zbornikpmf2006kn

SSN 1840- 0515

.-.- LC'- , . . I -

. > .:.; ,.,!I & & ~ , 7 1 : ::, ' $7 . , *j:j. ; ~. . . FZ , , :. .. , .- . *\ &, :k.**7

I .

~RIRODNO-MATEMATI~KOQ FAKULTETA u-

-. .

,.-., ' ' . . , ;i,--y -

8 . - . , ;rL- , : !., . .;:q ;,. , ?.., 2:.g d;[email protected] .>:&;

, - -C.- A. r , -

;-.I; ' >

ZBORNIK RADOVA PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET SVEZAK GEOGRAFIJA Izdavač: Univerzitet u Tuzli Prirodno-matematički fakultet Za izdavača: Dr. Fehim Dedagić, dekan Odgovorni urednik: Dr. Salih Kulenović, vanredni profesor Uređivački odbor: Dr. Salih Kulenović, vanredni profesor Dr. Ibrahim Bušatlija, redovni profesor Dr. Muriz Spahić, redovni profesor Dr. Ibrahim Ahmetaj, vanredni profesor Dr. Izet Ibreljić, redovni profesor Dr. Hasan Zolić, redovni profesor Dr. Ahmet Kasumović, redovni profesor Grafička obrada: Semir Ahmetbegović Sabahudin Smajić Štampa: "OFF-SET" Tuzla Za štampariju: Sadika Murić, direktor Tiraž: 150 komada Izlazi godišnje Odlukom Senata Univerziteta u Tuzli, broj 03-6125-11.8/04, od 17.12.2004.godine odobreno je izdavanje ovog zbornika. Prema mišljenju Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, broj 04-15-59-1/05, od 06.01.2005. godine ovaj Zbornik je, shodno članu 18. tačka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, oslobođen plaćanja poreza na promet. ISSN: 1840-0515

S A D R Ž A J

1. DEMOGRAFSKE POSLJEDICE GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA SIGURNOSNE ZONE UN SREBRENICA, JULA 1995.

DEMO-GEOGRAPHIC CONSEQUENCES OF GENOCIDE OVER BOSNIANS IN SAFETY ZONE UN SREBRENICA, JULY 1995.

Dr. S. Kulenović., Dr. A. Suljić 7

2. RAZMJEŠTAJ INTERNO RASELJENOG (PROGNANOG) STANOVNIŠTVA IZ OPĆINE SREBRENICA NA PODRUČJU TUZLANSKOG KANTONA

DISPOSITION OF INTERNALLY DISPLACED (PRESENTED) INHABITANTS FROM MUNICIPALITY SREBRENICA ON AREA OF CANTON TUZLA

Dr. S. Kulenović, Mr. A. Suljić, A. Kadušić 15

3. REGIONALNE RAZLIKE U KRETANJU UKUPNOG BROJA STANOVNIKA I GUSTINE NASELJENOSTI BOSNE I HERCEGOVINE U PERIODU OD 1991-2004. GODINE

REGIONAL DISPARITIES IN TOTAL POPULATION GROWTH RATE AND POPUPATION DENSITY OF BOSNIA AND HERZEGOVINA IN PEROD 1991-2004. YEAR

F. Kudumović 21

4. PRESTRUKTURIRANJE INDUSTRIJE KAO STRATEŠKA ODREDNICA EKONOMSKO-GEOGRAFSKOG RAZVOJA TUZLANSKOG KANTONA

RESTRUCTURING AS A STRATEGIC DETERMINANT OF ECONOMICAL-GEOGRAPHIC DEVELOPMENT OF CANTON TUZLA

Dr. S. Kulenović, F. Kudumović, S. Smajić, A. Kadušić 33

5. SAVREMENI URBANOGEOGRAFSKI PROBLEMI TUZLE CONTEMPORARY URBAN-GEOGRAPHICAL PROBLEMS OF TUZLA A. Kadušić, S. Kulenović, A. Suljić 45

6. OSVRT NA TERITORIJALNI I POPULACIONI RAZVOJ GRADA GRAČANICE REVIEW OF THE TERRITORIAL AND POPULATION DEVELOPMENT OF THE

CITY OF GRAČANICA

Dr. S. Kulenović, Mr. D. Džafić 57

7. NEKE RAZVOJNE KARAKTERISTIKE SEOSKIH NASELJA GRAČANIČKE OPĆINE

SOME OF THE DEVELOPMENT CHARACTERISTICS OF THE RURAL SETLEMENTS OF THE GRAČANICA MUNICIPALITY

Mr. D. Džafić 69

8. STAROST I PORIJEKLO IMENA NASELJA U OPĆINI KALESIJA THE AGE AND THE ORIGIN OF THE NAME KALESIJA AND ITS VILLAGES Dž. Mešanović 81

9. POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA NA REKULTIVISANOM ZEMLJIŠTU U KREKANSKOM UGLJONOSNOM BAZENU U PERIODU 1996-2006. GODINE

THE AGRICULTURAL PRODUCTION ON RECUPERATED SOIL IN KREKA CARBONACEOUS BASIN IN PERIOD 1996-2006.

Dr. S. Kulenović, S. Smajić, S. Ahmetbegović 95

10. GRUPNI OBLIK RADA U NASTAVI GEOGRAFIJE GROUP WORK IN TEACHING GEOGRAPHY Dr. Đ. Komlenović, Mr. E. Jahić 101

11. GEOGRAFSKA EKSKURZIJA KAO VEOMA ZNAČAJAN OBLIK NASTAVE

GEOGRAPHICAL EXCURSION AS VERY SIGNIFICANCE FORM TEACHING Mr. E. Jahić 109

12. NEKI GEOEKOLOŠKI PROBLEMI OPĆINE ŽIVINICE SOME GEO-EKOLOGYCAL PROBLEMS ON AREA OF ZIVINICE

MUNICIPALITY

S. Ahmetbegović, S. Smajić 115

13. ZNAČAJ I ULOGA PROSTORNOG PLANIRANJA U BOSNI I HERCEGOVINI U NOVIM DRUŠTVENO-EKONOMSKOM USLOVIMA

SIGNIFICANCE AND ROLE OF SPATIJAL PLANINNG IN BOSNIA AND HERZEGOVINA IN NEW SOCIAL-ECONOMICAL CONDITIONS

Dr. N. Mujagić, 129

14. FORMIRANJE IZDANI PODZEMNIH VODA I HIDROGRAFSKA MREŽA U SLIVU GORNJEG TOKA DRINJAČE

GIVEN SPACE DRIVER OF RINJACA IN FUNKCIONAL GROUND WATER AND HIDROGRAPHIC FORMS

Dr. A. Mešković, Mr. E. Šišić, Dr. A. Baraković 139

15. GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE SLIVA GORNJEG TOKA RIJEKE DRINJAČE U FUNKCIJI HIDROGEOLOŠKOG REJONIRANJA

GEOMORPHOLOGIC CHARACTERISTICS GIVEN SPACE DRIVER OF DRINJACA IN FUNKCIONAL HIDROGEOLOGICAL REONS

Mr. E. Šišić Dr. A. Mešković, Dr. A. Baraković 149

Zbornik radova PMF 3, 7 – 14 (2006) Originalni naučni rad

DEMOGRAFSKE POSLJEDICE GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA SIGURNOSNE ZONE UN SREBRENICA, JULA 1995.

DEMO-GEOGRAPHIC CONSEQUENCES OF GENOCIDE OVER BOSNIANS

IN SAFETY ZONE UN SREBRENICA, JULY 1995. Dr. Salih Kulenović, vanredni profesor, Mr. Alija Suljić, viši asistent, Odsjek za

geografiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli,

Sažetak

Masovni zločini koje su počinile srpske snage okupacijom UN zaštićene zone Srebrenica, jula 1995. godine, ni do danas nisu u potpunosti razriješeni. Ubistvom više od 8 hiljada muškaraca bošnjačke nacionalnosti, srpske snage počinile su genocid čije posljedice neće nikada biti sanirane. Pored masovnih zločina počinjenih u UN zaštićenoj zoni Srebrenica, srpske snage su izvršile potpuno etničko čišćenje protjerivanjem ženskog i vojno nesposobnog muškog stanovništva. Blizu 6000 djece ostalo je bez jednog ili oba roditelja, a od toga broja više od 5000 djece bilo je mlađe od 15 godina. S obzirom na starost ubijenog muškog stanovništva 44% pripadalo je mlađem sredovječnom stanovništvu, 32% bilo je iz kontingenta starijeg sredovječnog stanovništva, 12% ubijenih pripadalo je mladom stanovništvu, a ostalo ubijeno muško stanovništvo bilo je iz kontingenta starog stanovništva. Koeficijent feminiteta u nekim dobnim grupama iznosi više od 150. Veliki broj prognanog bošnjačkog stanovništva općine Srebrenica živi na prostoru Federacije BiH, a veći broj njih nalazi se u zapadnoevropskim zemljama, kao i u SAD-u i Australiji.

Do kraja 2004. godine na područje općine Srebrenica vratilo se oko 3000 prognanih Bošnjaka. Obnovljeno je više od 1000 stambenih objekata, uglavnom kuća.

Ključne riječi: Srebrenica, demogeografske promjene, masovni zločini, genocid,

spol i dob, zaštićena UN zona, domaćinstva.

Abstract

Mass crimes which committed Serbian forces by occupation of UN protected zone Srebrenica, in July 1995, even today aren’t completely solved. Killing more then 8000, mostly male Bosnian population, Serbian forces committed a genocide which consequences will never be rebuild. Beside mass crimes which committed in UN protection zone of Srebrenica, Serbian forces realized ethnical cleaning, expelling mostly female and military incapable male population. Near 6000 children stayed without one or both parents, and of that number more than 5000 children were younger than 15 year. With consideration on age of killed male population 44% belonged younger middle-aged population, 32% were from older middle-aged population, 12% of killed belonged younger population and the rest of killed male population were from contingent of old population. Coefficient of feminine in some age groups amount more than 150. Great number of persecuted male Bosnian population of Municipality Srebrenica lives on area of Bosnia and Herzegovina, and bigger number of they is now in west European countries, like in USA and in Australia.

By the Year 2004, in area of Municipality Srebrenica, returned around 3000 persecuted Bosnians. It’s also restored more then 1000 housing objects, mostly houses.

S. Kulenović, A. Suljić

8

Key words: Srebrenica, demo-geographic changes, mass crimes, genocide, protected UN zone, gender and age, house units.

Uvod

Općina Srebrenica nalazi se u istočnom dijelu BiH. Površina općine Srebrenica je 527 km2, što iznosi 1,03 % površine BiH. Prema popisu stanovništva 1991. godine općina je imala 36.666 stanovnika ili 0,84 % od ukupnog stanovništva BiH. Od tog broja Bošnjaka je bilo 27572 ili 75,20 %, Srba 8315 ili 22,70 % i ostalih 779 ili 2,12 %. Gustina naseljenosti u općini u 1991. godini iznosila je 69,6 stan./ km2 (u BiH, 85,6 stan./km2). Te godine općina Srebrenica imala je 19 mjesnih zajednica u kojima se nalazilo 80 naselja od kojih je jedno pripadalo gradskom, a ostalih 79 pripadala su seoskom tipu naselja.1 Prema prirodnom priraštaju 1991. godine (13,2 ‰), općina Srebrenica bila je na petom mjestu u BiH, i to poslije općina Žepča, Velike Kladuše, Živinica i Kalesije.

Kretanje ukupnog broja stanovnika općine Srebrenica

u periodu 1948-1991. godine.

Ukupno kretanje stanovništva općine Srebrenica u periodu 1948 – 1991. godine bilo je slično kretanju stanovništva BiH. Istina, stanovništvo BiH raslo je procentualno nešto više nego stanovništvo općine Srebrenica. Ovo se ne odnosi na međupopisni period 1948 – 1953. godine, kada je stanovništvo općine imalo nešto veći rast, (tabela 1). Manji rast stanovništva općine Srebrenica u periodu od 1961. do 1991. godine, u odnosu na stanovništvo BiH, posljedica je iseljavanja stanovništva iz ove općine u druge dijelove BiH, ali i u druga područja ex-Jugoslavije. U periodu 1948 – 1991. godine, stanovništvo Srebrenice poraslo je sa 23023 stanovnika u 1948. godini, na 36666 stanovnika u 1991. godini, odnosno za 59,26 %. U istom periodu stanovništvo BiH poraslo je za 70,69 %, odnosno sa 2564308 stanovnika u 1948. godini, na 4377033 stanovnika u 1991. godini.

Tabela 1 . Ukupno kretanje stanovništva općine Srebrenica i BiH u

periodu 1948 –1991. godine. Porast ili pad (u %) Godina BiH Srebrenica BiH Srebrenica

1948 2564308 23023 - - 1953 2847459 25650 11,0 11,4 1961 3277948 29283 15,1 14,2 1971 3746111 33357 14,3 13,9 1981 4124256 36292 10,1 8,8 1991 4377033 36666 6,1 1,0

U periodu 1961 – 1991. godine stanovništvo općine Srebrenica poraslo je za 25,21

%, odnosno sa 29283 stanovnika u 1961. godini na 36666 stanovnika u 1991. godini. U istom periodu stanovništvo BiH poraslo je za 33,53 %, odnosno sa 3277948 stanovnika u 1961. godini na 4377033 stanovnika u 1991. godini. Ukupni rast stanovništva općine Srebrenica, u periodu 1961 – 1991. godine, od 7383 stanovnika nije bio u skladu sa prirodnim priraštajem u ovoj općini. Naime, ukupni prirodni priraštaj u općini

1 Alija Suljić, Demogeografske promjene u općini Srebrenica, (Magistarski rad), PMF, Sarajevo,

2004.

Demografske posljedice genocida nad Bošnjacima sigurnosne zone UN Srebrenica, jula 1995.

9

Srebrenica u periodu 1961 – 1991. godine iznosio je 21348 stanovnika. To znači da je općina Srebrenica, u posmatranom periodu, iseljavanjem izgubila 13965 stanovnika.

Stopa prirodnog priraštaja u općini Srebrenica u 1961. godini iznosila je 25,3 ‰ (u BiH 23,9 ‰), u 1971. godini 22,3 ‰ (u BiH 15,4 ‰ ). U 1981. godini došlo je do značajnog pada stope prirodnog priraštaja kod stanovništva općine Srebrenica koja je iznosila 15,1 ‰ (u BiH 10,9 ‰). Sličan trend bio je i u 1991. godini, kada je stopa prirodnog priraštaja u ovoj općini iznosila 13,2 ‰ (u BiH 7,8 ‰). U periodu 1961 – 1971. godine općina Srebrenica imala je vrlo visok prirodni priraštaj, a u 1981. godini visok i u 1991. godini umjereni prirodni priraštaj.2

Iz navedenog možemo zaključiti da je područje općine Srebrenica pripadalo migracijskom području koje je znatan dio svoga prirodnog priraštaja gubilo iseljavanjem stanovništva.

Postoji više razloga zbog kojih se stanovništvo ove općine iseljavalo. Mi ćemo navesti najvažnije, a to su: nepovoljan geografski položaj općine u BiH, ali i u ex –Jugoslaviji, ekonomska nerazvijenost općine, politički razlozi i dr.

Spolno – dobna struktura stanovništva općine Srebrenica.

Spolno-dobna struktura stanovništva u biti je biološka struktura. Ona je kvantitativni pokazatelj odnosa muškog i ženskog stanovništva u ukupnom stanovništvu. Neujednačenost u spolnoj strukturi utiče pored ostalog na sklapanje brakova, a time i na reprodukciju stanovništva, odnosno u krajnjem slučaju neujednačenost spolova utiče na prirodni priraštaj stanovništva. Nepovoljna spolna struktura često je posljedica nenormalnih društveno – političkih prilika u jednoj populaciji (rat, naporan život određenog spola, diskriminacija po spolu i dr.).

Dobna struktura stanovništva je osnovno svojstvo neke populacije jer pokazuje njenu potencijalnu vitalnost i biodinamiku. Iz dobne strukture stanovništva može se vidjeti njena prošlost, sadašnjost i budućnost. Dobna struktura stanovništva rezultat je dugogodišnjeg djelovanja svih faktora koji djeluju na opće kretanja stanovništva; prirodnih i migracionih. Isto tako, dobna struktura stanovništva utiče na fertilitet, natalitet, mortalitet i promjenu broja stanovnika.

S obzirom da se ovim radom žele sagledati demografske posljedice genocida nad stanovništvom općine Srebrenica, mi ćemo prije toga, prvo prikazati promjene u spolno-dobnoj strukturi stanovništva ove općine u periodu 1961. – 1991. godine, kako bi smo sveobuhvatnije mogli sagledati te posljedice.

U tabeli broj 2 prikazani su podaci o spolno-dobnoj strukturi stanovništva općine Srebrenica za 1961. i 1991. godinu. Iz dobne piramide, za 1961. godinu, vidimo da stanovništvo općine Srebrenica pripada mladom, odnosno ekspanzivnom tipu stanovništva – široka baza piramide (djeca 0-4 godine starosti). Najbrojnije stanovništvo općine čine djeca, tj. osobe stare od 0 do 14 godina. Njihov udio u ukupnom stanovništvu općine iznosio je 42,4 %. Prema vrhu ova dobna piramida se sužava, što je karakteristično za mlado i progresivno stanovništvo. Istina, piramida je nazubljena kod starosnih kohorti stanovništva koje su rođene u vrijeme prvog i drugog svjetskog rata, zbog smanjenja nataliteta (vidi grafikon 1). Takođe je smanjen udio vojno sposobnog stanovništva, tj. onog dijela stanovništva koje je bilo staro 15 i više godina u vrijeme trajanja spomenutih ratova. Ratni gubici uvijek se javljaju u direktnom i indirektnom obliku. Direktni gubici su pogibija stanovništva, a indirektni gubici nastaju kao

2 Vrlo visok tip prirodnog priraštaja ima stope veće od 20 ‰, visoki od 15 do 20 ‰, umjereni od

5 do 14,9 ‰ i niski manje od 5 ‰. O tome vidjeti: Friganović, M.: Demogeografija, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 86-89.


