razumijevanje procesa globalizacije u kontekstu savremenog intenziviranja društvenih odnosa i međuzavisnosti širom svijeta i stvaranja jedinstvenog svjetskog političkog i ekonomskog sistema je danas veoma omiljena tema društvenih nauka iz čega se može zaključiti da je i literatura iz ove oblasti skoro nepregledna. Prema A. Giddensu, globalizacija predstavlja "intenzifikaciju društvenih odnosa na svjetskom planu, koja povezuje udaljena mjesta tako da lokalna zbivanja oblikuju događaji koji su se odigrali kilometrima daleko, kao i obratno"1). U njegovoj slici savremenog svijeta pojedinci se danas mnogo više nego ranije identifikuju sa globalnim pitanjima i procesima a to pomjeranje ka globalnoj perspektivi ima dvije dimenzije. Ljudi se naime sve više osjećaju kao dio globalne zajednice a njihova prava i obaveze te osjećaj identiteta nisu ograničeni nacionalnom državom u kojoj žive nego su uključeni u globalnu perspektivu. U ekonomskom-geografskom smislu globalizacija se može definisati kao "proces povezivanja industrijskih i finansijskih aktivnosti na svjetskom tržištu, a na osnovu znanstveno tehnološke i informacijsko-komunikacijske revolucije"2).

Oslanjajući se na anglosaksonsku diskusiju Ulrich Beck razlikuje globalizam (kroz ideologiju neoliberalizma) i globalnost (zasnovanu na tezi da odavno živimo u jednom "svjetskom društvu") od globalizacije kojom označava "procese, nakon kojih će nacionalne države i njihov suverenitet biti poprijeko povezani putem transnacionalnih posrednika, te će tako njihove prilike za vlašću, njihova orjentacija, identiteti i mreže biti obuzdani"3). Interpretirajući navedenu definiciju A. Pažanin ističe da "historijska osobitost savremene globalizacije leži prema Becku u širenju prostora, u stabilnosti kroz

1) M.Haralamos, H.Holborn, Sociologija, teme i perspektive, Golden Marketing, Zagreb, 2002,

str.630 2) M.Staničić, Globalno gospodarstvo i globalizacija, Ekonomski pregled br. 9-10, EI, Zagreb,

2000, str.919 3) Globalizacija (priredio A. Milardović), Pan-liber, Osijek, 1999, str. 66

Globalizacija u ekonomsko-geografskom kontekstu

9

vrijeme, te u socijalnoj gustoći transnacionalnih mreža, veza i struja slika"4). Globalizacija, dakle, čini novi okvir za međunarodne odnose intenziviran nakon hladnog rata a posebno aktueliziran u posljednoj deceniji proteklog stoljeća "Nije to neki prolazan trend. Danas je to međunarodni sistem koji natkriljuje sve i oblikuje unutarnju politiku i međunarodne odnose gotovo svih zemalja, pa ga kao takvog moramo i shvatiti"5).

Ne ulazeći dublje u historiju globalizacijskog procesa može se kao meritorna prihvatiti teza, da je globalizacija "proces s početka povijesti, da ona pojačava svoje efekte od tog vremena, ali da ima iznenadno i nedavno ubrzanje"6). Brzina savremene globalizacije zavisi od više faktora od kojih su svakako dominantni tehničko-tehnološki progres i tempo liberalizacije međunarodnih ekonomskih odnosa. Može se dakle zaključiti da je novo doba svestrane a posebno ekonomske globalizacije nastupilo nakon hladnog rata i za razliku od prethodnih koji su bili rezultirani najvećim dijelom padom cijena transporta temelji se najviše na inovacijama u sektoru telekomunikacijskih troškova te je kao takvo uzdrmalo stare političke i ekonomske strukture ali nažalost nije uspostavilo nove uspješnije sisteme regulacije. Iz tih razloga se danas u debatama na temu savremene globalizacije nameću donekle već klasična pitanja kao npr: Koliko je savremena faza globalizacije nov fenomen u odnosu na ranije faze? Koliko su regionalizacija odnosno slobodna trgovina opoziti globalizaciji odnosno neoprotekcionizamu? U kom stepenu savremena globalizacija usporava odnosno favorizuje razvojne trendove u zemljama u razvoju odnosno usporava tempo održivog razvoja? Kakva je uloga države u globalnoj privredi? Stvara li se u procesu savremene globalizacije novi model društva? itd.7).

U odgovorima na ovakva pitanja treba najprije imati u vidu tranzit iz "multinacionalne ekonomije" iz 1960-ih u "globalnu ekonomiju" početkom 1980-ih koju prati transformacija ekonomske uloge države u kojoj se konstituišu različiti historijski modaliteti i "prelazi iz kejnezijanskog ili fordističkog koncepta na sve više i više neoliberalni"8). Sa tog aspekta se postavlja posebno pitanje da li je multikulturalizam konsekvenca ekonomske globalizacije odnosno kako shvatiti multikulturalnost i univerzalitet kao fundamentalne vrijednosti čovječanstva u novim globalizacijskim vremenima. Pri tom se nameće i pitanje identiteta u globalnom, nacionalnom i lokalnom kontekstu a posebno u kontekstu konvergencije interesa kao npr. između "afganistanskih seljaka koji brane njihov religijski partikularizam” i njihovu nezavisnost i američke strategije pridobijanja kontrole nad naftnim putevima od Kaspije nakon pobjede nad Sovjetima.

U ekonomsko-geografskom teorijskom kontekstu, imajući u vidu pojednostavljeno objašnjenje po kome je globalizacija socijalni proces u cilju sveobuhvatnosti svijeta nijedna od egzistirajućih teorija globalizacije ne pretenduje da da integrativnu analizu lokalizacije, determinanti, strategije i uzroka globalizacije multinacionalnih firmi. "Jedna kompletna teorija MN morala bi ponuditi analitičan, kao i unificiran odgovor na četiri pitanja: gdje se kreću njihove investicije i njihove aktivnosti (proizvodnja, prodaja, finansije, razvoj)? Zašto su one postale MN? Kako i sa

4) A. Pažanin, Etika i politika, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 2001, str.284 5) T. L. Friedman, Lexus i maslina, Izvori, Zagreb, 2003, str. 12 6)W. Malcom, Globalization, London, 1998, prema F.Turek, Globalizacija i globalna sigurnost

Interland, Varaždin, 1999, str. 17 7) Na ove teme može se šire vidjeti između ostalog kod: S.D’Agostino "La mondialisation", Breal,

Paris, 2002, p.11-118 8) A. Bouet, J. L. Cacheux, Globalisation et politiques économiquès, Economica, Paris, 1999,

p.383

I. Ibreljić

10

kojim uticajem na nacionalne i svjetsku ekonomiju?"9 Svjetska proizvodna firma je u manje ili više planetarnom okviru u svom proizvodnom procesu danas čitav lanac dodate vrijednosti iz mnogobrojnih zemalja. Osim toga, koncept svjetskog geoekonomskog industrijskog sistema je izgrađen na interakciji svjetskih granskih sistema sa snažnom interteritorijalnom mobilizacijom kapitala. Vremenom je svjetski privredni sistem postao više tercijarni nego industrijski što ga je potpuno udaljilo od svjetskog postfordizma. Na ekonomskom planu raniji fordovski (ili pak tejlorovski) način proizvodnje u kome se efikasnost ostvarivala rigoroznom direktnom ili indirektnom kontrolom zamijenjen je "naučnim menadžmentom" kojim su se zaposleni uključivali u upravljačku filozofiju uprave.

Osnovne karakteristike savremene globalizacije

Posmatrano teorijski u ekonomsko-geografskom smislu globalizacija bi trebalo da obezbijedi slobodu privređivanja svakom ekonomskom subjektu bez obzira na teritoriju kao i da osigura svakom pojedincu mogućnost nabavke roba po najnižoj cijeni. Osnovna načela globalizacijskog procesa trebaju biti poslovnost i krajnje koristi za cjelokupno svjetsko stanovništvo. U praktičnom životu nije tako te i debate o prednostima i koristima globalizacije dobijaju na intenzitetu a nerijetko prelaze i nedozvoljene okvire.

Zagovornici savremene globalizacije ističu niz njenih prednosti kao što su, prije svega eliminisanje trgovinskih barijera u međunarodnim ekonomskim odnosima, redukcija troškova i poboljšanje kvaliteta, rast društvenog standarda, ubrzani tehnički progres, veća mogućnost izbora pojedinaca itd. Antiglobalisti pak, naglašavaju štetnost globalizacije jer se povećava jaz između bogatih i siromašnih, sve manje poštuju ljudska prava, intenziviraju problemi održivog razvoja, multipliciraju problemi regulacije itd.

Glasogovornici globalizacije uz obavezno restrukturiranje svjetskog kapitalizma i transformaciju Kejnzovog modela države u modernu neoliberalnu, posebno naglašavaju neophodnost širenja granica za dalji razvoj finansijskog, globalizovanog i medijalizovanog kapitalizma. U tom novom historijskom kontekstu neoliberalne revolucije stvaraju se uslovi i za formiranje jednog novog ekonomskog identiteta. Takva strategija novog menadžera uz darvinovsku bitku za efikasnost, je naglašena kontrola komunikacija i ostavljanje po strani svih vrsta paternalizma usljed prenaglašene brige za operativni racionalitet. U procesu kreiranja medijskog identiteta potrebno je prevazići opšte poznate zahtjeve za preduzetničkim sposobnostima (inovativnost, efikasnost, racionalna procjena rizika itd.) i sve raspoložive snage usmjeriti u individualca koji će reprezentovati globalnu firmu u pravom smislu te riječi bez obzira koliko to odstupalo od ranijih menadžerskih poimanja svijeta. Kao takav on će se nalaziti u centru novog globalnog sistema i protežirati neoliberalni koncept u svakodnevnom životu. Po njima nekontrolisana ekonomska i politička moć visokorazvijenih zemalja sve više stvara nezadovoljstvo širom svijeta. Usljed toga se vremenom u aktuelnim debatama o globalizaciji otvaraju mnoga pitanja kao što su: nova raspodjela resursa na globalnom planu, izmjena svjetske finansijske arhitekture, ispoštovana ljudska prava itd. Ukratko, kako navodi "Le Monde diplomatique" (Maj 2004) treba reći ne mnogim stvarima: aroganciji, ekonomskom košmaru, "Vašingtonskom konsesusu", hiperproduktivizmu, islamofobiji itd. Ali i snaći snage i reći da: solidarnosti između 6 milijardi ljudi, egzistenciji obnovljene OUN, Maršalovom planu za Afriku, itd.

Savremeni antiglobalistički pokreti bez obzira da li propagiraju nestanak "čarobnog ekonomskog trougla" (IMF, WB i WTO) ili njegovu reorganizaciju imaju za

9) W. Andreff, Les multinationales globales, La Découverte, Paris, 1996, p.95


11

osnovni cilj napada savremene multinacionalne korporacije koje po njima u današnjem "postpolitičkom svijetu" nameću svoje unificirane modele ponašanja u svakoj prilici obzirom da prodaju "iste stvari svuda na isti način", globalno standardizuju robe i usluge, globalno ujednačavaju ukuse potrošača, homogeniziraju ponudu u stilu makdonalizacije itd. Hiperprodukcija proizvodnje ujedinila je dakle prostor razbivši sve regionalne barijere ali je uz to ujedinjenje istodobno intenziviran i ekstenzivan proces "banalizacije" odnosno "trenutak kod roba u potpunosti osvoji društveni život", (G.Debord, "Društvo spektakla", Beogradski krug, 2002, str.53). Robna globalizacija danas svoju aktivnost sve više širi i na svjetske resurse dobara koja predstavljaju primarnu potrebu (agrarni proizvodi, vodni resursi i sl.) u nerazvijenim dijelovima svijeta čime ih dovodi u potpunu zavisnost od velikih korporacija.

Većina progresivnih intelektualaca smatra da je savremena faza globalizacije još uvijek otvoren i kontradiktoran proces čije je posljedice teško predvidjeti i kontrolisati. Pored niza prednosti ističe se sve više bojazan od posljedica tzv "egoizma bez granica" u budućoj otvorenoj ekonomiji obzirom da se favoriziraju razvijene zemlje odnosno pojačavaju već postojeće obrasci siromaštva u zemljama u razvoju. U sve češćim kampanjama za "globalnu pravdu" zahtijevaju se odgovarajuće globalne norme u raznim oblastima (tehnološke, ekološke, socijalne itd.) te više saradnje u cilju ostvarenja tzv "etičke globalizacije" i sagledavanje svake razvojne odluke u kontekstu njenog uticaja na položaj kako razvijenih tako i nerazvijenih zemalja.

U savremenoj digitalno tehnološkoj revoluciji čiji se kraj još ne nazire velike firme imaju za osnovni cilj što veće usmjeravanje tranzicijskih procesa u željenom smjeru (tehnološki i ekonomski) odnosno što brži razvoj multimedijalnih konglomerata u cilju obezbjeđenja maksimalnog profita. Strateško razvojne prednosti digitalizacije se osobito manifestuju kroz tzv konvergenciju digitalnih medija kojom se brzo eliminišu prednosti klasičnih medija, maksimalno protežiraju globalne strategije i nova tržišta. U digitalnoj revoluciji dakle, novostvorena informaciona infrastruktura nastala spajanjem informatike, telefonije i televizije u multimedij na planetarnom nivou pokušava već odavno da uredi u svjetskim razmjerama kolektivni život u njegovoj materijalnoj dimenziji te da svoju budućnost veže za budućnost svijeta. Time se uz novokreirane ekonomske aktivnosti i mnogobrojne samonikle raznovrsne prateće firme nastoji ovladati dinamikom i određenim segmentima konvegencije u transnacionalnom okviru. Digitalizacija sve više potstiče povezanost usluga vezanih za komunikacije i masovnu kulturu te na taj način sve što kruži mrežama (filmovi, muzika, duhovne tvorevine i sl.) postaje obična komercijalna roba. Na taj način novi multimedijalni divovi nastoje da lokalizujući društvo što prije kreiraju vlastitu viziju i usmjere političku organizaciju svijeta u željenom smjeru proizvodnjom robe "koja će fabrikovati ljudski duh"10) i na taj način ciljano "usmjeravati mišljenje većeg dijela svijeta". (N.Čomski, "Hegemonija ili opstanak", "Ljevak", Zagreb, 2004, str.14)

Informatički prostor današnjih dobro organiziranih firmi koristi tehnologije prisutne na globalnom tržištu, globalne mreže, specifične socioekonomske sisteme koji vode porijeklo ne iz jednom zauvijek datih projekata nego iz procesa političkog i ekonomskog eksperimenta. "Mada im je osnovna pokretačka snaga tehnologija njihova moć potiče od narastajuće uloge institucionalnih veza, između geografski disperziranih nacija država i regiona. U jednom evolucionom smislu institucionalne i tehnološke promjene se uzajamno pojačavaju i stoga neraskidivo isprepliću"11). U novonastalim okolnostima ljudski misaoni proces se sve više iskazuje preko informacijskih mrežnih

10) Šire vidjeti: F. Benhamou, L’économie de la culture, La Découverte, Paris, 2003, p.83-90 11) D. Rosegger, F. T. Carlton, Globalisation, Networks, and Regions", 40th ERSACongress,

Barceelona, 2000.)

I. Ibreljić

12

sadržaja. Prednosti mrežne arhitekure su na današnjem stepenu ljudske spoznaje skoro nemerljive. Informatičke mreže naime, kontinuirano poboljšavaju produktivnost radnog okruženja, pojednostavljuju upravljanje resursima, reduciraju troškove komuniciranja sa klijentima itd.. Na integraciji interneta i intraneta kreira se nova "univerzalna" tehnološka platforma na kojoj se izgrađuju svi savremeni koncepti poslovanja organizacije, sistemi usluga, strategije koje eliminišu mnoge ranije prisutne tehničke i geografske troškove i druge barijere12). Umreženi efikasni poslovni sistemi postaju nužna predispozicija za učešće u novoj ekonomiji. Vremenom se internetski ekonomski prostor profilirao te su uz njega nastali odvojivi ekonomski sektori (proizvođači elemenata internetske infrastrukture, ponuđači internetskih usluga, elektronički trgovci i posrednici i sl.) a internetska populacija uključujući se sve više u elektronično poslovanje je omogućila ogroman rast u pojedinim svjetskim regijama brišući određene tradicijske sklonosti: (npr konzervativnost Evropljana i njihova nesklonost inovacijama).

Globalizaciju ekonomskih aktivnosti u internetskom prostoru omogućuje i činjenica da u komunikacijskom smislu faktički ne postoje nikakva ograničenja a novonastala globalna tržišta nemaju nikakvih geopolitičkih i geografskih obilježja. Iz tog razloga je moguće prihvatiti i prognoze trendova nove ekonomije i nove ekonomske geografije (internet radnici, otvorena korporacija, kupac kao podatak, vječno učenje i sl.) kao sasvim moguće u bliskoj budućnosti. Pri tome se moraju imati u vidu i adaptaciona sposobnost ljudi na nove pravce i intenzitet razvoja a naravno i dugoročne perspektive procesa scientifikacije ljudskog društva. Primjera radi, migracije na planetarnom nivou se danas odvijaju ne samo u okviru globalizacijskih polova (Sjeverna Amerika, Zapadna Evropa, Australija, Japan) već i oko novonastalih centara ekonomske moći ("azijski tigrovi", naftni regioni) a impulsi ove međunarodne mobilnosti rezultiraju i pojavu tzv "hight-tech" migracije13) koja itekako osiromašnje ionako oskudan humano-razvojni potencijal mnogih zemalja u razvoju (karakterističan je ovdje primjer Indije).

Globalizacija i nova ekonomska geografija

Kao jedna od najstarijih nauka geografija je doživjela u vremenu globalizacije takođe velike promjene. Tradicionalna geografija koja objašnjava "zašto je svaka stvar na svom mjestu: planina, rijeka, more, populacija, polje, tvornica, grad, granica, ideja, religija, jezik, umjetnička kreacija, inovacija itd."14) se ubrzano transformiše i sve više uključuje u procese istraživanja globalne ekumene i "transnacionalnih konekcija". "Transnacionalizam" dobija na taj način svuda prisutnu reference za "multiple veze" i interakcijske linije naroda ili institucija preko granica država-nacija. "U epohi globalizacije i globalnih promjena geografi imaju veliku odgovornost kroz istraživanje i obrazovanje u cilju boljeg razumijevanja i očuvanja kulturnog i prirodnog diversiteta"15). Njihova je uloga ključna i u procesu održivog razvoja i međunarodnih

12)D.P.Milanović, D.Galović, M.Misita, Informacioni sistemi menadžmenta, Megatrend

univerzitet primenjenih nauka, Beograd 2003, str. 20 13)Šire na ovu temu između ostalog kod: S. Kamat, A. Mir, B. Mathew, Producing high-tech:

globalization, the state and migrant subjects, u "Globalization, Societes and Education", Vol.2, N°1, March 2004, p.5-23

14) J-R. Pitte, Introduction: du bon usage de la géographi, "La geographie-Acta geographica", "Société de geographie", N°1503, 2001, Paris, p.1

15) G. Glaser, La responabilité des géographes à l’époque de la globalisation, "La geographie-Acta Geographica", N° 1502, p.15


13

programa naučne saradnje te u procesu očuvanja ekosistema i biodiversiteta jer mogu koristiti istovremeno metode društvenih i prirodnih nauka.

U procesu savremene globalizacije ekonomski geografi dobivaju posebno na značaju obzirom da se sve više fokusiraju na institucionalne dimenzije: mjesta, kompanije, tržišta, građanskih društvenih organizacija i institucija obezbjeđujući adekvatan okvir ekonomskih aktivnosti firme lokaliteta, regije i zemlje. U vremenu ekonomske globalizacije oni su pogotovo angažovani u okviru globalnih ekonomskih integracija i globalnih ekonomskih i kulturnih procesa prateći socijalno umrežavanje i sistem inovacija i okrečući se zajedno sa antroplozima analizi "globalno političko-ekonomskoj konjukturi"16).

Bez obzira na izvjesne razlike u definiciji ekonomske geografije po kojima je ona "subdisciplina geografije sa rastućim intenzitetom istraživanja u ekonomiji"17) ili je u okviru teorije lokacije "ekonomska geografija grana ekonomije koja izučava lokaciju proizvodnje u prostoru"18) njena osnovna uloga je veoma heterogena i pojednostavljeno rečeno svodi se na prostorno-ekonomsko istraživanje: malih lokalnih firmi, regionalnih preduzetnika, znanjem kreiranih procesa, strateških alijansi, tehnoloških transfera, umreženih veza itd. što naravno itekako prevazilazi okvire njenog nekadašnjeg osnovnog predmeta istraživanja geografske strukture trgovine i komunikacija. Ona je danas u izvjesnom smislu povezana najviše sa teorijom međunarodne ekonomije u širem i teorijom međunarodne trgovine u užem smislu što u svakom slučaju prevazilazi okvire uskoro posmatrane lokacije.

U 1980-im godinama teorija međunarodne trgovine prolazi kroz tihu revoluciju obzirom da tzv nova teorija trgovine donosi više povrate, imperfektnu konkurentnost i višestruku ravnotežu u svojoj osnovi a od 1990-ih godina je postalo jasno da pomenuta revolucija zahtijeva i adekvatne promjene u ekonomskoj geografiji što rezultira i nastanak "nove ekonomske geografije" koja u odnosu na tradicionalnu geografiju u svijetu ekonomske analize ima posebno mjesto i posebne ciljeve19) koji se bitno razlikuju od ranijih tradicionalno geografskih. Istraživačke metode u novoj ekonomskoj geografiji treba prije svega da uspješno identifikuju ekonomske promjene i procese generisane socio-prostornim događanjima u različitim interakcijama sa globalno-nacionalno-lokalno generisanom skalom valorizacije. Istraživanja savremenih korporacija su osobito važno polje za razumijevanje prostorne ekonomije a s tim u vezi posebna dejstva mjera ekonomske politike u prostoru su takođe predmet istraživanja nove geografske grane. U svakom slučaju izlazeći iz okvira akademskih geografa pravo vrijeme nove ekonomske geografije tek dolazi.

Zaključak

U prezentiranom radu razmatra se fenomen globalizacije u specifičnom ekonomsko-geografskom kontekstu. Pri tome su se pokušalo dati bitna određenja globalizacijskih procesa te analizirati savremene globalizacijske procese na poseban način. Autor se nada da će čitalac saznati barem nešto što mu je interesantno i manje poznato iz ove veoma kompleksne teme. 16)Šire vidjeti: K.N.Rankin, "Anthropologies and geographies of globalization", "Progress in

Human Geography”, Vol27, N°6, Arnold London, 2003, p.708-734. 17)G. Clark, MP. Feldman, M. S Gertler, The Oxford Handbook of Economic, Geography",

Oxford University Press, 2003, p.1. 18)G.Gandolfo, International Trade Theory and Policy, Springer-Verlag, Hamburg, 2001, p.16 19)Šire na ovu temu između ostalog kod P. Krugman: Where in the World is the New

EconomicGeography, u "The Oxford Handbook of Economic Geography", p.49-60.

I. Ibreljić

14

Literatura

1. Andreff W., Les multinationales globales, La Découverte, Paris, 1996. 2. Benhamou F., L’économie de la culture, La Découverte, Paris, 2003. 3. Bouet A., Cacheux J.L., Globalisation et politiques économiquès, Economica,

Paris, 1999. 4. Clark G., Feldman M. P., Gertler M. S., The Oxford Handbook of Economic,

Geography, Oxford University Press, 2003. 5. D’Agostino S., La mondialisation, Breal, Paris, 2002. 6. Friedman T,L., Lexus i maslina, Izvori, Zagreb, 2003. 7. Gandolfo G., International Trade Theory and Policy, Springer-Verlag,

Hamburg, 2001. 8. Glaser G., La responabilité des géographes à l’époque de la globalisation, La

geographie-Acta Geographica, N° 1502 9. Globalizacija (priredio A. Milardović), Panliber, Osijek, 1999. 10. Haralamos M., Holborn H., Sociologija, teme i perspektive, Golden

Marketing, Zagreb,2002. 11. Kamat S., Mir A., Mathew B., Producing high-tech: globalization, the state

and migrant subjects, Globalization, Societes and Education, Vol.2, N°1, March 2004.

12. Krugman P., Where in the World is the New Economic Geography, The Oxford Handbook of Economic Geography, 2004.

13. Milanović D. P., Galović D., M. Misita, Informacioni sistemi menadžmenta, Megatrend univerzitet primenjenih nauka, Beograd 2003.

14. Pažanin A., Etika i politika, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 2001. 15. Pitte J-R., Introduction: du bon usage de la géographie, La géographie - Acta

géographica, Société de géographie, N°1503, Paris, 2001. 16. Rankin K.N., Anthropologies and geographies of globalization, "Progress in

Human Geography", Vol27, N°6, Arnold London, 2003. 17. Rosegger D., Carlton F.T., Globalisation, Networks, and Regions, 40th ERSA

Congress, Barceelona, 2000. 18. Staničić M., Globalno gospodarstvo i globalizacija, Ekonomski pregled br.9-

10, EI, Zagreb, 2000. 19. Turek F., Globalizacija i globalna sigurnost Interland, Varaždin, 1999.


TERITORIJALNE ASPIRACIJE SRBIJE PREMA BOSNI I HERCEGOVINI

TERRITORIAL ASPIRATION OF SERBIA IN THE DIRECTION

OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

Mr. Izet Bijedić, Dr. Sead Omerbegović, docent, Filozofski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Semir Ahmetbegović, asistent, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Sažetak

Megalomanska i ekspanzionistička politika prožeta velikosrpskim aspiracijama prema Bosni i Hercegovini uvijek je kroz historiju bila bezuspješna, ali je za posljedice imala ogromna stradanja stanovništva i materijalnih dobara.Idejnu osnovu za ratove na Balkanu u kojima su učestvovali Srbi sa ciljem stvaranja "Velike Srbije" trebamo tražiti u: "Načertanije" Ilije Garašanina, "Projekat" Stevana Moljevića o homogenoj Srbiji, BiH u djelima Jovana Cvijića i memoranduma SANU od 1986. godine.

I poslije završetka ratova na prostorima bivše Jugoslavije srpski geopolitičari su i dalje ostali na svojim pozicijama stvaranja "Velike Srbije" sa aspiracijama prema teritoriju koji pripada državi Bosni i Hercegovini.

Ključne riječi: teritorijalne aspiracije, "Velika Srbija", agresija, Bosna i

Hercegovina.

Summary

Megalomaniacal and expansion politic pervade by the Great Serbian aspiration in the direction of Bosnia and Herzegovina has always been unsuccessful through the history but for the consequences it always had enormous suffering of population and destruction of tangible goods.

Basic idea for the wars on the Balkan, in which Serbs participate with a goal to create a Great Serbia, we should look in the: "Načertanije" by the Ilija Garašanin, Project of Stevan Moljević about homogeneous Serbia, Bosnia and Herzegovina in the papers of Jovan Cvijić and memorandum SANU from 1986.

After the war ending in the area of ex Yugoslavia, Serbian geo-politicians are remained on their positions of creating Great Serbia with the aspirations in the direction to state Bosnia and Herzegovina.

Key words: territorial aspiration, Great Serbia, aggression, Bosnia and

Herzegovina.

I. Bijedić, S. Omerbegović, S. Ahmetbegović

16

Uvod

Politika "Velike Srbije" od svojih začetaka 1844. godine dakle od Garašanina i "Načertanija" pa i danas, ako i nije imperijalna svakako je imperijalistička. Definicija imperijalizma pri tome je jasna i jednostavna, traže se tuđi teritoriji, pa i oni gdje su Srbi često izrazita manjina. Očito je da se radi o imperijalizmu koji traži tuđe etničke prostore, ne zamarajući se kriterijima.

Za razumijevanje ovog pitanja važno je ukazati na prve klice srpskog teritorijalnog ekspanzionizma. On se začinje u turskom razdoblju kada se Srbi šire prema zapadu, sjeverozapadu i sjeveru, te postaju baštinicima teritorija turskih osvajanja.

Ekspanzionistička težnja Srbije kulminira 1990/91. godine. Od sredine septembra do sredine novembra 1991. godine, oslanjajući se na općine u kojim je osvojio vlast, SDS uspostavlja tzv. srpske autonomne oblasti (SAO) koje su u svim svojim djelovanjima bile nezavisne od centralne vlasti. Kao vrhunac uslijedio je plebiscit srpskog naroda, 9. i 10. novembra 1991. godine, na kojem su Srbi izglasali uspostavljanje tzv. samostalne srpske republike u granicama BiH, s namjerom priključenja ostacima SFRJ.

Ova velikosrpska politika povela je rat u Bosni i Hercegovini sa zastrašujućim posljedicama, koji je trajao od aprila 1992. godine pa sve do 1995. godine odnosno do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Pretpostavlja se da je u gotovo četvorogodišnjem ratu na prostoru BiH stradalo između 100000 i 200000 stanovnika, dok je preko dva miliona stanovnika moralo napustiti svoje domove.

Teritorijalne aspiracije Srbije prema Bosni i Hercegovini po velikosrpskom projektu "Načertanije"

Aspiracije Srbije prema Bosni i Hercegovini artikulisane su u pomenutom velikosrpskom projektu "Načertanije" Ilije Garašanina iz 1844. godine. Ovaj projekt u osnovi ima za cilj stvaranje "Velike Srbije", kao regionalne sile na Balkanu, što se kasnije na neki način i ostvarilo, sve do zadnjeg rata (1992-1995.) godine na prostorima bivše Jugoslavije.

U analizi korijena velikosrpskog nacionalnog programa Ilije Garašanina u projektu "Načertanije" ide se na obnavljanje Dušanovog carstva iz XIV vijeka, uz određene izmjene koje su bile uslov nastanka novih političkih prilika u tom vremenu.