10

posljedica smanjivanja nupcijaliteta, nataliteta, povećanja mortaliteta, a sve to zbog niskog životnog standarda koji je uzrokovan lošim ekonomskim prilikama i ratom.

Tabela 2. Spolna i dobna struktura stanovništva općine Srebrenica

prema popisima 1961. i 1991. godine (u procentima). 1961 1991

Starost svega muško žensko svega muško žensko 0–4 16,70 8,48 8,22 8,96 4,58 4,37 5–9 14,51 7,51 6,99 9,00 4,73 4,27

10–14 11,20 5,68 5,53 9,71 5,11 4,60 15–19 8,26 4,27 3,99 10,78 5,84 4,94 20–24 10,74 5,67 5,07 9,57 5,17 4,40 25–29 8,68 4,40 4,28 8,22 4,55 3,67 30–34 7,65 3,73 3,92 7,18 3,74 3,44 35–39 4,19 1,76 2,43 6,51 3,33 3,18 40–44 3,29 1,36 1,93 5,51 2,76 2,75 45–49 2,26 1,01 1,25 4,16 2,11 2,05 50–54 3,67 1,73 1,94 5,64 2,90 2,74 55–59 3,40 1,75 1,65 4,33 2,14 2,19 60–64 2,56 1,27 1,29 3,37 1,57 1,80 65–69 2,03 0,99 1,04 1,81 0,68 1,13 70–74 0,48 0,21 0,28 1,18 0,47 0,71

75 i više 0,31 0,14 0,18 1,32 0,48 0,84 Nepoznato 0,05 0,02 0,03 2,76 1,33 1,43 UKUPNO 100,00 49,97 50,03 100,00 51,48 48,52

Prema udjelu mladog stanovništva koje je činilo 50,67 % i starog stanovništva od

5,40 % u ukupnom stanovništvu općine u 1961. godini, možemo reći da je stanovništvo općine Srebrenica pripadalo mladom tipu. Ovaj tip stanovništva zadržao se u općini Srebrenica sve do 1991. godine kada je njegov udio ukupnom stanovništvu iznosio 38,45 %.

U periodu 1961-1991. godine došlo je do promjena u svim dobnim strukturama stanovništva općine Srebrenica; tako je udio djece (0-14 godina) u ukupnom stanovništvu općine opao sa 42,4 % u 1961. godini na 27,7 % u 1991. godini, udio mladog stanovništva se smanjio sa 50,67 % u 1961. godini na 38,45 % u 1991. godini, a udio zrelog stanovništva (20-59 godina) se povećao sa 43,88 % u 1961. godini na 51,12 % u 1991. godini. Najmanje promjene dogodile su se u grupi starog stanovništva (60 i više godina). Udio starog u ukupnom stanovništva općine Srebrenica povećao se sa 5,40 % u 1961. godini na 7,68 % u 1991. godini.

U periodu 1961 – 1991. godine došlo je do promjena u udjelu fertilnog u ukupnom stanovništvu općine. Tako je udio fertilnog ženskog stanovništva (15 - 49 godina) porastao sa 22,2 % u 1961. godini na 24,4 % u 1991. godini. Takođe, udio fertilnog muškog stanovništva (15-64 godine) povećao se sa 26,9 % u 1961. godini na 31,2 % u 1991. godini. Koeficijent maskuliniteta u općini iznosio je 998,84 (1961), a 1061,05 u 1991. godini. Povećanje muškog u odnosu na žensko stanovništvo općine uvjetovano je općom pojavom da se više rađa muške u odnosu na žensku djecu, kao i poboljšanim životnim standardom


11

Za detaljnije proučavanje dobne strukture stanovništva važni su i drugi pokazatelji kao što su: prosječna starost stanovništva, koeficijenti dobne ovisnosti i dr. Prosječna starost stanovništva općine Srebrenica, prema popisu iz 1961. godine, iznosila je 22,3 godine (u BiH 24,2 godine), a prema popisu 1991. godine, 29,8 godina (BiH 32,9 godina). Brže starenje stanovništva BiH u odnosu na stanovništvo općine Srebrenica uvjetovano je manjim prirodnim priraštajem, odnosno smanjivanjem fertiliteta na nivou BiH u odnosu na stanovništvo općine Srebrenica.

Demografske posljedice nakon okupacije UN zaštićene zone Srebrenica

Okupacijom slobodne teritorije općine Srebrenica, srpske snage su zvjerski ubile oko 8500 stanovnika bošnjačke nacionalnosti.3 Masovnim pogubljenjem nedužnog bošnjačkog muškog stanovništva, kao i protjerivanjem žena i djece, snage bosanskih 3 Podaci dobiveni od udruženja Organizacija porodica šehida i poginulih boraca općina Bratunac,

Srebrenica, Vlasenica i Zvornik. Prema podacima Komisije Vlade Republike Srpske za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, broj žrtava u Srebrenici poslije njene okupacije kreće se između 7 i 8 hiljada.


12

Srba izvršile su potpuno etničko čišćenje UN zaštićene zone Srebrenica. Najviše ubijenih Bošnjaka bilo je sa područja općine Srebrenica, njih oko 5500. Sa područja općine Bratunac oko 1800 ubijenih osoba, iz općine Vlasenica oko 820 osoba i iz općine Zvornik oko 290 osoba. Među ubijenim stanovništvom bilo je nekoliko stotina osoba koje su porijeklom iz drugih općina BiH, ali i ex-Jugoslavije.

Bez jednog ili oba roditelja ostalo je blizu 6000 djece, a od toga broja više od 5000 djece bilo je mlađe od 15 godina. Ukupan broj djece sa područja općine Srebrenica koja su ostala bez oca bilo je 4519. Imajući u vidu da je u općini Srebrenica, ali i u ostalim općinama srednjeg Podrinja, uglavnom bilo zaposleno muško stanovništvo, možemo zaključiti da su posljedice masovnog pogubljenja bošnjačkog stanovništva još više pogoršale ionako loš životni standard porodica nastradalih.

S obzirom na starost ubijenog muškog stanovništva UN zaštićene zone Srebrenica najviše ubijenih, njih 44 % pripadalo je mlađem sredovječnom stanovništvu. Iz kontingenta starijeg sredovječnog stanovništva bilo je 32 % ubijenih. Oko 12 % ubijenih pripadalo je mladom stanovništvu. Ostalo ubijeno stanovništvo pripadalo je kontingentu starog stanovništva.

Kao posljedica zločina nad bošnjačkim stanovništvom nastale su i promjene u spolno-dobnoj, nacionalnoj, ekonomskoj i drugim strukturama stanovništva općina srednjeg Podrinja. Promjene u spolno-dobnoj strukturi odrazit će se na buduću reprodukciju stanovništva jer je narušena spolna simetrija, tako da je koeficijent feminiteta u nekim starosnim grupama fertilnog stanovništva veći od 150. Ovaj nesrazmjer u spolnoj strukturi fertilnog stanovništva uticat će na smanjivanje broja sklopljenih brakova, u odnosu na prethodni period, a time i na smanjenje prirodnog priraštaja stanovništva.

Okupacijom UN zaštićene zone Srebrenica, u julu 1995. godine, srpske snage su ubile oko 20 % prijeratne bošnjačke populacije općine Srebrenica. Udio nastradalog muškog stanovništva u ukupnom bošnjačkom muškom stanovništvu u odnosu na 1991. godine iznosi 38,42 %.

Osim navedenih posljedica genocida, nad bošnjačkim stanovništvom zaštićene UN zone Srebrenica, koje se odnose na prirodnu komponentu, odnosno na reprodukciju stanovništva, nesagledive su posljedice i u pogledu povratka stanovništva, o čemu svjedoče najnoviji podaci o broju povratnika po mjesnim zajednicama općine Srebrenica (tabela br. 3).

Većina bošnjačkih povratnika vratila se u ona naselja u kojima su, prije rata, činili većinu, osim u naselje Skelani, kao i u općinsko središte, tj. grad Srebrenicu.

Broj povratnika, do kraja 2005. godine, po mjesnim zajednicama općine Srebrenica u odnosu na stanje iz 1991. godine izgleda ovako: u mjesnu zajednicu Luka vratilo se 23,2 %, u Sućesku 13,8 %, Radoševiće 17,2 %, Viogor 9,9 %, Orahovicu 25,6 %, Podravno 21,2 %, Brežani 16,0 %, Potočare 12,3 %, Osaticu 9,8 %, Srebrenicu 7,2 %, Skelane 6,9 %, Sase 14,5 %, Gostilj 16,0 %, Krnjiće 4,9 %, Skenderoviće 2,8 %, Toplicu 6,7 % i Ratkoviće 5,1 % (tabela 3).

Prije agresije na RBiH 1992-1995. godine, u općini Srebrenica bilo je 9136 stambenih jedinica, od kojih je obnovljeno više od 10 %. Najviše obnovljenih kuća nalazi se u sljedećim mjesnim zajednicama: Potočari 271, Srebrenici 243, Sućeska 252, Srebrenica 243, Skelani 158, Osatica 107, Orahovica 101, Gostilj 99, Brežani 87, Sase 86, Radoševići 84, Podravno 65, Luka 56, Toplica 42, Viogor 35, Krnjići 34, Skenderovići 28, Ratkovići 23, a najmanje obnovljenih stambenih objekata ima mjesna zajednica Kostolomci, samo 16 kuća (tabela 3).4

4 Nije nam poznato da je i jednu bošnjačku kuću, u općini Srebrenica, obnovila Vlada Republike

Srpske.


13

Tabela 3. Broj stanovnika 1991., povratničkih domaćinstava (sa brojem

članova), kao i broj obnovljenih stambenih objekata po mjesnim zajednicama općine Srebrenica, do kraja 2005. godine.5

Ukupan broj članova

domaćinstva R. br. Mjesna zajednica stanovnika

1991. domaći-nstava svega u %

obnovljenih kuća

1 Brežani 1224 75 196 16,0 87 2 Crvica 609 - - - 3 Gostilj 1197 77 192 16,0 99 4 Kostolomci 1061 42 73 6,9 16 5 Krnjići 1674 44 82 4,9 34 6 Luka 1007 77 234 23,2 56 7 Orahovica 1112 107 285 25,6 101 8 Osatica 3392 145 333 9,8 107 9 Podravno 774 73 164 21,2 65

10 Potočari 4373 236 536 12,3 271 11 Radoševići 1967 111 339 17,2 84 12 Ratkovići 788 23 40 5,1 23 13 Sase 1128 88 164 14,5 86 14 Skelani 4283 145 294 6,9 158 15 Skenderovići 1522 27 43 2,8 28 16 Srebrenica 5746 218 416 7,2 243 17 Sućeska 2930 179 405 13,8 252 18 Toplica 1120 53 75 6,7 42 19 Viogor 759 34 75 9,9 35

Ukupno 36666 1754 3946 10,8 1787 Izvor: Služba za povratak opštine Srebrenica, 2006. g. (sa stanjem krajem 2005. godine).

Danas, na području općine Srebrenica živi nešto više od 3000 povratnika

bošnjačke nacionalnosti. Većina ovog stanovništva pripada starijem sredovječnom ili starom stanovništvu. Međutim, daleko veći broj prognanog bošnjačkog stanovništva porijeklom iz Srebrenice naselilo se u Federaciji BiH, uglavnom u onim općinama u kojima su Bošnjaci u većini, a dosta ih se iselilo u zapadnoevropske zemlje i SAD-e.

Na osnovu prezentiranih podataka vidimo da povratak prognanog stanovništva, a s tim u vezi i obnova porušenih kuća u općinu Srebrenica ima uzlazni trend. Ipak je situacija u pogledu povratka bošnjačkog stanovništva u općinu Srebrenica više nego zabrinjavajuća. Postoji više razloga koji utiču na proces povratka u ovu općinu, a među najvažnijim su: spora i nedovoljna obnova stambenih objekata, nemogućnost zaposlenja, spolna asimetrija – znatan manjak muškog u odnosu na žensko stanovništvo, veliki broj samohranih majki, psihološki, socijalni, etnički i drugi razlozi.

5 Više od 90 % povratnika čine Bošnjaci. Takođe, većina obnovljenih stambenih objekata pripada

Bošnjacima.


14

Zaključak

Masovnim ubistvima muškog stanovništva bošnjačke nacionalnosti UN zaštićene zone Srebrenica, došlo je do poremećaja u svim strukturama bošnjačkog stanovništva općine Srebrenica, kao i u strukturama stanovništva nekih općina Srednjeg Podrinja, kao što su: Bratunac, Vlasenica i Zvornik. Najveći poremećaj desio se u spolno-dobnoj, nacionalnoj i ekonomskoj strukturi stanovništva. S obzirom da je nastradalo uglavnom radno sposobno muško stanovništvo, neminovno će doći do trajnih demografskih posljedica, prije svega u normalnoj reprodukciji stanovništva, odnosno u smanjivanju prirodnog priraštaja. Ubistvima radno sposobnog muškog stanovništva poremetila se struktura aktivnog stanovništva koju uglavnom, danas, čine žene. Neznatan povratak Bošnjaka na svoja prijeratna ognjišta, kao i veliki broj iseljenih u evropske i prekomorske zemlje, prijeti da se trajno zadrži poremećena demografska slika na području općine Srebrenica, ali i u drugim općinama Srednjeg Podrinja. Zbog toga je neophodno poduzeti sveobuhvatne političke, ekonomske i druge mjere da bi se posljedice genocida i protjerivanja bošnjačkog stanovništva sa područja općina Srednjeg Podrinja barem djelimično ublažile, ako se uopće može i govoriti o ublažavanju s obzirom na masovnost i brutalnu sistematičnost zločina.

Izvori:

1. Izvještaj Komisije Vlade Republike Srpske za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine. Banja Luka, 2005.

2. Podaci korišteni iz baze podataka Organizacije porodica šehida i poginulih boraca općina Bratunac, Srebrenica, Vlasenica i Zvornik.

3. Podaci Službe za povratak općine Srebrenica sa stanjem (31.12.2005.). 4. Baza podataka Udruženja «Drina Srebrenica». 5. Povratak prognanih i raseljenih kao uvjet opstanka Bosne i Hercegovine,

Dokument br. 1. Međunarodni Forum Bosna, Sarajevo, januar, 1998. 6. Stanovništvo Bosne i Hercegovine, Narodnosni sastav po naseljima, DZS RH,

Zagreb, 1995. 7. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981. Stanovništvo i domaćinstva.

Uporedni podaci 1971 i 1981. - za opštine, Statistički bilten br. 86, RZS, Sarajevo, 1982.

Literatura:

1. Friganović, M.: Demogeografija – Stanovništvo svijeta. Školska knjiga, Zagreb, 1990.

2. Honig, J. W., i Both, N.: Srebrenica – Hronika ratnog zločina, Ljiljan, Sarajevo, 1997.

3. Kulenović, S., Ibreljić, I., Suljić, A.: Demogeografske promjene na području općine Srebrenica nakon njene okupacije 1995. godine, Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Vol. 1. br. 1, Tuzla, 2004. str. 151-162.

4. Mašić, N.: Srebrenica, agresija, otpor, izdaja, genocid, Izdavač: Općina Srebrenica, 1999.

5. Suljić, A.: Kretanje broja domaćinstava u općini Srebrenica u drugoj polovini 20 i početkom 21 vijeka, Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Vol. 1. br. 1, Tuzla, 2004. str. 115-123.

6. Suljić, A.: Demogeografske promjene u općini Srebrenica (Magistarski rad), PMF Sarajevo, 2004.


RAZMJEŠTAJ INTERNO RASELJENOG (PROGNANOG) STANOVNIŠTVA IZ

OPĆINE SREBRENICA NA PODRUČJU TUZLANSKOG KANTONA

DISPOSITION OF INTERNALLY DISPLACED (PRESENTED) INHABITANTS FROM MUNICIPALITY SREBRENICA ON AREA OF CANTON TUZLA

Dr. Salih Kulenović, vanredni profesor, Mr. Alija Suljić, viši asistent, A. Kadušić,

asistent, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Sažetak

U ovom radu se prezentiraju rezultati istraživanja o teritorijalnom razmještaju protjeranih Srebreničana na području općina Tuzlanskog kantona. Poslije okupacije UN zaštićene zone Srebrenica, jula 1995. godine, srpske snage su, pored masovnih ubistava muškog bošnjačkog stanovništva, protjerale između 25 i 30 hiljada osoba, uglavnom žena i djece. Nekoliko dana poslije okupacije slobodne teritorije Srebrenice tadašnje vlasti Republike Srpske deportovale su cjelokupno civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti na područje tadašnjeg Okruga Tuzla (danas Tuzlanski kanton). Na slobodnom području ovog Okruga bilo je već oko 200.000 interno raseljenih osoba, a etničko čišćenje UN zaštićene zone Srebrenica još više je pogoršalo i onako tešku situaciju na ovom području. Do kraja 2004. godine na području Tuzlanskog kantona bilo je oko 44.000 osoba koje su imale status raseljenih lica.1

Ključne riječi: Srebrenica, Bošnjaci, rat, agresija, raseljena i prognana lica,

povratak, porodice.

Summary

In this paper are presented results of researches about territorial disposition of persecuted inhabitants of Srebrenica on area of Tuzla canton. After the UN protected zone Srebrenica was occupied in July 1995 the Serbian forces, except mass killings of male Bosniaks, persecuted between 25 and 30 thousands person, mostly women and children. Few days after the occupation of free territory of Srebrenica government of Republic Srpska deported all civilian Bosniaks population on area of District Tuzla (today Tuzla Canton). On free area of this District were already around 200 000 internal displaced persons and ethnical cleaning of UN protected zone Srebrenica made even worse a very difficult situation on this area. By the end of 2004 on area of Tuzla canton was around 44 000 person who had displaced persons status.

Key words: Srebrenica, Bosniaks, war, aggression, displaced and expelled

population, coming back, families.

1 Informacija Ministarstva za obnovu, razvoj i povratak o zbrinjavanju prognanih lica i izbjeglica

- povratnika na području Tuzlanskog kantona i Republike Srpske, Vlada Tuzlanskog kantona, 30.03.2005.

S. Kulenović, A. Suljić, A. Kadušić

16

Uvod

U toku procesa ponovne registracije prognanih i raseljenih osoba koja je sprovedena krajem 2004. i početkom 2005. godine, na nivou cijele Bosne i Hercegovine, utvrđeno je da od 570.000 raseljenih osoba, koliko ih je bilo 2000. godine, njih 300.000 ima pravo na status raseljene osobe.2 Na osnovu procjena Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine do 2004. godine u BiH se vratilo više od 1.000.000 raseljenih i prognanih osoba (od toga oko 560 hiljada interno raseljenih i oko 440 hiljada izbjeglih osoba koje su živjele u inozemstvu).3 Na područje Federacije Bosne i Hercegovine, u periodu 1996-2006. godine, vratilo se oko 387.000 izbjeglica (iz inozemstva) i oko 384.000 raseljenih osoba (interno raseljenih u BiH).4 Za područje entiteta RS ne raspolažemo podacima o tačnom broju povratnika u periodu 1996-2006. godine. Međutim, prema podacima iz 2004. godine na područje ovog entiteta vratilo se ukupno 251.914 osoba (51.821 izbjegla i 200.093 interno raseljene osobe).5

Općepoznata stvar je da se na području srpskog entiteta stimuliše opstanak, a ne povratak, tako da je i dosadašnji povratak posljedica raznih političkih pritisaka pojedinih međunarodnih organizacija, ali i država.

Na području Federacije Bosne i Hercegovine, prema podacima iz 2005. godine, bile su ukupno 10.144 raseljene osobe6 koje su porijeklom iz općine Srebrenice. U istoj godini, u ovu općinu su se vratila 1754 domaćinstva koja su imala 3946 članova, a obnovljeno je 1776 stambenih objekata.7

Razmještaj prognanih Srebreničana u općinama Tuzlanskog kantona

Na području općina Tuzlanskog kantona, prema podacima iz 2005. godine, bilo je 2016 porodica sa ukupno 5549 članova prognanih Srebreničana, što je znatno manje u odnosu na prethodni period kada su na ovom području bili smješteni, gotovo, svi prognanici iz Srebrenice. Od ukupnog broja prognanih Srebreničana koji žive na području FBiH, u općinama Tuzlanskog kantona živi oko 54 % svih prognanih porodica, odnosno 54,7 % svih prognanih osoba. Osim općina Tuzlanskog kantona značajan broj prognanih Srebreničana, oko 37 %, živi na području kantona Sarajevo.8

2 Informacija o stanju u oblasti povratka izbjeglica iz BiH, raseljenih osoba u BiH i povratnika i

realizaciji "Strategije BiH za provođenje Aneksa 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma" (sa posebnim osvrtom na period od 01.01.2003. godine). Bilten 2004. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice - Sektor za izbjeglice iz BiH i raseljene osobe u BiH, Sarajevo, decembar, 2004. str. 17.

3 Prema službenim pokazateljima (ažurirano sa 30.09.2004. godine) u BiH se vratilo ukupno 1.002.668 osoba, od kojih je 440.486 povratak izbjeglica, a 562.182 povratak raseljenih osoba. Izvor: UNHCR statistika, Bilten 2004. MLJPI., str. 34.

4 Izvor: http://www.fzs.ba/Dem/Vital/povratak%201996%20 do%202006.htm(26.03.2007). 5 Izvor: UNHCR statistika, Bilten 2004. MLJPI., str. 34. 6 Izvor: Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica. Baza podataka o raseljenim osobama

i izbjeglicama, Sarajevo, 2005. (podaci na CD-u). 7 Izvor: Služba za povratak opštine Srebrenica, 2006. g. (sa stanjem na kraju 2005. godine). Ovi

podaci su djelimično tačni, jer su se mnogi prijavili za povratak samo da bi obnovili porušene objekte. Naime, iz Centralnog biračkog spiska za izbore u BiH 2006. vidi se da su na području općine Srebrenica bile prijavljene samo 1384 osobe bošnjačke nacionalnosti. Ovo se odnosi na punoljetne osobe, tj. osobe stare 18 i više godina. Izvor: Centralni birački spisak za izbore u BiH 2006. godine (Izborna jedinica 105).

8 Izvor: FMROI, Sarajevo, 2005.

Razmještaj interno raseljenog (prognanog) stanovništva iz općine Srebrenica na području Tuzlanskog kantona

17

Neposredno poslije deportacije na slobodnu teritoriju Okruga Tuzla prognani Srebreničani bili su privremeno smješteni u šatorskim naseljima na aerodromu „Dubrave“ kod Tuzle, a odatle su postepeno razmještani po općinama tadašnjeg Okruga. Najveći broj njih bio je privremeno smješten na području općine Srebrenik. I 10 godina poslije toga, a i danas, najveći broj prognanih Srebreničana živi u ovoj općini (tabela 1; grafikon 1).

Tabela 1. Razmještaj prognanih Srebreničana po općinama tuzlanskog kantona

Općina Broj porodica Broj članova Čelić 9 24 Doboj-Istok 11 33 Kladanj 31 99 Kalesija 45 144 Gračanica 108 312 Gradačac 114 379 Banovići 167 419 Tuzla 300 807 Živinice 334 850 Lukavac 375 1064 Srebrenik 522 1418 Ukupno 2016 5549 Izvor: Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica.

Baza podataka o raseljenim osobama i izbjeglicama, Sarajevo, 2005. godine.

Pored općine Srebrenik, u kojoj danas privremeno živi oko 25,6 % od svih

prognanih Srebreničana na području Tuzlanskog kantona, znatan dio prognanih privremeno je smješten na područje općine Lukavac (19,2 %), zatim Živinice (15,3 %) i na područje općine Tuzla (15,5 %). Danas, istina, u znatno manjem broju prognani Srebreničani žive i u ostalim općinama Tuzlanskog kantona, kao npr. u općinama: Banovići (7,6 %), Gradačac (6,8 %), Gračanica (5,6 %), Kalesija (2,6 %), Kladanj (1,8 %), a najmanje prognanih Srebreničana živi na području općina Doboj-Istok (0,6 %) i Čelić 0,4 % (grafikon 1).

U ovom radu navest ćemo samo neka od naselja u općinama Srebrenik, Lukavac i Tuzla u kojima živi najveći broj raseljenih Srebreničana. Porodice prognanih Srebreničana bile su razmještene u 33 naselja općine Srebrenik, ali je njih oko 85 % smješteno u 11 naselja ove općine. Samo u naseljima Špionica Centar i Tinja Donja živi 251 porodica, ili 48,1 % od ukupnog broja raseljenih porodica u ovoj općini. U ova dva naselja živi ukupno 637 raseljenih osoba, ili 44,9 %.


18

Grafikon 1. Općine tuzlanskog kantona prema broju porodica prognanih Srebreničana u 2005. godini (u %).

0,00

5,00

10,00

15,00

20,00

25,00

30,00

Čel

ić

Dob

oj-Is

tok

Klad

anj

Kale

sija

Grača

nica

Gra

dača

c

Bano

vići

Tuzl

a

Živi

nice

Luka

vac

Sreb

reni

k

%

Najveći broj prognanih Srebreničana smješten je u sljedećim naseljima: Špionica Centar (149 porodica sa 369 članova), Tinja Donja (102 porodice sa 268 članova), Jasenica (38 porodica sa 122 člana), Donji Podpeć (29 porodica sa 79 članova), Sladna (26 porodica sa 80 članova), Tinja Gornja (23 porodice sa 73 člana), Špionica Gornja (20 porodica sa 53 člana), Gornji Podpeć (18 porodica sa 54 člana), Srebrenik (15 porodica sa 40 članova), Tutnjevac (13 porodica sa 27 članova) i u naselju Seona (10 porodica sa 31 članom). U ostala 22 naselja općine Srebrenik živi 78 porodica prognanih Srebreničana sa ukupno 221 članom.

Na području općine Lukavac, koja zauzima drugo mjesto u Tuzlanskom kantonu po broju prognanih Srebreničana, živi 375 porodica sa ukupno 1064 člana (tabela 1). Ove porodice su živjele u 20 naselja općine Lukavac, ali je njih više od 97 % živjelo u samo 10 naselja ove općine. Najviše raseljenih živjelo je u naselju Turiji (137 porodica sa 395 članova), zatim Lukavcu (63 porodice sa 160 članova), Puračiću (43 porodice sa 115 članova), Devetaku (32 porodice sa 104 člana), Tabacima (22 porodice sa 58 članova), Bokavićima (13 porodica sa 41 članom), Dobošnici (13 porodica sa 34 člana), Huskićima (12 porodica sa 38 članova), Poljicama (8 porodica sa 23 člana) i u naselju naselju Babice Donje (8 porodica sa 22 člana).

U općini Živinice prognani Srebreničani živjeli su u 15 naselja.9 Međutim, u samo 10 naselja ove općine, uključujući i gradsko naselje Živinice, živjelo je više od 96 % porodica (i njihovih članova) prognanih Srebreničana, dakle slično kao i kod općina Srebrenik i Lukavac. Ovakva prostorna distribucija prognanih Srebreničana na području navedenih općina uvjetovana je povoljnim geografskim, prije svega geoprometnim položajem ovih naselja u odnosu na urbane centre, tj. gradska naselja ovi općina.

Najveći broj prognanih Srebreničana u živiničkoj općini nastanjen je u sljedećim naseljima: Živinice Grad (112 porodica sa 311 članova), Višća Gornja (67 porodica sa 143 člana), Višća Donja (41 porodica sa 88 članova), Živinice Gornje (29 porodica sa 69 članova), Kovači (22 porodice sa 70 članova), Suha (16 porodica sa 37 članova), Bašigovci (10 porodica sa 28 članova), Tupković Gornji (10 porodica sa 27 članova), Đurđevik (9 porodica sa 25 članova) i naselje Šerići (5 porodica sa 22 člana).

9 Opširnije o tome vidi: Suljić A., Kadušić A., Kudumović F.: Razmještaj raseljenih stanovnika

općine Srebrenica na području općine Živinice, Zbornik radova PMF, godina II, broj 2, sveska geografija, Tuzla, 2005. godine, str. 33-39.

Razmještaj interno raseljenog (prognanog) stanovništva iz općine Srebrenica na području Tuzlanskog kantona

19

Raseljeni Srebreničani živjeli su u 20 naselja općine Tuzla. Međutim, u tri naselja ove općine živjelo je više od 80 % raseljenih, i to: u gradskom naselju Tuzla (164 porodice sa 412 članova), Mihatovićima (56 porodica sa 162 člana) i u Simin Hanu (34 porodice sa 98 članova).10

Na području općine Banovići porodice Srebreničana nastanile su se u 10 sela. Međutim, najveći broj njih živi u gradskom naselju Banovići (70 porodica sa 164 člana), Grivicama (26 porodica sa 68 članva), Podgorju (22 porodice sa 65 članova), Ježevcu (20 porodica sa 51 članom) i Oskovi (8 porodica sa 20 članova).

Zaključak

Ukupan broj od 2016 porodica sa 5549 članova prognanih Srebreničana, koji su se nastanili na području Tuzlanskog kantona, čini nešto više od 54 % svih raseljenih Srebreničana koji žive na području Federacije Bosne i Hercegovine. Značajan dio ovih osoba trajno je riješio stambeni status na području FBiH, što je znatno uticalo na slab povratak u prijeratna mjesta prebivališta na području općine Srebrenica. Ovom negativnom procesu doprinosi i nepovoljna društveno-ekonomska i politička situacija na području općine Srebrenica, a posebno poslije presude Međunarodnog suda pravde koji je potvrdio zločin genocida na području ove općine koji su počinile vlasti srpskog entiteta.

Izvori:

1. Informacija o stanju u oblasti povratka izbjeglica iz BiH, raseljenih osoba u BiH i povratnika i realizaciji „Strategije BiH za provođenje Aneksa 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma“ (sa posebnim osvrtom na period od 01.01.2003. godine). Bilten 2004. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice - Sektor za izbjeglice iz BiH i raseljene osobe u BiH, Sarajevo, decembar, 2004.

2. Povratak prognanih i raseljenih kao uvjet opstanka Bosne i Hercegovine, Dokument br. 1. Međunarodni Forum Bosna, Sarajevo, januar, 1998.

3. Podaci Službe za povratak općine Srebrenica sa stanjem (31.12.2004.). 4. Izvještaj prema adresama, broju članova i statusu. Podaci za raseljene osobe/lica.

DDPR - Baza podataka o raseljenim osobama i izbjeglicama. Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, Sarajevo, 2005.

5. UNHCR Statistical Yearbook, 2003. 6. Centralni birački spisak za izbore u BiH 2006. godine (Izborna jedinica 105).

Literatura:

1. Kulenović, S., Ibreljić, I., Suljić, A.: Demogeografske promjene na području općine Srebrenica nakon njene okupacije 1995. godine, Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Vol. 1. br. 1, Tuzla, 2004. str. 151-162.

2. Kulenović S., Suljić A.: Razmještaj raseljenog (prognanog) stanovništva općine Srebrenica na području općine Tuzla, Zbornik radova PMF, godina II, broj 2, sveska geografija, Tuzla, 2005. godine, str. 25-31.

3. Stanovništvo Bosne i Hercegovine, Narodnosni sastav po naseljima, DZS RH, Zagreb, 1995.

10 Opširnije o tome vidi: Kulenović S., Suljić A.: Razmještaj raseljenog (prognanog) stanovništva

općine Srebrenica na području općine Tuzla, Zbornik radova PMF, godina II, broj 2, sveska geografija, Tuzla, 2005. godine, str. 25-31.


20

4. Suljić A., Kadušić A., Kudumović F.: Razmještaj raseljenih stanovnika općine Srebrenica na području općine Živinice, Zbornik radova PMF, godina II, broj 2, sveska geografija, Tuzla, 2005. godine, str. 33-39.

Zbornik radova PMF 3, 21 –31 (2006) Originalni naučni rad

REGIONALNE RAZLIKE U KRETANJU UKUPNOG BROJA STANOVNIKA I

GUSTINE NASELJENOSTI BOSNE I HERCEGOVINE U PERIODU OD 1991-2004. GODINE

REGIONAL DISPARITIES IN TOTAL POPULATION GROWTH RATE AND

POPUPATION DENSITY OF BOSNIA AND HERZEGOVINA IN PEROD 1991-2004. YEAR

Fadila Kudumović, asistent, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt

Problemi savremenog demografskog razvoja Bosne i Hercegovine posljedica su velikog broja složenih događaja koji su se desili od 1991. godine do danas. Zastoj u demografskom razvoju Bosne i Hercegovine uvjetovan je, prije svega, specifičnim tokovima političko-geografskog, socijalno-geografskog i ekonomsko geografskog razvoja koji je implicirao stvaranje jako izraženih prostornih razlika. Prostorne razlike predstavljaju osnovu neravnomjernog demografskog razvoja. Agresija koja je trajala u periodu od 1992. do 1995. godine, se izrazito negativno odrazila na sve aspekte društvenog razvoja, a poseban pečat je ostavila na demografsku sliku Bosne i Hercegovine. U mnogim područjima Bosne i Hercegovine se dogodio egzodus, dok je u drugim dijelovima došlo do prevelike koncentracije stanovništva, što je impliciralo ogromne razlike u razmještaju stanovništva po pojedinim njenim regijama. Analiza regionalnih razlika u kretanju ukupnog broja stanovnika i gustine naseljenosti izvršena je na osnovu obrade podataka za općine Bosne i Hercegovine pri čemu su korišteni podaci popisa stanovništva iz 1991. godine i procjene Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, Federalnog zavoda za statistiku, te Zavoda za statistiku Republike Srpske. Okvir posmatranja su makroregije i mezoregije Bosne i Hercegovine koje predstavljaju prostorne cjeline prvog, odnosno drugog stupnja regionalizacije.

Ključne riječi: demografski razvoj, egzodus, regionalne razlike, Bosna i

Hercegovina.

Abstract

The problems of the recently demographical development in Bosnia and Herzegovina are the consequence of a numerous and complex events which happened from the 1991 untill today. The mail function in demographical development in Bosnia and Herzegovina is caused, before all, with specific flows in political-geographical, social-geographical and economical-geographical development, which have implicated strongly expressive spatial differences. These differences are representing base of unbalanced demographical development. The aggression that lasted in the period from 1992 to 1995 has reflected expressively negative on all aspect of social development, and has left the special stamp on demographical situation. In many areas of Bosnia and Herzegovina had happened an exodus while in other parts was coming to the large concentration of inhabitants which implicated huge differences in disposition of inhabitants through some regions of Bosnia and Herzegovina. Analysis of regional disparity in total population growth rate and population density it is done on the base of data for municipalities of Bosnia and Herzegovina. We use census data from 1991 and

F. Kudumović

22

estimates of Office for statistics of Bosnia and Herzegovina, Federal office for statistics, Office for statistics of Republic Srpska etc. The frame of our considerations are macro regions and sub regions of Bosnia and Herzegovina which are representing spatial areas of first, that is a spatial areas of second degrees of regionalization.