Politička i idejna platforma "Načertanija" bio je spis koga je sačinio poljski knez Adam Czartoryski i njegov specijalni agent za južnoslovenske zemlje panslavistički orijentisan Čeh, Franjo Zach. Poljska je u to vrijeme bila raskomadana između Rusije, Austrije i Pruske, tako da ona po Evropi traži saveznika koji će oslabiti i destabilizirati te zemlje. Djelimično je te saveznike našla u Velikoj Britaniji i Francuskoj, a sve više je pažnje usmjeravala prema Balkanu jer je na osnovu diplomatskih procjena došla do saznanja da bi moglo doći do propasti Turske što bi u mnogome poremetilo odnose između Austrije i Rusije u borbi za otomansko nasljeđe u koje su bile uključene i male balkanske države. Otuda ideja poljskih emigranata u Parizu da prave plan neposrednih aktivnosti Srba i Hrvata na stvaranju jedne južnoslavenske države koja bi nastala na razvalinama austrijske i turske imperije. U svemu ovome oni neposredno kontaktiraju sa "Ilirskim pokretom", Ljudevitom Gajem kao i Ilijom Garašaninom radi ostvarivanja svojih ciljeva. U tom cilju Franjo Zach je napisao "Plan za slovensku politiku Srbije", što će biti idejna i politička osnova "Načertanija", s tim što ga je Garašanin u bitnim segmentima izmijenio, izbacivši sve ono što se odnosi na srpsko–hrvatsku saradnju u

Teritorijalne aspiracije Srbije prema Bosni i Hercegovini

17

stvaranju zajedničke države i sve pojmove koji se odnose na "Južne Slavene", a umjesto njih ubacio pojmove Srbe, "Srpsko carstvo", "Dušanovo carstvo" i drugo.1 On je u svome planu tražio da se na balkanskim prostorima uspostavi srpska hegemonija, jer su Srbi većinski narod, a niko se ne slaže sa rezultatima koje su Srbi postigli Prvim i Drugim srpskim ustankom. Pored ostalog Garašanin kaže da "Srbija mora nastojati da od zdanja turske države sama kamen po kamen odcjepljuje i prima, kako bi se od ovog dobrog materijala na starom i dobrom temelju starog carstva srpskog, opet veliku novu srpsku državu sagraditi i podignuti mogla. Srbija pod turskom vladom, daje se ovo sazidanje i pripraviti, jer se ovakvi poslovi ne mogu u posljednjem magnoveniju preduzimati i srušiti". 2

Prema planu "Načertanija" u sastavu Srbije trebale su ući zemlje: Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, sjeverna Albanija, Srijem, Banat i Bačka.

Neke zemlje, iako su bile u sastavu Dušanovog carstva nisu obuhvaćene kao što su sjeverna Grčka i Makedonija. Garašananinov plan je držan u tajnosti i nije objavljivan sve do njegove smrti 1883. godine, kada je aktiviran, preveden i pohranjen u Bečkom arhivu. Njegovo javno propagiranje nije izvršeno kako ne bi Austrija otkrila pretenzije Srbije prema Banatu, Srijemu i Bačkoj koje su bile u njenom sastavu.

Od tada pa sve do danas "Načertanije" će biti spoljno-politička platforma svih vladara Srbije iz dinastije Obrenovića i Karađorđevića i podloga za izradu svih velikosrpskih planova. Ovo potvrđuje i prvo ozbiljnije tumačenje "Načertanija" koga tumači Dragoslav Stranjković koji kaže "Za njega nije bilo nikakve dileme da je taj program pravi spomenik Jugoslovenstva, čiji je autor bio jedan od najvećih i najuglednijih srpskih političara i državnika dvadesetog vijeka".3

"Načertanije" će svoju reaktuelizaciju do danas doživjeti dva puta, ali će Ilija Garašanin biti priznat kao najveći srpski političar i državnik tek poslije Memoranduma SANU 1986. godine.

Projekat Stevana Moljevića

Svoju prvu značajniju reaktuelizaciju plan "Načertanije" je doživio u Drugom svjetskom ratu, u liku i djelu poznatog četničkog ideologa Stevana Moljevića od 30. juna 1941. godine.

On već u drugoj tački svog projekta kaže: "Srbima se nameće danas prva i osnovna dužnost; da stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati cijelo etničko područje na kojima Srbi žive i da joj osiguraju potrebne strateške i saobraćajne linije i čvorove, te privredna područja kako bi joj bio omogućen i obezbijeđen slobodan privredni, politički i kulturni život i razvitak za sva vremena. Preseljenjem i izmjenom žitelja, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih, a time otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini koji su se dešavali u prošlom ratu, a naročito u ovom sadašnjem, na svome području na kome su Srbi i Hrvati bili izmješani i gdje su Hrvati i Muslimani s planom išli na istrebljenje Srba."4

U "Projektu" Stevan Moljević ističe zahtjeve za novim granicama i kaže: "Osnovna greška u našem državnom uređenju je bila što 1918. godine nisu udarene granice Srbije. Ta se greška mora ispraviti danas ili nikad. Te granice se danas moraju

1 Nijaz Duraković, "Prokletstvo Muslimana", Sarajevo, 1993. godina, str. 138. 2 Isto, str. 138. 3 Nijaz Duraković, "Prokletstvo muslimana", Sarajevo, 1993. godine, str. 139. 4 Isto, str. 138-139.


18

udariti i one moraju obuhvatati cijelo etničko područje na kome Srbi žive, sa slobodnim izlazom na more za sve srpske oblasti koje su nadomak mora. 5

Ta srpska područja su: Crna Gora, Bosna i Hercegovina, sjeverna Dalmacija, Kordun, Banija, Slavonija, tačnije poznata granica Velike Srbije Virovitica-Karlovac-Karlobag. Treba napomenuti da je pomenutom reaktuelizacijom projekta "Načertanije" došlo do širenja "Velike Srbije" i na prostor Hrvatske.

Moljević daje Srbiji oslobodilačku, ujedinjenjiteljsku, misionarsku ulogu u odnosu sa ostalim jugoslovenskim i balkanskim državama gdje on kaže da Srbi svoju istorijsku misiju moraju ispuniti, a moći će to učiniti samo ako budu okupljeni u homogenoj Srbiji i u okviru Jugoslavije koju će zadahnuti svojim duhom i dati joj svoj pečat. Srbi moraju imati hegemoniju na Balkanu, a da imaju hegemoniju na Balkanu, moraju prethodno imati hegemoniju u Jugoslaviji.

Moljević u projektu stvaranja Jugoslavije smatra da je učinjen pogrešan red poteza kada je formirana Kraljevina SHS, koji se više ne smiju ponoviti, jer smatra da su Srbi "Sve dali za Jugoslaviju".

Bosna i Hercegovina u djelima Jovana Cvijića

Veliki srpski antropogeograf Jovan Cvijić u svojoj knjizi "Govori i članci" govori o srpskom i hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovni u članku "Značaj Bosne i Hercegovine za srpski narod":

"Iz izloženog je jasno da su Bosna i Hercegovina po vrednosti naroda, po njenom aktualnom položaju u etnografskoj masi srpsko-hrvatskog naroda i po zgodnoj mešavini pravoslavnih i katolika ključ srpskog problema. Bez njih ne može biti veće srpske države. One su najvažnija oblast i za rešenje srpsko-hrvatskog, a time i jugoslovenskog pitanja".6

U svom članku "Duh i smisao Austro-ugarske uprave u BiH "Jovan Cvijić govori o okupaciji srpske Bosne i Hercegovine, o Austro-ugarskom nastojanju da na pomenutim područjima, razvija katoličko-klerikalni duh, sa ciljem netrpeljivosti između naroda-konfesija.

Domet Cvijićevih težnji za ujedinjenje i formiranje "Velike Srbije" pod plaštom ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca povezuje se sa nastanjivanjem Srba na Dinaridima, što je očita geopolitička aspiracija koja je trajala kratak period (za vijeme odigravanja Balkanskih ratova). To je pokušaj stvaranja "Velike Srbije" na Balkanu koja nije nikad bila regionalna sila.

Interesantno je da Jovan Cvijić u svojoj knjizi "Govori i članci" uopće ne spominje postojanje Muslimana-Muhamedanaca, kako to spominje u drugim radovima. Jasno je da je Austro-ugarska još 1910. godine izvršila popis stanovništva gdje se prostim okom može zaključiti da je i tada relativno većinsko stanovništvo u BiH bilo bošnjačko-muslimansko.

5 Nijaz Duraković, "Prokletstvo muslimana", Sarajevo, 1993. godine, str. 139. 6 Dr. Jovan Cvijić, Govori i članci; Prosvjeta, Beograd, 1980. godina, str. 171.


19

Memorandum SANU 1986. godine

Projekat Velike Srbije "Memorandum" SANU napravila je grupa od 16 akademika SANU, a prvi put se pojavio na stranama "Večernjih Novosti" 24. i 25. septembra 1986. godine. Tekst koji se tada pojavio kod određenog broja ljudi je naišao na odobravanje, a kod drugog na osporavanje.

Na odobravanje je naišao kod Srba koji su smatrali da će na ovaj način ostvariti dominaciju nad ovim teritorijama koje im ni po kom osnovu ne pripadaju.

Takođe su izložena velikosrpska shvatanja kako i na koji način da se Srbija razvije, kakvu i koju ulogu treba da ima na Balkanu i u Evropi.

U "Memorandumu" se na otvoren način podržava nacionalizam i šovinizam, a koji se iskazuje u vidu navodne zabrinutosti za raspad Jugoslavije, a istovremeno zagovara srpski nacionalizam separatističkog tipa. U poglavlju o položaju Srbije i srpskog naroda govori se o zaostajanju razvoja privrede Srbije, neregulisanim državno-pravnim odnosom Jugoslavije i pokrajina, kao i stanju na Kosovu, te posebnu pažnju posvećuje stavu da Srbija u toku Drugog svjetskog rata, u vrijeme Drugog zasjedanja AVNOJ-a, nije ravnopravno učestvovala u donošenju odluka.

O tome se u "Memorandumu" kaže sljedeće: "Ove istorijske činjenice ukazuju da tokom rata Srbija nije bila formalno, a pogotovo ne suštinski u ravnopravnom položaju kada su donešene odluke od dalekosežnog značaja za buduće državno uređenje. To ne znači da se Srbi ne bi dobrovoljno odlučili za federalizam kao najpogodnije uređenje za višenacionalnu zajednicu, već se ima u vidu da su oni bez prethodnih priprema i podrške svojih političkih organizacija, našli u položaju, da u ratnim uslovima prihvate rješenja koja su otvarala široke mogućnosti za njihovo razbijanje. Položaj Srba morao je biti blagovremeno razmotren i regulisan sa stanovišta njihovog nacionalnog integriteta i nesmetanog kulturnog razvitka, a ne da to izuzetno pitanje ostane otvoreno za rješenja koja pogađaju interese srpskog naroda".7

O položaju Srba u drugim republikama u "Memorandumu" se kaže sljedeće: "Izuzimajući period postojanja NDH, Srbi u Hrvatskoj nikad u prošlosti nisu toliko ugroženi, koliko su danas. Rješenje njihovog položaja nameće se kao prvorazredno pitanje". Ovdje se nigdje ne spominje ugroženost Srba u BiH, jer su oni BiH smatrali svojom, u svim varijantama, a na otpor Bošnjaka nikada nisu mogli ni pomisliti.

Tvrdnja akademika iz SANU-a je da izvan Srbije, pogotovo izvan uže Srbije, živi veoma veliki broj Srba, veći od ukupnog broja pripadnika pojedinih drugih naroda. Prema popisu iz 1981. godine van teritorija SR Srbije živi 24% odnosno 1.958.000 Srba, što je znatno više nego što je u Jugoslaviji Slovenaca, Albanaca, Makedonaca, uzetih pojedinačno, a skoro isto toliko Muslimana. Van užeg područja Srbije živi 3.285.000 Srba ili 40,3 % od ukupnog broja. U opštem dezintegrativnom procesu Jugoslavije, tvrdilo se da su istim najteže pogođeni Srbi!

Iznošenjem podataka o Srbima, sastavljači Memoranduma su izrazili želju za stvaranjem "Velike Srbije" pod poznatom parolom "Svi Srbi na okup", a neće proći niti šest godina do pokušaja njenog stvaranja ratom i zločinima u BiH .

Potvrda ovakve politike, na prostoru BiH, očitovala se u vidu genocida, egzodusa i etničkog čišćenja Bošnjaka u periodu od 1992-1995. godine.

7 Časopis Naše teme, br. 1-2, Memorandum SANU, Zagreb, 1989, str 150.


20

Teritorijalne aspiracije Srbije i Crne Gore prema Bosni i Hercegovini u periodu od 1918. godine do II svjetskog rata

Aspiracije Srbije prema Bosni i Hercegovini se mogu posmatrati u novijem periodu, tačnije od stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 01. decembra 1918. godine. Oblik ove države predviđen je Krfskom deklaracijom sredinom 1917. godine, kojom su okončani pregovori između Srpske vlade Nikole Pašića i presjednika Jugoslovenskog odbora dr. Ante Trumbića. Jasno je da u stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Bosna i Hercegovina je minimalno učestvovala i kao takva je po dekretu Aleksandra I Karađorđevića ušla u sastav države SHS.

Prvi Ustav Kraljevine SHS, od 28. juna 1921. godine, poznat kao Vidovdanski ustav, sadržavao je "Turski paragraf" član 135, kojim je određeno da Bosna i Hercegovina ostaje u svojim sadašnjim granicama te da postojeći okruzi u njoj važe kao oblasti. Time je, iako centralističkim ustavom, garantovan teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Kralj Aleksandar je 6. januara 1929. godine izveo državni udar, uspostavio diktaturu, ukinuo ustav iz 1921. godine, donio zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravno- teritorijalna područja.

Kraljevina SHS je dobila naziv Kraljevina Jugoslavija, a podijeljenja je na devet banovina. Smisao ovog ustava je da ojača kraljevu diktaturu, da sankcioniše državni centralizam, integralno jugoslovenstvo i ograniči građanska prava. Kralj Aleksandar je imao apsolutnu vlast u državi. Na taj način je po prvi put razbijeno političko-teritorijalno jedinstvo BiH.

BiH u historijskim i državnim granicama koje su bile međunarodno priznate, podjelom na banovine, bila je najviše pogođena. Dijelovi njezinog teritorija ušle su u sastav četiri banovine: Vrbaske, Drinske, Primorske i Zetske od kojih su samo dvije (Vrbaska i Drinska) imale sjedište u BiH. Njezin teritorij je razdijeljen i usmjeren izvan njenih historijskih granica, kako bi se na taj način izbrisala bosanska državnost i teritorijalnost.

Sporazumom Cvetković-Maček od 26.08.1939. godine stvorena je koaliciona vlada te osnovana banovina Hrvatska. Velikosrpski radikali, poslije objavljivanja spomenutog sporazuma, su insistirali da se BiH uključi u Srbiju kao prevashodno "srpska zemlja". Vođstvo demokratske stranke zahtijevalo je da buduća srpska jedinica obuhvata: BiH, Crnu Goru, Vojvodinu i Makedoniju. Stojadinovićeva srpska radikalna stranka smatrala je da je pomenutim sporazumom izvršen državni udar i odlučno se protivila bilo kakvoj autonomiji BiH.

Pošto je parolom "Srbi na okup" udružio srpsku intelektualnu elitu: historičara, književnika, pravnika, pod predsjedništvom prof. Slobodana Jovanovića "srpski kulturni klub" se zalagao da se poslije sporazuma Cvetković-Maček geopolitički obilježi srpska etnička cjelina. U vođstvu srpskog kulturnog kluba smatralo se da Srbija polaže pravo na BiH, jer po uvjeravanju njihovih uticajnih članova, bosanski Muslimani čine dio srpskog naroda islamske vjeroispovijesti. Kao posljedica sporazuma Cvetković-Maček javlja se pomenuta ideja o srpskoj zemlji sa sjedištem u Skoplju, a obuhvatala bi: Vrbasku, Drinsku, Dunavsku, Moravsku, Zetsku i Vardarsku banovinu kao jedinstven srpski teritorij. Pomenutim sporazumom sa srpske strane u najgoroj formi izražene su pretenzije prema BiH, koja bi pomenutom podjelom praktično nestala.

Geostratešku poziciju Bosne i Hercegovine u jugoslovenskoj zajednici treba posmatrati fazno i to:

-Podršku ujedinjenju i stvaranju Kraljevine SHS, Bosna i Hercegovina nije dala (osim srpskog dijela stanovništva);


21

-Dominacija Srba u prvoj Jugoslaviji, između dva svjetska rata, dovela je do sukoba srpskih i hrvatskih političkih elita, dok su bosanski Muslimani Jugoslaviju doživljavali kao vještačku tvorevinu.

Srpske političke elite su smatrale da su aktualizacija i uništenje kulturnih i političkih tradicija autonomnih regija preduslov za stvaranje snažne i jedinstvene države. Suprotno tome političke vođe južnih Slavena, iz bivših austro-ugarskih regija, su zagovarali stvaranje federalnih država, a ne samo ekspanziju postojeće srpske države.

Položaj Bosne i Hercegovine u AVNOJ-evskoj Jugoslaviji

Geostrateški faktori su imali važanu ulogu i u događajima u posljednjoj Jugoslaviji. Ona se nalazila između dva bloka, balansirajući među njima i temeljeći unutarnju stabilnost na toj ravnoteži.

Prozapadne snage držane su na distanci zbog "stvarnog" sovjetskog uticaja. Bosna i Hercegovina u AVNOJ-evskoj Jugoslaviji, kao federalna jedinica, predstavljala je garant stabilnosti nove Jugoslavije pa je zbog toga u mnogim segmentima ispaštala.

Na nacionalnom planu velikosrpski projekt korištenja BiH bio je prisutan u formi politike bratstva i jedinstva, a koji je posebno fokusiran na instaliranje "Jugoslovenstva", kako bi se Bošnjaci-Muslimani uhvatili u zamku, što se kasnije i obistinilo.

U BiH se do detalja provodi prepoznatljiva velikosrpska poltika, pod plaštom čuvanja "bratstva i jedinstva", a sve na račun Bošnjaka, tačnije gušenja nacionalne emancipacije istih .

Srpski geopolitičari poslije Titove smrti aktueliziraju granice Republika, dovodeći u pitanje i sami AVNOJ čijim je odlukama Bosna i Hercegovina opstala u svojim historijskim granicama koje su potvrđene još na Berlinskom kongresu 1878. godine.

Viliki udarac na državnost BiH izvršen je donošenjem Ustava iz 1946. godine, kada je odbijena apelacija Huseina Čišića, da se u Ustav unese umjesto pet, još jedna šesta buktinja (Muslimani kao konstitutivni element), što će biti ispravljeno 20 godina kasnije u Ustavu iz 1963. godine. Ovim ustavom ojačana je pozicija BiH, kao države unutar federacije Jugoslavije, što je posebno vidljivo formalnim priznavanjem Muslimana (1971. godine kao konstitutivnog naroda BiH).

Agresija SR Jugoslavije na Bosnu i Hercegovinu od 1992-1995. godine

"U vrijeme međunarodnog priznanja države Republike Bosne i Hercegovine, 6. aprila 1992. godine njena teritorija je skoro u cijelosti bila okupirana od vojnih formacija JNA i njenih saveznika SDS, SRS i sličnih. Još ranije, a naročito od sredine 1991. godine, prvo iz Slovenije, a zatim i Hrvatske dolaze jedinice JNA sa svim vrstama oružja i municije, što još više usložnjava situaciju na ovim prostorima.

Kolika je ta vojna grupacija bila, potvrđuje podatak da je od 17 korpusa tadašnje JNA u Bosni i Hercegovini, u prvim mjesecima 1992. godine, bilo stacionirano u cijelosti ili djelimično 11 korpusa... Njima su se uskoro pridružile i druge brojne srpske oružane formacije i grupe iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske... U osnovi im je bila četnička genocidna politika sa svim obilježjima i ikonografijom koja je bila u Drugom svjetskom ratu." 8

U takvoj situaciji, Bosni i Hercegovini je prijetila opasnost podjele od velikosrpskih krugova. Po njima bi sve teritorije u kojima žive Srbi, bez obzira na brojčani i procentualni sastav, ušle u sastav jedne, isključivo srpske države.

8 Pelidija E., Odbrana Bosne i Hercegovine od agresije 1992-1995. godine, Nauka o odbrani, Unverzitet u Sarajevu, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 1999., str 349.


22

"U periodu od 1992-2003. godine na prostoru cijele BiH dogodile su se krupne demografske promijene. Masovni zločini vršeni nad bošnjačkim stanovništvom od strane srpsko-crnogorskog agresora i vojske RS su dostigli vrhunac u općini Srebrenica kada su srpske agresorske snage okupirale zaštićenu UN zonu Srebrenica 11.07.1995. godine. Okupacijom slobodne teritorije općine Srebrenica, srpske snage su zvjerski pobile 8036 stanovnika bošnjačke nacionalnosti. Uglavnom se radi o stanovništvu muškog spola od 15-59 godina starosti."9

Nakon ovih dešavanja Međunarodna zajednica je odlučila da zaustavi rat u Bosni i Hercegovini dejstvom NATO snaga po položajima srpsko-crnogorskog agresora i vojske RS-a, a ubrzo nakon toga je potpisan Dejtonski mirovni sporazum. Međutim, i poslije završetka rata na prostorima BiH, brojni srpski geopolitičari i dalje govore o stvaranju Velike Srbije, ali sada u nešto izmjenjenim granicama.

Zaključak

Ekspanzionistička politika prožeta velikosrpskim aspiracijama prema Bosni i Hercegovini trajala je kroz historiju, a posljedice te politike su ogromna stradanja stanovništva i materijalnih dobara. Ova politika je svoje aspiracije bazirala na zamislima Ilije Garašanina, Svetozara Moljevića i Memoranduma SANU od 1986. godine. Pored toga ove aspiracije su proizvod historijskih shvatanja srpskih političara i geopolitičara o Srbiji kao regionalnoj sili na prostoru Balkana (Jugoistoka Evrope), pa i šire.

Aspiracije Srbije prema Bosni i Hercegovini artikulisane su u velikosrpskom projektu "Načertanije" Ilije Garašanina iz 1844. godine, koji zanačajniju reaktuelizaciju doživljava u Drugom svjetskom ratu u liku i djelu poznatog četničkog ideologa Stevana Moljevića. U "Projektu" Stevan Moljević ističe zahtjeve za formiranje novih granica koje moraju obuhvatati cijelo etničko područje na kome žive Srbi, sa slobodnim izlazom na more.

Srpaska geopolitička misao nastavlja na isti način sa provlačenjem ideje o Velikoj Srbiji i poslije ratova na prostorima bivše Jugoslavije. Konačno, na osnovu svega izloženog zaključujemo da:

⎯ prvo, očito je da se radi o aspiracijama tj. traži se tuđi etnički prostor, ne uzimajući u obzir kriterije;

⎯ drugo, teritorijalna ekspanzija Srba i posezanja Velikosrba za tuđim, dugotrajan je proces započet još u turskom razdoblju. U pogledu prostorne ekspanzije upravo su Srbi pravi baštinici turskih osvajanja, jer se bez njih ne bi mogli toliko proširiti prema sjeveru i sjeverozapadu u nesrpske prostore. Novije doba, tj. razdoblje međuratne Jugoslavije, označava maksimalno širenje Velike Srbije, budući da je do 1939. godine (nastanak Banovine Hrvatske) predratna Jugoslavija sa svojim centralizmom i unitarizmom bila zapravo velikosrpska;

⎯ treće, avnojska Jugoslavija s definiranim federalizmom i republikanizmom zadala je najteži udarac ideji Velike Srbije koja, bez obzira na ideološku orijentaciju, nikada zapravo nije nestala s obzora ne samo velikosrpskih ekstremista. Zato je bilo logično da će se u času kada je Jugoslavija postala upitna i bližila svome kraju, ponovno oživljavati ideje "Velike Srbije". S jedne strane riječ je o teritorijalnoj ekspanziji kako bi se okupili svi Srbi bez obzira na

9 Ibreljić I., Kulenović S., Suljić A., Demografske promjene na području općine Srebrenica

nakon njene okupacije 1995. godine, Regionalni ekonomsko-geografski i demogeografski trendovi u jugoistočnoj Evropi, Tuzla, 2005. godina, str. 186.


23

druge etnose i povećao njihov životni prostor, a s druge strane o tome da na takvom povećanom prostoru treba stvoriti odgovarajuće društvene odnose i podlogu za prelijevanje dohotka i vodeću ulogu Srbije.

⎯ četvrto, ideja Velike Srbije i danas je aktuelna kod nekih političkih partija kako u Srbiji tako i izvan nje, a ima podršku i u dijelu srpskog naroda.

Literatura i izvori

1. Cvijić J., Govori i članci, 1980. godine; 2. Časopis Naše teme, br. 1-2, Memorandum SANU, Zagreb, 1989., str. 150.; 3. Duraković N., Prokletstvo Muslimana, Sarajevo, 1993. godina; 4. Jovanović D., Jugoslovensko pitanje i Krfska deklaracija, Beograd, 1967.

godina; 5. Imamović M., Povijesni atlas BiH, Mape i historija, Sejtarija, Sarajevo 2002.

godina; 6. Šehić N., Srpski građanski; politički krugovi prema pitanju preuređenja

države i položaja BiH, Prilozi 4, Sarajevo, 1968. godine; 7. Pelidija E., Odbrana Bosne i Hercegovine od agresije 1992-1995. godine,

Nauka o odbrani, Unverzitet u Sarajevu, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 1999.;

8. Ibreljić I., Kulenović S., Suljić A., Demografske promjene na području općine Srebrenica nakon njene okupacije 1995. godine, Regionalni ekonomsko-geografski i demogeografski trendovi u jugoistočnoj Evropi, Tuzla, 2005. godina.


RAZMJEŠTAJ RASELJENOG (PROGNANOG) STANOVNIŠTVA IZ OPĆINE SREBRENICA NA PODRUČJU OPĆINE TUZLA

DISPOSITION OF DISPLACED (EXPELLED) POPULATION OF SREBRENICA

MUNICIPALITY IN THE MUNICIPAL AREA OF TUZLA

Prof. dr. Salih Kulenović, Mr. Alija Suljić, Prirodno - matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt

Okupacijom UN zaštićene zone Srebrenica, jula 1995. godine, srpske snage (vojska SRJ i bosanskih Srba) brutalno su ubile oko 10.000 i protjerale oko 30.000 osoba bošnjačke nacionalnosti. Pored domicilnog stanovništva općine, čiji je broj iznosio oko 25 hiljada, bilo je i oko 15 hiljada osoba iz drugih općina bosanskog Podrinja. Od oko 20 hiljada preživjelih i protjeranih Bošnjaka općine Srebrenica, njih nešto više od 5 hiljada nalazi se u inozemstvu (zapadna Evropa, SAD-e, Australija i dr.). Manje od tri hiljade srebreničkih Bošnjaka vratilo se na područje prijeratnog prebivališta. Najveći broj raseljenih Srebreničana, koji žive na području Tuzlanskog kantona, živi na području općine Tuzla, njih oko 800 osoba.

Ključne riječi: Srebrenica, Bošnjaci, rat, agresija, raseljena i prognana lica, povratak,

porodice.

Abstract

Occupying the UN protected zone Srebrenica, in July 1995. Serbian forces (army of SRJ and Bosnian Serbs) brutally killed around 10 000 and persecuted around 30 000 people from the Bosniak nationality. Beside domestic population in this municipality, whose number amounts around 25 thousands, were around 15 thousands person from other municipalities from Bosnian Podrinje. From around 20 thousands survived and persecuted Bosniaks from municipality Srebrenica, more then 5 thousands of them is in foreign countries (West Europe, USA, Australia). Less then 3 thousands Bosniak from Srebrenica returned on the residence before the war. Most number of displaced Bosnian from Srebrenica, who are living on area of Tuzla Canton, lives in municipality Tuzla, around 800 of them.

Key words: Srebrenica, Bosniaks, war, aggression, displaced and expelled population,

coming back, families.

S. Kulenović, A. Suljić

26

Uvod

Agresijom SRJ (Srbija i Crna Gora) na nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu, uz pomoć bosanski Srba, došlo je do masovnog stradanja građana BiH. Najviše je stradalo bošnjačko stanovništvo, više od 500.000 protjeranih i oko 100.000 poginulih i svirepo ubijenih.

Sa područja općine Srebrenica, u kojoj je prema popisu 1991. godine živjelo 36.666 stanovnika, a od toga 27572 Bošnjaka, tj. 75 % od ukupnog stanovništva općine, protjerano je svo bošnjačko stanovništvo 1995. godine, a svirepo ubijeno oko 10.000 stanovnika (oko 6000 sa područja općine Srebrenica).

U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, na području općine Srebrenica koja je bila UN zaštićena zona, živjelo je oko 40.000 stanovnika. Pored domicilnog, bilo je i oko 15.000 izbjeglih i protjeranih stanovnika iz drugih općina Podrinja (Bratunac, Zvornik, Vlasenica, Višegrad, Rogatica, Han Pijesak i dr).

Protjerano bošnjačko stanovništvo sa područja općine Srebrenica u julu 1995. godine, pristiglo je, u početku, na područje Tuzlansko-Podrinjskog kantona (danas Tuzlanski kanton), gdje se već ranije nalazilo preko 200.000 raseljenih i protjeranih lica, uglavnom Bošnjaka iz sjeveroistočne Bosne, a bilo ih je i iz drugih okupiranih bosansko-hercegovačkih prostora.

Po dolasku na slobodnu teritoriju, protjerano stanovništvo općine Srebrenica, počelo se nastanjivati na područja drugih kantona, prije svega, na područje Zeničko-Dobojskog i Kantona Sarajevo. Pored nastanjivanja na području Federacije Bosne i Hercegovine, znatan dio Srebreničana emigrirao je izvan granica Bosne i Hercegovine, prije svega u zemlje zapadne Evrope, Sjeverne Amerike i Australije. Prema nezvaničnim procjenama, broj Srebreničana koji žive izvan Bosne i Hercegovine kreće se između 5 i 10 hiljada.

Prema procjenama UNHCR-a, najveći broj interno raseljenih u Bosni i Hercegovini bio je u 1994. godini i iznosio je 1.282.587 osoba svih nacionalnosti.1 Prema istom izvoru, najveći broj raseljenih osoba iz Bosne i Hercegovine, koje su izbjegle u evropske i druge zemlje, bio je u 1996. godini (993.868 osoba), tj. poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Ove procjene UNHCR-a donekle se razlikuju od procjena nevladine agencije «Međunarodni forum Bosna», prema kojima je u periodu 1992-1996. godina, na području Bosne i Hercegovine protjerano i raseljeno oko 714 hiljada stanovnika, a izvan područja Bosne i Hercegovine bilo je oko 1.297.000 bosanskohercegovačkih izbjeglica.2

Prema procjenama Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, u mjesto stalnog boravka do 2004. godine vratilo se oko 1.000.000 prognanih i raseljenih lica. Od toga oko 560 hiljada se odnosi na povratak raseljenih i oko 440 hiljada na povratak izbjeglih osoba.3

Re-registracijom raseljenih i izbjeglih lica na području Bosne i Hercegovine, koja je sprovedena u periodu od novembra 2004. do 31. marta, 2005. godine, ustanovljeno je da je od oko 570.000 osoba, koliko ih je evidentirano 2000. godine, njih oko 300.000 osoba imalo status raseljene osobe. Ovaj broj će se još više smanjiti, prema Ministarstvu za ljudska

1 UNHCR Statistical Yearbook, 2003., p. 86, 87. 2 Povratak prognanih i raseljenih kao uvjet opstanka Bosne i Hercegovine, Dokument br. 1. Međunarodni Forum Bosna, Sarajevo, januar, 1998., str. 8. tab. 6 i 7. 3 Prema zadnjim službenim pokazateljima (ažurirano sa 30.09.2004. godine) u BiH se vratilo ukupno 1.002.668 osoba, od kojih je 440.486 povratak izbjeglica, a 562.182 povratak raseljenih osoba. Izvor: UNHCR statistika, Bilten 2004. MLJPI., str. 34.

Razmještaj raseljenog i prognanog stanovništva iz općine Srebrenica na području općine Tuzla

27

prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, kada se izvrši revizija statusa raseljenih i izbjeglih osoba i upotpune razne baze podataka o raseljenim i izbjeglim licima.4

Ne raspolažemo pouzdanim podacima o broju izbjeglica iz Bosne i Hercegovine koji se nalaze u inostranstvu. Međutim, prilikom re-registracije raseljenih osoba i izbjeglica, krajem 2004. i početkom 2005. godine, iz inostranstva se prijavilo 2591 porodica sa ukupno 9358 članova.5

Razmještaj raseljenih porodica iz Srebrenice po naseljima općine Tuzla

Na području Tuzlanskog kantona živi nešto manje od 5 hiljada Bošnjaka koji su protjerani iz općine Srebrenica u periodu 1992-1995. godine. Od toga broja, na području općine Tuzla živi oko 800 stanovnika koji imaju status raseljene osobe, tj. 301 porodica sa 808 članova (tabela 1).6 Dio prognanog stanovništva općine Srebrenica, u periodu 1995 – 2005. godine, izgubio je status raseljenih osoba, bilo da su odlučili da se trajno nasele na području općine Tuzla, bilo da su im vraćeni ili obnovljeni prijeratni stanovi odnosno kuće, čime su izgubili status raseljenih osoba.

Tabela 1. Naselja općine Tuzla u kojima je smješten najveći broj raseljenih porodica sa područja općine Srebrenica.

Broj porodica Ukupno članova svega u % svega u % Husino 3 1,00 10 1,24 Ljubače 4 1,33 8 0,99 Kiseljak 5 1,66 19 2,35 Lipnica 5 1,66 16 1,98 Mramor 5 1,66 18 2,23 Gornja Tuzla 12 3,99 34 4,21 Simin Han 34 11,30 98 12,13 Mihatovići 56 18,60 162 20,05 Tuzla 164 54,49 412 50,99 Ostala naselja 13 4,32 31 3,84 Ukupno 301 100,00 808 100,00

Od 66 naselja, koliko ih ima općina Tuzla, u 20 naselja žive raseljene osobe sa

područja općine Srebrenica. Najviše porodica raseljenih Srebreničana živi u gradu Tuzli, tj. 164 porodice sa 412 članova. Ostali raseljeni Srebreničani, u većem broju, žive u izbjegličkom naselju Mihatovići (56 porodica sa 162 člana), u Simin Hanu (34 porodice sa 98 članova) u Gornjoj Tuzli (12 porodica sa 34 člana), u Mramoru (5 porodica sa 18 članova), u Kiseljaku (5 porodica sa 19 članova), u Lipnici (5 porodica sa 16 članova), u Ljubačama (4 porodice sa 8 članova) i Husinu (3 porodice sa 8 članova), (prilog 1). U samo u tri naselja općine Tuzla (grad Tuzla, Simin Han i Mihatovići) živi 254 porodice Srebreničana, što iznosi 84,4 % od ukupnog broja raseljenih srebreničkih porodica

4 Informacija o stanju u oblasti povratka izbjeglica iz BiH, raseljenih osoba u BiH i povratnika i realizaciji "Strategije BiH za provođenje Aneksa 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma" (sa posebnim osvrtom na period od 01.01.2003. godine). Bilten 2004. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice - Sektor za izbjeglice iz BiH i raseljene osobe u BiH, Sarajevo, decembar, 2004. str. 17. 5 op. cit, p., 32. 6 Izvještaj prema adresama, broju članova i statusu. Podaci za raseljene osobe/lica. DDPR - Baza podataka o raseljenim osobama i izbjeglicama. Služba za raseljena lica i izbjeglice općine Tuzla, (stanje 2005).


28

nastanjenih na području općine Tuzla. Isto tako, u ova tri naselja živi 672 člana ili 83,2 % od ukupnog broja raseljenih Srebreničana, nastanjenih u tuzlanskoj općini.

Porodice raseljenih Srebreničana nastanjenih na području općine Tuzla porijeklom su iz 46 naselja općine Srebrenica (tabela 2). Najviše prognanih Srebreničana, koji žive na području općine Tuzla, potiče iz gradskog naselja Srebrenice, tj. 93 porodice sa 241 članom. Većina ovih porodica, njih 67 sa 160 članova živi u gradu Tuzli. Ostale srebreničke porodice nastanjene u općini Tuzla porijeklom su iz sljedećih naselja: Donji i Gornji Potočari (29 porodica sa 73 člana), Sasa (15 porodica sa 36 članova), Skelana (11 porodica sa 35 članova), Osmača (9 porodica sa 19 članova), Tokoljaka (8 porodica sa 27 članova), Brezovica i Milačevića (sa po 7 porodica i 23, odnosno 19 članova). Iz naselja Sulice, Radovčići, Poznanovići, Osatica, Fojhar i Bajramovići, u Tuzli je nastanjeno oko 30 porodica sa ukupno 89 članova. Naselja općine Srebrenica, koja imaju po jednu raseljenu porodicu nastanjenu na području općine Tuzla su: Babuljice, Bučje, Klotjevac, Ljeskovik, Opetci, Podosoje, Prohići i Žabokvica (ukupan broj članova porodica iz ovih naselja iznosi 26 lica).

Tabela 2. Raseljeni Srebreničani, na području općine Tuzla, prema broju porodica i ukupnom broju članova porodica i prema naseljima iz kojih potiču.7

Ukupan broj Ukupan broj R. br. Naselje porodica članova

R. br. Naselje porodica članova

1 Babuljice 1 3 24 Osat 6 13 2 Bajramovići 6 10 25 Osmače 9 19 3 Beširevići 3 8 26 Peći 3 7 4 Blažijevići 4 11 27 Pećišta 3 6 5 Bostahovine 2 2 28 Petriča 5 15 6 Brezovice 7 23 29 Podgaj 2 7 7 Bučje 1 3 30 Podosoje 1 3 8 Dimnići 2 8 31 Poznanovići 6 9 9 Dobrak 2 5 32 Pribidoli 5 12 10 D. i G. Potočari 29 73 33 Prohići 1 4 11 Fojhar 6 19 34 Pusmulići 2 6 12 Gladovići 3 6 35 Radovčići 6 18 13 Gostilj 4 9 36 Rađenovići 2 9 14 Karačići 4 14 37 Sase 15 36 15 Klotjevac 1 4 38 Skelani 11 35 16 Kutuzero 2 6 39 Skenderovići 4 11 17 Liješće 3 12 40 Srebrenica 93 241 18 Likari 4 15 41 Sućeska 4 5 19 Ljeskovik 1 4 42 Sulice 6 20 20 Miholjevine 4 13 43 Tokoljak 8 27 21 Milačevići 7 19 44 Urisići 3 9 22 Moćevići 4 14 45 Žabokvica 1 1 23 Opetci 1 4 46 Žedanjsko 4 10 UKUPNO 101 285 UKUPNO 200 523

Prema podacima Službe za povratak općine Srebrenica, do kraja 2004. godine, na

područje općine Srebrenica vratilo se 1310 bošnjačkih porodica, odnosno 3048 osoba bošnjačke nacionalnosti.8 Najveći broj domaćinstava vratio se na područja sljedećih mjesnih

7 Ibidem. 8 Podaci Službe za povratak općine Srebrenica sa stanjem (31.12.2004.).


29

zajednica: MZ Potočari 229, MZ Sućeska 221, MZ Srebrenica 195, MZ Osatica 135, MZ Radoševići 105 i MZ Luka 77 domaćinstava.

Zaključak

Broj od 808 osoba raseljenih Srebreničana, koji su danas privremeno nastanjeni na području općine Tuzla, čini nešto manje od 5 % ukupno protjeranih Bošnjaka općine Srebrenica. Iako, na žalost, nemamo podataka o spolno-dobnoj strukturi raseljenih Srebreničana na području općine Tuzla, možemo reći da se uglavnom radi o ženskom stanovništvu, kao i o muškom stanovništvu koje je u vrijeme genocida, jula 1995. godine, nad Bošnjacima UN zaštićene zone Srebrenica bilo malodobno. Ta, izrazito asimetrična spolno-dobna struktura, znatno usporava, odnosno smanjuje broj povratnika na područje općine Srebrenica. Takođe, loša ekonomska situacija, porušeni privredni, stambeni i infrastrukturni objekti, kao i anti-repatrijacijska politika vlade RS, negativno utiče na povratak Srebreničana u svoju općinu.

Conclusion

Number from 808 displaced persons of Srebrenica, which are today temporary settled on area of Tuzla municipality, make something less then 5 % of total persecuted Bosnians of Srebrenica municipality. Although, on regret, we don’t have data’s about sexual-aging structure of displaced Srebrenica inhabitants on area of municipality Tuzla, we can say it is mainly taking about female inhabitants, as well as the male inhabitants which are in the time of the genocide, July 1995., over Bosnians of the UN protected zone were juvenile. This, expressively asymmetric sexual-aging structure, substantially slowing down, that is downsizing number of returnees on area of municipality Srebrenica. Like that, inferior economic situation ruined economic, housing and infrastructure objects, as well as the anti-repatriation policy of the RS government negatively influencing on the returning of Srebrenica inhabitants in their municipality.

Izvori

1. Stanovništvo Bosne i Hercegovine, Narodnosni sastav po naseljima, DZS RH, Zagreb, 1995.

2. Informacija o stanju u oblasti povratka izbjeglica iz BiH, raseljenih osoba u BiH i povratnika i realizaciji "Strategije BiH za provođenje Aneksa 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma" (sa posebnim osvrtom na period od 01.01.2003. godine). Bilten 2004. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice - Sektor za izbjeglice iz BiH i raseljene osobe u BiH, Sarajevo, decembar, 2004.

3. Povratak prognanih i raseljenih kao uvjet opstanka Bosne i Hercegovine, Dokument br. 1. Međunarodni Forum Bosna, Sarajevo, januar, 1998.

4. Podaci Službe za povratak općine Srebrenica sa stanjem (31.12.2004.). 5. Izvještaj prema adresama, broju članova i statusu. Podaci za raseljene osobe/lica. DDPR

- Baza podataka o raseljenim osobama i izbjeglicama. Služba za raseljena lica i izbjeglice općine Tuzla, (stanje 2005).


30

Literatura

1. Kulenović, S., Ibreljić, I., Suljić, A.: Demogeografske promjene na području općine Srebrenica nakon njene okupacije 1995. godine, Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Vol. 1. br. 1, Tuzla, 2004. str. 151-162.

2. Suljić, A.: Kretanje broja domaćinstava u općini Srebrenica u drugoj polovini 20 i početkom 21 vijeka, Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Vol. 1. br. 1, Tuzla, 2004. str. 115-123.

3. Suljić, A.: Demogeografske promjene u općini Srebrenica, (Magistarski rad), Sarajevo, 2003.


31


RAZMJEŠTAJ RASELJENIH I PROGNANIH STANOVNIKA OPĆINE

SREBRENICA NA PODRUČJU OPĆINE ŽIVINICE

DISPOSITION OF DISPLACED AND EXPELLED INHABITANTS OF SREBRENICA MUNICIPALITY ON AREA OF ŽIVINICE MUNICIPALITY

Mr. Alija Suljić, viši asistent, Alma Kadušić, asistent, Fadila Kudumović, asistent,

Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt

Agresijom vojnih i paravojnih snaga SRJ kao i bosanskih Srba 1992. godine došlo je do masovnog premještanja i egzodusa stanovništva bošnjačke nacionalnosti. U julu 1995. godine, okupacijom općine Srebrenica agresorske snage protjerale su iz ove općine preko 30 000 stanovnika, a preko 10 000 stanovnika bošnjačke nacionalnosti je ubijeno. Protjerani Bošnjaci iz općine Srebrenica svoj novi dom našli su u Tuzlansko - podrinjskom, Sarajevskom, Zeničko - Dobojskom kantonu i drugim bosanskohercegovačkim prostorima. Preko 5 500 protjeranih i raseljenih Srebreničana nastanilo se u zemljama zapadne Evrope, Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji i dr. zemljama svijeta. Danas se na području Tuzlanskog kantona nalazi oko 5 000 Bošnjaka iz općine Srebrenica, a od tog broja njih oko 850 trajno su se nastanili u naseljima općine Živinice.

Ključne riječi: Srebrenica, Živinice, Bošnjaci, agresija, raseljena lica, prognana

lica.

Abstract

In year 1992 with the aggression of paramilitary forces of SRJ and Bosnian Serbs it has come to exodus and mass removals of the Bosniak nationality inhabitants. In July 1995, with the occupation of Srebrenica municipality aggressor persecuted around 30 000 of the Bosniak nationality inhabitants, and killed over 10 000 Bosniaks. Persecuted Bosniaks from Srebrenica municipality did find they new home in Tuzla - Podrinje Canton, Canton Sarajevo, Zenica - Doboj Canton and other areas in Bosnia and Herzegovina. Over 5 000 persecuted and displaced inhabitants of Srebrenica has settled in countries of west Europe, United States of America, Australia and other countries in the world. On area of Tuzla - Podrinje Canton (today Canton Tuzla) has settled around 5000 Bosniaks from Srebrenica, and from that number around 850 of them have durable settled in Živinice municipality.

Key words: Srebrenica, Živinice, Bosniaks, aggression, displaced persons,

expelled persons.

A. Suljić - A. Kadušić - F. Kudumović

34

Uvod

Kada su 1992. godine agresorske snage SRJ, odnosno današnje Republike Srbije i Crne Gore, uz pomoć naoružanih bosanskih Srba izvršile napad na Republiku Bosnu i Hercegovinu došlo je do masovnog stradanja stanovnika Bosne i Hercegovine. Prema procjenama UNHCR-a najveći broj interno raseljenih u Bosni i Hercegovini zabilježen je 1994. godine i iznosio je 1.282.587 satanovnika svih nacionalnosti.1 Prema istom izvoru najveći broj raseljenih osoba iz Bosne i Hercegovine, koje su izbjegle u evropske i druge zemlje svijeta, bio je 1996. godine, a iznosio je 993. 868. Najviše je stradalo stanovništvo bošnjačke nacionalnosti sa više od 100 000 ubijenih i poginulih i više od 0,5 miliona prognanih. Godine 1992. na prostoru Republike Bosne i Hercegovine otpočeo je proces etničkog čišćenja2 nad bošnjačkim stanovništvom od strane vojnih snaga SRJ i bosanskih Srba.

Općina Srebrenica 1991. godine imala je oko 36 666 stanovnika, a od toga 27 572 stanovnika bilo je bošnjačke nacionalnosti tj. oko 75,19 % od ukupnog broja stanovnika općine.3 U toku agresije, pored domicilnog, na području općine Srebrenica prebivalo je i oko 15 000 prognanih i izbjeglih iz drugih općina bosanskog Podrinja (npr. iz Bratunca, Vlasenice, Zvornika, Višegrada i dr.). Prema tome, u toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u općini Srebrenica živjelo je oko 40 000 stanovnika bošnjačke nacionalnosti. Sa područja zaštićene UN zone Srebrenica do kraja 1995. godine protjerano je cjelokupno bošnjačko stanovništvo, a oko 10 000 je brutalno ubijeno (od tog broja 6000 stanovnika je sa područja općine Srebrenica). Prognano stanovništvo iz općine Srebrenica počelo se nastanjivati na područja bosanskohercegovačkih kantona, a prije svega na područje Tuzlansko - Podrinjskog, Sarajevskog i Zeničko - Dobojskog kantona. Veliki broj stanovnika Srebrenice emigrirao je i u područja izvan Republike Bosne i Hercegovine. Prije svega, stanovništvo je odlazilo u susjedne zemlje, te zemlje zapadne Evrope, Sjevernu Ameriku, Australiju i dr.

U julu, 1995. godine stanovništvo iz općine Srebrenica počelo je pristizati i na područje Tuzlansko - podrinjskog kantona (Tuzlanski kanton) gdje se već smjestilo oko 200 000 raseljenih i protjeranih iz drugih bosanskohercegovačkih prostora, a prije svega iz područja sjeveroistočne Bosne. Danas na području Tuzlanskog kantona živi oko 5500 Bošnjaka iz općine Srebrenica koji su iz svojih domova protjerani u periodu 1992-1995. godina.

Razmještaj raseljenih stanovnika iz općine Srebrenica po naseljima općine Živinice

U 2004. godini na području Tuzlanskog kantona bilo je 43 075 raseljenih lica iz

raznih područja Bosne i Hercegovine. Od tog broja oko 5 148 je nastanjeno na području

1 UNHCR Statistical Yearbook, 2003., str. 86-87 2 Etničko čišćenje je oblik pomicanja populacije koju provodi neka država s ciljem masovnog

prebacivanja i izbacivanja određene populacije s nekog područja. Čišćenje je uvijek namjeravana, planska aktivnost s ciljem da se s određenog područja povuče populacija neželjenih osobina i karakteristika kao što su nacionalnost, vjera, rasa, klasa ili spolna preferencija. O tome vidjeti detaljnije: Mežnarić, S.: Migracijske aktualnosti: stanje, problemi, perspektive, paradigmi istraživanja, Hrvatske migrantske zajednice: pripadnost i multikulturalizam, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb, 2003., str. 331

3 Statistički godišnjak R BiH 1992., Državni Zavod za statistiku, Sarajevo, 1994.

Razmještaj raseljenih i prognanih stanovnika općine Srebrenica na području općine Živinice

35

općine Živinice.4 U ovoj općini smještene su 334 porodice iz općine Srebrenica sa ukupno 850 članova.5 Ako se u obzir uzme činjenica da osobe kojima je vraćena imovina, kojima su kuće obnovljene i koji su na bilo koji drugi način riješili stambeno pitanje, gube status izbjeglih i raseljenih, onda je broj raseljenih lica na području Tuzlanskog kantona, a i na području općine Živinice sigurno veći od navedenog.

Raseljeni stanovnici Srebrenice na području općine Živinice porijeklom su iz 52 naselja navedene općine. (tabela 1).

Tabela 1.: Broj raseljenih porodica i članova iz općine Srebrenica

na području općine Živinice

Ukupan broj Ukupan broj R. br. Naselje

Porod. Član. R. br. Naselje

Porod. Član. 1 Babuljice 5 12 27 Orahovica 2 4 2 Bajramovići 5 18 28 Osat 3 8 3 Beširevići 9 21 29 Osmača 9 23 4 Blaževijići 2 8 30 Pale 3 6 5 Bostahovine 2 8 31 Peći 7 22 6 Brakovci 1 2 32 Pećišta 3 7 7 Brezovice 10 23 33 Petriča 2 2 8 Bučje 1 3 34 Podgaj 4 9 9 Bulogovina 1 1 35 Poznanovići 18 47 10 Dimnići 6 15 36 Pribidoli 8 22 11 Dobrak 5 19 37 Pusmulići 2 6 12 D. i G. Potočari 43 115 38 Radoševići 18 47 13 Fojhar 4 7 39 Rađenovići 13 34 14 Gladovići 11 27 40 Sase 8 18 15 Gostilj 2 7 41 Skelani 6 12 16 Karačići 16 37 42 Skenderovići 11 28 17 Klotjevac 2 6 43 Srebrenica 12 24 18 Kutuzero 2 4 44 Staroglavice 1 4 19 Liješće 5 15 45 Sućeska 4 9 20 Likari 4 8 46 Sulice 16 42 21 Lipovac 2 6 47 Šubin 3 9 22 Luka 1 1 48 Tokoljaci 12 35 23 Ljeskovik 3 4 49 Urisići 3 7 24 Milačevići 8 27 50 Velika Daljegošta 3 6 25 Močevići 5 10 51 Žabokvica 1 2 26 Opetci 2 7 52 Žedanjsko 5 10

Izvor: Baza podataka o raseljenim osobama i izbjeglicama., Federalno Ministarstvo za raseljene osobe i izbjeglice, Sarajevo, 2005.

Najveći broj raseljenih i prognanih stanovnika općine Srebrenica je iz naselja

Donji i Gornji Potočari (43 porodice sa ukupno 115 članova), zatim slijede Poznanovići (18 porodica sa 47 članova), Radoševići (18 porodica 47 člana), Sulice (16 porodica sa 42 člana), Karačići (16 porodica sa 37 člana), Tokoljaci (12 porodica sa 35 člana), Rađenovići (13 porodica sa 34 člana), Milačevići (8 porodica sa 27 članova), Gladovići

4 Informacija Ministarstva za obnovu, razvoj i povratak o zbrinjavanju prognanih lica i izbjeglica

- povratnika na području Tuzlanskog kantona i Republike Srpske, Vlada Tuzlanskog kantona, 30.03.2005.

5 Baza podataka o raseljenim osobama i izbjeglicama., Federalno Ministarstvo za raseljene osobe i izbjeglice, Sarajevo, 2005.


36

(11 porodica sa 27 članova), Srebrenica (12 porodica sa 24 člana), Osmače (9 porodica sa 23 člana), Brezovice (10 porodica sa 23 člana), Peći (7 porodica sa 22 člana), Pribidoli (8 porodica sa 22 člana) i Beširevići (7 porodica sa 21 članom).6 Iz navedenih naselja ukupan broj prognanih i raseljenih Srebreničana nastanjenih na području općine Živinice je 546, odnosno 64,23 %. Ostali stanovnici Srebrenice (njih 35,77 %), a koji su se stalno naselili na području živiničke općine, porijeklom su iz Babuljica, Bajramovića, Blažijevića, Bostahovina, Brakovaca, Bučja, Bulogovine, Dimnića, Dobraka, Fojhara, Gostilja, Klotjevca, Kutuzera, Liješća, Likara, Lipovca, Luke, Ljeskovika, Močevića, Orahovice, Osata, Pala, Pećišta, Petriče, Podgaja, Pusmulića, Sasa, Skelana, Staroglavica, Sućeske, Šubina, Urisića, Velike Daljegošte, Žabokvice, Žedanjskog.

Raseljeni i prognani stanovnici iz općine Srebrenica naselili su se na prostoru općine Živinice u 15 naselja (tabela 2, prilog 1). Najveći broj prognanih i raseljenih Srebreničana živi u gradu Živinicama, odnosno u urbanoj zoni Živinice Grad. U ovom dijelu grada nastanjeno je 112 porodica iz općine Srebrenica sa ukupno 311 članova. Pored naselja Živinice Grad, veći broj prognanih Srebreničana živi u naselju Višća Gornja (67 porodica sa 143 člana), zatim Višća Donja (41 porodica sa 88 članova), Kovači (22 porodice sa 70 članova) i Živinice Gornje (29 porodica sa 69 članova).7 Na osnovu podataka prezentiranih u tabeli 2. zaključujemo da je od ukupnog broja raseljenih i prognanih stanovnika općine Srebrenica njih 681, odnosno 80,11 %, nastanjeno u samo 5 naselja općine Živinice.

Tabela 2.: Broj raseljenih stanovnika općine Srebrenica po pojedinim naseljima na području

općine Živinice Broj porodica Broj članova Naselje

svega u % svega u % Bašigovci 10 2,99 28 3,29 Dubrave Donje 2 0,59 5 0,58 Dubrave Gornje 1 0,29 4 0,47 Đurđevik 9 2,69 25 2,94 Kovači 22 6,58 70 8,23 Suha 16 4,79 37 4,35 Šerići 5 1,49 22 2,58 Tupkovići Donji 1 0,29 2 0,23 Tupkovići Gornji 10 2,99 27 3,17 Višća Donja 41 12,27 88 10,35 Višća Gornja 67 20,05 143 16,82 Zukići 4 1,19 10 1,17 Živinice Donje 5 1,49 9 1,05 Živinice Gornje 29 8,68 69 8,11 Živinice Grad 112 33,5 311 36,5 Ukupno 334 100,00 850 100,00 Izvor: Baza podataka o raseljenim osobama i izbjeglicama., Federalno Ministarstvo za raseljene osobe i izbjeglice, Sarajevo, 2005.

Do kraja 2004. godine na područje općine Srebrenica vratilo se 1360 bošnjačkih

porodica, odnosno 3048 stanovnika.8 Prema podacima Ministarstva za obnovu, razvoj i povratak Tuzlanskog kantona u općinu Srebrenica se u toku 2004. godine vratilo oko

6 Baza podataka o raseljenim osobama i izbjeglicama., Federalno Ministarstvo za raseljene osobe

i izbjeglice, Sarajevo, 2005. 7 Isto. 8 Služba za povratak općine Srebrenica, 31.12.2004.


37

680 stanovnika, a ukupan broj povratnika u periodu 1996-2004. godina iznosi 3 275.9 Najveći broj povratnika evidentiran je u mjesnoj zajednici Potočari sa 229 povratnika, MZ Sućeska 221, MZ Srebrenica 195, MZ Osatica 135, MZ Radoševići 105 povratnika itd.10

Zaključak

Krajem 2005. godine na prostoru općine Živinice bilo je nastanjeno oko 850 raseljenih stanovnika općine Srebrenica. Taj broj čini samo oko 5 % prognanih i raseljenih stanovnika bošnjačke nacionalnosti sa područja općine Srebrenica. Tačnije, na području općine Živinice krajem 2005. godine bile su nastanjene 334 porodice sa 850 članova. Od tog broja 103 porodice su sa samo jednim članom, 1 porodica sa 9 članova, 1 porodica sa 8 članova, 6 porodica sa 7 članova, 20 porodica sa 5 članova, 50 porodica sa 4 člana, a preostale 153 porodice imaju ili 2 ili 3 člana. Prosječan broj članova jedne porodice iznosi 2,47. Iako se ne raspolaže sa podacima o spolno - dobnoj strukturi raseljenog stanovništva na osnovu nekih izvora (Baza podataka o raseljenim osobama i izbjeglicama, Federalno Ministarstvo za raseljene osobe i izbjeglice, Sarajevo, 2005.) može se zaključiti da se uglavnom radi o stanovništvu ženskog pola. Ovakva struktura uveliko doprinosi smanjenom broju povratnika na područje općine Srebrenica.

Conclusion

In the end of the 2005 on the area of municipality Živinice were settled around 850 displaced inhabitants of municipality Srebrenica. That number makes only around 5 % persecuted and displaced inhabitants of the Bosniak nationality from the area of municipality Srebrenica. Correctly, on area of municipality Živinice in the end of 2005 were settled 334 families with 850 members. From that number 103 families were with only one member, 1 family with 9 members, 1 family with 8 members, and the remained 153 families have or 2 or 3 members. Average number of members of one family is 2,47. Although it is not handling with data’s about sexual-aging structure of displaced inhabitants on the base of some sources (Database about displaced persons and refugees, Federal Ministry for displaced persons and refugees, Sarajevo, 2005.) it can be conclude that it is mainly taking about inhabitants of female sex. Such structure contributes to the attenuate number of returnees on the area of municipality Srebrenica.

Izvori:

1. Izvještaj Ministarstva za obnovu, razvoj i povratak o zbrinjavanju prognanih lica i izbjeglica - povratnika na području Tuzlanskog kantona i Republike Srpske, 30.03.2005.

2. Informacija o realizaciji plana povratka i repatrijacije raseljenih lica i izbjeglica na području Tuzlanskog kantona u 2000. godini, Vlada Tuzlanskog kantona, 14.06.2001.

3. Baza podataka o raseljenim osobama i izbjeglicama., Federalno Ministarstvo za raseljene osobe i izbjeglice, Sarajevo, 2005.