Key words: demographical development, exodus, regional differences, Bosnia and

Herzegovina. 1. Osnovni podaci o kretanju broja stanovnika po makroregijama/ mezoregijama

Bosne i Hercegovine (1991- 2004.)

Primjenom principa fizionomskih razlika u geografskoj stvarnosti koji podrazumijeva raznolikosti nastale djelovanjem prirodnih elemenata i društvenih faktora, u Bosni i Hercegovini izdvojene su četiri makroregionalne geografske cjeline, odnosno regije prvog stupnja i dvanaest mezoregionalnih cjelina, odnosno regija drugog stupnja regionalizacije Bosne i Hercegovine. Izdvojene geografske regije “odražavaju prostorno složenu sliku jedinstva prirodno-geografskih elemenata i društvenih faktora i teritorijalnu različitost procesa njihove društveno-gospodarske valorizacije u prošlosti i danas.” 1

1.1. Peripanonska makroregija je prostorno i demografski najveća regionalna cjelina Bosne i Hercegovine. Zahvata peripanonski dio Bosne i Hercegovine čija granica na jugu dopire do planina: Grmeč, Srnetica, Manjača, Čemernica, Vlašić, Konjuh i Javor.2 Obuhvata prostor od 21 860 km2, odnosno 42,7 % teritorije Bosne i Hercegovine. Na ovom prostoru je, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živjelo 2 432 941 stanovnik, odnosno 55,6 % od ukupnog broja stanovnika Bosne i Hercegovine,3 a prema procjenama za 2004. godinu Peripanonska makroregija imala je 2 255 984 stanovnika, tj. 57,9 % od ukupnog broja stanovnika Bosne i Hercegovine.4 U okviru Peripanonske makroregije izdvojene su, po principu kompleksne geografske homogenosti (1), tri mezoregionalne cjeline:

Unsko-sanska mezoregija, sa udjelom u ukupnoj površini makroregije od 26,9 % i sa udjelom u ukupnom broju stanovnika makroregije od 21,7 % (1991.), odnosno 20,6 % (2004.);

Posavsko-donjovrbasko-donjobosanska mezoregija, ima udio u ukupnoj površini makroregije od 38,7 % i sa udjelom u ukupnom broju stanovnika od 35,1 % (1991.), odnosno 35,8 % (2004.);

Posavsko–sprečko-majevičko-donjodrinska mezoregija, sa udjelom u ukupnoj površini makroregije od 34,4 %, a udio u ukupnom broju stanovnika Peripanonske makroregije je iznosio 43,1 % (1991.), odnosno 43,4 % (2004.).

1 Nurković S., Mirić R., Osvrt na geografsku regionalizaciju Bosne i Hercegovine, Geografski radovi br.1, Univerzitet u Tuzli, , Tuzla, 2005. 2 Smlatić S., Geografske regije Bosne i Hercegovine, U: Enciklopedija Jugoslavije, Separat SR

Bosna i Hercegovina, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1982., 61-75; 3 Statistički godišnjak Republike Bosne i Hercegovine 1992, Državni zavod za statistiku,

Sarajevo, 1994. 4 Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni Zavod za statistiku, Sarajevo, 2005; Kantoni u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.;

Demografska statistika, Statistički bilten Republike Srpske br. VIII, Republika Srpska, Republički zavod za

statistiku, Banja Luka, 2005.

Regionalne razlike u kretanju ukupnog broja stanovnika i gustine naseljenosti Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2004. godine

23

Peripanonska makroregija je najravnomjernije i najgušće naseljena regija Bosne i Hercegovine što se može uočiti iz podataka o gustini naseljenosti za 1991. (111,3 st./km2) i 2004. godinu (103,2 st./km2).

1.2. Planinsko-kotlinska makroregija zahvata prostor središnjeg planinsko-kotlinskog dijela Bosne i Hercegovine i ima površinu od 12 882 km2, što čini 25,2 % državne teritorije. Nalazi se na drugom mjestu po površini i broju stanovnika (iza Peripanonske makroregije).

Godine 1991. na prostoru Planinsko-kotlinske makroregije živjelo je 1 374 377 stanovnika, odnosno 31,4 % (1991.) sa prosječnom gustinom naseljenosti od 106,7 st./km2, a u 2004.godini ukupan broj stanovnika se smanjio na 1 157 962. Udio stanovništva ove makroregije u ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovine za 2004. godinu iznosio je 29,7 %.

U okviru Planinsko-kotlinske makroregije izdvojene su tri mezoregionalne cjeline: Gornjovrbasko-plivska mezoregija, sa udjelom u ukupnoj površini makroregije od

20,6 %. Udio u ukupnom broju stanovnika Planinsko-kotlinske makroregije iznosio je 13,4 % (1991.) i 10,9 % (2004.)

Gornjobosansko-lašvanska mezoregija, sa udjelom u ukupnoj površini od 45,2 %, a udio u ukupnom stanovništvu je iznosio 74,7 % (1991.) i 77,5 % (2004.)

Gornjodrinska mezoregija, sa udjelom u ukupnoj površini makroregije od 34,2 %, a udio u ukupnom stanovništvu iznosio je 11,9 % (1991.) i 11,6 % (2004.)

1.3. Makroregija bosanskohercegovačkog visokog krša je fizionomska geografska regija Bosne i Hercegovine koja se prostire od planine Grmeč na sjeverozapadu do hercegovačko-crnogorske granice na jugoistoku. Od Peripanonske i Planinsko-kotlinske makroregije odvojena je planinama: Grmeč, Srnetica, Vitorog, Raduša, Bitovnja, Bjelašnica, Treskavica, Zelengora i Volujak, a od Mediteranske makroregije odvojena je vrhovima planina: Baba, Velež, Prenj i Čvrsnica.5 Ovako omeđena makroregija zatvara površinu od 11 133 km2 što iznosi 21,7 % od ukupne površine Bosne i Hercegovine. Godine 1991. na prostoru ove makroregije živjelo je 253 394, odnosno 5,8 % od ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, sa prosječnom gustinom naseljenosti od 22,8 st./km2. U 2004. godini došlo je do smanjenja broja stanovnika na 200 032 što čini udio od 5,1 % u ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovine sa prosječnom gustinom naseljenosti od 18,0 st./km2. Makroregija bosanskohercegovačkog visokog krša podijeljena je na dvije mezoregije:

Mezoregija krških polja, površi i planina Jugozapadne Bosne, sa udjelom u ukupnoj površini makroregije od 56,2 %, a udio u ukupnom stanovništvu za 1991. godinu iznosio je 52,8 % i 46,5 % u 2004. godini.

Mezoregija Planinska Hercegovina, sa udjelom u ukupnoj površini makroregije od 43,8 % i udjelom u ukupnom stanovništvu od 47,2 % (1991.), odnosno 53,5 % (2004.).

1.4. Mediteranska makroregija, obuhvata mediteranski i submediteranski prostor Bosne i Hercegovine čiju granicu na sjeveru, odnosno granicu prema makroregiji Bosanskohercegovačkog visokog krša čine planine: Vran , Prenj, Velež i Viduša.6 Mediteranska makroregija je prostorno najmanja geografska regija Bosne i Hercegovine sa površinom od 5 324 km2 (10,4 % ukupne teritorije BiH), a po broju stanovnika je na trećem mjestu ( iza Peripanonske i Planinsko-kotlinske makroregije).

5 Smlatić S., Geografske regije Bosne i Hercegovine, U: Enciklopedija Jugoslavije, Separat SR

Bosna i Hercegovina, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1982., 61-75; 6 Ibid

F. Kudumović

24

Ukupan broj stanovnika 1991.godine iznosio je 316 759 (7,2 % ukupnog stanovništva BiH), sa prosječnom gustinom naseljenosti od 59,5 st./km2, a prema procjenama za 2004. godinu ova makroregija je imala 285 052 stanovnika (7,3 % ukupnog stanovništva BiH).

Mediteranska zapadnohercegovačka mezoregija, sa udjelom u ukupnoj površini makroregije od 29,0 %. Udio u ukupnom stanovništvu Mediteranske makroregije 1991. godine iznosio je 32,9 %, a 2004. godine 34,4 %.

Mediteranska istočnohercegovačka mezoregija, sa udjelom u ukupnoj površini makroregije od 38,9 %, udio u ukupnom stanovništvu 1991. godine je iznosio 17,0 %, a 2004. godine 18,7 %.

Neretvanska mezoregija sa bosanskohercegovačkim primorjem, sa udjelom u ukupnoj površini makroregije od 32,1 %. Udio u ukupnom stanovništvu makroregije1991. godine je iznosio 50,1 %, a 2004. godine 46,9 %.

Naseljenost Mediteranske makroregije pripada tipu srednje naseljenosti sa 59,5 st./km2 1991., odnosno 53,5 st./km2 2004. godine. (Tabela 1)

Tabela 1: Kretanje ukupnog broja stanovnika i gustine naseljenosti po makroregijama

/ mezoregijama Bosne i Hercegovine za 1991. i 2004. godinu Stanje 1991. Stanje 2004. (proc.)

Makroregije / mezoregije

Površina

u km2

% u BiH Broj stanovn. St./km2 Broj

stanovn. St./km2

PERIPANONSKA MAKROREGIJA

21 860 42,7 2 432 941 111,3 2 255 984 103,2

Unsko-sanska mezoregija 5 871 11,5 528 881 90,1 468 662 79,8 Posavsko-donjovrbasko-

donjobosanska mezoregija 8 460 16,5 854 605 101,0 807 368 95,4

Posavsko-sprečko-majevičko-donjodrinska mezoregija 7 529 14,7 1 049 455 139,4 979 954 130,2

PLANINSKO-KOTLINSKA

MAKROREGIJA 12 882 25,2 1 374 377 106,7 1 157 962 89,9

Gornjovrbasko-plivska mezoregija 2 655 5,2 184 595 69,5 126 598 47,7

Gornjobosansko-lašvanska mezoregija 5 821 11,4 1 026 761 176,4 897 208 154,1

Gornjodrinska mezoregija 4 406 8,6 163 021 37,0 134 156 30,4 MAKROREGIJA

BOSANSKOHERCEGOVAČKOG VISOKOG KRŠA

11 133 21,7 253 394 22,8 200 032 18,0

Mezoregija krških polja, površi i planina Jugozapadne

Bosne 6 254 12,2 133 878 21,4 93 079 14,9

Mezoregija Planinska Hercegovina 4 879 9,5 119 516 24,5 106 953 21,9

MEDITERANSKA MAKROREGIJA 5 324 10,4 316 759 59,5 285 052 53,5

Mediteranska zapadnohercegovačka

mezoregija 1 544 3,0 104 075 67,4 98 113 63,5

Mediteranska istočnohercegovačka

mezoregija 2 072 4,0 53 849 26,0 53 228 25,7

Neretvanska mezoregija sa bosanskohercegovačkim

primorjem 1 708 3,4 158 835 93,0 133 711 78,3

Bosna i Hercegovina 51 199 100 4 377 471 85,5 3 899 030 76,2 Izvori:14; 15; 16; 17:


25

2. Analiza regionalnih razlika u kretanju ukupnog broja stanovnika

(1991-2004.)

Pojam "demografski razvoj" podrazumijeva savremeni pristup konkretnog istraživanja razvoja stanovništva na određenom području. Takođe, označava složen proces koji obuhvata prirodno i mehaničko kretanje stanovništva u međusobnoj interakciji s promjenama u svim njegovim strukturama, a sve u okviru djelovanja ekonomskih, društvenih, bioloških, socio-psiholoških i dr. faktora koji na direktan ili indirektan način uvjetuju ili usmjeravaju razvoj stanovništva.7 U ovom radu posebna pažnja bit će posvećena analiziranju promjena i razlika u ukupnom broju stanovnika pojedinih dijelova Bosne i Hercegovine

Specifični uslovi u kojima se nalazila Bosna i Hercegovina od 1991. godine nisu mogli ostati bez odraza na njen savremeni demografski razvoj. Brojni nepovoljni demografski trendovi su još izraženiji, o čemu govore procjene demografske statistike Bosne i Hercegovine. Međutim, postoje mnoge nepoznanice koje se odnose na stvarnu veličinu stanovništva, što je posljedica nedovoljne pouzdanosti podataka (procjene), o obimu značajno intenziviranih migracionih kretanja kao i o mnogim drugim pokazateljima demografskog razvoja.

Analizom demografskih podataka za 1991. i 2004. godinu došli smo do rezultata koji ukazuju na izrazitu regresiju kako u ukupnom broju stanovnika, tako i u gustini naseljenosti stanovništva.

2.1. Kretanje ukupnog broja stanovnika po makroregijama

U uvjetima specifičnig razvoja i negativnih demografskih prilika, period 1991- 2004. godina može se okarakterisati kao period velikih demografskih promjena u Bosni i Hercegovini. Agresija je prouzrokovala ozbiljne društveno-ekonomske, a posebno demografske posljedice koje će se manifestovati i u narednom periodu demografskog razvoja Bosne i Hercegovine. Pored direktnih gubitaka stanovništva koji su nastali procesom etničkog čišćenja, veliki broj ljudi je izbjegao u susjedne i uglavnom zapadne zemlje Evrope što je, takođe, uticalo na smanjenje apsolutnog broja stanovnika. Indirektna posljedica ratnog i postratnog izbjeglištva, uglavnom mladog fertilnog stanovništva, je naglašeno smanjenje vitalnosti te pad stope rađanja i izrazito povećanje stope mortaliteta.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine na području Bosne i Hercegovine živjelo je 4 377 471 stanovnika, sa prosječnom gustinom naseljenosti od 85,5 st/km2. 8 Prema procjenama za 2004. godinu broj ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine se smanjio na 3 899 030, a gustina naseljenosti je iznosila 76,2 st./km2.9

7 Wertheimer-Baletić A., Stanovništvo i razvoj, MATE, Zagreb, 1999., str. 43, 111-113; 8 Statistički godišnjak Republike Bosne i Hercegovine 1992, Državni zavod za statistiku,

Sarajevo, 1994. 9 Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni Zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Kantoni u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.;

Demografska statistika, Statistički bilten Republike Srpske br. VIII, Republika Srpska, Republički zavod za statistiku, Banja Luka, 2005 .

F. Kudumović

26

U analiziranom periodu ukupan broj stanovnika se smanjio za 478 441, odnosno 10,9 %. Nepovoljne tendencije u brojnom kretanju stanovništva Bosne i Hercegovine mogu se znatno potpunije sagledati posmatranjem ukupnog kretanja stanovništva po regijama. Podaci o ukupnom kretanju stanovništva pokazuju da je najveći pad stanovništva imala Makroregija bosanskohercegovačkog visokog krša (21,1%) i Planinsko-kotlinska makroregija (15,7 %), što je u oba slučaja više od prosjeka za Bosnu i Hercegovinu, zatim Mediteranska makroregija (10,1%), dok je Peripanonska makroregija zabilježila najmanji pad ukupnog broja stanovnika (7,3%). Navedeni podaci ukazuju na postojanje neravnomjernosti u promjenama ukupnog broja stanovnika po pojedinim regijama Bosne i Hercegovine. (Karta 1)

Karta 1: Kretanje ukupnog broja stanovnika Bosne i Hercegovine

po makroregijama (1991-2004)

Izvori: 14; 15; 16; 17,

2.2. Kretanje ukupnog broja stanovnika po mezoregijama

Analiza kretanja ukupnog broja stanovnika po mezoregijama ukazuje na znatno izraženije razlike u odnosu na analizu ove komponente demografskog razvoja po makroregijama. Pad ukupnog broja stanovnika po mezoregijama je različit i neravnomjeran te se mezoregije mogu svrstati u pet razreda u zavisnosti od stepena promjene ukupnog broja stanovnika izraženog u procentima.

-Pad manji od 5 % zabilježen je samo u okviru Mediteranske istočnohercegovačke mezoregije. Na ovom prostoru najveći pad ukupnog broja stanovnika zabilježen je u općini Stolac (- 2 864), a porast broja stanovnika bilježile su općine Ljubinje (+ 86) i Trebinje (+ 2 157).

-Pad od 5,1- 10 % zabilježen je u tri mezoregije Bosne i Hercegovine i to u: Posavsko-donjovrbasko-donjobosanskoj, Posavsko-sprečko-majevičko-donjodrinskoj i Mediteranskoj zapadnohercegovačkoj mezoregiji;


27

U okviru Posavsko-donjovrbasko-donjobosanske mezoregije veliki pad u ukupnom broju stanovnika imale su općine: Maglaj (- 21 868), Zavidovići (- 20 339), Kotor Varoš (- 16 828), Derventa (-13 742) i Bosanski Brod (- 13 714), a porast su imale: Banja Luka (+ 28 955), Laktaši (+ 10 479), Žepče (+ 7 877), Tešanj (+ 7 524), Srbac, Prnjavor i Bosanska Gradiška sa porastom do 3 000 stanovnika. U okviru Posavsko – sprečko – majevičko - donjodrinske mezoregije najveći pad ukupnog broja stanovnika zabilježile su općine: Zvornik (- 15 205), Srebrenica (-14 787), Bratunac (- 10 613), Odžak (- 7537) i Modriča (- 7032), a izražen porast su imale: Bijeljina (+12223), Gračanica (+5235) i Tuzla (+ 301). U okviru Mediteranske zapadnohercegovačke mezoregije zabilježen je pad je u općinama: Ljubuški (- 6 265), Grude (- 2 977) i Posušje (- 986), a porast u općinama Široki Brijeg (+ 2 887) i Čitluk (+ 1 379).