4. Služba za povratak općine Srebrenica, 31.12.2004.

9 Informacija Ministarstva za obnovu, razvoj i povratak o zbrinjavanju prognanih lica i izbjeglica

- povratnika na području Tuzlanskog kantona i Republike Srpske, Vlada Tuzlanskog kantona, 30.03.2005.

10 Služba za povratak općine Srebrenica, 31.12.2004.


38

5. Stanovništvo Bosne i Hercegovine, Narodnosni sastav po naseljima, DZS RH, Zagreb, 1995.

6. Statistički godišnjak R BiH 1992., Državni Zavod za statistiku, Sarajevo, 1994. 7. UNHCR Statistical Yearbook, 2003.

Literatura:

8. Kulenović, S., Ibreljić, I.: Migration flows from South - East Europe in the last decade of the 20th century (with special view of Bosnia and Herzegovina), 42nd Congress of European Regional Science Association, Dortmund, August 27th-31st, 2002.

9. Kulenović, S., Ibreljić, I., Suljić, A.: Demogeografske promjene na području općine Srebrenica nakon njene okupacije 1995. godine, Zbornik radova Prirodno - matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Vol. 1. br. 1, 2004.

10. Suljić, A.: Kretanje broja domaćinstava u općini Srebrenica u drugoj polovini 20 i početkom 21 vijeka, Zbornik radova Prirodno - matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Vol. 1. br. 1, 2004.

11. Mežnarić, S.: Migracijske aktualnosti: stanje, problemi, perspektive, paradigmi istraživanja, Hrvatske migrantske zajednice: pripadnost i multikulturalizam, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb, 2003.


39


NEKA NOVA OBILJEŽJA URBANIZACIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

SOME NEW FEATURES OF URBANI SATION IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

Dr.Rahman Nurković, docent, Prirodno - matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Sažetak

U ovom radu su kategorizirana i izdvojena urbana naselja u Bosni i Hercegovini. Analizirane su njihove promjene i značaj u razvoju urbanizacije. Zatim su analizirane i neke promjene razvoja, osobito u stambenoj i infrastrukturnoj izgradnji regionalnih centara: Sarajeva, Tuzle, Banjaluke i Mostara.

Ključne riječi: Urbanizacija Bosne i Hercegovine, kategorizacija naselja,

regionalni razvoj, infrastruktura.

Summary

In this work urban settlements are categorized and selected. Its significance in urban development in Bosnia and Herzegowina is analyzed. Some changes in development are also analyzed, especially in residential and infrastructure building in regional centers: Sarajevo, Tuzla, Banjaluka and Mostar.

Key words: urban development of Bosnia and Herzegowina, categorization of

settlements, regional development, infrastructure.

R. Nurković

42

Uvod

Svaka zemlja, odnosno svako društvo prolazi kroz nekoliko razvojnih faza. Razvojne faze urbanizacije u Bosni i Hercegovini moguće je utvrditi na temelju preovladavajućih interakcija i procesa, čije su posljedice određene prostornom strukturom. Ovdje se, prije svega, misli na urbani razvoj, koji je posebno izražen u industrijsko-urbanim naseljima Bosne i Hercegovine. Riječ je o procesu urbanizacije, koju je potakla industrijalizacija zapošljavanjem ruralnog stanovništva u gradskim središtima.

Pored toga u radu su istaknuta neka obilježja urbane strukture i dinamike u urbanizaciji Bosne i Hercegovine, u razdoblju 1991-2001. godine. Potrebno je naglasiti da u praćenju kontinuiteta urbanizacije Bosne i Hercegovine postoje izvjesne teškoće, jer su podaci o urbanizaciji za 2001. godinu prikupljeni prema procjeni popisa, ali po novoj metodologiji. Zbog toga je bilo neophodno izdvojiti naselja po modelu, koji daje realniju sliku o broju gradskih naselja i udjelu gradskog stanovništva u ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovine. U strukturi naseljenosti i stupnju urbanizacije Bosne i Hercegovine iz godine u godinu nastaju sve veće promjene. Tako je, prema popisu iz 1991. Bosna i Hercegovina imala 16,7% gradskog stanovništva a u 2001. godini udio gradskog stanovništva iznosio je 38,2 %.

Faktori urbanizacije

U skladu s društveno-ekonomskim i drugim faktorima razvoja, oblici i dinamika urbanizacije u Bosni i Hercegovini su različiti. U slabije razvijenim industrijskim naseljima urbanizacija se ispoljavala u brzom porastu udjela gradskog stanovništva, koji je nekoliko puta veći od dinamike porasta ukupnog stanovništva, te u eksplozivnom razvoju velikih gradova. Jačanjem privrede, što je u novije vrijeme prvenstveno rezultat razvoja sekundarnih i tercijarnih djelatnosti u Bosni i Hercegovini, centralna naselja postepeno mijenjaju svoju urbanističku sliku. Stepen urbanizacije, iskazan u udjelima stanovništva koje živi u gradskim naseljima, govori o još jednom značaju stanovništva. Uočljive su velike razlike među urbaniziranim gradskim naseljima: Sarajeva, Tuzle, Banjaluke, Mostara i Zenice. Da bismo izbjegli ishitren zaključak o dostignutom stupnju urbanizacije, odlučili smo istražiti stupanj urbanizacije u Bosni i Hercegovini za razdoblje 1981-1991. godina i sačiniti procjenu za 2001. godinu.

Izdvajanje gradskih naselja

Izdvajanje gradskih naselja u Bosni i Hercegovini je stalno prisutan problem. Razvojem raznih djelatnosti, prvenstveno industrije i rudarstva, gradska naselja razvijala su proizvodnju različitih industrijskih proizvoda i usluga, i to ne samo u okviru svojih granica, već i u širem gravitacijskom prostoru. U praksi diferenciranja naselja u Bosni i Hercegovini primjenjivan je, međutim, mali broj pokazatelja. Najčešće je to bila veličina naselja, zatim način života stanovništva, koji se uglavnom izražavao omjerom poljoprivrednog i nepoljoprivrednog stanovništva, te drugim relativnim pokazateljima. Danas u Bosni i Hercegovini postoji šarolikost u izdvajanju gradskih naselja.

Kako je poznato, Statistički zavod Bosne i Hercegovine izdvajao je tri kategorije naselja: gradska, mješovita i seoska. Za te kategorije primijenjen je model veličina naselja i udio nepoljoprivrednog stanovništva. Moglo bi se zaključiti da je ovaj model zadovoljio potrebe diferenciranja naselja 1981. godine, ali su se u diferenciranju naselja pojavili neki nedostaci. Zbog toga je bilo potrebno da se model diferenciranja gradskih naselja prilagodi stupnju postojećeg razvoja.

Neka nova obilježja urbanizacije u Bosni i Hercegovini

43

Međutim, da bi se što objektivnije upoznala urbana struktura gradskih naselja u Bosni i Hercegovini, primijenili smo četiri kriterija. To su: veličina naselja, udio poljoprivrednog stanovništva, udio domaćinstava bez poljoprivrednog gospodarstva te udio zaposlenih radnika datog naselja u ukupnom broju zaposlenih. Parametri u modelu nisu slučajno izabrani već su rezultat sprovedene analize.

Pomoću navedenih modela u Bosni i Hercegovini je 1991. godine koristeći se podacima popisa stanovništva, izdvojeno je pet gradskih naselja u kojima živi oko 45% stanovništva. U strukturi gradskih naselja prema veličini preovladavala su gradska naselja do 4.999 stanovnika, kojih je bilo 34. Srednjih gradskih naselja od 5.000 do 19.999 stanovnika bilo je 48, dok su 2 gradska naselja imala preko 100.000 stanovnika. U pet najvećih gradskih naselja Bosne i Hercegovine, živjelo je istovremeno 16,72% gradskog, odnosno 38,2 % ukupnog stanovništva (Tabela 1). Tabela 1: Struktura gradskog stanovništva Bosne i Hercegovine 1991. godine prema veličini gradskih naselja

Veličina gradskih naselja

Broj gradskih naselja

% od ukupnog

broja

Broj stanovnika

% od gradskog

stanovništva BiH

% od ukupnog

stanovništva BiH

100.000- i više 2 2,1 279. 400 16,7 6,3 20.000- 99.999 10 10,6 743. 985 44,4 16,9 5.000-19.999 48 51,0 541. 651 32,3 12,3 2.000-4.999 34 36,1 107. 819 6,4 2,4

Ukupno 94 100,00 1. 672. 855 100,00 38,2 Izvor: Statistički godišnjak Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1991.

Grafikon 1: Struktura gradskog stanovništva Bosne i Hercegovine 1991. godine prema veličini gradskih naselja

0,00

10,00

20,0030,00

40,0050,00

2.000-4.999

5.000-19.999

20.000-99.999

100.000- i više

% gradskog stanovništva BiH % stanovništva BiH

Izvor: Statistički godišnjak Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1991.

Ako izdvojene gradove Bosne i Hercegovine analiziramo u cjelini kao jedinstveni urbani sistem, dolazimo do poučnih rezultata. U redu veličine gradskih naselja ukazuju na hijerarhijska obilježja urbanog sistema, primjećuje se određena nepravilnost koja je bila prisutna u urbanom razvoju Bosne i Hercegovine i u ranijim razdobljima. Prvo što

R. Nurković

44

se u redu veličine gradskih naselja Bosne i Hercegovine zapaža jeste prenaglašena veličina Sarajeva, Banjaluke, Tuzle i Mostara, dakle najvećih gradskih naselja u odnosu na ostala.

Razlike u udjelu gradskog stanovništva, odnosno stupnju urbanizacije, posljedice su nejednake dinamike razvoja gradskih naselja u svim krajevima Bosne i Hercegovine. Ove razlike vidjećemo iz podataka koji su prisutni u najnovije vrijeme. U tu svrhu analiziraćemo dinamiku porasta ukupnog i gradskog stanovništva u razdoblju 1981-1991. godine. S obzirom da podaci o broju stanovništva 1981. i 1991. godine zbog različitih kriterija izdvajanja gradova nisu uporedivi, to ćemo ovom prilikom uporediti gradsko stanovništvo izdvojenih gradskih naselja po navedenom modelu 1981. godine kao i stanovništvo gradova 1991. godine. Upoređujući porast ukupnog i gradskog stanovništva Bosne i Hercegovine u razdoblju 1981-1991. godine prije svega moramo istaći da je porast ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine u cjelini iznosio 38,2 %. Razlike između porasta ukupnog i gradskog stanovništva bile su velike. Upoređujući ove trendove razvoja s općim trendovima urbanizacije u svijetu, možemo istaći da Bosna i Hercegovina ima sličan trend urbanizacije kao i druge zemlje u tranziciji. Međutim, razlika je svakako u tome što mnoge zemlje u tranziciji imaju dinamičan porast ukupnog gradskog stanovništva i što su razlike u dinamici njihova rasta još naglašenije. U razvijenim zemljama trendovi razvoja stanovništva su drugačiji. Stope porasta ukupnog i gradskog stanovništva su niske, a razlike u dinamici porasta gotovo neznatne. U nekim zemljama je stopa porasta ukupnog stanovništva čak i veća od porasta gradskog stanovništva.

Nejednaka dinamika porasta ukupnog i gradskog stanovništva, kao i razlike između njih, postoje između pojedinih centralnih naselja i zajednica općina u Bosni i Hercegovini. Najveći porast ukupnog stanovništva u razdoblju 1981-1991. godine imalo je Sarajevo + 74.912 ili 12,4%; Zenica + 32.458 ili 65,5%; Banjaluka + 15.678 ili 15,4%; Tuzla +18.679 ili 28,6% i Mostar +12. 438 ili 19,6% (Tabela 2).

Tabela 2: Gradsko stanovništvo Bosne i Hercegovine 1981 i 1991.

Naziv općine Ostalo

stanovništvo 1981.

Gradsko stanovništvo

1981.

Ostalo stanovništvo

1991.

Gradsko stanovništvo

1991.

1981 1991.

Sarajevo Centar 72.762 72.762 2.515 76.771 + 4.009 Hadžići 17.079 3.873 18.561 5.639 + 1.766 Ilidža 57.243 57.243 4.218 63.719 + 6.476 Ilijaš 18.370 5.946 18.351 6.833 + 887

Novi grad 80.559 80.559 295 136.321 +55.762 Novo Sarajevo 94.200 94.200 4.197 90.892 - 3.308

Pale 13.377 2.105 8.917 7.384 + 5.279 Stari Grad 56.181 56.181 1.950 48.794 - 7.387

Trnovo 6.758 1.403 4.892 2.099 + 696 Vogošća 18.663 18.663 14.049 10.598 - 8.065 Banovići 17.012 6.834 17.953 8.637 + 1.803

Banja Luka 59.681 123.937 52.613 143.079 +19.142 Bihać 35.669 29.875 25.179 45.553 +15.678

Bijeljina 61.684 31.124 60.574 36.414 + 5.290 Bileća 7.436 5.763 5.716 7.568 + 1.805

Bos. Dubica 19.697 11.170 17.926 13.680 + 2.510


45

Bos. Gradiška 44.620 13.475 43.133 16.841 + 3.366 Bos. Krupa 43.174 12.055 43.904 14.416 + 2.361 Bos. Brod 19.780 12.506 20.049 14.098 + 2.043 Bos. Novi 29.956 12.186 28.077 13.588 + 1.402

Bos. Petrovac 11.827 4.547 10.240 5.381 + 834 Bos. Šamac 26.715 5.605 26.721 6.239 + 634

Bos. Grahovo 7.430 1.602 6.215 2.096 + 494 Bratunac 24.818 5.515 25.924 7.695 +2.180

Brčko 51.331 31.437 46.221 41.406 + 9.969 Breza 12.050 3.861 13.196 4.121 + 260

Bugojno 23.567 16.402 24.248 22.641 + 6.239 Busovača 13.555 2.734 14.980 3.898 + 1.164

Cazin 55.186 1.924 51.206 12.203 +10.279 Čajniče 7.724 2.556 5.804 3.152 + 596 Čapljina 19.841 6.191 20.421 7.461 + 1.270 Čelinac 15.218 3.136 13.856 4.857 + 1.721 Čitluk 12.024 2.077 12.467 2.616 + 539

Derventa 42.653 14.357 38.741 17.748 + 3.391 Doboj 75.990 23.558 75.051 27.498 + 3.940

Donji Vakuf 15.382 7.224 15.773 8.771 + 1.547 Drvar - . 9.073 8.053 + 8.053 Foča 33.131 11.530 26.178 14.335 + 2.805

Fojnica 11.634 3.411 12.071 4.225 + 814 Gacko 7.677 2.602 6.204 4.584 + 1.982

Glamoč 10.343 3.777 8.337 4256 + 479 Goražde 23.902 13.022 21.300 16.273 + 3.251

Gornji Vakuf 18.735 3.697 19.837 5.344 + 1.647 Gračanica 42.208 12.103 46.422 12.712 + 618 Gradačac 43.620 10.661 43.713 12.868 + 2.207

Grude 14.389 3.378 12.760 3.598 + 220 Han-Pijesak 5.184 1.695 4.231 2.117 + 422

Jablanica 8.419 3.484 8.234 4.457 + 973 Jajce 29.279 11.918 31.428 13.579 + 1.661

Kakanj 43.767 8.360 43.942 12.008 + 3.648 Kalesija 34.296 3.351 39.601 4.873 + 1.522

Kalinovik 5.401 1.196 3.282 1.385 + 189 Kiseljak 18.178 2.861 20.752 3.412 + 551 Kladanj 11.550 4.091 11.197 4.873 + 782 Ključ 35.060 4.948 29.522 7.869 + 2.921 Konjic 32.132 11.545 30.149 13.729 + 2.184

Kotor Varoš 30.290 5.423 29.442 7.411 + 1.988 Kreševo 5.452 1.314 5.298 1.433 + 119 Kupres 8.405 1.693 6.903 2.715 + 1.022 Laktaši 25.069 2.607 26.349 3.483 + 876

R. Nurković

46

Livno 31.436 9.002 30.520 10.080 + 1.078 Lopare 32.803 966 30.817 1.720 + 754

Lukavac 44.069 10.597 44.423 12.647 + 2.050 Ljubinje 2.856 1.660 1.907 2.265 + 605 Ljubuški 23.903 3.700 24.142 4.198 + 498 Maglaj 35.247 6.913 35.431 7.957 + 1.044

Modriča 24.911 9.630 25.159 10.454 + 824 Mostar 46.950 63.427 50.763 75.865 +12.438

Mrkonjić Grad 23.082 6.602 18.973 8.422 + 1.820 Neum 4.030 602 2.674 1.651 + 1.049

Nevesinje 12.721 3.605 10.380 4.068 + 463 Novi Travnik - - 19.191 11.522 +11.522

Odžak 20.261 7.634 20.670 9.386 + 1.752 Olovo 13.739 2.602 13.645 3.311 + 709 Orašje 24.386 3.420 24.460 3.907 + 487 Posušje 13.717 2.738 13.221 3.913 + 1.175 Prijedor 79.419 29.449 77.908 34.635 + 5.186 Prnjavor 42.769 6.187 38.951 8.104 + 1.917 Prozor 16.888 2.220 16.194 3.566 + 1.346

Rogatica 17.275 6.496 13.062 8.916 + 2.420 Rudo 11.841 1.760 9.494 2.077 + 317

Sanski Most 48.440 14.027 43.163 17.144 + 3.117 Skender Vakuf 20.038 2.910 15.659 3.759 + 849

Sokolac 11.632 3.649 9.321 5.562 + 1.913 Srbac 19.894 2.442 18.797 3.043 + 601

Srebrenica 31.780 4.512 30.920 5.746 + 1.234 Srebrenik 33.921 4.149 35.592 5.304 + 1.155

Stolac 13.700 5.210 13.151 5.530 + 320 Šekovići 9.126 1.230 7.894 1.735 + 505 Šipovo 12.615 3.539 10.409 5.170 + 1.631

Široki Brijeg - - 22.121 5.039 + 5.039 Teslić 53.774 6.660 51.199 8.655 + 1.995 Tešanj 38.439 5.253 42.859 5.621 + 368

Tomislavgrad - - 24.997 5.012 + 5.012 Travnik 48.212 15.888 51.706 19.041 + 3.153 Trebinje 13.101 17.271 9.126 21.870 + 4.599

Tuzla 56.626 65.091 47.848 83.770 +18.679 Ugljevik 22.098 2.442 22.606 2.981 + 537

Vareš 14.398 8.424 16.315 5.888 -2.536 Velika Kladuša 40.314 5.206 46.006 6.902 + 1.696

Visoko 29.248 11.653 32.497 13.663 + 2.010 Višegrad 17.213 5.988 14.297 6.902 + 914

Vitez 18.605 5.564 20.659 7.200 + 1.636 Vlasenica 24.498 6.000 26.033 7.902 + 1.902


47

Zavidovići 40.417 11.444 44.217 12.947 + 1.503 Zenica 69.169 63.569 49.490 96.027 +32.458

Zvornik 61.698 12.147 66.711 14.584 + 2.437 Žepče 15.497 4.252 17.395 5.571 + 1.319

Živinice 40.558 7.957 42.836 11.947 + 3.990

Izvor: Statistički zavod Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1981. i 1991. Međutim, postoje još veće razlike u dinamici porasta ukupnog i gradskog

stanovništva između zajednica općina. Unutar svake zajednice postoji naglašena polarizacija u razvoju stanovništva. Gradski centri, a pogotovo glavni centri zajednice, imaju dinamičan porast ukupnog stanovništva. Karta općina prema izdvojenim tipovima vrlo je pregledna (Karta 1). Ona pokazuje da su Sarajevo, Tuzla, Banjaluka, Mostar, Zenica i njihova zaleđa, najurbaniziraniji prostori Bosne i Hercegovine. Većina općina ovog prostora ima manji udio poljoprivrednog stanovništva od prosjeka za Bosnu i Hercegovinu, što znači da su dostigli visok stupanj deagrarizacije.

Karta 1. Tipovi urbanizacije općina u Bosni i Hercegovini 1991.

Fig.1. Urbanization types in individual Communes Bosnia and Herzegovina 1991.

R. Nurković

48

Urbanizacija i populacijski razvoj uzročno su povezane pojave. Iz navedenih podataka zapazili smo da one zajednice općina, koje imaju pad ili slabiji porast ukupnog stanovništva, imaju i najslabiji porast gradskog stanovništva. Urbanizaciju Bosne i Hercegovine prati, dakle, jaka prostorna pokretljivost stanovništva te je deagrarizacija s njom usko povezana pojava. Da bi se našlo zaposlenje u nepoljoprivrednim djelatnostima, treba najčešće napustiti mjesto stanovanja i preseliti se ka centru rada ili dnevno migrirati na posao, ako je to moguće. Razvoj industrije, rudarstva i drugih djelatnosti u pojedinim centrima, pokreću migraciju stanovništva i oni najviše privlače radnu snagu. Pogotovo treba istaći privlačno značenje industrijskih centara Sarajeva, Tuzle, Banjaluke i Zenice.

Značenje centara rada u procesu urbanizacije u Bosni i Hercegovini ispoljava se u dva glavna oblika. Jedan je uticaj stalne imigracije stanovništva u centre rada i njihove prigradske zone. Posljedice toga su prije svega porast broja stanovništva tih centara. Vrlo često je imigracija stanovništva u gradove jača nego što to zahtijevaju potrebe funkcije rada gradskih naselja pa to izaziva negativne učinke. Takve pojave primjetne su u manje razvijenim zemljama svijeta, a u izvjesnom obliku javljaju se i kod gradova u Bosni i Hercegovini.

Urbanizacija novih ruralnih naselja

Pod urabanizacijom novih ruralnih naselja treba istaći socio-ekonomske, funkcionalne i fizionomske promjene u ruralnim sredinama, koje dovode do smanjivanja razlika između centralnih naselja. Suštinu ovim promjenama daju promjene u načinu života stanovništva, što je najdirektnije povezano s prestrukturiranjem agrarnog u neagrarno stanovništvo.

Međutim, socijalno prestrukturiranje agrarnog u neagrarno stanovništvo ima svoju, kako je već navedeno, prostornu manifestaciju. To je prostorna pokretljivost stanovništva koja dolazi do izražaja u trajnom preseljavanju stanovništva u centre rada. Ovakav oblik porasta broja stanovništva i dinamični razvoj industrije i drugih djelatnosti, posljedica je novih oblika urbaniziranih područja u Bosni i Hercegovini.

Fizionomske promjene, koje prate navedeno socijalno prestrukturiranje stanovništva, najuočljivije su u novim oblicima naselja, u njihovoj veličini, izgledu i opremljenosti infrastrukturom, te u drugim morfološkim obilježjima čitavih naselja. Glavna funkcionalna promjena novih naselja, u ovom procesu sastoji se u tome da takva naselja pretežno postaju mjesta trajnog stanovanja. Pored toga, ovakva naselja razvijaju neophodne nove uslužne djelatnosti koje su potrebne adekvatnom načinu života. U takvim naseljima razvija se infrastruktura i uređuje okoliš. Na taj način postoje razlike između novih urbanih naselja, zbog toga možemo reći da su se takva naselja suburbanizirala. Međutim, u stvarnosti postoje različiti stupnjevi promjena, tako da se naselja s obzirom na stupanj urbanizacije mogu se diferencirati u više kategorija. Međutim, treba posebno istaći da je socijalno prestrukturiranje agrarnog stanovništva u Bosni i Hercegovini i razvoj centralnih naselja i urbaniziranih zona, najtješnje povezano s razvojem nepoljoprivrednih djelatnosti, dakle, s razvojem industrije i uslužnih djelatnosti, te jačanjem funkcije rada pojedinih naselja.

Godine 1991. u Bosni i Hercegovini su preovladavali veliki industrijski centri rada. Za razvoj kontinuiranih urbaniziranih zona posebno značenje imali su jači centri rada. Prema našoj analizi to su centri sa 20.000 ili više zaposlenih. Takvih je 1991. godine bilo pet. Sarajevo je najveći centar rada, s preko 184.674 ili 46,9%; Banjaluka 65.026 ili 16,2%; Zenica 54.991 ili 13,7 % i Tuzla 51.852 ili 12,9 % od ukupno zaposlenih u Bosni i Hercegovini (Tabela 3).


49

Tabela 3: Centri prema broju radnika u privredi 1991-2002.

Centri Zaposleni u privredi 1991.

% 1991.

Zaposleni u privredi 2002.

(Procjena)

% 2002.

(Procjena) Sarajevo 184.674 46,9 185.873 41,0 Mostar 44.124 11,0 57.878 12,7 Banjaluka 65.026 16,2 67.345 14,8 Zenica 54.991 13,7 69.163 15,2 Tuzla 51.852 12,9 72.856 16,0 Ukupno 400.667 100 453.115 100

Izvor: Statistički godišnjak Federacije Bosne i Hercegovine 1991 i 2002. Grafikon 3: Udio zaposlenih u privredi regionalnih centara u BiH, 1991-2002.

0,00

10,00

20,00

30,00

40,00

50,00

Sarajevo Banjaluka Tuzla

1991.

2002.

Izvor: Statistički godišnjak Federacije Bosne i Hercegovine 1991 i 2002.

U strukturi ostalih manjih centara rada zapaža se nedostatak centara s funkcijom

rada od 2.000 i više zaposlenih. Posebno valja istaći nedostatak značajnih centara rada u gradskim naseljima Foči, Goraždu i Rudom te još nekim drugim. To se odrazilo i na niski stupanj urbanizacije tih općina.

Analizirali smo naselja po općinama u Bosni i Hercegovini, koja su doživjela promjene u navedenom smislu i da bismo ustanovili urbanizirane zone, poslužićemo se također modelom koji omogućava da izdvojimo, po našem viđenju urbanizirana naselja, i to s obzirom na jači, odnosno slabiji stupanj socio-ekonomske transformacije.

Suburbanizacija u Bosni i Hercegovini 90-ih godina XX stoljeća pojačana je decentralizacijom industrije i pojedinih gradskih funkcija. Na taj način porasla je vrijednost prigradskih naselja oko Sarajeva, Tuzle, Banjaluke, Mostara a pogotovo satelitskih gradova Bihaća, Prijedora, Trebinja, Foče, Brčkog, Doboja, Bijeljine itd. Ove promjene u Bosni i Hercegovini pospješene su planskim mjerama.

Godine 2000. Bosna i Hercegovina počela se i funkcionalno diferencirati. To se odnosi prije svega na proširenje tercijarnih djelatnosti i infrastrukture u suburbaniziranim naseljima. U razdoblju 1991-2004. godine gradska jezgra Bosne i Hercegovine u svom razvoju dobijaju karakter relativne decentralizacije. Prigradska naselja pokazuju bržu tendenciju porasta broja stanovništva. Zbog širenja industrijskih preduzeća ta naselja doživljavaju sve jaču funkcionalnu transformaciju. Da bi se ocijenio stupanj suburbanizacije u Bosni i Hercegovini, naselja su diferencirana prema socijalno-ekonomskim promjenama u četiri kategorije: gradska naselja, jače urbanizirana, slabije urbanizirana i seoska naselja. Diferencijacija je izvršena pomoću dvije varijable i određenih parametara (Tabela 4).

R. Nurković

50

Tabela 4: Model diferenciranja naselja prema stupnju socijalno-ekonomske transformacije, 1997.

Stupanj transformacije % poljoprivrednog

stanovništva % radnika od

aktivnog stanovništva Jači stupanj 10,0 i manje 75,0 i više

Slabiji stupanj 10,1 – 20,0 50,0 i više Navedenim modelom izdvojena su jače i slabija urbanizirana naselja te seoska

naselja. U posebnu grupu svrstana su sva naselja koja ne zadovoljavaju navedene kriterije u modelu. Status grada stekla su naselja s preko 2.000 stanovnika, sa ispod 10% poljoprivrednog, te s više od 50% radnika u mjestu stanovanja ako ono ima manje od 10.000 stanovnika.

Diferencijacija naselja pomoću navedenih modela pokazuje da je veći broj naselja okolice Tuzle doživio neki stupanj transformacije. Od gradskih naselja prema pokazateljima iz 2001. godine, svojim značenjem i veličinom ističu se naselja oko Sarajeva - Vogošća, Ilidža, Stup, Rakovica, Pale i Hadžići. Ona zajedno s ostalim slabije urbaniziranim naseljima imaju oblik kružne zone, čija se širina znatno mijenja. Osim naselja u sjeveroistočnom dijelu Sarajeva, sva ostala su povezana željeznicom. Prometne veze uvjetovale su radijalno širenje procesa socijalno-ekonomske transformacije naselja.

U 2004. godini još više je prisutno radijalno širenje navedenog procesa posebno oko Tuzle, Banjaluke, Mostara, Doboja, Brčko Distrikta, Bijeljine, Trebinja itd. Može se ustanoviti da su prometne veze u navedenim područjima omogućile razvoj suburbanizacije. Osim prometnih veza navedenom širenju zona suburbanizacije pridonijela su i sama centralna naselja. Ona su važna čvorišta povezivanja sa ostalim centralnim naseljima u Bosni i Hercegovini i imaju određenu funkciju rada i svoje gravitacijske zone dnevnih migracija. Zbog toga je intenzitet transformacije naselja oko njih nešto izraženiji.

Na osnovu navedenih podataka o socijalno-ekonomskoj transformaciji naselja, može se zaključiti da je suburbanizacija u centralnim naseljima Bosne i Hercegovine jako izražena. Ona se vrši diferencirano i još je uvijek zavisna od dnevnih migracija zaposlenih u centralnim naseljima. Urbanizacija se proširila i na ostala naselja u Bosni i Hercegovini, oko industrijskih preduzeća te duž željezničkih pruga Sarajevo-Mostar-Banjaluka-Tuzla-Doboj-Brčko. Okolna naselja bila su neurbanizirana a stambena izgradnja odvijala se neplanski. U prigradskim naseljima građene su uglavnom privatne kuće.

Zaključak

U ovom radu su izdvojena i kategorizirana urbana naselja u Bosni i Hercegovini, s ciljem njhovog analiziranja i značaja. Analizirane su neke promjene razvoja urbanizacije u Bosni i Hercegovini. Zatim su analizirane i neke promjene razvoja, osobito u stambene i infrastrukturne izgradnje regionalnih centara. U tu svrhu analizirani su urbani centri: Sarajevo, Tuzla, Banjaluka i Mostar. Upoređujući porast ukupnog i gradskog stanovništva Bosne i Hercegovine u razdoblju 1981-1991., prije svega, moramo konstatirati da je porast ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine u cjelini bio visok 38,2 %. Razlike između porasta ukupnog i gradskog stanovništva bile su velike. Upoređujući ove trendove razvoja s općim trendovima urbanizacije u svijetu,


51

možemo konstatirati da Bosna i Hercegovina ima sličan trend urbanizacije kao i druge zemlje u tranziciji.

Pored toga u radu istaknuta neka obilježja urbane strukture dinamike u urbanizaciji Bosne i Hercegovine, u razdoblju 1991-2001. godine. Pri ovome potrebno je naglasiti da u praćenju kontinuiteta urbanizacije Bosne i Hercegovine postoje izvjesne teškoće, jer su podaci o urbanizaciji za 2001. godini prikupljeni prema procjeni popisa, ali po novoj metodologiji. Zbog toga je bilo neophodno naselja izdvojiti po modelu, koja daju realniju sliku o broju gradskih naselja i udjelu gradskog stanovništva. U strukturi naseljenosti i stupnju urbanizacije Bosne i Hercegovine nastaju iz godine u godinu promjene.

Summary

by

Rahman Nurković

Some New Features of Urban Development in Bosnia and Herzegowina The authors discusses some of the characteristic features of the urbanization

process in Bosnia and Herzegovina in 1981-1991 with reference to a number of indicators. The urban settlements have been by the bureau of Statistics for the census. The author differentiates the settlements on the basis of size, share of population active in industry development. Thus he singled out 4 towns. In 1991 38,2 per cent of the total population lived in these towns. The analysis of the system of urban settlements in Bosnia and Herzegovina led him to the conclusion that this system was rather irregular (Map 1).

In the analysis of the number of inhabitants and work places in the central settlement and its surrounding in Bosnia and Herzegovina. The author proceeds to analyze the share of urban population by communes and regions. He found considerable differences in the percentage composition and in the dynamics of the population increase in the individual towns. These phenomena are closely related to the inconsistent development levels attained so far and the still vigorous rural exodus. In the final section the author discusses the urbanization of the areas around the towns. That kind of towns are closely connected to Sarajevo and to the distribution of functions for the Bosnia and Herzegovina.

Literatura

1. Nurković, R., 2003: Regionalna razvojna problematika u Bosni i Hercegovini na primjeru razvoja industrije u Tuzlanskoj kotlini, Zbornik radova, Međunarodna konferencija:

2. Ured za razvoj i saradnju ambasade Švajcarske nacionalni naučni fond, Sarajevo.

3. Spahić, M., 1999: Osnove geoekologije, Geografske osnove životne sredine, Tuzla.

4. Statistički godišnjak Bosne i Hercegovine za 1961, 1971, 1981 i 1991. godinu , Republički zavod za statistiku, Sarajevo.

5. Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2000, str. 24. Sarajevo.

6. Vresk, M., 1990: Osnove urbane geografije, str. 76-84. Zagreb.


DEVASTACIJA URBANIH SADRŽAJA NA PODRUČJU TUZLANSKOG KANTONA U PERIODU AGRESIJE NA R BiH 1992-1995. GODINE

DEVASTATION OF URBAN INFRASTRUCTURE ON AREA OF TUZLA

CANTON IN A PERIOD OF AGGRESION ON R BH 1992-1995.

Alma Kadušić, asistent, Sabahudin Smajić, asistent, Prirodno - matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt

Za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992-1995. godine na području Tuzlanskog kantona nanešene su direktne i indirektne materijalne štete koje se procjenjuju na nekoliko milijardi KM. U ovom radu razmatraju se direktne materijalne štete nastale u toku agresije, odnosno štete na građevinskim objektima (stambenim, zdravstvenim, školskim, privrednim i drugim javnim objektima) Tuzlanskog kantona. Preciznije, razmatra se struktura devastiranih urbanih sadržaja i njihova obnova.

Ključne riječi: agresija, Tuzlanski kanton, devastacija, građevinski objekti, proces

obnove.

Abstract

In the time of the aggression on Republic Bosnia and Herzegovina in a period 1992-1995 on area of Tuzla Canton are caused direct and indirect material damages which are evaluated on several billions of convertible marks. In this paper are considered direct material damages appear during the aggression, that is material damages over construction objects (housing, sanatory, school, economic and other public objects) in Tuzla Canton. Precisely, it is considered a structure of devastated urban infrastructure and their reconstructions.

Key words: aggression, Canton Tuzla, devastation, construction objects, process

of reconstructions.

A. Kadušić - S. Smajić

54

Uvod

Agresijom 1992-1995. godine na Republiku Bosnu i Hercegovinu masovno je stradalo njeno stanovništvo, a nanesene su i velike materijalne štete. U tom periodu na području Tuzlanskog kantona pričinjene su ogromne direktne (devastacija objekata, opreme i dr.) i indirektne materijalne štete (neostvarena proizvodnja, neostvareni društveni proizvod i dr.).

Gubici u ljudstvu su nenadoknadivi, a materijalne štete realno je teško procijeniti. Procijenjeno je da su u periodu 1992-1995. godine na području Tuzlanskog kantona (prvobitno Tuzlansko-podrinjski kanton)1 nanešene direktne materijalne štete u iznosu od 1,41 milijardu DM. Ukupne štete u privredi (devastacija privrednih objekata i opreme) procijenjene su na 1. 008 miliona DM, a štete u vanprivrednim djelatnostima (štete na građevinskim objektima) procijenjene su na oko 410 miliona DM. Preciznije, na području ovog kantona devastirano je više od 57 000 građevinskih objekata sa ukupnom površinom od 4 904 986 m2. 2

Najveći broj devastiranih objekata imale su one općine današnjeg Tuzlanskog kantona koje su bile u neposrednoj zoni dodira sa agresorom. To su općine Gradačac, Kalesija, Gračanica, Teočak, Sapna, Čelić, Doboj Istok, Banovići i Kladanj. Međutim, i u drugim općinama kantona ratne štete su bile velike.

Od 1995. godine pa do danas teče proces obnove devastiranih građevinskih objekata na području Tuzlanskog kantona. U proces obnove sredstva je ulagala i još uvijek ulaže Vlada Tuzlanskog kantona, zatim mnogobrojne međunarodne organizacije i dr. Međutim, očito je da uložena sredstva nisu bila dovoljna jer proces obnove devastiranih objekata još uvijek traje.

Stanje i struktura devastiranih građevinskih objekata na području Tuzlanskog

kantona krajem 1995. godine

Na osnovu raspoloživih podataka (tabela 1) na području Tuzlanskog kantona u periodu 1992-1995. godine devastirano je preko 57 000 građevinskih objekata sa ukupnom površinom od 4 904 986 m2.

U strukturi devastiranih građevinskih objekata najveća šteta je pričinjena na stambenim objektima. Ukupno je devastirano 25 259 stanova u društvenoj svojini površine od 215 504 m2 i 146 331 privatni stan sa površinom od 3 583 026 m2. Površina devastiranih privrednih i javnih objekata iznosi 726 026 m2. Devastirano je i 136 zdravstvenih objekata sa 246 673 m2 površine i 234 školska objekta sa površinom od 133 181 m2.

Iz prezentiranih podataka u tabeli 1. vidi se da su najviše devastirani privatni stambeni objekti (73,1 % od ukupne površine devastiranih građevinskih objekata na području Tuzlanskog kantona).

1 Tuzlanski kanton (prije Tuzlansko-podrinjski kanton) nastao je u procesu kantonizacije F BiH. Čini ga 13 općina, a to su Banovići, Čelić, Doboj Istok, Gračanica, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lukavac, Sapna, Srebrenik, Teočak, Tuzla i Živinice. U sastavu Tuzlanskog kantona, do marta 1999. godine, bio je i veći dio općine Brčko koja je odlukom Arbitražne komisije konstituisana kao Brčko-distrikt. O tome vidjeti detaljnije: Klapić, M.: Tuzla kao razvojni centar sjeveroistočne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, 2002. , str. 119.

2 Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-Podrinjskog kantona, Faza A: Stanje i mogućnosti (drugo neizmjenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999., str. 37-39.

Devastacija urbanih sadržaja na području Tuzlanskog kantona u periodu agresije na R BiH 1992-1995. godine

55

Tabela 1. Oštećeni građevinski objekti u Tuzlanskom kantonu krajem 1995. godine

Vrsta objekata Oštećeno u m2 % Stambeni-društveni 215 504 4,4 Stambeni-privatni 3 583 026 73,1 Školski 133 181 2,7 Zdravstveni 246 673 5,0 Privredni i javni 726 602 14,8 Ukupno 4 904 986 100,0 Izvor: (4, 38)

Materijalne štete na građevinskim objektima Tuzlanskog kantona, nastale u toku

agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu procjenjuju se na 405 662 000 DM. S obzirom na činjenicu da su u strukturi devastiranih građevinskih objekata najzastupljeniji stambeni objekti procijenjene štete na ovim objektima iznose 318 678 000 DM, odnosno 78,6 % od ukupne vrijednosti svih devastiranih građevinskih objekata. Štete na školskim objektima iznose 47 459 000 DM ili 11,7 %, zdravstvenim objektima 21 504 000 DM ili 5,3 % i javnim i drugim objektima 4,4 % odnosno 18 021 000 DM (tabela 2).

Tabela 2. Struktura devastiranih objekata prema vrijednosti na području

Tuzlanskog kantona Vrsta objekata 000 DM %

Stambeni-ukupno 318 678 78,6 Školski 47 459 11,7 Zdravstveni 21 504 5,3 Javni i drugi objekti 18 021 4,4 Ukupno 405 662 100,0 Izvor: (4, 38)

Osim broja oštećenih građevinskih objekata i njihove ukupne površine vidljive su

razlike u stepenu devastacije pojedinih vrsta objekata (stambenih, školskih, zdravstvenih, privrednih i dr.). Prema stepenu oštećenja svi devastirani građevinski objekti na području Tuzlanskog kantona grupisani su u 4 kategorije. Prva kategorija obuhvata građevinske objekte devastirane do 15 %, druga kategorija od 15-40 %, treća od 40-60 %, a četvrta obuhvata građevinske objekte sa preko 60 % oštećenja.3 Naprimjer, na području Tuzlanskog kantona do 1992. godine bilo je 146 331 privatnih stambenih objekata sa površinom od 9 740 459 m2. U toku agresije od 1992. godine do kraja 1995. godine od ukupnog broja privatnih stambenih objekata devastirano je 53 509 sa površinom od 3 583 026 m2 ili 36,8 % od ukupne površine privatnih stambenih objekata. Stepen oštećenja od 0-15 % na privatnim stambenim objektima evidentiran je na 39,4 % ili 21 228 objekata; oštećenja od 15-40 % imala su 23,8 % ili 12 973 objekta; oštećenja od 40-60 % imao je 10 131 objekat ili 19,0 %; oštećenja preko 60 % imala su 9 177 objekata sa 17,8 % (tabela 3).

3 Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-Podrinjskog kantona, Faza A: Stanje i mogućnosti (drugo

neizmjenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999., str. 39.


56

Tabela 3. Pregled oštećenja na građevinskim objektima za područje Tuzlanskog kantona krajem 1995. godine

Stanovi Opis

Društveni Privatni Školski objekti

Zdravstveni objekti

Privrednii radni o.

Ukupan broj objekata 25 259 146 331 234 136 - Ukupna površina m2 1 519 778 9 740 459 264 613 332 042 2 093636 Uk. br. oštećenih obj. 3631 53 509 128 84 - Ukupno oštećeno m2 215 504 3 583 026 133 181 246 673 726 602 od ukupne Povr. obj. 14,2 36,8 50,3 74,3 34,7

Broj objekata 2188 21 228 42 38 -

0-15

Površina m2 131 272 1 411 434 51 036 224 700 225 622 Broj objekata 1118 12 973 21 16 -

15-4

0

Površina m2 64 569 851 568 24 193 9391 327 137 Broj objekata 241 10 131 32 21 -

40-6

0

Površina m2 14 610 682 345 34 758 11 447 126 888 Broj objekata 84 9177 33 9 - St

epen

ošt

ećen

ja u

%

> 60

Površina m2 5053 682 345 23 194 1135 46 955 0-15 60,9 39,4 38,3 91,1 31,0

15-40 30,0 23,8 18,2 3,8 45,0 40-60 6,8 19,0 26,1 4,6 17,5

Stru

ktur

a oš

teće

nost

i (p

rem

a po

vrši

ni)

u %

> 60 2,3 17,8 17,4 0,5 6,5 Ukupno 100 100 100 100 100

Izvor: (4, 39)

Najveći intenzitet devastacije na građevinskim objektima Tuzlanskog kantona bio je u onim općinama koje su bile u neposrednoj blizini neprijateljskih linija. Kao i u Tuzlanskom kantonu u cjelini tako i u pojedinim općinama najveći dio šteta odnosi se na stambene građevinske objekte. Naprimjer u općini Gradačac devastirano je 20,3 % stambenih objekata, a u općini Kalesija 19,8 %.

Najveće ukupne materijalne štete na građevinskim objektima učinjene su u općini Gradačac i procijenjene su na 73 979 000 DM. Velike materijalne štete su pričinjene i u drugim općinama Tuzlanskog kantona kao što su Kalesija (63,1milion DM), Lukavac (38,6 miliona DM), Sapna (24 miliona DM), Gračanica (18,8 miliona DM), Tuzla (16,1 milion DM), Teočak (15,5 milion DM), Čelić (15,1 milion DM) i dr. (tabela 4., Sl. 1).


57

Tabela 4. Procijenjene direktne štete na objektima u općinama

Tuzlanskog kantona krajem 1995. godine (u 000 DM) Općina Stambeni i ostali objekti

Banovići 8 998 Čelić 15 198

Doboj Istok 10 499 Gračanica 18 891 Gradačac 73 979 Kalesija 63 151 Kladanj 8 183 Lukavac 38 606 Srebrenik 9 990 Teočak 15 501 Tuzla 16 124 Sapna 24 000

Živinice 665 Ukupno 303 785

Izvor: (4, 40)

Sl. 1. Izgled glavne ulice u Čeliću nakon nekoliko uzastopnih granatiranja 1992.godine

Obnova devastiranih građevinskih objekata

Od 1995. godine na području Tuzlanskog kantona otpočeo je proces obnove devastiranih građevinskih objekata ulaganjem finansijskih sredstava. Nekoliko međunarodnih humanitarnih organizacija, Vlada Tuzlanskog kantona i dr. finansirale su proces obnove. Međutim, i pored do sada uloženih sredstava proces obnove još nije završen i još će dugo potrajati. Prema podacima Ministarstva za obnovu i razvoj


58

Tuzlanskog kantona u posljednjih pet godina (2001-2005. godina) za obnovu devastiranih stambenih objekata uloženo je 1 444 670 KM. Od toga najveći dio sredstava uložen je na području općine Lukavac (255 421 KM), zatim Tuzla (239 071 KM), Kalesija (224 186 KM), Sapna (188 665 KM) i općine Srebrenik (109 447 KM) (tabela 5).

Tabela 5. Ulaganja sredstava za obnovu stambenih objekata na

području Tuzlanskog kantona u periodu 2001- 2005. godine Općina Broj donacija Iznos u KM

Tuzla 31 230.071,30 Lukavac 29 255.421,76 Srebrenik 16 109.447,88 Sapna 23 188.665,88 Banovići 6 77.470,02 Teočak 7 65.140,80 Živinice 13 79.801,14 Čelić 9 81.498,14 Kalesija 28 224.186,85 Kladanj 13 94.993,49 Gradačac 1 12.488,98 Gračanica 2 25.484,25 Ukupno 178 1.144.670,15 Izvor: (6)

Zaključak

Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992-1995. godine dalekosežno se odrazila na sve aspekte života stanovništva Bosne i Hercegovine. U tom periodu na području Tuzlanskog kantona učinjene su ogromne materijalne štete, a mnogobrojno stanovništvo ostalo je bez krova nad glavom. Takođe, uništeno je i mnogo školskih, zdravstvenih, privrednih i drugih urbanih sadržaja. Pričinjena materijalna šteta na građevinskim objektima u Tuzlanskom kantonu u toku agresije procijenjena je na oko 410 miliona DM. Ukupno je uništeno oko 4,9 miliona m2 površine građevinskih objekta. Najviše su devastirani stambeni objekti sa oko 3,7 miliona m2 površine, a vrijednost procijenjene štete iznosi oko 318 miliona KM. Proces obnove urbanih sadržaja još uvijek traje.

Conclusion

Aggression on Republic Bosnia and Herzegovina in period 1992-1995. reflects far reaching on all aspects of life of population Bosnia and Herzegovina. In that period on area of Tuzla canton have done enormous material damages and numerous population stayed without roof over head. Like that, is ruined a lot of school, sanatory, economic and others urban contents. Caused material damage on construction objects in Tuzla Canton in the course of aggression is evaluated on around 410 million DM. In total is ruined around 4,9 million m2 surface of the construction objects. Highly are devastated housing objects with around 3,7 million m2 surface and the asset of evaluated damage is around 318 million KM. Reconstruction process of urban contents still running.


59

Literatura i izvori

1. Klapić, M.: Tuzla kao razvojni centar sjeveroistočne Bosne, Ekonomski

institut Tuzla, Tuzla, 2002. 2. Ruppert, K., Schaffer, F., Maier, J., Paesler, R.: Socijalna geografija,

Školska knjiga, Zagreb, 1981. 3. Vresk, M.: Osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb, 1990. 4. Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-Podrinjskog kantona, Faza A: Stanje i

mogućnosti (drugo neizmijenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999. 5. Strategija razvoja Tuzlanskog kantona do 2015., Faza B: Ciljevi razvoja,

Tuzla, juni 2000. 6. Informacije Ministarstva za obnovu i razvoj Tuzlanskog kantona o obnovi

urbanih sadržaja, Tuzla, 2005. 7. Informacija o realizaciji plana povratka i repatrijacije raseljenih lica i

izbjeglica na području Tuzlanskog kantona u 2000. godini, Vlada Tuzlanskog kantona, 14.06.2001.


MORFOIZOHIPSE ZALIVA NEUM-KLEK REKONSTRUKCIJA RELJEFA PO KARTAMA

MORPHOISOHYPSES NEUM-KLEK BAY

REKONSRUCTION OF RELIEF ON THE MAPS

Dr. Fadil Omerović, docent, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u

Sarajevu

Sažetak

U radu se razmatra složena problematika razvoja reljefa u vremenu, ili kraće rekonstrukcija reljefa. Za konkretno područje priobalja zaliva Neum-Klek, rekonstruisano je stanje reljefa iz ranijih faza geomorfoloke evolucuje. Primjenjena su dva različita metoda rekonstrukcije reljefa po kartama, koji u osnovi imaju zajedničko polazište. To je savremeni reljef, zapravo prikaz reljefnih oblika datog prostora na suvremenim, krupnorazmjernim topografskim kartama. Mlađa faza u razvoju reljefa rekonstruirana je metodom morfoizohipsi, a staria faza razvoja tokom geomorfološke evolucije rekonstruirana je primjenom matematičko-statističkog metoda formalizovanja kartografskog uopćavanja.

Ključne riječi: Morfoizohipse, reljef, rekonstrukcija reljefa, zaliv Neum – Klek.

Summary

In this project we are considering about problems connected with development of relief in the time or reconstruction of relief. Concrete area of Neum-Klek bay is reconstructed relief from earlier phase geomorphologic evolution. There are used two different methods of reconstruction relief at maps, which in base have a common beginning. Its a modern relief, actually example relief’s forms given space on the modern large-scale topographical maps. The younger phase of development relief is reconstructed with morphoisohypses method, and older phase of development during geomorphologic evolution is reconstructed by mathematic-statistical formalization.

Key words: Morphoisohypses, relief, reconstruction of relief, Neum - Klek bay

F. Omerović

62

U v o d

Kako se reljef određenog geoprostora tokom vremena mjenja, promjene i rekonstrukcija stanja iz ranijih faza geomorfološke evolucije mogu se sagledati primjenom različitih metoda. U ovom radu rekonstrukcija reljefa za konkretno područje zaliva Neum-Klek, provedena je prvo kvalitativnom, a zatim i kvantitativnom morfometrijskom analizom krupnorazmjernih topografskih karata. Pri tome se polazi od činjenice da je na kartama suvremeni reljef predstavljen izohipsama. To znači da su u granicama razmjera kartiranja, pojedini oblici reljefa dati geometrijski tačno i geografski vjerno.

Potrebno je napomenuti da je dosta oskudna literatura koja se detaljnije, sa metodskog stanovišta, bavi pitanjima rekonstrukcije reljefa, prikazanog izohipsama na krupnorazmjernim topografskim kartama. O rekonstrukciji neotektonskih struktura u reljefu Orijena, pisao je M. Marković, (1973). Deset godina kasnije isti autor obrazlaže ''Teotijski model razvoja reljefa u vremenu'', čije formiranje bazira na morfometrijskim podacima dobivenih mjerenjem po kartama, na kojima je reljef prikazan izohipsama. Područja povećanih pozitivnih vrijdnosti razlika teorijskog i realnog stanja reljefa, autor tretira kao ''tektonski aktivne strukture''. Prema njegovom tumačenju, to su ''najčešće prevojna područja, dok najveće negativne vrijednosti razlika odgovaraju centralnim djelovima pokrenutih blokova,'' (9, 75-92).

U svom radu, R. Gašparović, (1977.), uzima izohipse kao osnovu za izradu karte nagiba terena. Autor smatra kako izohipse ''... daju na topografskoj karti najbrži i najtačniji pregled visinskih odnosa i položaja tačaka.'' Za zaključke o nadmorskim (apsolutnim i relativnim) visinama tačaka, autor koristi termine ''hipsometrijska odredba'', za oblike reljefa ''morfografsko-morfološka odredba'', dok za nagibe ''morfometrijska odredba,'' (4, 127).

Razmatrajući značaj istraživanja i kartiranja reljefa, A. Bognar, (1990), smatra da je ''Reljef jedan od osnovnih činilaca koji oblikuje pejzaž,'' pri čemu ističe kako ''Oblik reljefa, njegove promjene i stabilnost imaju mjestimično odlučujuću ulogu u gospodarskim djelatnostima i općenito u razmještaju stanovništva,'' (3, 59).

Rekonstrukcija reljefa metodom morfoizohipsi

Za dato područje zaliva Neum-Klek, rekonstrukcija reljefa provedena je kvalitativnim analiziranjem reljefa prikazanog izohipsama na odgovarajućem dijelu topografske karate R1:25000. Na karti su uočeni i markirani ostaci reljefa iz mlađe faze geomorfološke evolucije. Ovakav postupak rekonstrukcije reljefa u ruskoj se literaturi objašnjava kao metod morfoizohipsi, dok se u angloameričkoj literaturi tumači pod nazivom generalizacija izohipsi. Šuština rekonstrukcije reljefa po kartama sastoji se u potenciranju, isticanju i naglašavanju onih dijelova na glavnim izohipsama koji tu pojavu odražavaju. Pri tome su, uzete u obzir samo najkrupnije forme reljefa. Detalji su izostavljani, a prostim - logičkim povezivanjem dijelova izohipsi očuvanog reljefa, rekonstruisani su razoreni djelovi.

Kao forma obalnog, horizontalno ravedenog reljefa zaliv Neum - Klek je označen dubljim prodorom mora uz kopnenu obalu oko Neuma, pri čemu se naročito ističu poluotoci, koji se završavaju rtovima. Dinarski izduženim poluotokom Klek razdvojena je akvatorija zaliva Neum-Klek od Malostonskog zaliva (kanala). Radi se o jedinstvenom spletu kopna i mora čija morfologija jasno pokazuje dinarski tip zaliva, u kojem se isprepliću uvale i drage, kanalski prolazi, izduženi poluotoci i otočići. Dosadašnja istraživanja reljefa u području zaliva Neum-Klek, Omerović, F. (2001.), pokazuju da je ''zaliv nastao mlađim izdizanjem morske razine i potapanjem diferencirano izmodeliranog reljefa. Pri tome su u drobljivim dolomitima izmodelirane

Morfo-izohipse zaliva Neum-Klek rekonstrukcija reljefa po kartama

63

uvale i drage, dok su otpornniji krečnjaci zaostali kao kose i izolirane uzvisine i poluotoci'', (10, 17).

Sl. 1. Morfoizohipse zaliva Neum –Klek Rekonstrukcija mlađe faze razvoja reljefa u vremenu

(Prema topografskoj karti R 1: 25 000, list Neum, smanjeno na format)

Na priloženoj orografskoj karti područja priobalja zaliva Neum-Klek, razmjera 1: 25 000, tretirane su samo glavne izohipse koje su date na ekvidistanciji od 50 metara. Rekonstrukcija padina u priobalju zaliva Neum-Klek, napravljena je povezivanjem dijelova glavnih izihipsi. Pri tome je eliminisan (izostavljan) efekat disekcije (jaružanja), koji je predstavljen fleksijama na osnovnim izohipsama ekvidistancije 10 m. (Sl. 1).

Na priloženoj karti, glavne, rekonstruisane, generalisane izohipse (morfoizohipse) iscrtane su isprekidanom linijom, zadebljano. Energija reljefa i intenzitet modeliranja ukazuju da je modeliranje reljefa u datom području zaliva, vršeno prema nižoj morskoj razini od sadsašnje, na što su naročito uticale klimatske prilike koje su u prošlosti bile drugačije. Premodeliranje prema sadašnjoj morskoj razini malog je intenziteta što ukazuje na mladost savremenog odnosa kopna i mora. U prilogu je u najopštijim crtama dat elementarni prikaz rekonstrukcije reljefa iz mlađe faze geomorfološke evolucije, (Sl.1).

Matematičko-statistički metod rekonstrukcije reljefa

Ovim metodom, koji u suštini predstavlja čist morfometrijski postupak, .rekonstruisana je jedna starija faza u razvoju reljefa datog područja priobalja zaliva Neum-Klek. Na dijelu krupnorazmierne topografske karte ovog prostora R 1:25 000,, reljef je prikazan izohipsama sa ekvidistancijom osnovnih izohipsi od 10 metara. Po karti su očitane maksimalne visine terena na jediničnoj površini kvadrata (1 km2). Zatim su te visine upisane u centre kvadrata, koji su iscrtani na dijelu orografske karte R 1: 50 000, (Sl. 2).

F. Omerović

64

Na osnovu precizno izmjerenih 100 podataka maksimalnih visina, rekonstruisana je jedna površ, koja u datom području zaliva Neum-Klek, odgovara stanju reljefa iz neke ranije faze morfološke evolucije. Sličan postupak primjenjuje se u drugi oblastima, naprimjer vremenskim trend analizama. Povećavanjem jediničnog polja, mogu se rekonstruisati sve starije faze morfološke evolucije, čime se dobije generaliziran, opći izgled reljefa datog prostora. Smanjenjem veličine polja postiže se suprotan efekat, tako da rekonstrukcija pokazuje sliku koja se približava savremenom stanju reljefa. U ovom radu, izohipse rekonstruisanog reljefa izvučene su postupkom interpolacije na osnovu 100 izmjerenih podataka maksimalnih visina. Tako dobiveni podaci pokazuju u najopštijem vidu generaliziranu sliku reljefa iz ranije faze morfološke evolucije. Prikaz rekonstruisanog reljefa dat je na orografskoj karti R 1:50 000, (Sl. 2).

Sl. 2. Zaliv Neum - Klek Karta rekonstruisanog reljefa - prikaz starije faze razvoja reljefa u vremenu

Zatim je primjenom morfometrijskih metoda matematičko-statistikog

formalizovanja kartografskog uopćavanja, za tako rekonstruisani reljef sračunat generalni trend reljefa koji zapravo predstavlja jedan teorijski model razvoja reljefa u vremenu. Lociranje i kvantitativno izražavanje promjena reljefa, provedeno je poređenjem teorijskog modela i savremenog stanja reljefa, koji je u datom području zaliva Neum - Klek, na karti krupnijeg razmera geometrijski detaljno prikazan izohipsama.

Prostim oduzimanjem visina savremenog reljefa od visina rekonstruisanog reljefa (po mreži tačaka), moguće je jednostavno uočiti zbirni učinak geomorfoloških procesa, koji su u datom području našeg istraživanja doveli do promjena reljefa. Kao metod kvantitativne analize, ovaj postupak poređenja u geomorfologiji ima izvjesnih ograničenja. Naime, nije moguće ravnopravno porediti generalizirano stanje dobiveno formalnom rekonstrukcijom, sa realnim, istinitim stanjem suvremenog reljefa. Suvremeni reljef područja priobalja zaliva Neum - Klek, dat je izohipsama, geometrijski tačno i geografski vijerno, naravno u granicama grafičke tačnosti razmera prikaza.


65

Dosadašnja israživanja su pokazala da se najbolji rezultati dobiju ako se izravnanjem sukcesivno obuhvati po 9 podataka originalnih mjerenja maksimalnih visina, po mreži kvadrata jedinične površine (1 km2). Povećanjem broja odjednom obuhvaćenih podataka npr. na 16, dobije se ravnija, uopštenija površ. Smanjenjem npr. na 4, površ trenda reljefa približava se početnoj površi rekonstruisanog reljefa. Dato područje zaliva Neum-Klek predstavljeno je sa 100 tačaka, na kojima su po mreži jediničnih kvadrata očitane maksimalne visine. Postupak izravnanja površi rekonstruisanog reljefa proveden je tako što su prvo u 9 susjednih kvadrata sabrane maksimalne vrijednosti visina tačaka. Zatim je izračunata i upisana aritmetička sredina, kao reprezentativna vrijednost kvadrata koji obuhvata ovih 9 polja. Okvir koji obuhvata 9 podataka pomjeran je za jedno polje u pravcu zapad - istok.