-Pad od 10,1-15 % imale su: Unsko-sanska, Gornjobosansko-lašvanska i Mezoregija Planinska Hercegovina; U Unsko-sanskoj mezoregiji najveći pad zabilježen je u općinama Prijedor (-13 973), Ključ (-12 375), Bosanski Novi (- 10 521), Bihać (- 9 922) i Bosanska Krupa (-8 717), dok je porast ukupnog broja stanovnika zabilježen samo u općini Bosanska Dubica (+ 3 310). U okviru Gornjobosansko-lašvanske mezoregije nijedna općina nije zabilježila porast ukupnog broja stanovništva, a najizraženiji pad imale su sarajevske općine (- 36 565), zatim općine Travnik (- 19 209), Zenica (- 16 860), Kakanj (- 11 735) i Vareš (- 10 878). U mezoregiji Planinska Hercegovina najveći pad zabilježila je općina Konjic (- 13 827), a porast općina Nevesinje (+ 4 507).

-Pad od 15,1-20 % zabilježen je u Gornjodrinskoj mezoregiji i Neretvanskoj mezoregiji sa bosanskohercegovačkim primorjem; U okviru Gornjodrinske mezoregije od sedam općina koje bilježe pad najveći su imale općine Foča (- 12 733) i Rogatica (- 7 128), a porast je imala samo općina Sokolac (+ 2 566)10.

U zajedničkoj analizi općina Neretvanske mezoregije i mezoregije Bosanskohercegovačkog primorja dobiveni podaci govore da samo općina Neum bilježi porast stanovništva (+ 432), a općine Mostar i Čapljina pad od - 20 261, odnosno – 5 294 stanovnika.

-Pad veći od 20 % zabilježen je u dvije mezoregije Bosne i Hercegovine i to u: Gornjovrbasko-plivskoj mezoregiji (31,4 %) i u mezoregiji Krških polja, površi i planina jugozapadne Bosne (30,5 %). (Karta 2)

U okviru Gornjovrbasko-plivske mezoregije svih šest općina bilježe pad ukupnog broja stanovnika, a najveći pad zabilježen je u općinama Jajce (- 19 956) i Donji Vakuf (- 11 131).

U mezoregiji Krških polja, površi i planina jugozapadne Bosne, takođe, sve općine bilježe smanjenje ukupnog broja stanovnika, a najizraženije je bilo u općinama: Livno (-8 167) , Glamoč (- 7 643) i Bosanski Petrovac (- 7 326).

10 Zabilježeni porast ukupnog broja stanovnika u navedenim općinama nije rezultat povećanja

stope prirodnog priraštaja nego je posljedica isključivo ratnog i poslijeratnog migriranja stanovništva iz općina jednog u općine drugog entiteta i obrnuto.

F. Kudumović

28

Karta 2: Kretanje ukupnog broja stanovnika Bosne i Hercegovine po mezoregijama(1991.- 2004.)

Izvori: 14; 15; 16; 17.

2.3. Kretanje gustine naseljenosti po mezoregijama

Naseljenost Bosne i Hercegovine i razmještaj stanovništva kao njen indikator je prostorno izrazito neravnomjeran. Razlike u naseljenosti mogu se pratiti po naseljima, općinama i regijama Bosne i Hercegovine. Ove razlike nastale su kao posljedica raznolike prirodno-geografske strukture i specifičnog toka ekonomskog, kulturno-historijskog, socijalno-geografskog i političko-geografskog razvoja koji su se odrazili na ukupno društveno-ekonomsko zaostajanje Bosne I Hercegovine.11

Okvir posmatranja neravnomjernosti u razmještaju stanovništva su makroregije i mezoregije Bosne i Hercegovine. Karakteristika naseljenosti Bosne i Hercegovine ogleda se u tome da pojedini dijelovi (mezoregije) imaju visok stepen depopulacije, a drugi visok stepen koncentracije stanovništva. Međutim, generalno u Bosni i Hercegovini evidentno je smanjenje gustine naseljenosti, što je posljedica pada ukupnog broja stanovnika, usljed negativnih demografskih procesa, naročito visoke stope pada prirodnog priraštaja i migracijskih tokova uzrokovanih ratnim okolnostima. Bosna i Hercegovina je 2004. godine imala prosječnu gustinu naseljenosti od 76,2 st./km2 što predstavlja pad za 9,3 st./km2 u odnosu na 1991. godinu. Dvije makroregije imale su gornji prosjek gustine naseljenosti, preko 76,2 st./km2, a to su: Peripanonska makroregija (103,2 st./km2) i Planinsko-kotlinska (89,9 st./km2). Srednju gustinu

11 Nurković S., Suvremeni problemi regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine, Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa «Problemi regionalnog razvoja Hrvatske i susjednih

zemalja», Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 2005., 109-114;


29

naseljenosti imala je Mediteranska (53,5 st./km2), a vrlo slabu makroregija Bosanskohercegovačkog visokog krša (18 st./km2). Najravnomjerniju naseljenost 2004. godine imala je Peripanonska makroregija. Razmještaj stanovništva po mezoregijama Bosne i Hercegovine je izrazito neravnomjeran te ih je kao takve moguće svrstati u pet tipova naseljenosti:

-Vrlo slabu naseljenost, (< 20 st./km2), imala je mezoregija Krških polja, površi i planina jugozapadne Bosne. Ovaj tip naseljenosti zahvata površinu od 12,2 % od ukupne površine i 2,4 % od ukupnog broja stanovnika Bosne i Hercegovine;

-Slabu naseljenost, (20,1 - 40 st./km2), imala je Planinska Hercegovina, Mediteranska istočnohercegovačka i Gornjodrinska mezoregija. Ovaj tip naseljenosti zahvata površinu od 22,2 % ukupne površine i 7,5 % ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine.

-Srednju naseljenost, (40,1 – 76,2 st./km2), imale su Gornjovrbasko-plivska i Mediteranska zapadnohercegovačka mezoregija sa udjelom 8,2 % od ukupne površine i 5,8 % ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine.

-Srednje gustu naseljenost, (76,3 – 100 st./km2), imale su Unsko-sanska, Posavsko-donjovrbasko-donjobosanska i Neretvanska mezoregija sa bosanskohercegovačkim primorjem. Ovaj tip naseljenosti zahvata površinu od 31,3 % ukupne površine i 36,2 % ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine.

-Gustu naseljenost, (>od 100 st./km2), imale su Posavsko-sprečko-majevičko-donjodrinska i Gornjobosansko-lašvanska mezoregija. Ovaj tip naseljenosti zahvata površinu od 26,1 % od ukupne površine i 48,1 % od ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. (Tabela 1, karta 3)

Karta 3: Razmještaj stanovništva Bosne i Hercegovine

po mezoregijama (2004.)

Izvori: 15; 16; 17.

F. Kudumović

30

Zaključak

Složene okolnosti u kojima se našlo bosanskohercegovačko društvo, u analiziranom periodu, uticale su na potpunu demografsku destrukciju koja je vidljiva kroz osnovne populacijske pokazatelje. Izrazit pad ukupnog broja stanovnika i velika neravnomjernost u naseljenosti su rezultati analize koji govore u prilog hipotezi da je na prostoru Bosne i Hercegovine jako izražen disparitet u regionalnom demografskom razvoju. Populacijske promjene u Bosni i Hercegovini, u poslednjoj deceniji XX i početkom XXI stoljeća, bile su obimne i raznovrsne. Devedesetih godina prošlog stoljeća Bosna i Hercegovina suočena je sa izrazito nepovoljnim demografskim kretanjima usljed ratnog stanja što se ispoljilo, prije svega kroz direktne gubitke u ljudstvu, a zatim u niskoj stopi prirodnog priraštaja te intenzivnim migracijama koje su u velikoj mjeri uticale na prerazmještaj stanovništva.

Izneseni rezultati ukazuju na neophodnost što bržeg rješavanja problema regionalne neusklađenosti u demografskom razvoju. Ovakvom analizom i sagledavanjem regionalnih dispariteta moguće je izvršiti usmjeravanje razvojnih tokova pri čemu posebnu važnost imaju mjere i instrumenti politike regionalnog razvoja kao što je npr. redistributivna populacijska politika, pronatalitetna populacijska politika, politika obrazovanja i zapošljavanja, politika održivog povratka i dr.

Conclusion

A complex circumstances in which Bosnia and Herzegovina society has found itself in analysed period have influenced on total demographical destruction which is visible, trough the primary demographical indicators. The expressive decline in total number of inhabitants, large asymmetry in the population density and different declining rates of a natural growth trough some regions are result of analysis which speaks in the contribution of hypotheses that on area of Bosnia and Herzegovina exist asymmetry in regional demographical development. Demographical changes in Bosnia and Herzegovina in the last decade of the 20th and the beginning of the 21st century were large and varieties. In the nineties of the last century Bosnia and Herzegovina was confronted with inconvenient demographical flows, as a consequence of war conditions, which are manifested, before all, trough mortality of vital category of inhabitants and intensive forced migrations which have brought to the disturbance of territorial disposition of inhabitants.

Presented results are pointing on necessarily for a fast problems resolution of regional disparities in demographic development. This analyses and consideration of regional disparities has enabled direction of developmental flows and by this a special importance have measures and instruments in politic of regional development just as for example are redistribute population politic, natural growth rate population politic, politic of education and employment, politic of sustainable returns and other.


31

4. Literatura i izvori:

1. Nurković S., Mirić R.; Osvrt na geografsku regionalizaciju Bosne i Hercegovine, Geografski radovi br. 1, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2005.

2. Nurković S.,Mirić R.; Implikacije političko-teritorijalnog ustroja Bosne i Hercegovine na regionalno-geografsku strukturu i razvoj, Zbornik radova, Sarajevo, 2003

3.

Nurković S.; Suvremeni problemi regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine, Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa «Problemi regionalnog razvoja Hrvatske i susjednih zemalja», Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 2005.

4. Nurković S.,Mirić R.;Geografske regije Bosne i Hercegovine, Atlas svijeta, IP Sejtarija, Sarajevo, 1998.

5. Sić M.; Regional Disparities in Croatia, Hrvatski geografski glasnik, Zagreb, 2003.

6. Smlatić S.; Geografske regije Bosne i Hercegovine, U: Enciklopedija Jugoslavije, Separat SR Bosna i Hercegovina, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1982.

7. Rogić V.; Regionalizacija Jugoslavije, Geografski glasnik, Br. XXXV, Zagreb, 1973.

8. Rogić V.; Fizionomska i funkcionalna regionalizacija Hrvatske, Zbornik VI. Kongresa geografov FLRJ v Ljubljani, Ljubljana, 1961.

9. Vresk M.; Grad u regionalnom i urbanom planiranju, Školska knjiga, Zagreb, 1990.

10. Ibreljić I., Kulenović S.; Regionalni ekonomsko-geografski i demografski trendovi u Jugoistočnoj Evropi (sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu), Tuzla, 2005.

11. Wertheimer-Baletić A.; Stanovništvo i razvoj, MATE, Zagreb, 1999.

12. Pejnović D.; Polarizacija funkcije rada kao pokazatelj razlika u regionalnom razvoju Hrvatske, Zbornik 3. hrvatskog geografskog kongresa, Hrvatsko geografsko društvo, Zadar, 2003.

13. Pavlaković-Koči V., Pejnović D.; Polarization of Regional Economic Development in Croatia: Trends and Challenges in a New Geographic Reality, Hrvatski geografski glasnik, Zagreb, 2005.

14. Statistički godišnjak Republike Bosne i Hercegovine 1992, Državni zavod za statistiku, Sarajevo, 1994.

15. Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni Zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.

16. Kantoni u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.

17. Demografska statistika, Statistički bilten Republike Srpske br. VIII, Republika Srpska, Republički zavod za statistiku, Banja Luka, 2005. Internet strana; http://www.vladars.com/demografski podaci

18. Politika razvoja stanovništva Republike Srpske (Projekat), Vlada Republike Srpske, Banja Luka, 2005.; Internet strana: http://www.unhcr.ba/return/index.htm (Februar, 2006.)


PRESTRUKTURIRANJE PRIVREDE KAO STRATEŠKA ODREDNICA EKONOMSKO-GEOGRAFSKOG RAZVOJA TUZLANSKOG KANTONA1

RESTRUCTURING ECONOMY AS A STRATEGIC DETERMINANT OF ECONOMICAL-GEOGRAPHIC DEVELOPMENT OF CANTON TUZLA

Dr. Salih Kulenović, vanredni profesor, Fadila Kudumović, ass., Sabahudin

Smajić, ass., Alma Kadušić, ass., Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Sažetak

U radu se razmatra struktura privrede Tuzlanskog kantona i njeno prestrukturiranje koje je započelo krajem 80-tih godina prošlog vijeka.

Od Dejtonskog mirovnog sporazuma pa naovamo u bitno izmijenjenim političkim, socijalnim i ekonomskim uslovima razvoja odvija se vrlo složen proces prestrukturiranja privrede i društveno-ekonomskog razvoja uopšte kako Bosne i Hercegovine tako i Tuzlanskog kantona. Taj proces prate mnogobrojni ekonomsko-geografski razvojni problemi koji u uslovima savremenog razvoja Bosne i Hercegovine Tuzlanski kanton čine vrlo specifičnim ekonomsko-geografskim prostorom.

Ključne riječi: društveno-ekonomski razvoj, proces prestrukturiranja, razvojni

problemi, Tuzlanski kanton.

Summary

This papers considers economic structure of Tuzla Canton and it`s restructuring which has began at the end of the eighties of the last century.

Since the Dayton peace agreement untill today in a very changed political, social and economical conditions the development of Bosnia and Tuzla Canton also going through a very complex process of economy restructuring and social-economical development in genera. That process is followed by many economical and geographic developmental problems, which are making, in condition of contemporary development of Bosnia and Herzegovina, Tuzla Canton a very specific economical and geographic area.

Key words: social-economic development, process of restructuring, developmental problems, Tuzla Canton.

Uvod

Prestrukturiranje je danas veoma aktuelna tema, naročito u tranzicijskim zemljama. Ono podrazumjeva bitne promjene fizionomije i strukture preduzeća, a prije svega tehnološku, ekonomsku, tržišnu, finansijsku i organizacionu transformaciju složenih, neefikasnih, tehnološki i ekonomski zastarjelih preduzeća. U suštini, prestrukturiranje ili strukturna reforma je proces komplementaran s razvojem, a provodi se onda kada strukturne disproporcije postanu limitirajući faktor ekonomskog razvoja.

1 Rad je saopšten na: 1. Mednarodno posvetovanje geografov Slovenije ter Bosne in Herzegovine,

Geografski inštitut Antona Melika, Slovenija, Ljubljana, 2005. god.

S. Kulenović, F. Kudumović, S. Smajić, A. Kadušić

34

Na području Tuzlanskog kantona privredna proizvodnja ima veoma dugu tradiciju (eksploatacija i prerada soli, uglja, razvoj hemijske, metalne, tekstilne industrije, građevinarstva i dr.). Na području ovog kantona prisutni su i veliki razvojni problemi. Ti problemi su kompleksnog karaktera i manifestuju se u svim segmentima privrede. Privredna kriza na ovom prostoru nastala je, prije svega, kao rezultat razvojnih promašaja u okviru ranijeg vladajućeg političkog sistema kao i posljedica agresije na RBiH u periodu 1992-1995.godine. Od 1995.godine, pa naovamo odvija se intenzivniji proces tranzicije privrede Tuzlanskog kantona.

Stanje privrede na području današnjeg Tuzlanskog kantona do 1991. godine

Privreda na području današnjeg Tuzlanskog kantona počela se razvijati krajem osamdesetih godina devetnaestog stoljeća, u vrijeme austrougarske uprave u Bosni. U to vrijeme otpočelo se s eksploatacijom slane vode u Gornjoj i Donjoj Tuzli i proizvodnjom soli u novoizgrađenim fabrikama. Osim toga, u to vrijeme podižu se i drugi industrijski kapaciteti kao što su npr. Fabrika špiritusa, Fabrika sode u Lukavcu, započinje eksploatacija uglja, gradi se željeznička pruga Tuzla-Doboj kao i druge lokalne željezničke pruge, makadamski putevi i dr. Bogati prirodni resursi (so, ugalj, razne mineralne sirovine, drvo) i jeftina radna snaga privukli su u to vrijeme strani kapital sa šireg prostora velikog austrougarskog carstva.

Razdoblje između dva svjetska rata na današnjem području Tuzlanskog kantona u privrednom pogledu u odnosu na period austrougarske uprave je stagniralo. To vrijeme pamti se po gašenju i likvidaciji mnogih neuspješnih zanatskih, trgovinskih i drugih firmi.

Nakon drugog svjetskog rata, posebno u periodu od početka šezdesetih do sredine osamdesetih godina, u tuzlanskom području postignut je vidan napredak u izgradnji industrijskih i drugih privrednih objekata. Ključno značenje u razvojnom procesu imao je proces industrijalizacije koji se u periodu od 1961-1991. godine odvijao različitim intenzitetom, u ovisnosti od uticaja niza faktora kao što su privredno-sistemski, tržišni, sirovinski i dr. (Tabela br.1).

Tabela br. 1: Procesi industrijalizacije, deagrarizacije i urbanizacije na području TK i BiH u periodu 1961-1991.

Tuzlanski kanton 1961. 1971. 1981. 1991. Indeks (1991/61) Industrijalizacija 69,8 64,3 82,8 96,5 138,2 Deagrarizacija 57,7 68,4 85,8 92,5 160,3 Urbanizacija 21,9 23,2 26,1 29,8 136,1 Bosna i Hercegovina Industrijalizacija 48,7 55,0 80,7 107,1 219,9 Deagrarizacija 50,0 61,0 82,3 90,2 180,4 Urbanizacija 23,2 27,5 33,0 39,5 170,3 Izvor: Popisi stanovništva od 1961. do 1991…SZS Beograd, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku, Sarajevo.

Na osnovu prezentiranih pokazatelja u tabeli br. 1 uočavamo da su se razvojni

procesi na području današnjeg Tuzlanskog kantona i Bosne i Hercegovine odvijali različitim intenzitetom. U posmatranom periodu indeks industrijalizacije, deagrarizacije i urbanizacije na području Tuzlanskog kantona je znatno manji u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. Procesom industrijalizacije pokrenut je proces deagrarizacije koji je u osnovi bio stihijski. U periodu od 1961-1991. godine evidentan je bio odliv iz poljoprivrede (više od 90 000 radno aktivnih stanovnika ili 3000 lica u prosjeku

Prestrukturiranje privrede kao strateška odrednica ekonomsko-geografskog razvoja Tuzlanskog kantona

35

godišnje) što je usporilo njen intenzivan razvoj, a istovremeno je doseljeno agrarno stanovništvo opteretilo postojeće urbane sadržaje u gradovima.2 Istovremeno ovo stanovništvo je povećalo i nezaposlenost. Dva navedena procesa (industrijalizacija i deagrarizacija) otvorila su proces urbanizacije, izuzetno važan sa stanovišta prostornog uređenja. Urbanizacija je prema podacima u tabeli br. 1 imala najsporiji rast. To govori da ovaj proces u dovoljnoj mjeri nije pratio deagrarizaciju.

Razvoj privrede u današnjem Tuzlanskom kantonu do 1992. godine odvijao se uz značajne oscilacije što se može vidjeti iz podataka kretanja stope društvenog proizvoda i stope zaposlenosti prezentiranih u tabeli br. 2.

Tabela br. 2 : Stope rasta društvenog proizvoda i broja zaposlenih na području TK i BiH u periodu 1970-1990.

Društveni proizvod u %

Zaposlenost u % Period

TK BiH TK BiH 1970-1975 13,8 10,5 5,4 5,6 1975-1980 7,6 9,0 4,2 4,2 1980-1985 1,6 1,6 3,7 3,9 1985-1990 1,9 1,9 0,4 1,0 1970-1990 6,1 5,7 3,4 3,6 Izvor: Statistički bilten, Društveni proizvod, narodni dohodak i osnovna sredstva, razna godišta. Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Podaci iz tabele govore o jasno izraženoj tendenciji usporenog tempa razvoja na

području današnjeg Tuzlanskog kantona, tako i u Bosni i Hercegovini u cjelini. Naročito je bio usporen tempo razvoja u periodu od 1980-1990. godine. Predratna privreda na području današnjeg Tuzlanskog kantona karakteristična je po dominantnom učešću industrije, naročito ekstraktivne (eksploatacija uglja, kamene soli i slane vode, krečnjaka, kvarcnog pijeska idr.). U strukturi fizičkog obima proizvodnje predratne industrije i rudarstva na području današnjeg Tuzlanskog kantona najveća je bila proizvodnja lignita i mrkog uglja. (Tabela br. 3)

Tabela br. 3: Struktura fizičkog obima proizvodnje predratne industrije i rudarstva Tuzlanskog kantona

Proizvodi Miliona t. Udio u % Ugljeni (lignit i mrki) 8,5 55,2 Koks 1,2 7,8 Rude nemetala (kamena so, kvarcni pijesak) 0,5 3,2 Proizvodi industrije i građevinskog materijala 3,0 19,5 Proizvodi hemijske industrije 0,7 4,5 Proizvodi ostalih grana industrije 1,5 9,7 Ukupno: 15,4 100,00 Izvor: Preuzeto iz Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-Podrinjskog kantona, Faza A: Stanje i mogućnosti, Tuzla, januar 1999., str. 16.

2 Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-Podrinjskog kantona, Faza A: Stanje i mogućnosti (drugo

neizmjenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999., str. 12.


36

Neposredno pred agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. godine na području Tuzlanskog kantona industrija je u društvenom proizvodu u ukupnoj privredi učestvovala sa oko 50 % i sa oko 46 % od ukupno zaposlenih. U isto vrijeme učešće tercijarnog sektora u društvenom proizvodu bilo je oko 36 %, a primarnog svega 7,6 %.3 Za razliku od društvenog, privatni sektor u predratnom periodu na ovom području u ukupnoj strukturi privrede bio je neznatno zastupljen (svega 1,5 do 2 % od ukupno zaposlenih).

Privreda na području današnjeg Tuzlanskog kantona u toku 1992-1995. godine

Za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992-1995. industrijska proizvodnja na području Tuzlanskog kantona iznosila je oko 10 % predratnog nivoa. U početku rata proizvodnja za inozemno tržište je zaustavljena, a uvoz se sveo na prihvat i distribuciju humanitarne pomoći za preživljavanje kako domicilnog tako i mnogobrojnog izbjeglog i protjeranog, uglavnom bošnjačkog stanovništva iz okupiranih teritorija iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine, a najviše iz bosanskog Podrinja.

U početku rata mnoga su preduzeća u industriji i rudarstvu prestala s radom, dok su druga pod izuzetno složenim okolnostima održavala proizvodnju, ali znatno reduciranu u odnosu na predratno stanje. Rudnici uglja u Tuzli su npr. u veoma nepovoljnim uslovima uspijevali obezbijediti određene količine uglja za proizvodnju električne energije u TE „Tuzla“ i industrijskim energanama Fabrike sode Lukavac i Koksno-hemijskog kombinata Lukavac, kao i za škole, bolnice, gradske toplane, oružane snage i građanstvo. Ukupno u toku rata 1992-1995. rudnici uglja u Tuzli su proizveli oko 5,5 miliona tona, što je za oko 28 % manje od jednogodišnje ukupne predratne proizvodnje u 1991. godini.

Ukupna proizvodnja električne energije u TE Tuzla i dvije pomenute industrijske energane (FSL i KHK Lukavac) u toku rata iznosila je 2 837 MWh, a to je oko 2/3 od ukupno proizvedene električne energije u 1991. godini.4

Za razliku od Termoelektrane “Tuzla“ i još nekih industrijskih preduzeća, Koksno-hemijski kombinat u Lukavcu u toku rata potpuno obustavlja proizvodnju koksa i drugih hemijskih proizvoda.

U metalnoj industriji u toku rata proizvodni kapaciteti preduzeća kao što su “Tvornica transportnih uređaja“, “Livnica čelika“, “Remontmontaža“, “Fakol“, “Alfa-mi“, “Fering“, “Helios“, “Rudarinvest“ i dr. korišteni su od 5 % do 30 %.

U industriji nemetala u Tuzli se u toku rata uglavnom proizvodila kamena so i slana voda iz koje se u Fabrici soli proizvodila so za ljudsku ishranu. U periodu od 1992-1995. godine ukupno je proizvedeno 43.000 tona kamene soli što predstavlja 30% od ukupno proizvedene kamene soli u 1991. godini. U istom periodu proizvedeno je ukupno 124.000 tona kuhinjske soli što predstavlja oko 60% proizvodnje ostvarene u 1991. godini.5 Osim kamene i kuhinjske soli u toku rata proizvedeno je i 96.477 tona kvarcnog pijeska. Iako je proizvodnja ovog nemetala u toku rata bila u prekidu dvije godine postignut je značajan proizvodni efekat.

Kapaciteti hemijske industrije u periodu 1992-1995. na prostoru današnjeg Tuzlanskog kantona uglavnom su bili u stanju mirovanja zbog izvozno orijentisane

3 Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-Podrinjskog kantona, Faza A: Stanje i

mogućnosti (drugo neizmjenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999., str. 15. 4 Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-Podrinjskog kantona, Faza A: Stanje i

mogućnosti (drugo neizmjenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999., str. 45. 5 Isto, str. 46.


37

proizvodnje i specifičnosti njenih proizvoda. Jedino je u toku rata, istina sa znatno smanjenom proizvodnjom, radila “DITA“, tvornica deterdženata. U ratnom periodu ova tvornica je ostvarila 26 % od ukupne proizvodnje u 1991. godini.

U industriji građevinskih materijala (¨Fabrika cementa “Lukavac“, “Ingram“ Srebrenik, “Siporex“ Tuzla, “Tuzlakvarc“ Tuzla, “Bosna“ Gradačac, Kamenolom “Vijenac“, Rudnik i separacija krečnjaka “Stupari“, asfaltne baze) usljed ratnih djejstava nastajali su povremeno prekidi u proizvodnji. U nekim od tih preduzeća kao npr. u Fabrici cementa Lukavac zbog zaposjedanja ležišta osnovne sirovine Kamenoloma “Vijenac“ od strane srpske vojske, proizvodnja je obustavljena još na samom početku rata 1992. godine. Neka navedena preduzeća su svojom lokacijom bila u blizini ratišta pa se ni u njima nije proizvodilo, a mnoga od njih su i granatiranjem potpuno ili djelomično porušena. “Ingram“ iz Srebrenika je bila jedna od rijetkih firmi u industriji građevinskih materijala na području Tuzlanskog kantona u kojoj se u toku rata odvijala proizvodnja. I “Siporex“ u Tuzli u toku rata proizvodio je gas-beton (proizvedeno je ukupno oko 943.000 m3 što predstavlja 35 % proizvodnje iz 1991. godine).

Prije agresije na R BiH preduzeća drvne industrije na području današnjeg Tuzlanskog kantona (“Konjuh“ Živinice, “Sokolina“ Kladanj, “Partizan“ Tuzla, “Jadrina“ Gračanica, “Sineks“ Srebrenik, “Namještaj“ Gradačac i dr.) zapošljavala su oko 4000 radnika. Navedena preduzeća proizvodila su uglavnom vrlo kvalitetan namještaj i ostvarivala značajan izvoz. U toku rata u drvoprerađivačkoj industriji kao i u svim drugim, manje-više, proizvodnja se odvijala u znatno reduciranom obimu i suženom asortimanu.

Tekstilna industrija, industrija obuće, prerada papira, grafička industrija i druge ponešto su proizvodile i u toku rata, iako je snabdijevanje sirovinama i repromaterijalom, posebno onom iz uvoza, bilo veoma otežano. Na primjer, cjelokupna proizvodnja gotove obuće iznosila je 30 %, a gumenotehničke robe 67 % u odnosu na predratnu proizvodnju. U prehrani stanovništva i oružanih snaga AR BiH od izuzetne važnosti je bila aktivnost u poljoprivrednoj i prehrambeno-industrijskoj proizvodnji u periodu 1992-1995. godine.

Uzgoj žitarica i stočarska proizvodnja imali su prioritetno značenje. Pred kraj rata na današnjem području TK proizvedeno je oko 65.000 t kukuruza, 17.000 t pšenice, 2000 t ostalih strmnih žita, oko 60.000 t krompira i oko 30.000 t raznog drugog povrća. Na farmi Poljoprivredno dobro “Spreča“ u Kalesiji u toku rata bilo je 1000 muznih krava, a proizvodilo se u prosjeku svakodnevno oko 6000 l mlijeka. Takođe, bila je značajna i prehrambena industrija. U toku rata ukupno je proizvedeno 39.000 t pšenišnog brašna, oko 70.000 hl pasterizovanog mlijeka, oko 1.800 t kvasca, oko 1.700 t voća i dr.6

U toku rata 1992-1995. aktivnosti su se odvijale i u ostalim segmentima privrede kao naprimjer u vodoprivredi, građevinarstvu, trgovini, saobraćaju i dr. djelatnostima.

Posljedice četverogodišnje agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992-1995. su nesagledive. Gubici u ljudstvu su nenadoknadivi, a štete na materijalnim dobrima su ogromne i teško ih je procijeniti. U vezi s procjenama šteta učinjen je značajan napor na snimanju stanja pričinjenih šteta po opštinama Tuzlanskog kantona. Ukupne direktne štete u privredi procijenjene su na 1.008 miliona DM, a štete u vanprivrednim djelatnostima, uključujući i štete na stambenom fondu, procijenjene su na oko 410 miliona KM.7 U toku agresije na R BiH 1992-1995. na prostoru današnjeg Tuzlanskog kantona pričinjene su i indirektne materijalne štete koje su znatno veće od 6 Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-Podrinjskog kantona, Faza A: Stanje i mogućnosti (drugo

neizmjenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999., str. 48. 7 Isto, str. 37


38

direktnih.8 Tako naprimjer, ukupan gubitak u Tuzlanskog kantona po osnovu neostvarenja društvenog proizvoda u toku rata procjenjuje se na oko 6,0 milijardi DM., a gubitak u narodnom dohotku na oko 5,2 milijarde DM.9

Aktuelni problemi privrede Tuzlanskog kantona u vezi s njenim

prestrukturiranjem U cilju postizanja pozitivnog ekonomsko-geografskog razvoja, a imajući u vidu

karakter privrede TK (zastarjela tehnologija, prevelik broj zaposlenih, financijski gubici i dr) bilo je neophodno otpočeti s njenim prestrukturiranjem. Prestrukturiranja je neophodno provesti prije svega zbog velikih finansijskih gubitaka koje bilježe privredne grane Tuzlanskog kantona. Tako naprimjer ukupni gubici u rudarstvu TK u 2004. godini iznosili su 15.683.895 KM, u hemijskoj industriji 35.389.796, industriji gume i plastike 702.316 KM, metaloprerađivačkoj i elektroindustriji 10.123.276 KM, industriji obuće i tekstila 7.820.334 KM, grafičkoj industriji 351.380 KM, industriji građevinskog materijala i građevinarstvu 4.117.188 KM itd.10

Promjene u privrednoj strukturi Tuzlanskog kantona mogu se vidjeti iz podataka o broju zaposlenih po sektorima djelatnosti prezentiranih u tabeli br. 4.

Na osnovu prezentiranih pokazatelja u tabeli br. 4 uočavamo značajne promjene u privrednoj strukturi Tuzlanskog kantona. Naročito su izražene promjene u privrednoj strukturi u pogledu broja zaposlenih po sektorima djelatnosti. Tako se u periodu od 1990. do 2004. godine udio zaposlenih u primarnom sektoru povećao sa 2,18 % na 3,6 %, u tercijarnom sektoru od 26,7 % na 51,2 %, a u sekundarnom sektoru taj udio se smanjio sa 71,0 % na 45,0 %. Trenutno stanje u kantonalnoj privredi posljedica je agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godina i započetih reformi.

8 Procjena indirektnih šteta izvršena je na osnovu ostvarenja društvenog proizvoda i narodnog

dohotka na području današnjeg Tuzlanskog kantona u periodu od 1981 do 1991. godine pomnoženog sa faktorom 4 (vrijeme trajanja rata). Dobiveni iznosi su umanjeni za 10 %, jer se privredna aktivnost kretala u tim relacijama. O tome vidjeti: Strategija obnove i razvoja ...str. 43.

9 Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-Podrinjskog kantona, Faza A: Stanje i mogućnosti (drugo neizmjenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999., str. 44.

10 Informacija o poslovanju privrednih društava iz oblasti industrije, energetike i rudarstva u 2004. godini, Tuzla, april 2005.

Tabela br. 4.: Zaposlenost po sektorima djelatnosti Tuzlanskog kantona

Primarni Sekundarni Tercijarni Godina u % 1990 2,18 71,0 26,7 2000 1,5 49,3 48,7 2001 3,21 48,9 47,8 2002 3,8 48,0 48,1 2003 3,6 47,2 49,0 2004 3,6 45,0 51,2

Izvori: Statistički godišnjak SR Bosne i Hercegovine 1991, RZS, Sarajevo, decembar 1991.,Tuzlanski kanton u brojkama 2004 i 2005, FZS, Sarajevo, 2004, 2005.


39

Tuzlanski kanton zahvata najveći dio sjeveroistočne Bosne (vidjeti sl. 1). Njegova površina iznosi 2.649 km2 (5,2 % teritorije Bosne i Hercegovine), a u njemu danas živi ukupno 509 215 stanovnika. Ovo je specifičan ekonomsko-geografski prostor koji je prije agresije na RBiH (1992-1995.) važio kao jedan od ekonomski najrazvijenijih prostora u državi .11

Privredni razvoj ovog kantona u dvadesetom stoljeću karakterističan je po eksploataciji uglja, uglavnom za potrebe TE “Tuzla“, zatim po proizvodnji kuhinjske soli i na bazi iste razvojem hemijske industrije, kao i razvojem mnogih grana metalne, mašinske, drvoprerađivačke, industrije građevinarstva i dr. Izgrađeni bazno-sirovinski kompleksi dugo vremena su bili osnova razvoja kantonalnog područja.

Sl. 1. Geografski položaj Tuzlanskog kantona

Privrednu strukturu Tuzlanskog kantona 1998. godine činila su 8129 privredna subjekta od čega je 340 u državnom, 6557 u privatnom, 45 u zadružnom i 181 u mješovitom vlasništvu, a u 2004. godini bilo je 5684 privrednih subjekta od čega je 250 u državnom, 4172 u privatnom, 52 u zadružnom i 68 u mješovitom vlasništvu. (Tabela br. 5)

Tabela br. 5: Registrirana pravna lica u Tuzlanskom kantonu prema

djelatnostima i obliku vlasništva primarni sekundarni tercijarni Vlasništvo 1998 2004 1998 2004 1998 2004

Državno/društveno 8 3 55 23 277 224 Privatno 110 71 1606 1153 4841 2948 Zadružno 23 32 8 4 14 16 Mješovito 5 2 99 32 77 34 Udruženja zaposlenih - - - - 1006 1142 Ukupno 146 108 1768 1212 6215 4364

Izvor: FZS, Sarajevo.