Postupak sračunavanja srednjih vrijednosti ponovljan je sve do završetka cijelog reda, a onda je okvir pomjeren za jedno polje pravcem sjever - jug u slijedeći red. Po istoj šemi izravnate su vrijednosti tačaka u svakom slijedećem redu istraživanog prostora. Tako je dobijen prvi trend rekonstruisanog reljefa ili teorijski model razvoja reljefa u vremenu za dato područje zaliva Neum - Klek. Površ teorijskog modela, predstavljena je izolinijama (izohipsama), koje su iscrtane primjenom formalne interpolacije sračunatih vrijednosti. Teorijaki model reljefa za područje zaliva Neum - Klek prikazan je na dijelu orografske karte R 1:50 000, (Sl. 3).

Radi očiglednosti interpretacije dobivenih rezultada, izolinije prvog trenda rekonstruisanog reljefa izvučene su na svakih 100m. Izolinije pokazuju stariju fazu razvoja reljefa u vremenu u kojoj se jasno zapaža začetak formiranja depresije na sjeverozapadu Zaliva Neum-Klek i Knala Malog Stona.Radi očiglednosti interpretacije dobivenih rezultada, izolinije prvog trenda rekonstruisanog reljefa iscrtane su na svakih 100m.

Sl. 3. Zaliv Neum - Klek - Teorijski model razvoja reljefa u vremenu, karta prvog trenda rekonstruisanog reljefa

F. Omerović

66

Dobivena slika morfoizohipsi pokazuje da se na osnovu geometrije reljefa prikazanog izohipsama u izvjesnoj mjeri može suditi i o samoj morfogenezi. To znači da rezultati primjenjenih kartografskih, kartometrijskih i uopće morfometrijskih metoda rekonstrukcije reljefa po kartama, predstavljaju znatan doprinos genetskoj analizi a samim tim i jasniji pristup u tumačenju morfološke evolucije datog prostora zaliva Neum - Klek.

Kvantitativno izražavanje efekta zbirnog, udruženog djelovanja i endogenih i egzogenih sila, moguće je sagledati na bazi podataka dobivenih iz međusobnog poređenja rekonstruisanog reljefa i savremenog stanja reljefa, po mreži tačaka. Prostim oduzimanjem po mreži točka visina savremenog stanja reljefa od visina rekonstruisanog reljefa, dobija se, zbirni učinak i egzogenih i endogenih procesa, za dato područje našeg istraživanja. Međutim, već smo naprijed naglasili da sam postupk poređenja rekonstruisanog i savremenog reljefa, kao metod kvantitativne geomorfološke analize ima izvjesnih ograničenja. Ovo je zbog toga što generalizirano stanje dobiveno sračunavanjem prvog trenda rekonstruisanog reljefa daje prikaz stanja, odnosno, sliku u najopštijim crtama.

Rekonstruisani reljef ne može se ravnopravno porediti sa realnim stanjem savremeno reljefa, koje je izohipsama detaljno prkazano na krupnorazmjernim topografskim kartama i to geometrijski tačno i geografski vjerno. Prvo je potrebno izravnanati površine, što zapravo znači da se dobiveni podaci moraju po vrijednosti međusobno izjednačiti. Dakle, potrebno je smanjiti razlike između ekstremnih vrijednosti maksimalnih i minimalnih visina reljefa. U opštem slučaju, treba izračunati trendove reljefa. Kako nije moguće povećanje detaljnosti prikaza rekonstruisanog reljefa, potrebno je uprostiti realno stanje suvremenog reljefa, koje se provodi generaliziranjem, tj. sračunavanjem generalnog trenda savremenog reljefa, odnosno izravnanjem površi realnog, savremenog stanja reljefa za dato područje zaliva Neum-Klek. Podaci za sračunavanje prvog trenda savremenog reljefa dobijaju se očitavanjem visina po mreži jediničnih površina, koja je postavljena preko odgovarajućeg dijela topografske karte područja zaliva Neum - Klek, R 1 :25 000.Postupak izravnavanja metodom tekućih srednjih vrijednosti već je ranije detaljno objašnjen. Obzirom da se vrijednosti prvog trenda rekonstruisanog reljefa upoređuju sa uprošćenim savremenim reljefom po mreži tačaka, izvlačenje izolinija savremenog reljefa nije potrebno. Poređenjem savremenog stanja reljefa, sa teorijskim modelom jasno se uočavaju razlike, koje su u datom području zaliva Neum-Klek, nastupile kao rezultat izvjesnih promjena tokom geomorfološke evolucije. Kako je savremeni reljef ovog područja u razmjeru karte geometrijski detaljno prokazan izohipsama, to omogućava da se pored njihovog lociranja, izračunaju kvantitativni pokazatelji tih promjena, (Sl. 4).

Vrijednosti razlika su date kao pozitivne ili negativne u odnosu na jedan referentni nivo. To je zapravo srednji nivo svih sračunatih razlika, koji je ustanovljen na 115m nadmorske visine. Prema karti datoj u prilogu ovog rada, najveće pozitivne razlike zapažaju se u sjeverozapadnom području priobalja zaliva oko Daske (172m). Tu je zapravo jedan morfološki čvor, odakle razlike postupno opadaju prema obalnom području zaliva Neum-Klek.


67

Sl. 4. Zaliva Neum-Klek Prikaz razlika: teorijski model - suvremeni reljef

Najveće negativne razlike ustanovljene su u marinskom području akvatorije

kanala Malog Stona (-56m). U zalivskom dijelu obalnog područja poluotoka Klek iznose (–19m), dok u obalnom području oko Neuma opadaju na (–9m).

U produženju duže osi zaliva oko Gornjeg Kleka, negativne razlika se povećavaju do (-78m), što su i najveće zabilježene negativne razlike u priobalju zaliva Neum-Klek. One ukazuju da je baš u ovom području slijeganje terena, izazvano neotektonskim endogenim pokretima, najdublje zahvatilo ovu oblast. S druge strane, pozitivne razlike markiraju područja relativnog izdizanja terena u priobalju zaliva Neum-Klek, što se jasno vidi na priloženoj karti (Sl. 4).

Sažetak

Rekonstrukcija reljefa za konkretno područje zaliva Neum - Klek sačinjena je analizom krupnorazmjerenih topografskih karata. Kvantetivnom analizom rekonstruisana je mlađa faza u razvoju reljefa primjenom metoda morfoizohipsi. Suština postupaka sastuji se u potenciranju, isticanju i naglašavnju onih dijelova na glavnim izohipsama koji tu pojavu odražavaju. Pri tome su uzete samo najkrupnije forme reljefa dok su detalji izostavljeni, a prostim, logičkim povezivanjem dijelova izohipsi očuvanog reljefa rekonstruirani su razoreni dijelovi. Starija faza u razvoju reljefa rekonstruirana je matematičo-statističkom metodom formalizovanja kartografskog uopštavanja. Po kartama su očitane maksimalne visine terena u mreži kvadrata jedinične površine (1km2). Zatim su podaci upisani u centru kvadrata i iscrtane izohipse. Radi poređenja stanja rekonstruisanog sa savremenom stanjem reljefa, provedeno izravnanje površi rekonstruiranog reljefa. Time je formiran teorijski položaj koi bi dati teren

F. Omerović

68

zadobio kada bi se razvijao u apsolutno idealnim uslovima (potpuno odsustvo endogenih pokreta).

Postupak izravnanja površi rekonstruiranog reljefa proveden je tako što su prvo u 9 susjednih kvadrata sabrane maksimalne visine tačaka. Zatim je sračunata aritmetička sredina i upisana kao reprezentativna vrijednost. Postupak sračunavanja ponavljan je sve do završetka cijelog reda a onda je okvir pomjeren za jedno polj u sljedeći red. Tako je dobiven teorijski model razvoja reljefa u vremenu predstavljen izolinijama koje su iscrtane na svakih 100m, primjenom formalne interpolacije. Izolinije prikazuju stariju fazu razvoja reljefa u vremenu pri čemu se jasno zapaža začetak formiranja depresije budučeg zaliva na NW zaliva Neum-Klek. To zanči da se na osnovu geometrije reljefa prikazanog izohipsama i izvjesnoj mjeri može suditi o geomorfogenezi datog prostora, te da rezultati dobiveni rekonstrukcijom predstavljaju znatan doprinos genetskoj analizi, a time i jasniji uvid u morfološku evoluciju istraživanog prostora.

Sumarry

Concrete relief reconstruction of area Neum-Klek bay is made of analyses largescale topographic carts. Yunger phase of evolution relief reconstructed by qualitive analyses is applied by morfhoisohypses methods. Supstance of producare goes into interestiong , emphasizing and stessing of those parts wich are reflected by the main isohypses. The biggest forms of relief were taken into consideration while details were left out. Destroyed ports of relief were reconstructed by simple logical conecting parts of isohypses of presarved relief. Elder phase in evolution of relief is generally reconstructed by mathematical–statistical method of formalisation–cartography. Maxsimal terrain heights in the quadratic net (100 km²) were reprimanded on unit surface of qadrat (1km²). Then, this dana were sing in the centre of quadrat and isolines were drown out. In comparsion of reconstructed state to modern state of relief, the levelling of surface were crried out. From reconstructied relief. This teoretical positin was composed to give cetain position in wich it wold be developed absollutely ideal conditios (absolutelly absence of endogen mowements).

Leavelling surface procedure of reconstructed relief was carried out primarly in nine bordering quadrats collected to maximum hight of points. Then, calculated aritmetic mean was marked as peresentive value. Procedure of calculation was repeaded until the end of a whole row, and then the frame was moved for one field in N-S ( north-south) direction to next row. Thats how we get teoretical modem of evolution relief described in time by isohypses which are drown with usage of formal interpolation on each 100 m. Isolines demonstratethe elder phase of evolution relief in time in which can be clearly noticed the inception of depression forming on N-W ( north-west ) Neum-Klek bay. It points out that on the basis geometry of relief shown by isohypses could be judged about morphogenesis it sel, and that results of morphometrics analyses gives significant contribution to genetic analyses with clearly access to morphological evolution of research area.


69

Literatura

1. Aristarhova, L. B. i dr. (1970): Karti morfoizohips, Primenenie geomorfologičeskih metodov v strukturno-geologičeskih issledovanijah, Sbornik Izd. Nedra, Moskva

2. Bognar, A. (1987): Reljef i geomorfološke osobine Jugoslavije, Veliki geografski Atlas Jugoslavije, Liber, Zagreb

3. Bognar, A. (1990): Geomorfološke i inžinjersko-geomorfološke osobine otoka Hvara i ekološko vrednovanje reljefa, Geografski glasnik, 52, Zagreb, str. 49-65.

4. Gašparović, R. (1977): Izrada krupnorazmjernih karata nagiba terena (Metodska razmatranja), Geografski Pregled, 21, Geografsko društvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo, str. 123-140.

5. Ivanov, P.V. (1951): Metod količestvennoj harakteristiki formi prodoljnogo profilja reki Izd. VGO, t. 83

6. King, C.A.M. (1978): Techniques in geomorphology, Edvard Arnold (Publishers), Ltd., London

7. Mesčerjakov, J.A., Setunskaja, L.E. (1960): Primeni količestvenoj harakteristiki vzaimosvjazi prirodnih javljenij po kartam s pomoću koeficienta korelacii, Izd. Akademia Nauk SSSR, No 1, Moskva

8. Marković, M. (1973): Geomofrološka evolucija i neotektonika Orijena, Doktorska disertacija, Rukopis, Rudarskogeološki fakultet, Univerziteta u Beogradu, Beograd

9. Marković, M. (1983): Osnovi primjenjene geomorfologije, Geoinstitut, Beograd,

10. Omerović, F. (2002): Reljef dna mora i priobalja u području zaliva Neum - Klek, Doktorska disertacija, Rukopis, Univerzitet u Sarajevu, Odsjek za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta, Sarajevo

11. Volkov, N.M. (1950): Principi i metodi kartometrii, Izdateljstvo Akademia Nauk SSSR, Moskva

12. Topografske karte, R 1:25 000, R 1:50 000, listovi Neum i Ston, Izdanje Vojnogeografski Institut, Beograd.


KLIMATSKE KARAKTERISTIKE TUZLE

CLIMATE CHARACTERISTICS OF TUZLA

Sabahudin Smajić, asistent, Prirodno - matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Sažetak

U radu su analizirane klimatske karakteristike područja Tuzle. Za analizu ovih karakteristika korišteni su podaci iz Meteorološke stanice ¨Bukvik¨ u Tuzli koja raspolaže podacima za višegodišnji period. Na osnovu tih podataka dobijene su srednje vrijednosti za temperature, relativnu vlažnost, oblačnost, insolaciju, padavine i druge klimatske elemente i pojave, a na osnovu istih interpretirana su osnovna obilježja klime ovog područja.

Ključne riječi: klima, temperatura, temperaturni režim, relativna vlažnost zraka, insolacija, magla, oblačnost, padavine, pluviometrijski režim, vjetar, Tuzla.

Summary

In this paper are analyzed climate characteristics of Tuzla area. For analises of this characteristics are used datas from meterological station ''Bukvik'' in Tuzla and her possessing datas for perennial period. On the basis of those datas are recived medium values for temperatures, relative moisture, cloudiness, insolation, precipitation and other climate elements and appearancess and on the basis of the same values are interpreted basic characteristics of climate of this area.

Key words: climate, temperature, temperature regime, relative moisture of air,

insolation, fog, cloudiness, precipitation, pluviometric regime, wind, Tuzla.

S. Smajić

72

Uvod

O klimi Tuzle do sada nije bilo stručnih i naučnih radova, izuzev onih koji su sadržani u Prostornom planu Bosne i Hercegovine. Takođe, malo se pisalo i o klimatskim elementima Tuzle i okoline. Stoga ovaj rad ima za cilj sagledavanje klimatskih elemenata kroz tridesetogodišnji period i u vezi s tim determiniranje klime ovog područja. Inače, tuzlansko područje je veoma interesantno za klimatska, hidrografska kao i za druga fizičkogeografska proučavanja.

U geografskom pogledu jedan od važnijih klimatskih faktora ovog područja je i njen geografski položaj. Tuzla i njena okolina se nalazi u sjeveroistočnoj Bosni na čiju klimu utiču kako panonski uticaji sa sjevera tako i uticaji sa planinsko-kotlinskog juga i jugozapada. Sve to smo imali u vidu analizirajući klimatske elemente i klimu u ovom radu. Rad ima za cilj da na osnovu analize klimatskih elemenata determinira klimu ovog područja.

Geografski položaj i uticaj reljefa na klimu Tuzle

Pored općih faktora koji utiču na klimu Tuzle i Bosne i Hercegovine u cjelini od posebnog značaja su i njen geografski položaj i osobine reljefa. Tuzla i njena okolina se nalazi u sjeveroistočnoj Bosni, i uglavnom zahvata područje sprečko-majevičkog kraja. U fizičkogeografskom pogledu ona se nalazi na kontaktu Panonske nizije sa sjevera i dinarskog planinskog masiva sa juga (prilog 1). Zbog toga na klimu ovog područja utiču kako panonski uticaji sa sjevera tako i uticaji sa brdskog i planinsko-kotlinskog juga i jugozapada. Naime, sa sjevera i sjeveroistoka Tuzla je okružena planinskim vijencem Trebovac-Majevica, sa zapada Ozrenom, sa jugozapada Konjuhom, sa juga Javorom, a sa jugoistoka Javornikom. Ovako planinsko okruženje ima veliku ulogu u formiranju lokalnih klimatskih uslova, koji se manifestiraju u slaboj provjetrenosti, u nastanku lokalnih depresija, termičkih inverzija, veće maglovitosti, naročito u hladnijoj polovini godine po čemu je Tuzla prepoznatljiva u okolini

Najveći uticaj na vrijeme i klimu Tuzle i okoline zimi ima sibirska anticiklona. U ovo doba godine ovo područje je izloženo prodorima suhih i hladnih zračnih masa sa sjevera i sjeveroistoka. U Tuzlanskoj kotlini tada dolazi do pojave termičke inverzije, jer se u njoj nagomilava i zadržava hladan zrak koji potiče sa većih nadmorskih visina. U takvim uslovima zrak se neprekidno hladi, posebno zimi, a u kotlini se javlja jezero hladnog, relativno mirnog zraka. Zbog toga su temperature zraka u kotlini manje od onih na većim nadmorskim visinama. Istina, prodore zračnih masa sa sjevera u određenoj mjeri ublažava planina Majevica i prodori ciklona sa zapada.

Uticaj azorskog anticiklona ispoljava se u toplijoj polovini godine, kada se zbog povišenog zračnog pritiska duže zadržava stabilno vrijeme u ovom području. Na klimu Tuzle i okoline, a posebno na pluviometrijski režim utiču i ciklone koje se kreću putanjom Vc. Ovi cikloni donose vremenske promjene i uvjetuju pojavu glavnog maksimuma padavina u junu.

Klimatske karakteristike Tuzle

73

Prilog 1. Topografska karta Tuzle i okoline

Izvor: Karta BiH, 1:200 000 JP Geodetski zavod, Sarajevo.

Temperature zraka

Temperatura je veoma važan klimatski element, a uvjetovana je nizom promjenljivih i nepromjenljivih faktora.1 Mjeri se u meteorološkim stanicama pomoću više instrumenata, a najčešće termometrom i termografom. Na osnovu podataka o srednjim mjesečnim i godišnjim temperaturama zraka vidi se da prosječna godišnja temperatura zraka na području Tuzle, u analiziranom periodu, iznosi 10,0°C (tabela 1).

1 U nepromjenljive faktore spadaju: geografska širina, nadmorska visina i reljef, a u promjenljive

dužina obdanice, godišnje doba i vrijeme. O tome vidjeti detaljnije: Spahić, M., Opća klimatologija, Geografsko društvo Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2002., str. 58.

S. Smajić

74

Tabela 1. Srednje mjesečne, apsolutne maksimalne i apsolutne minimalne

temperature zraka u Tuzli za period 1961-1990. I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God.

-0,8 1,8 5,7 10,4 14,8 17,7 19,3 18,9 15,3 10,7 5,7 1 10 18,8 22,8 27,8 30 35,6 34,6 39,5 39 34,7 28,8 25,6 23,5 -25,8 -20 -15,8 -4 -0,9 1,4 5,7 4 -1,4 -5,2 -16 -17,6 Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd.

Grafikon 1. Godišnji hod temperature zraka i relativne vlažnosti u Tuzli za period 1961-1990.

-5

0

5

10

15

20

25

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII0

20

40

60

80

100°C %

°C godišnji prosjek (°C) % godišnji prosjek (%)

Iz tabele 1. i grafikona 1. vidi se da je najhladniji mjesec u Tuzli januar sa

prosjekom od -0,8°C, a najtopliji juli sa prosjekom od 19,3°C. U temperaturnom bilansu najtopliji mjeseci juli i avgust gotovo su izjednačeni, a razlika je svega 0,4°C. Godišnja amplituda temperature zraka za područje Tuzle u analiziranom periodu iznosi 20,1°C.

Termički režim po godišnjim dobima pokazuje da je ljeto (jun-avgust) najtoplije godišnje doba u Tuzli sa srednjom temperaturom 18,6°C. Godišnji prosjek jeseni (septembar-novembar) iznosi 10,6°C, zime (decembar-februar) 0,7°C i proljeća (mart-maj) 10,3°C. Zima je oko 15 puta hladnija od proljeća. Novembar (5,7°C) i mart (5,7°C) imaju jednake temperature, oktobar (10,7°C) je topliji od aprila (10,4°C) za 0,3°C, a septembar (15,3°C) je topliji od maja (14,8°C) za prosječno 0,5°C. Kao što se vidi prosječne jesenje temperature su više od proljetnih, a to se pozitivno odražava na sazrijevanje poznih agrokultura. U ovom području jeseni su toplije od proljeća što je posljedica veće temperature zemljišta, jer ono tokom ljeta akumulira veću količinu toplote u odnosu na zimu. Temperaturni prijelaz od ljeta ka zimi je nešto brži nego prijelaz od zime ka ljetu, jer je smanjenje od septembra do novembra 9,6°C, a povećanje od marta do maja 9,1°C. Na osnovu termičkog režima može se zaključiti da su ljeta u Tuzli umjereno topla, a zime umjereno hladne.

Termički režim ovog područja biće potpuniji ukoliko se analiziraju i ekstremne temperature zraka. Apsolutni maksimumi i apsolutni minimumi, u Tuzli, mnogo se razlikuju od prosječnih vrijednosti. Apsolutne maksimalne temperature zraka u Tuzli dostižu 39,5oC, a minimalne -25,8oC, sa apsolutnim kolebanjem od 65,3oC. Unutar ovih ekstremnih vrijednosti javljaju se tokom godine različite temperature (grafikon 2).


75

Grafikon 2. Apsolutne temperature zraka u Tuzli za period 1961-1990.

-30-20-10

0102030

4050

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

°C

max t (°C) min t (°C)

Od izuzetne važnosti u praksi mogu biti i podaci o broju dana sa izvjesnim

graničnim ekstremnim temperaturama zraka2 (tabela 2).

Tabela 2. Srednji broj mraznih, ledenih, ljetnih i tropskih dana u Tuzli za period 1961-1990.

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Σ 25 19 13 3 1 - - - 2 3 10 22 98 10 6 3 - - - - - - - 2 8 29 - - 2 4 8 15 20 20 11 4 1 - 85 - - - 1 3 3 7 8 3 - - - 25

Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd.

Mrazni i ljetni dani na području Tuzle su mogući u svim godišnjim dobima osim u ljeto odnosno zimu, a najviše ih je u mjesecu januaru (25 dana) odnosno julu (20 dana) i augustu (20 dana). Ljeti, temperatura zraka, u ovom području, može prilično porasti, tako da u ovom periodu 1/2 odnosno 2/3 dana u svakom ljetnom mjesecu ima temperaturu veću ili jednaku 25°C. Prosječna godišnja zastupljenost mraznih dana u periodu 1961-1990. iznosi 98 dana, a ljetnih 85 dana.

Ledeni dani se na području Tuzle javljaju od novembra (2 dana) do marta (3 dana), a najviše ih je u januaru (10 dana) i decembru (8 dana). Prosječno godišnje broj ledenih dana u analiziranom periodu ovdje iznosi 29 dana. Iz prezentiranih podataka se vidi da su ledeni dani na ovom području znatno manje zastupljeni od mraznih dana (98 dana).

Tropski dani su na području Tuzle zastupljeni manjim brojem dana u odnosu na ljetne dane. Javljaju se od aprila (1 dana) do septembra (3 dana), a najviše ih je u mjesecu avgustu (8 dana) i julu (7 dana). Prosječan godišnji broj tropskih dana u ovom području iznosi 25 dana. Zastupljenost tropskih dana u analiziranom periodu manja je u odnosu na ljetne dane za 3,4 puta.

2 Dan u kome je minimalna temperatura zraka niža od 0°C zove se mraznim danom, zimski dan u

kome je maksimalna temperatura zraka niža od 0°C zove se ledenim danom, dan u kome je maksimalna temperatura zraka jednaka ili viša od 25°C zove se ljetnim danom, a dan u kome je maksimalna temperatura zraka jednaka ili viša od 30°C zove se tropskim danom. O tome vidjeti detaljnije: Milosavljević, M., Klimatologija, X izdanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990., str. 219.

S. Smajić

76

Relativna vlažnost zraka

Najbolji pokazatelj vlažnosti zraka je njegova relativna vlažnost. Prema skali za ocjenu veličine relativne vlažnosti područje Tuzle ima povećanu relativnu vlažnost zraka, koja u analiziranom periodu iznosi 78 %. Po godišnjem hodu relativne vlage Tuzla pripada kontinentalnom tipu godišnje raspodjele relativne vlažnosti.

Tabela 3. Srednja mjesečna relativna vlažnost zraka (%) u Tuzli za period 1961-1990.

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. 83 79 73 70 74 76 74 76 79 81 82 85 78


Odnos srednje relativne vlažnosti i srednjih mjesečnih temperatura zraka u Tuzli prezentiran je na grafikonu 1. Godišnji maksimum relativne vlažnosti zraka u Tuzli nastaje približno u isto vrijeme kada i minimum temperature zraka, dok minimum relativne vlažnosti ima znatnu devijaciju u odnosu na maksimum temperature zraka. Iz tabele 3. i grafikona 1. se vidi da najveću relativnu vlažnost zraka Tuzla ima u decembru (85 %), a najmanju u aprilu (70 %). Iz navedene tabele i grafikona se također vidi da relativna vlažnost zraka u Tuzli opada od mjeseca decembra do maja, a od tada ponovo raste do decembra. Izuzetak su samo mjesec juli sa 74 % i august sa 76 % relativne vlažnosti zraka. Ovakvo stanje u Tuzli uvjetovano je prolaskom barometarskih depresija3 preko ovog područja, a to je opet u uskoj vezi sa pojavom kišovitosti. Povećana relativna vlažnost zraka, naročito u ljetnim mjesecima, ublažava donekle suše.

Oblačnost

Dugogodišnja promatranja oblačnosti pokazuju da Tuzla ima karakter veoma oblačnog mjesta. Upoređivanjem podataka iz tabele 3. i 4. vidi se da je dugogodišnji hod srednje mjesečne oblačnosti u Tuzli analogan dugogodišnjem hodu srednje mjesečne relativne vlažnosti zraka.

Tabela 4. Srednja mjesečna oblačnost (%) u Tuzli za period 1961-1990. I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God.

71 70 64 63 59 56 44 43 48 54 68 73 59 Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd.

Prema podacima iz tabele 4. i grafikona 3. vidi se da srednja vrijednost oblačnosti

u Tuzli opada od zimskih prema ljetnim, a zatim opet raste prema zimskim mjesecima. Maksimalna oblačnost je u decembru (73 %), kada je najveća i relativna vlažnost zraka, a minimalna u avgustu (43 %), kada je, opet, najmanja i relativna vlažnost zraka.

Zima je godišnje doba sa najviše oblačnosti (71 %), a najvedrije je ljeto sa 47 % oblačnosti. Proljeće je oblačnije (62 %) od jeseni (58 %) za oko 4 %. Kako srednja oblačnost u navedenom periodu iznosi 59 % to se može zaključiti da Tuzla ima obilježje oblačnog mjesta.

3 Barometarske depresije su područja ili polja niskog zračnog pritiska u kojem vlada barometarski

minimum. Ako se iste posmatraju u sklopu dinamičkih procesa atmosfere onda su to ciklone. O tome vidjeti detaljnije: Spahić, M., Opća klimatologija, Geografsko društvo Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2002., str. 152.


77

Zimi su pri velikoj relativnoj vlažnosti i niskim temperaturama izvanredni uslovi za stvaranje magle i oblaka stratusa, a što je opet uvjetovano anticiklonskim djelovanjem. Ljeti, naprotiv, nastaju povoljni uslovi za uzlazna kretanja zraka koji stvaraju oblake kumuluse. Oni stvaraju manju oblačnost, a daju veću količinu padavina.

Broj i raspodjela vedrih i oblačnih dana su značajan pokazatelj za prosuđivanje o klimi nekog područja.

Tabela 5. Srednji broj vedrih i oblačnih dana u Tuzli za period 1961-1990. I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God.

0<2 3 4 4 4 4 5 9 10 9 7 4 3 66 0 ≥8 15 14 13 11 9 8 5 5 7 9 14 16 126 Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd.

Tako npr. u Tuzli najviše vedrih dana u periodu 1961-1990. bilo je u avgustu (10

dana), julu (9 dana) i septembru (9 dana). Ovi mjeseci se mogu smatrati vedrim, jer je srednja oblačnost manja od 50 %. Od avgusta (10 dana) broj vedrih dana opada do decembra (3 dana). Opadanje vedrih dana od ljetnih ka jesenjim i zimskim mjesecima je u vezi sa porastom oblačnosti i srednje mjesečne relativne vlažnosti zraka. U ovo područje se prosječno godišnje javlja 66 vedrih dana.

Najveći broj oblačnih dana imaju zimski mjeseci: decembar (16 dana), januar (15 dana) i februar (14 dana). Od decembra broj oblačnih dana opada, a najmanji je u julu (5 dana) i augustu (5 dana). U Tuzli i okoline se godišnje u prosjeku javlja 126 oblačnih dana.

Trajanje preovlađujućeg vedrog i oblačnog perioda ima veliki značaj u turizmu, zdravstvu, a posebno u poljoprivredi. Ljetne vedrine u julu i avgustu su od izuzetnog značaja za koševinu, sušenje sijena, žetvu pšenice i drugih strnih žitarica i obavljanje drugih poljoprivrednih radova koji zahtijevaju vedro vrijeme.

Magla

Tuzla ima karakter veoma maglovitog mjesta jer svi mjeseci tokom godine imaju određen broj dana sa maglom (tabela 6).

Tabela 6. Srednji broj dana sa maglom u Tuzli za period 1961-1990.