11 Tuzlanski kanton u brojkama 2005., Federalni zavod za statistiku FBiH, Sarajevo, 2005.


40

Iz podataka u tabeli uočljivo je da je proces prestrukturiranja u Tuzlanskom kantonu u periodu 1998-2004. znatno intenziviran u odnosu na prethodne godine.

Kao i u drugim tranzicijskim prostorima tako i u Tuzlanskom kantonu prestrukturiranje je prioritetan cilj, a podrazumijeva bitne promjene fizionomije i strukture kantonalnih preduzeća.12 U današnjim uslovima ova preduzeća su se našla u drugačijem konkurentnom okruženju jer je tranziciona depresija redukovala proizvodnju i zaposlenost značajno ispod predtranzicionog nivoa. Proces privatizacije na području Tuzlanskog kantona je odavno započeo, a prate ga veliki problemi. Do sada su na području ovoga kantona privatizirana 84 privredna preduzeća (direktnom pogodbom) uz obavezu da zadrže oko 11.000 postojećih i zaposle 1500 novih radnika. Javnim upisom dionica obuhvaćeno je 135 preduzeća od čega ih je 5 u stečaju, a u 14 komunalnih preduzeća Tuzlanskog kantona proces privatizacije još nije ni otpočeo.13

Intenzitet prestrukturiranja u preduzećima sa završenom privatizacijom zavisi od novih vlasničkih odnosa. U preduzećima čiji su vlasnici postali zaposleni ili menadžeri tih firmi, prestrukturiranje je usporeno (nedostatak kapitala, prevaziđen menadžment itd.), a u onim čiji su vlasnici stranci ono je praćeno značajnim ulaganjem, harmonizacijom strukture upravljanja, nivoa zaposlenosti itd. sa onom u matičnoj firmi. Dakle, privatizacija je samo jedan od faktora koji utiču na usporen tempo prestrukturiranja privrede Tuzlanskog kantona. Ona nije jedino rješenje već sredstvo za realizaciju određenih razvojnih ciljeva koje najprije treba definisati.

Iskustva i procjene daljih trendova nekih tranzicijskih zemalja ukazuju da će se proces strukturnih reformi najvećim dijelom odvijati kroz formiranje novih preduzeća, a znatno manje kroz ulaganja stranaca. To će rezultirati drugačiju proizvodnu i gransku strukturu privrede sa dominantnom ulogom srednjih i malih preduzeća, sa konkurentnom tehnologijom, obezbijeđenim tržištem i sl. Ovako nešto treba očekivati i na prostoru Tuzlanskog kantona. Istina, procesi prestrukturiranja svugdje u svijetu nisu nimalo bezbolni. Naprotiv, oni izazivaju žestoke i opravdane reakcije radnika u fabrikama, kao i cjelokupnog stanovništva i sindikalnih, političkih, ekonomskih i socijalnih aktera.14

Danas, u većini preduzeća u Tuzlanskom kantonu nema interesovanja za njihovo aktivno prestrukturiranje; radnici jer ostaju bez posla, menadžment također nije motivisan, a političari se plaše socijalnih nemira. Primjera radi, bez odgovarajuće finansijske podrške (sa kantonalnog i državnog nivoa) i drugih podsticajnih mjera nema ni prestrukturiranja, niti racionalnog razvoja ugljarstva na području Tuzlanskog kantona. Pošto je rudarstvo jedna od najzastupljenijih privrednih grana u Tuzlanskom kantonu u predstojećem periodu rudnike ovdje očekuje neminovno (zakašnjelo) prestrukturiranje. To podrazumijeva, pored ostalog i značajno investiranje i modernizaciju ekonomskih aktivnosti kao i redukciju zaposlenih. Krajnji ciljevi restrukturiranja industrije uglja u Tuzlanskom kantonu su: ostvarivanje ekonomski održive proizvodnje, rast konkurentnosti domaćeg uglja u odnosu na uvozni i druge

12 Ibreljić, I.: Restrukturiranje kao strateška determinanta ekonomskog razvoja Tuzlanskog

kantona, Zbornik radova, God. 1, br. 2, Ekonomski fakultet, Mostar, juli-decembar 2001. str. 83.

13 Izvještaj o radu Kantonalne agencije za privatizaciju za period 01.01.-30.06.2005., Tuzla, avgust 2005.

14To ustvari predstavlja direktno i indirektno ukidanje više hiljada radnih mjesta pogotovo ako se radi o industrijskim bazenima i gradovima u kojima je velika koncentracija radnika kao što je na primjer Sereng u blizini Liježa na istoku Belgije, zatim Floranž u Francuskoj, Ajzenhitenštat u Njemačkoj i dr. O tome vidjeti detaljnije: Serđo Karoco, Budućnost Serenga bez visokih peći, Le Monde diplomatique, januar 2004., str. 10-11.


41

energente, sniženje proizvodne cijene uglja ispod 2 €/GJ, smanjenje broja radnika uz rješavanje socijalnog statusa radnika koji su ostali bez posla i postizanje većeg stepena sigurnosti na radu itd. Za realizaciju ovih okvirno definisanih ciljeva u ugljarskim kapacitetima FBiH, Federalna Vlada je donijela poseban plan aktivnosti za prvu fazu restrukturiranja (do kraja 2007. godine). Po tom planu u rudnike uglja FBiH biće neophodno investirati (u novu opremu i revitalizaciju postojeće) u prvoj fazi preko 190 miliona € za njihovu modernizaciju. Na taj način proizvodna cijena uglja snizila bi se na cca 1,4 €/GJ, proizvodnja povećala za cca 30 % i zaposlenost snizila za jednu trećinu.15

Prestrukturiranje ugljarskog sektora u BiH je politički i ekonomski veoma osjetljiva tema sa određenim socijalnim implikacijama. Da bi se ušlo u ove procese na prostoru BiH treba imati u vidu i činjenicu da je neophodno obezbijediti 35 miliona € za rješavanje socijalnog statusa viška radnika. To su najvažniji razlozi što prestrukturiranje industrije uglja u BiH, pa i u Tuzlanskom kantonu kasni. Svjetska banka, EBRD i dr. jedino mogu aktivirati i ubrzati ovaj proces. Što se tiče prestrukturiranja elektroenergetskog sektora sigurno je da ono mora biti izvedeno na način da zadovolji važeće direktive Evropske unije.

Fundamentalno ekonomsko prestrukturiranje u Tuzlanskom kantonu, gotovo da nije još ni započelo. Finansiranje kao njegovo centralno pitanje ni po karakteru ni po obuhvatnosti nema odgovarajući vremenski ekvivalent pa mnoga preduzeća opstaju zahvaljujući ogromnim međusobnim dugovanjima. Interes stranih investitora je veoma slab, a interesovanje je evidentno samo u rijetkim slučajevima kod preduzeća koja predstavljaju konkurenciju na tržištu (¨Cementara¨ Lukavac, ¨Plastikal¨ Kalesija itd.). To je takođe jedan od bitnih uzroka što je npr. u 2004. godini u Tuzlanskom kantonu bilo evidentirano 79.547 nezaposlenih.16

U novim uslovima, tempo razvoja privrede Tuzlanskog kantona ovisit će od brzine njenog unutrašnjeg prestrukturiranja i sposobnosti da se prilagodi novim razvojnim trendovima u svijetu. To govori da je pored prestrukturiranja svih postojećih sektora privrede i preduzeća Tuzlanskog kantona neophodno i stvaranje mogućnosti za nove proizvode umjesto tradicionalnih, odnosno i nove “vukuće“ privredne oblasti.

Osnovni ekonomsko-geografski razvojni ciljevi Tuzlanskog kantona mogu se rezimirati kroz slijedeće: transformacija kantona iz depresivne u progresivnu bosanskohercegovačku i evropsku regiju u skladu sa važećim normama Evropske unije, zatim prestrukturiranje bazičnih kapaciteta, odnosno revitaliziranje “starih industrija“ dajući im nove sadržaje kroz tehnologiju i upravljanje, te izgradnju saobraćajne i druge infrastrukture. S obzirom da su u svijetu, već u veliko, Internet revolucija i tzv. New economy (e-business) zasnovane na znanju, digitalnoj tehnologiji i otvorenom tržištu, neophodno je uključiti se u ove procese.

15 Ibreljić I., Kulenović S.: Industrija uglja u Jugoistočnoj Evropi (sa posebnim osvrtom na Bosnu

i Hercegovinu) u kontekstu restrukturiranja energetike i zaštite okoline, 45th Congress of the European Regional Science Association, Amsterdam, 2005., str. 12.

16 Tuzlanski kanton u brojkama 2005., Federalni zavod za statistiku FBiH, Sarajevo, 2005.


42

Zaključak

Cilj ovog rada je prvenstveno da ukaže na svu složenost problematike prestrukturiranja privrednog sektora na području Tuzlanskog kantona. Kao što je poznato u posljednoj deceniji prošlog i početkom 21. stoljeća jugoistočna Evropa pa samim tim i područje Tuzlanskog kantona nalazi se u procesu velikih promjena u pogledu ustrojstva i djelovanja privrednog sektora. Te promjene karakterišu, prije svega, prestrukturiranje i privatizaciju kompanija u okviru privrednih subjekata, a zatim i deregulaciju i uključivanje svih privrednih subjekata na domaće i inozemno tržište.

Prestrukturiranje privrednog sektora je kompleksno. Ono se zasniva na novoj koncepciji rasta i razvoja, te oblikovanju posebnog investicionog ciklusa u izgradnji globalne konkurentne prednosti koja bi omogućila dugoročno i stabilno poslovanje privrednih djelatnosti uz zadovoljavajući nivo profitabiliteta. U Tuzlanskom kantonu ovaj proces značajno kasni. Prema tome, on mora biti veoma studiozno programiran, sa jasno definisanim razvojnim ciljevima i optimalnim uslovima funkcionisanja privrede Tuzlanskog kantona u okviru renovirane ekonomske strukture za potrebe 21. stoljeća. Iz navedenog proizilazi da treba uraditi program prestrukturiranja privrede Tuzlanskog kantona koji će sadržavati statistički određenu dokumentaciju stanja i komparativne (prostorne i vremenske) pokazatelje međunarodne prakse i preduzeća u pogledu veličine, organizacije, tehnologije, menadžmenta, strukture kapitala i dr. Osim toga, taj program mora obavezno sadržavati i procjene, preporuke i realne prognostičke indikatore koji su od značaja za potrebe kreditnog aranžmana sa Svjetskom bankom. Treba predložiti strateške razvojne ciljeve i način njihove realizacije kroz poželjna investiciona ulaganja i donošenje posebnih propisa i zakona iz ove oblasti.

Conclusion

Goal of this paper is first of all to point it on all complexity in restructuring problems of economy sector on area of Tuzla Canton. It is well known in a last decade of past century and at the beginning of 21 century southeast Europe as well as area of Tuzla Canton is in a process of great changing in a view of organization as well as performing of economy structure. These characteristics are mostly characterized by restructuring and privatization of companies in a scope of economy subjects and the regulation and inclusion off all economic subjects in domestic and foreign market.

Restructuring of the economic sector is complex. It’s based on the new conception of growth and development and shaping of special investment cycle in a construction of global competitive advantage which would make possible a long and stabile business of economy activities by the satisfying level of profit. In Tuzla Canton this process it’s significantly late. This process has to be very studiously programmed with clearly defined developmental goals and optimal conditions of economy functioning in Tuzla Canton in a scope of renovating economy structure for the needs of 21 century. All studies implies that it’s necessary to make a program of economy restructuring in Tuzla Canton which is going to contain statistical documentation and comparative (spatial and time) indicators of international practice and of a companies from the aspects of size, recommendations and real prognostic indicators which are very important for needs on credit arrangement with World Bank. It’s necessary to bring strategic developmental goals and find a way of they realization through wanted investments and bringing a special regulation and laws from in branch.


43

Literatura i izvori

1. Ibreljić, I.: Restrukturiranje kao strateška determinanta ekonomskog razvoja Tuzlanskog kantona, Zbornik radova, God. 1, br. 2, Ekonomski fakultet, Mostar, juli-decembar 2001.

2. Ibreljić I., Kulenović S.: Industrija uglja u Jugoistočnoj Evropi (sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu) u kontekstu restrukturiranja energetike i zaštite okoline, 45th Congress of the European Regional Science Association, Amsterdam, 2005.

3. Klapić, M.: Tuzla kao razvojni centar sjeveroistočne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, 2002.

4. Karoco, S.: Budućnost Serenga bez visokih peći, Le Monde diplomatique, januar 2004.

5. Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-Podrinjskog kantona, Faza A: Stanje i mogućnosti (drugo neizmjenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999.

6. Informacija o poslovanju privrednih društava iz oblasti industrije, energetike i rudarstva u 2004. godini, Tuzla, april 2005.

7. Izvještaj o radu Kantonalne agencije za privatizaciju za period 01.01.-30.06.2005., Tuzla, avgust 2005.

8. Tuzlanski kanton u brojkama 2005., Federalni zavod za statistiku FBiH, Sarajevo, 2005.


SAVREMENI URBANOGEOGRAFSKI PROBLEMI TUZLE

CONTEMPORARY URBAN-GEOGRAPHICAL PROBLEMS OF TUZLA

Alma Kadušić, asistent., Salih Kulenović, vanredni profesor, Alija Suljić, viši asistent, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt

Grad Tuzla, najveći urbani centar Tuzlanskog kantona, predstavlja specifično urbanogeografsko područje s velikim brojem razvojnih problema. Kroz analizu određenih procesa i stanja na ekonomskom, demografskom, socijalnom i prostornom aspektu razvoja grada Tuzle u ovom radu pokušali smo prezentirati savremene urbanogeografske probleme ovog grada. Vjerujemo da će rezultati u potpunosti pokazati da je grad Tuzla, uprkos svom značaju u funkcionalnom smislu, područje sa mnogobrojnim razvojnim problemima. Stoga bi u budućnosti trebalo posvetiti više pažnje njihovom rješavanju ili bar minimaliziranju u cilju optimalnijeg urbano prostornog i funkcionalnog razvoja grada.

Ključne riječi: Tuzla, urbani centar, urbanogeografski problemi, prostorni razvoj.

Abstract

Tuzla city, the biggest urban centre of Tuzla canton represents specific urban - geographical area with numerous developmental problems. Through the analysis of certain processes and conditions on economical, demographical, social and spatial aspect of development of Tuzla city in this paper we tried to present contemporary problems of this city. We believe that the results will in fully show that Tuzla city is, despite his functional meaning, area with numerous developmental problems. Because of this we should dedicate more attention to these problems in the future or at least minimize these problems for the purpose of optimal urban-spatial and functional city development.

Key words: Tuzla, urban centre, urban - geographical problems, spatial

development.

1. Uvod

Grad Tuzla smješten je u Sjeveroistočnoj Bosni i predstavlja najveći urbani centar istoimene regije, te administrativni centar Tuzlanskog kantona. Zbog nalazišta uglja i soli područje ovog grada naseljeno je još od neolita, a kontinuitet življenja na ovim prostorima nastavljen je sve do danas. Savremeno urbano područje Tuzle zauzima površinu od 4 842,29 ha.1 Na ovom prostoru danas živi oko 100 000 stanovnika.2

S obzirom da još od davnih vremena na području Tuzle postoji kontinuitet naseljenosti interesantno je da su ovaj grad kroz njegov razvojni period pratili

1 Prostorni plan za područje Tuzlanskog kantona za period 2005-2025., Službene novine Tuzlanskog kantona, Skupština Tuzlanskog kantona, Godina 13, Tuzla, 2006., Broj-9, str. 799 2 www.fzs.ba

A. Kadušić, S. Kulenović, A. Suljić

46

mnogobrojni problemi koji su se javili kao posljedica neracionalnog iskorištavanja prirodnog potencijala od strane čovjeka. Međutim, potrebno je naglasiti da su ti problemi uglavnom predisponirani prirodnogeografskom osnovom Tuzle.

Grad Tuzla je jedan od najvećih gradova ne samo regije sjeveroistočne Bosne nego i jedan od vodećih regionalnih centara Bosne i Hercegovine. Stoga će biti interesantno i značajno obraditi osnovne urbanogeografske probleme ovog grada.3

Među najsloženije probleme svakako spada problem slijeganja terena grada Tuzle. Poznato je da je uslijed eksploatacije bogatih ležišta soli, koja se nalaze u ovom području, došlo do slijeganja terena samog urbanog centra, a posljedica ovog procesa je devastacija urbane infrastrukture grada.

Ovome treba pridodati veliku zagađenost zraka u Tuzli koja je posljedica proizvodnje električne energije u TE Tuzla. Potrebno je naglasiti da je TE Tuzla najveći, ali ne i jedini zagađivač Tuzle i njene okoline. Problem je još veći ako u obzir uzmemo i morfologiju terena, odnosno slabu provjetrenost Tuzlanske kotline u kojoj se nalazi Tuzla uslijed čega je prisustvo aeropolutanata u zraku u pojedinim dijelovima godine iznad maksimalno dozvoljenih koncentracija.

Razvojni problem grada koji se direktno odražava na urbanu armaturu su eroziono-denudacioni procesi (pojave klizišta, odrona) koji se javljaju uslijed labilnosti terena i direktno se odražavaju na intenzitet razvoja grada jer limitiraju intenzitet korištenja zemljišta i predstavljaju direktnu opasnost za urbanu infrastrukturu.