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. 8 6 4 2 4 3 2 5 6 9 8 9 66


Iz tabele 6. vidi se da najviše magle u Tuzli ima u hladnijem dijelu godine, naročito u periodu oktobar-januar, kada se i javlja maksimum. Za razliku od zimskih, magle u ostalom dijelu godine, posebno noću, sprečavaju dugotalasnu radijaciju i donekle su izvor atmosferske vlažnosti. Oktobar (9 dana) i decembar (9 dana) su najmaglovitiji mjeseci. U toplijem dijelu godine pojava magle je znatno manja. Mjesec sa najmanjom maglovitošću je juli (2 dana). U Tuzli se godišnje u prosjeku javlja 66 dana sa maglom. S obzirom da je Tuzla smještena u kotlini najveća pojava magle javlja se još u oktobru. Ova pojava je u vezi sa naglim promjenama temperature, koja prelazi iz ljetnih u jesenje uslove kao i zbog prodora hladnih zračnih masa na još relativno toplo tlo. Kotlinski smještaj, slaba provjetrenost, te opterećenost atmosfere iznad Tuzle aeropolutantima, naročito u hladnijem periodu godine, su mogući uzročnici takvog stanja.

S. Smajić

78

Insolacija

U tijesnoj vezi sa oblačnošću je i insolacija. Pri većoj oblačnost insolacija je manja i obratno (tabela 4 i 7).

Tabela 7. Srednji broj sunčanih sati (insolacija) u Tuzli za period 1961-1990. I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII G. Σ

61,9 80,9 128,2 159,1 191 197,3 246,7 238,6 183,8 138,2 76,6 51,6 1754 Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd.

Grafikon 3. Godišnji hod insolacije, te vedrih i oblačnih dana u Tuzli za period 1961-1990.

02468

1012141618


dani

0

50

100

150

200

250

300sati

oblačni dani vedri dani insolacija

Iz podataka u tabeli 7. vidi se da je najviše sati sa sijanjem sunca u Tuzli u julu

(246,7), a najmanje u decembru (51,6). Ovo potvrđuje činjenicu da godišnji tok sunčeva sjaja stoji u obrnutom odnosu sa oblačnošću. Insolacija u Tuzli ima dosta pravilan godišnji hod, a ukupan broj sunčanih sati iznosi 1754 godišnje.

Pri određivanju dužine trajanja sunčeva sjaja u Tuzli potrebno je uzeti u obzir i relativno trajanje sunčeva sjaja, te srednji broj sati sa sunčevim sjajem na jedan dan.

Tabela 8. Relativna insolacija (%) i srednji broj sati sa sunčevim sjajem u Tuzli za period 1961-1990.

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII 22 28 35 39 41 42 52 55 49 41 27 19 2 2,9 4,1 5,3 6,2 6,6 8 7,7 6,1 4,5 2,6 1,7


Najduže trajanje relativne insolacije u Tuzli imaju ljetni mjeseci juli (52 %) i august (55 %) kada je najmanja oblačnost, a najkraća insolacija je u novembru (27 %) i u zimskim mjesecima (19-28 %), kada je i najveća oblačnost. Ljeti je insolacija nešto više od dva puta duža nego zimi. Iz ovih podataka se vidi da je relativno trajanje sunčeva sjaja u Tuzli 52 % odnosno 55 % od mogućeg trajanja samo u najvedrijim mjesecima, julu i avgustu, dok je u najoblačnijem mjesecu decembru samo 19 %. Insolacija raste od decembra (19 %) do jula (55 %), a od jula do decembra opada. Iz tabele se takođe vidi da Sunce u toku dana, u Tuzli, najviše sati sija u mjesecu julu (8


79

sati), a najmanje u mjesecu decembru (1,7 sati). Ovi podaci jasno ukazuju da dužina trajanja sunčeva sjaja zavisi kako od dužine dana tako i od oblačnosti.

Padavine

Padavine su veoma važna klimatska pojava i javljaju se u vidu kiše, snijega, grada, rose i dr. Uvjetovane su nizom fizičkogeografskih činilaca i podliježu dnevnim varijacijama. Obzirom da se maksimalna količina padavina na području Tuzle izlučuje u toplijem periodu godine, ovo područje ima statički ili inverzivni tip padavina4 (tabela 9).

Tabela 9. Srednje mjesečne, maksimalne količine padavina (mm) i broj dana sa dnevnom količinom padavina > 1 mm u Tuzli za period 1961-1990.

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God G. Σ 59 55 61 76 92 111 94 84 64 58 71 72 75 897 132 120 141 137 197 177 290 213 151 137 140 158 15 13 14 14 15 15 11 11 11 11 13 16 13 159


0

20

40

60

80

100

120

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XIIp

mm

0

20

40

60

80

Grafikon 4. Godišnji hod oblačnosti i padavina u Tuzli za period 1961-1990. %

mm %

Padavine u Tuzli počinju rasti od februara do juna, kada dostižu maksimalnu

vrijednost, a zatim se smanjuju idući prema hladnijem dijelu godine (grafikon 4). Najmanja visina padavina je u februaru 55 mm i oktobru 58 mm. Mjeseci sa najvećom količinom padavina su juni (111 mm) i juli (94 mm). Iz prezentiranog se vidi da je glavni maksimum padavina u ovom području u junu, a minimum u febtuaru. Sekundarni maksimum se ovdje javlja u decembru, a minimum u oktobru. Maksimum padavina u junu posljedica je ciklonske aktivnosti i čestih grmljavinskih pljuskova. Takođe iz podataka u tabeli se vidi da Tuzla u prosjeku dobija 897 mm padavina godišnje. U toplijem dijelu godine (april-septembar) izluči se oko 58 % godišnje količine padavina. Svaki mjesec toplijeg dijela godine u prosjeku prima 87 mm padavina, dok za mjesece

4 Postoji dinamički tip padavina gdje se prosječna godišnja raspodjela izopleta poklapa sa

prosječnom godišnjom naoblakom i statički ili inverzivni tip padavina gdje maksimalna količina padavina odgovara vedrijem periodu u godini. O tome vidjeti detaljnije: Spahić, M., Opća klimatologija, Geografsko društvo Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2002., str. 131.

S. Smajić

80

hladnijeg dijela godine ta količina iznosi 63 mm. Prema tome, preovladavaju padavine u toplijem dijelu godine, pa je pluviometrijski režim kontinentalni. Mjesečni prosjek padavina u analiziranom periodu iznosi 75 mm. Padavine su u ovom području uglavnom ravnomjerno raspoređene tokom godine sa relativnim kolebanjem od 6,2 %.

Iz tabele se takođe vidi da prosječan broj dana sa padavinama u Tuzli iznosi 13 dana ili 43 % od potencijalnih dana sa padavinama u toku mjeseca.5 U mjesecu junu kada padne i najviše kiše, broj padavinskih dana je 50 % od mogućih. Juli koji je drugi mjesec po količini padavina ima 11 padavinskih dana u prosjeku ili nešto više od 35 % padavina od mogućih. Na osnovu toga može se zaključiti da se u ovom području velike količine padavina izlučuju u kratkom vremenskom intervalu tj. u pljuskovima.

Privredni, u prvom redu poljoprivredni, značaj padavina je određen rasporedom padavina po mjesecima i godišnjim dobima.

Tabela 10. Raspored padavina po godišnjim dobima u Tuzli za period 1961-1990. Kol. padavina Proljeće Ljeto Jesen Zima Godišnje

u mm 229 289 193 186 897 u % 25,5 32,2 21,5 20,8 100


Na osnovu prezentiranih pokazatelja o ukupnoj količini padavina u Tuzli zaključujemo da ona nije mala što ovo područje u cjelini čini vlažnim. Najveća količina padavina se izluči u ljeto (289 mm ili 32,2 %), kada su za vegetaciju i čovjeka najpotrebnije i obrnuto, najmanje u zimu (186 mm ili 21,8 %) kada su potrebe za njima mnogo manje.

U vegetacionom periodu, kada biljke klijaju, cvjetaju i sazrijevaju, padne 640 mm ili 71,3 % svih godišnjih količina padavina. Problem je u tome što se znatne količine padavina izlučuju u pljuskovima, te se nepovoljno odražavaju na biljni svijet tokom vegetacionog perioda. Veliki značaj za biljke tokom vegetacionog perioda ima relativna vlažnost koja u ovom periodu iznosi 75,1 %, te srednja temperatura zraka od 14,1 0C.

Tabela 11. Srednji broj dana sa sniježnim pokrivačem i maksimalna visina sniježnog pokrivača u Tuzli za period 1961-1990.

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. 18 12 6 2 1 5 13 58 62 97 48 25 4 34 65


Najviše dana sa sniježnim pokrivačem u Tuzli i okolini javlja se zimi, u prosjeku 14 dana po mjesecu, zatim u proljeće, u prosjeku 3 dana po mjesecu, i u jesen, u prosjeku 2 dana po mjesecu. Sniježni pokrivač se najduže zadržava u januaru (18 dana) i februaru (12 dana), a najmanje u oktobru, svega jedan dan. Od 90 zimskih dana, 43 dana su sa sniježnim pokrivačem. Prosječan broj dana sa sniježnim pokrivačem tokom godine iznosi 58 dana, a debljina snježnog pokrivača može biti oko 1 metar. Maksimalna visina sniježnog pokrivača je u februaru i iznosi 97 cm. U ovom području prosječno godišnje 24 dana imaju visinu snježnog pokrivača veću od 30 cm. Najviše dana sa ovom visinom sniježnog pokrivača imaju januar i februar, u prosjeku po 7 dana.

Sniježni pokrivač utiče na tok meteoroloških pojava i sam je značajan klimatski faktor. On ima visoku sposobnost odbijanja sunčevih zraka, zbog čega je temperatura 5 Danom sa padavinama smatra se onaj dan kada je pala kiša, snijeg, rosulja ili bilo koja druga

vrsta padavina u izmjerenoj količini najmanje 0,1 mm.


81

sniježnih površina obično niža nego temperatura tla bez snijega. Zbog toga su temperature dok traje sniježni pokrivač negativne i one utiču na godišnji tok temperature zraka, na oblačnost, vlažnost i druge klimatske elemente.

Vjetar

Vjetar je vektorska veličina i određen je pravcem, smjerom i intenzitetom. Od osobina zračnih masa i njihovih kretanja ovise i vremenske prilike u Tuzli i okolini. Pored opšte cirkulacije atmosfere na režim vjetrova u ovom području veliki uticaj ima i reljef. Zbog toga su ovdje najčešći vjetrovi iz pravca sjeveroistoka, jugozapada, sjevera i zapada (grafikon 5). Oni su u ovom području uglavnom slabi i javljaju se sa svih strana. Zimi preovladavaju vjetrovi iz sjevernog kvadranta, pošto se niski pritisci nalaze iznad Sredozemnog mora i njihovih ogranaka. Hladne vjetrove uzrokuju prodori hladnih zračnih masa sa sjevera. Najvjetrovitije godišnje doba u ovom području je proljeće. Ljeti se vazdušni pritisak iznad naše zemlje smanjuje od sjeverozapada ka jugoistoku, pa zbog toga i vjetrovi uglavnom imaju takav pravac.

Tabela 12. Čestine i srednje brzine pojedinih pravaca vjetra u Tuzli Pravac N NE E SE S SW W NW C

% 11,2 17,5 5,8 4,9 3,9 13 8,7 4,3 30,6 m/s 1,5 1,4 1,3 1,6 1,8 2,0 1,6 1,3


Prema vrijednostima čestina i tišina, najveću učestalost imaju vjetrovi iz

sjeveroistočnog (17,5 %), a najmanju iz južnog pravca (3,9 %). Najveća srednja brzina vjetar u Tuzli izmjerena je kod vjetrova koji duvaju sa jugozapada (2 m/s), a najmanja kod sjeverozapadnih i istočnih (1,3 m/s) i sjeveroistočnih (1,4 m/s) vjetrova.

Grafikon 5. Čestine vjetrova u Tuzli (u %)

05

101520

N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

Grafikon 6. Srednje brzine vjetrova u Tuzli (u m/s)

00,5

11,5

2N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

S. Smajić

82

Zaključak

Na osnovu analiziranih podataka o temperaturama zraka u toku godine, o

relativnoj vlažnosti zraka, oblačnosti, padavinama, insolaciji, magli i drugim klimatskim elementima i pojavama možemo zaključiti da područje Tuzle pripada umjerenokontinentalnoj klimi koja se odlikuje umjereno toplim ljetima, umjereno hladnim zimama, relativno toplim proljećima, i svježim jesenima. Prema Köppenovoj klasifikaciji klime područje Tuzle pripada Cfb klimatu - umjereno topli vlažni klimat sa toplim ljetom.

Conclusion

On the basis of the data’s about air temperatures during the year, about relative air

moisture, cloudiness, rainfalls, insolation, fog and other climatic elements and appearances we can conclude that area of Tuzla belong to moderated continental climate whose characteristic are moderate worm summers, moderate cold winters, relatively worm springs and fresh autumns. In the direction of Köppen climate classification area of Tuzla belong to Cfb climate - moderate warm humid climate with warm summer.

Literatura i izvori

1. Dukić, D.: Klimatologija, Geografski fakultet, Beograd, 1998. 2. Kulenović, S.: Gračanica i okolina, Antropogeografske i etnološke odlike, Muzej

istočne Bosne, Tuzla, 1994. 3. Milosavljević, M.: Klimatologija, Naučna Knjiga, Beograd, 1990. 4. Milosavljević, R.: Klima Bosne i Hercegovine, Doktorska disertacija, Sarajevo,

1973. 5. Marković, J.: Fizička geografija Jugoslavije, Naučna Knjiga, Beograd, 1963. 6. Paunković, Đ.: Spreča, Glasnik Geografskog društva, Sv. XX i XXI, Beograd,

1934-35. 7. Penzar, I., Penzar, B.: Agrometeorologija, Školska knjiga, Zagreb, 2000. 8. Spahić, M.: Opća klimatologija, Geografsko društvo Federacije Bosne i

Hercegovine, Sarajevo, 2002. 9. Suljić, A.: Režim padavina na području Tuzle, Zbornik radova, Godina 2. broj 2,

Filozofski fakultet, Tuzla, 2000. 10. Zubić, N.: Klima kupreškog kraja, Geografski pregled, XXIII, Sarajevo, 1979. 11. Meteorološki godišnjaci (1961-1990), S HMZ, Beograd.


KLIMA KAO FAKTOR TURISTIČKE VALORIZACIJE

OPĆINE SANSKI MOST

THE CLIMATE AS A FACTOR TOURIST VALORIZATION OF SANSKI MOST MUNICIPALITY

Aida Islamović, asistent, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Sarajevu

Sažetak

Stepenu privlačnosti određenog prostora te mogućnostima njegove ekonomske valorizacije putem turizma u velikoj mjeri doprinosi klima tog prostora. Povoljni klimatski uslovi su jedan od najvažnijih atraktivnih faktora turizma.

U ovom radu su obrađeni podaci meteorološke stanice Sanski Most o pojedinim klimatskim elementima i pojavama za 40-to godišnji period (1951.-1990. godina).

Ključne riječi: općina Sanski Most, klima, faktor turističke valorizacije

Summary

The climate certain area in high rate contribute level of attractiveness and possibility economic valorization that area through tourism. Appropriate the climatic conditions are one of the most important attractive factors of tourism.

In this paper treated date from the meteorological station Sanski Most about some climatic elements and appearances during 40 years (1951.-1990.year).

Key words: municpality Sanski Most, the climate, a factor of tourist valorization

Uvod

Detaljnim poznavanjem klimatskih elemenata i njihovih pojava na nekom području, omogućava se pronalaženje najpogodnijih vrsta turističke rekreacije za njihovo što kvalitetnije ekonomsko iskorištenje.

Pri izradi ovog rada, objekat istraživanja bila je klima datog prostora a predmet pojedini klimatski elementi i pojave kako bi se došlo do saznanja o klimatskim uslovima ovog područja, u cilju njegove valorizacije u turističke svrhe. Tom prilikom, korištene su i različite metode rada kao što su prvenstveno metoda analize i sinteze, statistički metod te metoda granske ili komponentne valorizacije.

A. Islamović

84

Općina Sanski Most smještena je u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i zauzima površinu od 781 km2.

U geomorfološkom smislu, ovo područje ubrajamo u brdsko-planinske terene. Najviše nadmorske visine su na jugozapadu općine i to na području planine Grmeč, dok prema središnjim dijelovima općine, odnosno prema dolini rijeke Sane visine opadaju. Naselje Sanski Most kao općinsko središte nalazi se na 161 m nad. visine. Na jugoistoku, općina je ograničena planinom Mulež (vrh Mulež 1013 m) koji se na istoku nastavlja na Behremaginicu (Čista strana 541 m). Sa sjeverozapada je zatvara Majdanska planina (Gaidžik 619 m) a na zapadu se prostire kraško Palanačko polje sa nadmorskom visinom od 380 m.

Prema podacima Hidrometeorološkog zavoda Federacije Bosne i Hercegovine, dobijenim na osnovu višegodišnjeg posmatranja, područje općine Sanski Most pripada umjereno toplom i vlažnom klimatu s toplim ljetom (prema Köpenu – Cfb klimat), odnosno klimi bukve.

Naime, najniža prosječna mjesečna temperatura za višegodišnji period na ovom prostoru iznosi –0,8ºC (januarska) a kolebanje godišnje temperature zraka je 20°C. Padavine su zastupljene tokom čitave godine, odnosno na ovom prostoru nema sušnog razdoblja. Veća količina padavina se izluči u toplijem dijelu godine, dok je manja količina zastupljena u hladnijem periodu, što zavisi i od ciklonske aktivnosti.

ANALIZA POJEDINIH KLIMATSKIH ELEMENATA I POJAVA NA PODRUČJU OPĆINE SANSKI MOST

Temperatura zraka

Kako bi se odredila termička klima prostora općine Sanskog Mosta i uopće bilo kog mjesta, posebnu pažnju treba obratiti na prosječne vrijednosti mjesečnih temperatura za dugi niz godina. Ove vrijednosti su nam potrebne kako bi odredili godišnji tok temperatura zraka.

Prema podacima koje je zabilježila MS Sanski Most prosječne mjesečne temperature zraka (srednje normalne temperature) za 40-to godišnji period su pozitivne, izuzev mjeseca januara koji ima negativnu vrijednost od –0,8°C. Prema tome, minimalne temperature se javljaju nakon zimskog solsticija tj. u januaru. Prosječna decembarska temperatura iznosi 1,5ºC a februarska 1,2ºC. Prosječna temperatura zimskog perioda je 0,6ºC.

Najtopliji mjesec u godini ali i u ljetnoj sezoni je juli sa prosječnom temperaturom od 19,9°C. Odnosno, maksimalna temperatura se javlja sa zakašnjenjem od mjesec dana nakon ljetnjeg solsticija. Osim jula, najtopliji mjeseci su avgust sa 19,2°C i juni 18,3ºC.

Sva četiri godišnja doba jasno su izražena. Osim toplijeg ljeta i hladnije zime, mogu se osjetiti i prelazna godišnja doba. Proljeće - kada temperature postepeno rastu i jesen - kada temperature opadaju. Proljetni mjeseci – mart, april i maj, u prosjeku za ovaj period, imaju prosječnu temperaturu 10,1ºC.

Tabela 1. Prosječne mjesečne, apsolutne maksimalne i apsolutne minimalne temperature zraka u Sanskom Mostu (1951-1990.)

T u °C I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Sr. Max Min Pr.mjes. - 0,8 1,2 5,3 10,3 14,8 18,3 19,9 19,2 15,6 10,7 5,8 1,5 10,2 A.max. 21,0 23,2 28,2 30,6 36 35,7 39,5 40,8 35,8 30,4 25,4 20,3 30,6 40,8 A.min. - 26,6 - 30,3 - 20,2 -4,9 -2,3 1,0 5,4 5,4 -1,7 -7,3 -17,8 -21,6 -10,1 -30,3

Izvor: (1)

Klima kao faktor turističke valorizacije općine Sanski Most

85

Prosječna proljetnja temperatura približno je jednaka prosječnoj godišnjoj temperaturi koja iznosi 10,2ºC. Kako se to može vidjeti iz podataka u prethodnoj tabeli, temperature rastu iz mjeseca u mjesec za oko 5oC. Najtopliji je mjesec maj sa prosječnom mjesečnom temperaturom od 14,8ºC, zatim april 10,3ºC i mart 5,3ºC. Ako bi poredili temperaturu proljetnih i jesenjih mjeseci mogu se uočiti određene razlike. Septembar, oktobar i novembar imaju nešto više temperature u odnosu na proljetni period.

Prosječne mjesečne temperature iznose za septembar 15,6ºC, za oktobar 10,7 i za novembar 5,8ºC. Obzirom na perspektive turističke valorizacije, ova pojava je veoma povoljna jer više vrijednosti temperatura u septembru i oktobru pospješuju turistička kretanja. Prosječna sezonska temperatura je 10,7ºC, što je za 0,5ºC više u odnosu na prosječnu godišnju temperaturu.

Grafikon 1. Prosječne mjesečne, apsolutne maksimalne i apsolutne minimalne temperature zraka u Sanskom Mostu, za period 1951.-1990. (godišnji tok temperature)

Izvor: (prema tabeli 1.) Ovakva temperaturna kretanja, uz bogatu riječnu mrežu te prirodnu i kulturnu

baštinu, izuzetno su povoljni za razvoj kupališnog turizma, lova, ribolova, veslačkih sportova te rekreacionog i banjsko-lječilišnog turizma.

Apsolutni maksimum temperature zraka od 40,8°C ukazuje na pojavu žarkih ljeta, ali i apsolutni minimum od –30,3°C na pojavu veoma oštrih zima. I ako su ove ekstremne temperature zraka rijetke pojave, upućuju na velika kolebanja temperature (od 70°C).

Apsloutni maksimumi i minimumi temperatura zraka u ovom periodu ukazuju ne samo na godišnja nego i na višegodišnja kolebanja i u svim godišnjim dobima. Prema tome, visoke temperature zabilježene su i u zimskim mjesecima - decembar 20,3°C, januar 21,0°C i februar 23,2°C, a temperature sa negativnim vrijednostima u aprilu - 4,9°C i maju -2,3°C. Ovakva kolebanja temperatura zraka znatno utiču na dužinu bezmraznog perioda.

Tabela 2. Broj dana sa mrazom za višegodišnji period (1951-1990)

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. Σ 25 19 13 4 1 1 4 10 22 101

Izvor: (1)

-40

-30

-20

-10

0

10

20

30

40

50


0CApsolutnemaksimalne

Prosječnemjesečna

Apsolutneminimalne

A. Islamović

86

Prema podacima iz predhodne tabele, a koji se odnose na višegodišnji period, može se uočiti da najviše mraznih dana ima u januaru 25 i decembru 22 a najmanje u maju i septembru - u prosjeku po 1 dan. Bez mraza u ovom periodu su tri mjeseca i to juni, juli i avgust, odnosno ljetni period. Ukupan broj mraznih dana tokom godine iznosi prosječno 101. Prema podacima iz prethodne tabele, može se uočiti da se mrazevi na području Sanskog Mosta mogu pojaviti u maju ali i u septembru i ako u prosjeku samo po 1 dan, te u aprilu i oktobru po 4 dana.

Vlažnost zraka

Iznosom relativne vlažnosti, pokazuje se stepen zasićenosti zraka vodenom parom a u velikoj mjeri zavisi od temperature, odnosno na višoj temperaturi zrak može primiti više vodne pare i obrnuto. Upravo iz tog razloga, pri obradi podataka kod određivanja klime nekog prostora veoma je bitno odrediti i analizirati prosječnu relativnu vlažnost tog područja.

Prosječna relativna vlažnost zraka na području Sanskog Mosta po mjesecima ne bilježi znatna odstupanja, pa se prema tome može ocjeniti kao ujednačena i pripada kontinentalnom tipu. Najveću prosječnu mjesečnu relativnu vlažnost zraka za period 1951.-1990. godinu, imaju oktobar, novembar i decembar sa po 83% i januar 82% a najmanju april sa 72%. Prosječna godišnja relativna vlažnost zraka za ovaj period iznosi 79%. Ako se pogledaju razlike između prosječnih maksimalnih i minimalnih vrijednosti relativne vlažnosti, može se uočiti da one nisu velike.

Tabela 3. Prosječna relativna vlažnost zraka u % (period 1951-1990)

Rela. vlažnost zraka I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Sred Max Min Prosječna 82 80 75 72 75 77 76 78 81 83 83 83 79

Prosj. maksimalna 87 85 82 77 78 82 81 83 85 85 86 87 83 87 Prosj. minimalna 78 72 67 66 70 74 70 71 76 80 77 74 73 66

Izvor: (1)

Vrijednosti prosječnih maksimalnih relativnih vlažnosti karakteristične su za zimske mjesece i to za decembar i januar po 87%. Ove vrijednosti zatim opadaju tokom proljeća i ljeta a zatim se od mjeseca avgusta postepeno povećavaju.Vrijednosti prosječnih minimalnih relativnih vlažnosti kreću se u rasponu od 66 do 80%. Najniža vrijednost 66%, registrirana je u aprilu, 67% u martu a 70% u maju i julu, odnosno u proljetnom i ljetnom periodu. Veća relativna vlažnost zimi u odnosu na ljeto, posljedica je kretanja vrijednosti temperatura zraka.

Grafikon 2. Odnos prosječne, maksimalne i minimalne relativne vlažnosti zraka

(1951-1990.)

0

20

40

60

80

100

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XIImjeseci

% Prosječna relativnavlažnost zraka

Prosječnamaksimalnarelativna vlažnostzrakaProsječnaminimalna relativnavlažnost zraka

Izvor: (prema tabeli 3.)


87

Padavine

U Sanskom Mostu (161 m nad.visine) godišnje se izluči prosječno 1083 mm ( /m2) padavina, a ta količina je znatno veća na području općine, jer su i nadmorske visine veće, naročito u njenom zapadnom i jugozapadnom dijelu (planina Grmeč) i sjeverozapadnom dijelu (Majdanska planina). Količina i godišnja raspodjela padavina na ovom prostoru, uvjetovani su uglavnom geografskom širinom, udaljenosti od mora, reljefnim sklopom, odnosno kretanjem zračnih masa.

Maksimum padavina na ovom području pojavljuje se u toplijem periodu godine. Najviše kiše padne u toku perioda april - septembar, odnosno najveća prosječna mjesečna količina padavina od 113 mm izluči se u mjesecu junu, a zatim u maju 105 mm i julu 101 mm.

Tabela 4. Prosječne mjesečne i minimalne količine padavina u mm (1951-1990.) I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII G. Suma Mjesečne kol. padavina 72 71 79 94 105 113 101 90 79 87 98 93 1083 Min. količine padavina 5 13 16 27 17 49 15 22 14 0 16 5 198

Izvor: (1)

Kako se može uočiti iz prethodne tabele, više kiše padne tokom vegetacijskog perioda i to prosječno 580 mm. Najmanje padavina se izluči u toku jeseni i zime oko 500 mm. Februar sa 71 mm i januar sa 72 mm su mjeseci sa najmanjom prosječnom mjesečnom količinom padavina. Prema ovim podacima, godišnji kišni režim ovog područja pripada vantropskom pluviometrijskom režimu i to kontinentalnom, "u kojem se maksimum padavina javlja u prijelaznom periodu kasnog proljeća i početkom ljeta" (4, 133).

S obzirom na godišnju raspodjelu padavina, može se zaključiti da ove padavine pripadaju tipu statičkih ili inverzivnih padavina. "Kod inverzivnog tipa padavina maksimalna količina odgovara vedrijem periodu u godini" (4, 131). Ovaj zaključak potvrdit će se u dijelu koji govori o oblačnosti.

Da ovaj prostor ima humidnu ili vlažnu klimu može se dokazati i na osnovu kišnog faktora. Prema Langu, klima je humidna ako se kišni faktor kreće od 100 do 160 (4). Pomoću formule za izračunavanje Langovog kišnog faktora f = Pg : Tg (Pg-prosječna godišnja količina padavina u mm, Tg-prosječna godišnja temperatura u oC), kišni faktor za područje Sanskog Mosta iznosi 106.

Grafikon 3. Prosječne mjesečne količine padavina za period 1951-1990.

0

20

40

60

80

100

120


mm

Izvor: (prema tabeli 4.)

A. Islamović

88

Snijeg je u ovom području redovna pojava u zimskom periodu i tad se može duže

zadržavati. Prosječan broj dana sa snježnim pokrivačem i visina snježnog pokrivača, prikazani su u sljedećoj tabeli.

Tabela 5. Stanje snježnih padavina za period 1951.-1990. godina I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII G. Suma

Prosj. br. dana sa snježnimprekrivačem >0,1 mm 9 9 6 2 1 2 4 7 6 46

Prosj. max. visina snježnogprekrivača (cm) 28 25 14 7 3 6 13 22 118

Izvor: (1)

Iz ove tabele može se uočiti da su pojave snijega moguće i u proljetnim mjesecima, aprilu i maju, te tokom jeseni i to u septembru. Snježni pokrivač najduže se zadržava u januaru i februaru, u prosjeku za višegodišnji period po 9 dana. Dužina trajanja sniježnog pokrivača na tlu ima značaja kao i perspektivne mogućnosti njegove valorizacije u turističke svrhe.

Grafikon 4. Prosječan broj dana sa snježnim pokrivačem >0,1 mm

0

2

4

6

8

10


br.d

ana

Izvor: (prema tabeli 5) Visina snijega u pojedinim dijelovima općine je različita, a najveća je u

područjima viših nadmorskih visina i to na Grmeču, Muležu i Majdanskim planinama.

Insolacija i oblačnost

Značajnu ulogu u razvoju turizma imaju i klimatske pojave: insolacija i oblačnost. Obzirom na izraženu hidrografiju prostora (rijeka Sana sa pritokama Zdenom, Blihom, Sanicom i Dabrom), moguća je znatnija turistička valorizacija ovih vodenih tokova. Osim za kupanje u ljetnoj sezoni, rijeke se mogu koristiti za neke vrste veslačkih sportova te ribolov.

Mjesečni prosjek insolacije u toku godine je 145,3 sati, a u vezi je sa oblačnošću i dužinom dana. Oblačnih dana je u godini 135 (prosječno za 40-to godišnji period), a prosječna oblačnost je 11 dana.


89

Tabela 6. Prosječna mjesečna naoblaka zabilježena ( 1951-1990.)

Parametar I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII G. Σ Sred Prosječan br. oblačnih d. 17 14 14 11 9 7 5 5 7 12 16 18 135 11

Izvor: (1)

Minimalna oblačnost u godini je tokom toplijeg perioda. Najmanji broj oblačnih dana imaju juli i avgust sa po 5 dana. Maksimalna oblačnost javlja se u hladnijem dijelu godine. Najveći broj oblačnih dana ima mjesec decembar sa 18 i januar sa 17 dana. Ukoliko se ove vrijednosti uporede sa količinom padavina, može se uočiti da se količina padavina razlikuje od stepena oblačnosti. Maksimalna oblačnost se javlja u hladnijem dijelu godine (decembar, januar), a maksimalna količina padavina u toplijem periodu (juni).

Dužina trajanja sunčevog sjaja ili insolacija najveća je tokom ljetne sezone. Tako,

za mjesec juli insolacija u prosjeku traje 265,8 sati, u avgustu 235,8 a u junu 227,3 sata. Od septembra broj sati osunčavanja se smanjuje a najmanji je u decembru 52,7 i januaru 55,9 sati.

Poređenjem prosječnog broja oblačnih dana i prosječne dužine trajanja sunčevog sjaja proizilazi logičan zaključak - mjesecima sa najvećim brojem oblačnih odgovaraju mjeseci sa najmanjim brojem sati insolacije i obrnuto.

Grafikon 5. Odnos prosječnog mjesečnog broja oblačnih dana i dužine insolacije (1951.-1990.)

0

5

10

15

20

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII mjeseci

br. d

ana

Prosječan brojoblačnih dana

Prosječan brojosunčanihdana

mutni danimutni dani vedrine

Izvor: (prema tabeli 6. i 7.)

Prema grafikonu 5. može se uočiti da se vedrine pojavljuju u toplijem dijelu godine i to od kraja mjeseca maja do sredine septembra. Mutni dani su zastupljeni tokom hladnije sezone, a najviše ih je decembru i januaru.

Tabela 7. Insolacija zabilježena na MS Sanski Most (h) period 1951-1990. I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Sred

55,9 72,9 116,8 151,9 203,1 227,3 265,8 235,8 177,5 118,0 66,0 52,7 145,3 Izvor: (1)

A. Islamović

90

Vjetar

Prema podacima o čestini i prosječnim brzinama pojedinih pravaca vjetra, vidi se da područje nije izrazito vjetrovito. Tišina je zabilježena u oko 47% a vjetar u 53% dana u toku godine. Najučestaliji vjetrovi su iz sjeverozapadnog smjera, a zatim i iz pravca zapada i sjevera. Najveću brzinu imaju vjetrovi koji dolaze iz pravca juga 3,2 m/s, sjevera i jugoistoka 2,5 m/s, a najmanju iz pravca istoka i zapada 1,7 m/s.

Tabelarni (br. 8) i grafički (br. 6) prikaz čestina i srednjih brzina pojedinih pravaca vjetra, za višegodišnji period

Pravac C N NE E SE S SW W NW Suma % 46,5 6,9 5,1 2,3 3,6 5,2 4,9 7,5 18,2 100,0

(m/s) - 2,5 2,0 1,7 2,5 3,2 2,4 1,7 1,8 -

0

5

10

15

20N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

Čestina (%) Brzina (m/s)

Izvor: (1) Prodore oštre klime sa sjevera na područje općine ublažava brdovitost i

šumovitost predjela, a tome doprinose i prodori ciklona iz Đenovskog zaliva.

Zaključak

Klimatski faktor nema ograničavajuću ulogu u razvoju turizma na prostoru općine Sanski Most.

Međutim, s obzirom na turističku potražnju i raspoložive atraktivne faktore te iz podataka o klimatskim uvjetima proizilazi da se masovnije rekreaciono-turističke potrebe mogu zadovoljavati uglavnom u ljetnoj sezoni, prvenstveno zbog vrijednosti temperatura tokom ljetnjeg perioda, vlažnosti zraka i dužine insolacije. Vrijednosti temperatura u ljetnom periodu, uz bogatu riječnu mrežu i drugu prirodnu baštinu, izuzetno su povoljni za razvoj kupališnog turizma, lova, ribolova, veslačkih sportova te rekreacionog turizma. U tu svrhu trebalo bi urediti prilaze i plaže na više mjesta uz rijeku Sanu i njene pritoke, sa svim pratećim objektima kako bi se zadovoljile potrebe turista ali i važeći ekološki standardi.

Također, mnoštvo hidroloških i geomorfoloških objekata uz historijske spomenike na ovom području predstavljaju osnovu i za razvoj edukativnog turizma. Zdravstveni, odnosno banjsko-lječilišni turizam ima izuzetne uslove za razvoj u općini Sanski Most. Bogatstvo, mineralnim i mineralno-termalnim vodama koje imaju ljekovito svojstvo


91

predstavlja turistički potencijal koji bi se u velikoj mjeri mogao iskoristiti. Banja Ilidža uređena je za prijem posjetitelja ljeti ali ne i u zimskom periodu, pa bi trebalo preduzeti mjere kako bi Banja bila adekvatno opremljena i za smještaj u hladnijem periodu godine.

Grafikon 7. Histogram temperatura i padavina

Sanski Most (1951-1990)

0

20

40

60

80

100

120

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

mm

-5

0

5

10

15

20

25°C

mm °C

Zimi se turizam može ostvariti u Sanskom Mostu kao administrativnom, privrednom, društveno-kulturnom i tranzitnom centru općine, u smislu organizacije različitih seminara i drugih društvenih skupova, kao i kulturnih manifestacija.

Efikasniji ekonomski razvoj turističkog prometa može se ostvariti uz sistem mjera koji, između ostalog podrazumijeva i stručni kadar, propagandu i informativnu službu koji bi radili na promociji prirodne i društvene baštine općine.

Literatura i izvori

1. Bilen M.: Osnove turističke geografije, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb, 1996.

2. Jovičić Ž.: Fenomenologija turizma, Naučna knjiga, Beograd, 1992. 3. Milosavljević M.: Klimatologija, Naučna knjiga, Beograd, 1985. 4. Spahić M.: Opća klimatologija, Geografsko društvo FBiH, Sarajevo, 2002. 5. Federalni meteorološki zavod, podaci za Sanski Most, Sarajevo, 2000.

Zbornik radova PMF 2 , 93 – 102 (2005) Originalni naučni rad

OSNOVNA MJERENJA PO TOPOGRAFSKIM KARTAMA

BASIC MEASURING ON THE TOPOGRAPHICAL CHARTS

Semir Ahmetbegović, asistent, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Sažetak

Na osnovu mjerenja rastojanja, uglova ili površina na karti moguće je doći do potrebnih podataka, do kojih se nekada ne bi moglo doći ni na koji drugi način. Pošto geografska karta predstavlja umanjenu sliku površine Zemlje u određenom razmjeru, u mogućnosti smo da s nje, pogotovo ako je reljef predstavljen izohipsama, izmjerimo dužine, visine i visinske razlike između pojedinih tačaka, površine, konstruišemo uzdužne i poprečne profile i drugo.

U ovom radu razmatraju se osnovna kartometrijska istraživanja na osnovu podataka dobivenih mjerenjem po kartama krupnog razmjera. Primjenom standardnih kartometrijskih metoda dobiveni su podaci za područje sliva Moluške rijeke, desne pritoke rijeke Jale u slivu i sistemu rijeke Bosne na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine.

Ključne riječi: morfometrija, mjerenja po kartama, riječni sistem, sliv, Moluška

rijeka.

Summary

By measuring distances, angles and surfaces on the map you have possibilities to get some of the data, conclusions and solutions that would be impossible any other way. Regarding the fact that map represents horizontal and vertical image of the earth surface in given scale, we have a possibility to read length, height, and relative elevation different, surface, volume, altitude and sideways profiles, especially in the case of having marked relief and so on.

In this paper are considering basic chart metrical researches on the base of dates which are obtained with measuring trough the charts of large ratio. Using standard chart metrical methods are obtained dates for concrete area of Moluška river basin. River Moluška is right tributary of Jala river and system of Bosnia river on the northeast of Bosnia and Herzegovina.

Key words: morphometry, measuring trough the charts, river system, river basin,

Moluška river.

Osnovna mjerenja po topografskim kartama

94

Uvod

Gotovo svaka geografska karta može poslužiti da se na njoj izvrše različita kartografska mjerenja. Međutim, topografska karta je najpodesnija za najveći broj mjerenja u odnosu na druge vrste karata.

U ovom radu su vršena mjerenja sliva Moluške rijeke, koji zahvata prostor sjeveroistočnog dijela Bosne i Hercegovine na južnim padinama planine Majevice, sjeverozapadno od grada Tuzle. Osnovna morfološka obilježja terena na kojem se nalazi sliv je prelaz nizije u visiju i blago zatalasani brdski tereni čije nadmorske visine ne dosežu 500 metara. Za sagledavanje pojedinih morfoloških elemenata primjenjeni su standardni kartometrijski metodi i analiza kvantitativnih podataka, dobivenih mjerenjem po kartama krupnog razmjera.1

Ovakva mjerenja su neophodna prilikom fizičkogeografskih istraživanja zbog toga što predstavljaju pripremu za dalja terenska istraživanja. Sva mjerenja i dobiveni podaci urađeni su s ciljem sagledavanja prostornih odnosa u slivu datog vodotoka koji mogu poslužiti u izvođenju nastavnog procesa sa studentima za potrebe nastave iz predmeta Primijenjena geomorfologija i drugih fizičkogeografskih predmeta. Dublja analiza ovih podataka omogućava sagledavanje pojedinih morfoloških pojava i procesa u konkretnom geoprostoru sliva.

Slika 1. Sliv Moluške rijeke

1 Sva mjerenja vršena su po topografskoj karti R 1:50000, list Tuzla 3, Izdavač: Vojnogeografski

institut, Beograd, 1968.

S. Ahmetbegović

95

Mjerenje dužina

Mjerenje dužina u kartometriji obuhvata mjerenje pravih i krivih linija. U ovom radu mjerenje dužina pravih linija vršeno je pomoću brojnog razmjera. Dužinu prave linije dobili smo tako da smo razdaljinu između tačaka pomnožili sa brojnim razmjerom sa karte.

Dužina sliva (prava linija) predstavlja najkraće rastojanje između dvije naspramne tačke na slivu mjereno po pravcu glavnog toka. Dužina ne mora uvijek biti jedna prava linija. U zavisnosti od morfologije sliva, kao što je slučaj i u našem primjeru, ona može biti izlomljena na dvije ili više pravih linija, čije se dužine sabiraju i pretvaraju u mjere za dužinu (u km).

Na primjeru naše karte izmjereno rastojanje između tačaka A i B na karti iznosi 9,1 cm, odnosno 91 mm. S obzirom da 1 mm na karti R 1:50000 predstavlja 50 m u prirodi, dužina sliva će biti: L= 91 x 50 = 4550 metara odnosno 4,55 km u prirodi. (Slika 2.)

Slika 2. Mjerenje dužina

Širina sliva predstavlja najkraće rastojanje (pravu liniju) između dvije naspramne tačke koje su najudaljenije u slivu, s tim što je širina sliva okomita na njegovu dužinu. Mjerenjem na karti utvrdili smo da je maksimalna širina sliva Moluške rijeke 3,5 cm ili 35 mm što u prirodi iznosi 1750 m ili 1,75 km. (Slika 2.)

Postoji više načina mjerenja dužine krive linije. Međutim za takva mjerenja najpodesniji je kurvimetar. Kurvimetar je obično veličine ručnog sata, ima više skala sa


96

obje strane za razne razmjere, kazaljku, zatim točkić koji se pri mjerenju povlači po liniji na karti i razumljivo unutar njega odgovarajući mehanizam. (Slika 3.)

Najčešće su konstruisane četiri skale sa razmjerima 1:25000, 1:50000, 1:100000 i 1:300000. Prije početka mjerenja treba kazaljku dovesti u položaj nula s onom skalom čija razmjera odgovara razmjeri karte i potom, držeći kurvimetar uspravno, obići liniju koju mjerimo. Nakon obilaska podignemo kurvimetar i ispod kazaljke očitamo dužinu. Mjerenje je potrebno ponoviti nekoliko puta i to u suprotnim smjerovima i podijeliti sa brojem mjerenja da bi smo dobili što tačniju srednju vrijednost.

Kao primjer nam može poslužiti dužina razvođa Moluške rijeke. Orografska razvođa se određuju tako što se povlači linija po najistaknutijim uzvišenjima koja su na karti predstavljena kotama odnosno izohipsama. Dužina razvođa se izražava u mjerama za dužinu (km).

Razvođe (vododijelnica) je ustvari kriva linija. Mjerenjem pomoću kurvimetra na karti R 1:50000, dobili smo dužinu razvođa Moluške rijeke koja iznosi 11,5 km.

Dužinu riječnog toka predstavlja dužina rijeke od izvorišta do ušća mjerena po talvegu. Pod talvegom se podrazumijeva linija koja je povučena kroz najdublje dijelove dna riječnog korita, od izvorišta do ušća.2 Tokovi su na kartama prikazani kao krive linije pa je najjednostavniji način za mjerenje njihovih dužina pomoću kurvimetra. Mjerenjem kurvimetrom dobili smo dužinu toka Moluške rijeke koja iznosi 4,9 km.

Slika 3. Kurvimetar

Dužine izmjerenih linija na karti nisu apsolutno tačne, jer ma kako pažljivo mjerili

rastojanja na karti, ona neće odgovarati stvarnim rastojanjima u prirodi iz razloga: 1. Izrada same karte nije apsolutno tačna; 2. Uzimanje rastojanja sa karte ili nanošenje objekata na kartu nije moguće

izvršiti, a da se pri tome ne učini greška koja se i kod najpažljivijeg rada ne može izbjeći. Iskustvom je utvrđeno da ova greška iznosi 0,1 do 0,2 mm pa se smatra da je svaka daljina uzeta sa ma kakve karte za 0,1 do 0,2 mm pogrešna. Zbog toga dužine mjerene po našoj karti mogu imati grešku 5 do 10 metara;

3. Ovome treba dodati i promjene dimenzija papira kod topografskih karata. Istezanje i skupljanje papira na kojem je karta izrađena znatno utiče na tačnost mjerenja po karti, pri čemu se za jedno te isto rastojanje na istoj karti, mjereno pri različitom vremenu, dobijaju različite vrijednosti.

2 Dr. Dragutin Petrović: Geomorfologija, IRO "GRAĐEVINSKA KNJIGA", Beograd, 1982.

godina, str. 205.

S. Ahmetbegović

97

Uzimajući sve ove uzroke u obzir, tačnost mjerenih rastojanja, koju možemo očekivati na našoj karti R 1:50000 je 25-50 metara. Ovo praktično znači da ako izmjerena dužina vodotoka Moluške rijeke iznosi 4900 metara, u prirodi može biti u granicama od 4875 do 4925 metara. Ako se sa ovakvom greškom zadovoljavamo znači da je razmjera karte povoljna, u suprotnom potrebno je mjeriti na karti krupnije razmjere, npr. R 1:25000, jer su greške mjerenih rastojanja na ovim kartama manje.

Očitavanje kota tačaka

Na kartama se nalazi veći broj nekih markantnijih tačaka sa upisanim kotama, ali je ogroman broj i nekotiranih tačaka. Na karti sa izohipsama u mogućnosti smo da očitamo nadmorsku visinu za ma koju od njih. U našem slučaju potrebno je da odredimo kotu za tačke A i B koje obilježavaju izvorište i ušće Moluške rijeke, čija je vrijednost potrebna za dalja morfometrijska istraživanja u slivu. Postupak je slijedeći: kroz tačku A povučemo pravu, kao najkraće rastojanje između susjednih izohipsi (360 i 380), na kojima obilježimo tačke E i F. Mjerimo rastojanje EA kao i rastojanje EF gdje je:

EA= 2,5mm, a EF= 3 mm što za naš slučaj iznosi da je: EA XEF 20mEA 20m EF X

EA 20mXEF

=

⋅ = ⋅⋅

=

2,5mm 20mX3mm

X 16,6m

⋅=

=

Slika 4. Očitavanje kota tača

Ovo znači da se tačka A (izvorište) nalazi na visini E+X= 360m+16,6m= 376,6m. Isti postupak je i za određivanje kote B gdje smo mjerenjem dobili vrijednost od 214 metara nadmorske visine.

Mjerenje uglova

Na kartama sa izohipsama možemo određivati horizontalne i vertikalne uglove kao i azimute. Jedinice za mjerenje uglova su: stepen /seksagezimalna podjela/, grad /centezimalna podjela/, radijan i hiljaditi. Hiljaditi je centralni ugao kojem odgovara luk jednak hiljaditom dijelu poluprečnika kruga l=r/1000 tako da pun ugao ima 6283 hilja-dita, odnosno 360°= 6283 hiljadita. Za praktično računanje uzima se da je 360° = 6000 ili 6400 hiljaditih.3

Mjerenje horizontalnih uglova između pravaca povučenih iz nekih tačaka na topografskoj karti moguće je zato što na ovim kartama nema deformacija uglova, bez obzira u kojoj su projekciji urađene. Mjerenje horizontalnih uglova na karti vrši se 3 Alija Salihović, Primjenjena kartografija, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 1974., str. 58.


98

pomoću uglomjera na isti način kao i u geometriji, s tim što se na karti za tjeme ugla uzima neka poznata tačka, a krakove ugla čine povučeni pravci iz te tačke do drugih tačaka na karti. Ako su pravci kratki pa se ne mogu izmjeriti uglomjerom, oni se produžavaju i preko tačaka, da bi se omogućilo mjerenje. Potrebe za mjerenjem horizontalnih uglova mogu biti višestrane. Nekada je mjerenje horizontalnih uglova potrebno radi kraćeg i jednostavnijeg opisivanja (saopštenja) ili da se prema podacima sa terena unesu u kartu novi objekti i pojave koje nisu prikazane na karti i drugo.4 U našem slučaju mjerili smo ugao koji zaklapaju tačke C i D koje obilježavaju širinu sliva u odnosu na tačku B koja označava ušće Moluške rijeke u rijeku Jalu. Izmjereni ugao iznosi 32º. (Slika 5)

Mjerenje azimuta jeste mjerenje horizontalnog ugla u nekoj tački čiji je jedan krak pravac sjevera iz te tačke, a drugi krak pravac na neku tačku na karti. Ovaj ugao uvijek se mjeri od pravca sjevera u smjeru kretanja kazaljke na satu. Na slici broj 6 prikazano je mjerenje azimuta izvorišta obilježeno tačkom A u odnosu na ušće Moluške rijeke koje smo obilježili tačkom B. Mjerenjem pomoću uglomjera utvrdili smo da azimut iznosi 18°.

Slika 5. Mjerenje horizontalnih uglova Slika 6. Mjerenje azimuta Mjerenje vertikalnih uglova podrazumjeva mjerenje potrebnih elemenata radi

određivanja visinski (mjesnih) uglova između tačaka na karti i uglova nagiba zemljišta. Mjerenje se može izvršiti grafičkim i računskim metodom.

Grafički sa karte na kojoj je reljef predstavljen izohipsama nagibe možemo dobiti na dva načina:

4 O tome detaljnije vidjeti: Nikola Pavišić, Osnove kartografije, Cetinje, 1976. str. 218.

S. Ahmetbegović

99

a) konstruišući pravougli trougao tako što sa karte nanesemo dužinu između tačaka i u tački koja ima veću nadmorsku visinu nanesemo upravnu liniju pa na toj manjoj kateti nanesemo visinsku razliku između tačaka u istoj razmjeri karte. Ako je razmjera sitna, a visinska razlika između krajnjih tačaka mala, pravougli trougao se crta tako što se horizontalna udaljenost tačaka uzme nekoliko puta veća, a razumljivo isto toliko puta povećana i visinska razlika, pa se sa takvog crteža uglomjerom očita vertikalni ugao. Odnosi između horizontalne i vertikalne razmjere se ne smiju mijenjati zato što bi smo dobili netačne podatke. (Slika 7)

b) pomoću nagibnog mjerila. Nagibno mjerilo služi da se prenošenjem intervala izohipsa direktno na njemu pročita ugao nagiba, slično čitanju rastojanja na grafičkom razmjerniku. U slučaju da nagibno mjerilo nije predstavljeno na karti moguće ga je konstruisati na slijedeći način. Nagibno mjerilo se konstruiše tako što se na pravu AB podigne upravna u tački A, zatim uglomjerom nanesemo vrijednosti na primjer po 5° (0° do 45°) i te obilježene vrijednosti spojimo sa tačkom A. Sad na pravu AC nanesemo ekvidistanciju E u razmjeri karte i iz te tačke povučemo liniju K paralelnu pravoj AB. Kad iz presječnih tačaka ove paralelne prave i zraka pojedinih uglova spustimo upravne na pravu AB dobili smo nagibno mjerilo. Sa slike broj 8 vidimo da što je veći interval, nagib je sve manji.

Slika 7.Grafički način mjerenja nagiba Slika 8. Nagibno mjerilo

Računski način odredbe nagiba polazi od odnosa u trouglu koga formiraju površina padine (A'B), horizontalno rastojanje tačaka (a0) i visinska razlika tačaka (Δh).

Visinska razlika tačaka se očitava direktno sa karte u metrima. Njihovo horizontalno rastojanje, koje se na karti mjeri u milimetrima, mora se putem razmjere karte prevesti u iste jedinice, tj. u metre.5

U našem primjeru smo uzeli da izračunamo pad toka Moluške rijeke. Pad toka predstavlja odnos nadmorskih visina tačke A u izvorištu i tačke B na ušću rijeke. Visinska razlika iznosi: Δh=A-B Δh=377m-214m Δh=163m, a horizontalno rastojanje je 4350 metara.

Ako želimo ovim načinom izmjeriti pad toka Moluške rijeke onda je:

5 Prof. dr. Miroslav Marković, Osnove primenjene geomorfologije, Geoinstitut, posebna

izdanja, Knjiga 8, Beograd, 1983., str. 50.


100

ili izraženo u procentima:

Mjerenje površina

Na osnovu mjerenja na topografskim karatama dobijamo podatke o površini manjih ili većih dijelova zemljine površine, jezera, šuma, administrativno-teritorijalnih jedinica i sl. Površine po topografskim kartama se mogu mjeriti na više načina, a neke od njih su:

a) Diobom na geometrijske figure određenog dijela zemljine površine prikazanog na karti, te izračunavanjem površine po poznatim geometrijskim obrascima. Najčešće je to dioba na trouglove, trapeze, paralelograme, u zavisnosti od konkretnog slučaja. Obrasci za izračunavanje površina geometrijskih figura su slijedeći:

za trougao: P = a h 22×

⋅ = m h⋅ s(s a)(s b)(s c)= − − −

za paralelograme: P ah;= 2P a= ; P ab=

za trapez: (a b)hP m h

2+

= = ×

U navedenim obrascima su: m= srednja linija, h= visina, a b cs

2+ +

=

b) Interesantan je i grafičko-mehanički način računanja površina pomoću planimetra. Planimetar se sastoji od obilaznog kraka, polarnog kraka, zgloba koji spaja obilazni i polarni krak, igle (u novije vrijeme lupe za obilježavanje) i doboša.

Obilazni krak je metalna poluga sa ugraviranom, najčešće milimetarskom ili polumilimetarskom podjelom. Pomicanjem ove poluge kroz ram na kome se nalazi nonijus za očitavanje tačne dužine, možemo za željenu razmjeru podesiti odgovarajuću dužinu poluge. Obilazni krak ima na svom kraju iglu, odnosno kod novijih planimetara lupu kojom obilazimo objekat čiju površinu mjerimo. Polarni krak planimetra je jedna poluga na čijem je jednom kraju metalni teg sa iglom radi pričvršćivanja na kartu, a na drugom kraju je vertikalna osovina sa kuglicom na kraju koja služi za spajanje polarnog sa obilaznim krakom.

Uz svaki planimetar je priložena i tabela u kojoj je za razne razmjere navedena dužina poluge, vrijednost nonijusnog podatka i konstanta. Za geografe je najbolje da koriste onu dužinu poluge kod koje je vrijednost nonijusnog podatka izražena u razmjeri

0

htga163mtg4350m

163m 57,34350m2,1

Δα =

α =

α = ×

α =

163m 1004350m3,7%

α = ×

α =

S. Ahmetbegović

101

1:1 i računanjem se dobije površina u kvadratnim milimetrima, a potom se prema razmjeri karte pretvori u hektare, odnosno kvadratne kilometre.

Najvažniji i najosjetljiviji dio svakog planimetra je doboš sa osovinom. On je izdijeljen na 100 dijelova i pomoću nepomičnog nonijusa uz njega, može se čitati 1/1000 dio obrtaja točkića doboša. Kretanje točkića se preko osovine prenosi na pločicu sa brojevima koja je izdijeljena na 10 dijelova.6

Mjerenjem pomoću planimetra na konkretnom primjeru dobili smo vrijednost od 23,45 cm2 koju smo pomnožili sa razmjerom naše karte i izračunali da je površina sliva Moluške rijeke 5 862 500 m2, što je 58 625 ar, 5 862 dn, 586,2 ha i 5,86 km2.

c) Približan način mjerenja je pomoću providnog milimetarskog papira. Kod ovog mjerenja zadatak se svodi na prebrojavanje kvadratnih centimetara i milimetara, a potom množimo sa odgovarajućom razmjerom.

Na karti R 1:50000 1cm odgovara dužini 500 m u prirodi, pa će površina 1cm2 odgovarati površini 250000 m2 ili 25 ha.

Prilikom mjerenja površine sliva Moluške rijeke po karti izmjereno je 23,5 cm2, što je jednako 5,87 km2 u prirodi jer je:

2 2P 23,5 250000m 5875000m= × = , što je 58750 ar, 5875 dn, 587,5 ha, ili 5,87 km2.

Slika 9. Mjerenje površine sliva Moluške rijeke

6 O tome detaljnije vidjeti: Alija Salihović, Primjenjena kartografija, Univerzitet u Sarajevu,

Sarajevo, 1974., str. 74-78.


102

Izrada riječnog profila

Uzdužni riječni profil predstavlja ravan koja riječno korito siječe po liniji koja spaja tačke sa najvećom dubinom u riječnom koritu od izvorišta do ušća. Uzdužni profil konstruiše se u koordinatnom sistemu, tako što nanosimo dužinu profila i nadmorske visine tačaka. Razmjer profila po dužini je obično kao i razmjer karte po kojoj konstruišemo profil (u našem primjeru R 1:50000), dok je razmjer za visine redovno krupniji (R 1:10000). (Slika 10)

Slika 10. Uzdužni profil Moluške rijeke Poprečni profil predstavlja ravan upravnu na riječnu dolinu i korito rijeke. Kroz

riječnu dolinu moguće je konstruisati bezbroj poprečnih profila. Poprečni profil se kao i uzdužni konstruiše u koordinatnom sistemu tako što nanosimo širinu profila i njegove nadmorske visine. U našem primjeru konstruisan je profil između tačaka C i D koje predstavljaju najveću širinu u slivu Moluške rijeke. (vidi sliku 5 i 11.) Da bi profil bio pregledniji, širinu sliva smo nanjeli u R 1:25000, a nadmorske visine u R 1:10000.

Slika 11. Poprečni profil Moluške rijeke

S. Ahmetbegović

103

Zaključak

Topografska karta predstavlja jedan od najpotpunijih i najšire primjenjivanih načina prikazivanja Zemljine površine. Elementi topografske karte (kote, izohipse, kao i podaci o vještačkim objektima) pružaju dovoljno podataka i za kvalitativna i za kvantitativna proučavanja terena koje istražujemo. Ovakva mjerenja imaju prvenstvenu ulogu da pripreme dalja terenska istraživanja. U ovom radu razmatraju se osnovna kartometrijska istraživanja koja su provedena standardnim kartometrijskim metodama, a na primjeru konkretnog područja sliva Moluške rijeke.

U ovom radu mjerenje dužina pravih linija vršeno je pomoću brojnog razmjera iz razloga što nam je razmjer bio poznat pa je ova metoda najpogodnija. Dužine krivih linija su mjerene pomoću kurvimetra jer je on najpodesniji, a ujedno i najbrži način mjerenja ovakvih dužina.

Pad toka Moluške rijeke izračunali smo računskom metodom iz razloga što se radi o relativno malom padu (2,1º), pa je grafička metoda u ovom slučaju manje prihvatljiva i manje precizna.

U ovom radu su primijenjene dvije metode za mjerenje površina koje su dale približno jednake rezultate. Mjerenje je vršeno pomoću planimetra koji daje tačne vrijednosti i pomoću milimetarskog papira. Metoda pomoću milimetarskog papira je jednostavna metoda, a svodi se na prebrojavanje kvadratnih centimetara i milimetara ucrtanih na papiru i njihovim množenjem sa odgovarajućom razmjerom.

Konstruisani profili pružaju brojne mogućnosti kojima možemo utvrditi korelacije među oblicima, ali i mogućnosti utvrđivanja zakonitosti, odnosno anomalija u razvoju fizičkogeografskih procesa.

Literatura i izvori

1. Alija Salihović, Primjenjena kartografija, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 1974.

2. Nikola Pavišić, Osnove kartografije, Cetinje, 1976. 3. Prof. dr. Miroslav Marković, Osnove primenjene geomorfologije,

Geoinstitut, posebna izdanja, Knjiga 8, Beograd, 1983. 4. Dr. Dragutin Petrović: Geomorfologija, IRO "GRAĐEVINSKA KNJIGA", Beograd,

1982. godina, str. 205. 5. Topografska karta list Tuzla 3, Izdavač: Vojnogeografski institut, Beograd,

1968. godine.

zbornikpmf2005kn

Documents