Grad Tuzla odsustvuje bogatstvom vodotoka i izvora pitke vode što se negativno odražava na vodosnadbijevanje grada pitkom vodom, prisutan je i problem rješavanja otpadnih industrijskih i fekalnih voda. U toku ljetnih mjeseci česte su redukcije vode, kvalitet vode za piće je nezadovoljavajući, industrijske i dr. otpadne vode uticale su na veliku zagađenost rijeke Jale koja protiče kroz Tuzlu itd.

Pored problema predisponiranih prirodnom osnovom Tuzla se suočava i sa brojnim socijalno-geografskim problemima. Naime, porast broja stanovnika ne prati porast stambenog fonda koji je ugrožen slijeganjem terena, a osim toga pretrpio je znatne štete u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tuzla kao regionalni i administrativni centar, u kome je veći postotak stanovništva zaposlen u sekundarnim i tercijarnim djelatnostima, suočava se sa relativno visokom stopom nezaposlenosti i niskim životnim standardom (u 2004. prosječna neto plaća u KM iznosila je 548,70) što predstavlja ozbiljan socijalni problem.4

2. Prostorni razvoj Tuzle

Područje Tuzle naseljeno je još od prahistorije o čemu nam svjedoče mnogobrojni arheološki lokaliteti iz prahistorije, antike, rimskog i srednjovjekovnog perioda.5 Arheološkim ispitivanjima potvrđeno je postojanje jednog od najstarijih sojeničkih naselja na tlu Evrope koje datira iz mlađeg neolita (oko 5000 godina p.n.e.).6 Područje grada Tuzle izuzetno je bogato sonim ležištima što je još od najranijih vremena privlačilo stanovnike i dovelo do pojave stalne naseljenosti na ovom području. Prema pretpostavkama nekih autora još su stari Grci vadili so na ovom prostoru, a zatim i

3 Svi urbanogeografski problemi nekog gradskog područja mogu se podijeliti u tri skupine i to

ekološke probleme grada, probleme socijalne sredine, te probleme prostorne organizacije života u gradu. O tome vidjeti detaljnije: Vresk, M.: Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, 2002., str. 146-150

4 Tuzlanski kanton u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005., str. 24 5 Kulenović, S.: Etnologija sjeveroistočne Bosne, Muzej istočne Bosne, Tuzla, 1995., str. 5 6 Handžić, A.: Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975., str. 15

Savremeni urbanogeografski problemi Tuzle

47

Rimljani, što se može zaključiti po imenu Salenes koje je sredinom X vijeka zabilježio Konstantin Porfirogenit.7

U srednjovjekovnom periodu Tuzla je bila u sastavu župe Soli. Za ovaj period ne postoje značajniji podaci o gradu Tuzli, a naručito oni koji se odnose na urbanu jezgru grada u kojem i oko kojeg su, pretpostavlja se, postojali stambeni i dr. urbani objekti. Najznačajniji period koji se odrazio na fizionomski i morfološki razvoj Tuzle je turski period u kojem je došlo do urbanog razvoja usljed povećanja broja stanovnika. Treba naglasiti da je ovaj period Tuzli dao specifičan morfološki izgled bosanske varoši. U pogledu prostornog razvoja grada Tuzle treba spomenuti da je Tuzla 1548. godine imala ukupno 406 kuća, a na kraju osmanskog perioda oko 5000 stanovnika te je spadala među najveće gradove Bosne i Hercegovine.8

Kraj osmanske uprave Tuzla je dočekala sa oko 5000 stanovnika. Za vrijeme austro-ugarske uprave, usljed snažnijeg privrednog razvoja, došlo je do dinamičnijeg demografskog, a samim tim i urbanog razvoja grada koji se ogleda kroz izgradnju industrijskih pogona, te eksploataciju soli i uglja, izgradnju željeznica, stambenih, javnih i dr. objekata urbane infrastrukture.

U periodu između dva svjetska rata tuzlanska privreda je stagnirala tako da nije došlo do znatnijih fizionomskih promjena grada Tuzle, niti do njegovog značajnijeg prostornog razvoja.

U socijalističkom periodu dolazi do jače industrijalizacije koju istovremeno prati i proces urbanizacije grada Tuzle i deagrarizacije okolnih ruralnih sredina. Period najintenzivnijeg urbanog razvoja grada bio je u periodu 1960-1970. godine. Na kraju 1986. godine Tuzla je imala oko 19 000 stanova, a 1991. godine oko 36 000 stambenih jedinica. Grad se rasprostirao na oko 3 092,2 ha površine.9 Danas Tuzla zahvata površinu od oko 4 842,29 ha na kojoj je nastanjeno oko 100 000 stanovnika.

3. Suvremeni urbanogeografski problemi Tuzle

3. 1. Problemi nastali slijeganjem gradskog jezgra Tuzle

Slijeganje terena Tuzle posljedica je dugogodišnje (preko 110 godina) industrijske eksploatacije slane vode iz ležišta kamene soli koja se nalaze ispod same gradske jezgre. Ovaj grad je nastao i razvijao se zahvaljujući upravo iskorištavanju ovog resursa. Materijalni ostatci iz neolita govore nam da su još prastanovnici ovog prostora iskorištavali sona ležišta grada Tuzle.10 Dugotrajna intenzivnija eksploatacija slane vode uzrokovala je niz problema koji su se odrazili na urbanu strukturu grada Tuzle. Naime, eksploatacijom slane vode uslijed otapanja soli u unutrašnjosti zemlje dolazi do stvaranja deficita mase u ležištu što uzrokuje slijeganje i negativno se odražava na površinu zemlje u vidu devastiranih stambenih i drugih objekata urbane infrastrukture.

Proces slijeganja terena grada Tuzle počinje se mjeriti i kontrolirati geodetskim metodama od 1956. godine. Sve do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu mjerenja slijeganja terena su vršena jednom godišnje. Dobiveni rezultati pokazali su da je ovim procesom zahvaćena velika površina urbanog centra. Naime, kada je pedesetih godina XX vijeka došlo do intenzivnog slijeganja terena zbog eksploatacije sonih ležišta došlo

7 Kulenović, S.: Etnologija sjeveroistočne Bosne, Muzej istočne Bosne, Tuzla, 1995., str. 7 8 Hadžibegović, I.: Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća, Oslobođenje

public, Sarajevo, 1991., str. 181 9 Prostorni plan opštine Tuzla, Opštinski zavod za urbanizam, Tuzla, 2005., str. 60-140 10 Mandžić, E.: Slijeganje terena grada Tuzle, Geografski radovi, Broj 1, Tuzla 2005., str. 13


48

je do oštećenja brojnih urbanih objekata i infrastrukture. Samo do 1982. godine porušeno je preko 197 863 m2 urbane infrastrukture.11

Proces slijeganja terena, unutar linije koja ima godišnje slijeganje od 1cm, zahvatao je 1956. godine površinu od 6,3 km2. U odnosu na stanje iz navedene godine površina zahvaćena slijeganjem danas se kreće oko 7,5 km2. Vertikalno slijeganje u gradskoj zoni doseže vrijednost od preko 12 m. U toku ovog vremenskog perioda devastirano je oko 2700 stanova, odnosno oko 67 000 m2 poslovnih i 130 000 m2 zdravstvenih, upravnih, obrazovnih i dr. građevinskih objekata. Iz stare urbane jezgre grada Tuzle iseljeno je više od 15 000 stanovnika.12

Grad Tuzla je vjerovatno jedinstven primjer u svijetu koji je karakterističan po tome što je devastirana njegova stara urbana jezgra. Devastirani su najvažniji građevinski objekti iz ranijih vremena, odnosno turskog i austrougarskog perioda. Neki od tih objekata su naprimjer Kameni sud, hotel Grand, Gimnazija, zgrada barok itd. (Slika 1.) Devastirana je prometna i druga infrastruktura centralnog dijela grada što je uz gore navedeno bitno uticalo na urbanu strukturu Tuzle, na njenu urbanu fizionomiju, funkcionalni zoning, socijalnu topografiju i dr.

Slika 1. Područje najintenzivnijeg slijeganja terena

u Tuzli na lokalitetu Pinga13

3. 2. Problem zagađenosti zraka Tuzle

Ozbiljan urbanogeografski problem Tuzle jeste i onaj koji pripada skupini ekoloških problema grada tj. zagađenost zraka koja nastaje usljed prirodne eksponiranosti Tuzle ka aerozagađenju. S obzirom na to da je Tuzla smještena u kotlini veoma su česte pojave temperaturne inverzije pri čemu se umjesto toplijeg pri tlu

11 Igić-Munitić, D.: Prisilne urbane promjene u centralnom dijelu Tuzle, 100 godina Fabrike soli

Tuzla, Muzej Istočne Bosne, Fabrika soli Tuzla, Doboj, 1985. godine, str. 250 12 Mandžić, E.: Slijeganje terena grada Tuzle, Geografski radovi, Broj 1, Tuzla 2005., str. 14 13 Područje "Pinga" smješteno je u urbanom jezgru Tuzle i predstavlja prostor gdje su

najočiglednije posljedice slijeganja terena. Sa ovog prostora vršeno je plansko iseljavanje stanovništva uslijed devastiranja urbane infrastrukture, a prije svega stambenih objekata. Danas je ovaj prostor uređen i iskorišten u sportsko-rekreativne svrhe, te je na njemu izgrađeno šetalište "Banja", kupalište "Panonsko more" i sojeničko naselje kao jedan od arheoloških simbola Tuzle.


49

zadržava hladniji zrak i sprječava vertikalno strujanje i iznošenje polutanata iz kotline.14 Štetno djelovanje aerozagađenja naručito je izraženo u zimskim mjesecima. Kao glavni zagađivači zraka Tuzle su industrijski pogoni TE Tuzla, Fabrika DITA Tuzla, Siporex, Pivara Tuzla, Livnica, a i emiteri štetnih polutanata u neposrednoj blizini Tuzle kao što su KHK Lukavac, Fabrika sode Lukavac i dr. (Tabela 1.)

Tabela 1: Emisije polutanata iz industrijskih preduzeća

Polutanti t/god Emiter Čestice SO2 CO NOx CxHy NH3

KHK Lukavac 2670,0 3015,0 1702,6 446,0 268,0 257,0 Fabrika sode Lukavac 1550,6 2828,0 282,0 1829,0 812,0 -

Fabrika cementa Lukavac 538,0 1744,0 209,0 230,0 721,0 - Fabrika ¨DITA¨ Tuzla 75,0 - - - - -

¨Siporex¨ Tuzla 91,8 228,4 10,2 102,5 25,5 - Pivara Tuzla 2,15 0,82 16,2 17,8 55,8 - Livnica Tuzla 13,2 0,2 3,9 1,2 - -

Izvor: Strategija obnove i razvoja Tuzlansko - podrinjskog kantona, Ekonomski institut Tuzla, 1999.

Na području Tuzle najveći negativni uticaj na kvalitet zraka ima TE Tuzla koja

emituje 73 000 t/g SO2, 18 400 t/g čvrstih čestica, 1 300 t/g nitrogenoksida, 4 600 t ugljenmonoksida, 5 300 000 ugljendioksida, zatim iz kotlova i rashladnih tornjeva oko 4 500 000 t/g vodne pare i oko 1 700 000 t/g pepela i šljake.15 Ovome treba dodati veliki broj kućnih ložišta i motornih vozila koja takođe emituju štetne materije i pridonose zagađenosti zraka. U 1999. godini na području Tuzle bilo je 31 887 registriranih motornih vozila, a od tog broja 28331 otpadalo je na putnička motorna vozila.16 (Tabela 2.)

Tabela 2: Emisija polutanata iz energetskih postrojenja, domaćinstava i motornih vozila

Polutanti t/god Emiter Čestice SO2 CO NOx CxHy Pb

Energetska postrojenja 22029,0 54826,0 2529,0 24564,0 6397,0 -

Domaćinstva 239,0 342,0 1351,0 173,0 118,0 - Motorna vozila 23,2 8,8 1579,0 204,0 552,0 7,3

Izvor: Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona, Ekonomski institut Tuzla, 1999.

Treba naglasiti da postoji bitna razlika u količini emitiranih aeropolutanata u 1991.

godini i danas. Rezultati istraživanja pokazuju da su u Tuzli tokom 1991. godine glavni zagađivači zraka bila energetska i industrijska postrojenja, domaćinstva i saobraćaj, te da je kvalitet zraka bio znatno narušen prisustvom sumpordioksida, čađi i sedimentne prašine. U periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu, 1992-1995. godina obustavljen je rad glavnih industrijskih pogona i smanjen intenzitet soabraćaja što je dovelo do poboljšanja ekoloških uvjeta i kvaliteta života stanovništva Tuzle. Nakon agresije

14 Smajić, S.: Klimatske karakteristike Tuzle, Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta,

Svezak Geografija, Godina II, Broj 2, Tuzla, 2005., str. 71-83 15 Strategija obnove i razvoja Tuzlansko - podrinjskog kantona, Ekonomski institut Tuzla, 1999. 16 Kanton Tuzla u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2000., str. 26


50

revitalizacijom industrijskih pogona, zbog povećanog broja motornih vozila i velikog broja kućnih ložišta došlo je do povećanja aeropolutanata u zraku ali ipak ne u tolikoj mjeri kao prije agresije. U Tuzli je značajno smanjeno prisustvo svih aeropolutanata u zraku, tako da samo u pojedinim područjima grada prisustvo pojedinih aeropolutanata prelazi maksimalno dozvoljene granice. Naprimjer, na mjernoj stanici Bukinje u 2004. godini prosječna godišnja koncentracija SO2 je bila neznatno viša iznad granice preporučenih vrijednosti, 52,5 μg/m3 (PV 50 μg/m3).17 Takođe, u središtu grada Tuzle, u blizini glavnih prometnica, gdje je provjetrenost ulica slaba (2 m/s), a brzina kretanja automobila smanjena javlja se povećana zagađenost zraka azotnim oksidima. Na mjernoj stanici Skver, u samom centru grada Tuzle, prosječna godišnja koncentracija NO2 iznosi 35,3 μg/m3.18

Prema rezultatima istraživačkog projekata kojeg su obavili stručnjaci Medicinskog fakulteta u Tuzli zdravstveni efekti aerozagađenja veoma su nepovoljni jer se negativno odražavaju na zdravlje ljudi, a posebno djece. Tako naprimjer djeca do 6 godina najviše boluju od akutnih oboljenja respiratornog sistema, a ta bolest čini preko 85 % svih oboljenja kod djece ovog uzrasta. Kod školske djece oboljenja respiratornog sistema čine oko 50 % svih registrovanih oboljenja.19

3. 3. Eroziono-denudacioni procesi kao limitirajući faktor urbanog razvoja Tuzle

Erozioni procesi imaju izuzetno veliki značaj pri prostornom planiranju i uveliko se odražavaju na urbano planiranje grada Tuzle zbog toga što pojava ovih procesa, njihov intenzitet, razmjere pojavljivanja predstavljaju limitirajući faktor racionalnog korištenja prostora, a negativno se odražavaju na fizionomski izgled grada.

Na području Tuzle razvijeni su uglavnom eroziono-denudacioni procesi kao i pojave klizišta, odrona i dr. Na području Tuzlanskog kantona ima oko 1 856 klizišta koji zauzimaju površinu od 14 844,43 ha ili 5,58 % njegove ukupne površine.20 Između ostalih općina Tuzlanskog kantona i općina Tuzla, pa i sam urbani centar podložan je procesima klizanja. Ovaj proces uglavnom se javlja za vrijeme obilnijih kišnih padavina, a kao posljedica ovog procesa stanovnici određenih područja su prisiljeni napustiti svoje domove. Na području Tuzle evidentirano je oko 346 klizišta koja zauzimaju oko 4 057 ha povšine ove općine. Zabrinjavajući je podatak da je od ukupne površine Tuzle od 13 % terena ugroženo klizištima. (Tabela 3.)

Tabela 3. Stepen ugroženosti terena procesom klizanja na području Tuzle

Općina Površina općine (ha) Broj klizišta Površina terena pod

klizištima (ha) Struktura %

Tuzla 29 627,38 346 4 057,48 13,69 Tuzlanski

kanton 265 191 12 1 856 14 844,43 5,59

Izvor: Prostorni plan za područje Tuzlanskog kantona za period 2005-2025., Službene novine Tuzlanskog kantona, Skupština Tuzlanskog kantona, Godina 13, Tuzla, 2006., Broj-9, str. 800

17 Ministarstvo za prostorno uređenje i zaštitu okolice Tuzlanskog kantona, 2004. 18 Ibid 19 Begić, S.: Stanje kvaliteta zraka na području Tuzle, Zbornik radova, Stručni skup Zaštita

okolice-Tuzla, Ministarstvo za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okolice, Tuzla, 1997., str. 9

20 Na osnovu svjetskih iskustava ako je na nekom području od 5-10 % terena pod klizištima onda je na tom području značajno ugrožena životna i prirodna sredina procesom klizanja. Preuzeto iz: Prostorni plan za područje Tuzlanskog kantona za period 2005-2025., Službene novine Tuzlanskog kantona, Skupština Tuzlanskog kantona, Godina 13, Tuzla, 2006., Broj-9, str. 943


51

Za planiranje i korištenje urbanih prostora posebno je značajan uticaj stepena stabilnosti određenih područja koja se utvrđuje na osnovu analize brojnih prirodnih i antropogenih faktora (geološka građa terena, inžinjerskogeološke karakteristike terena, geomorfološka raščlanjenost, klimatske karakteristike, antropogena aktivnost i dr.) koji utiču na iniciranje i daljnju pojavu egzogenih procesa i pojava. Prema navedenim kategorijama na području Tuzle izdvojene su tri kategorije terena, a to su stabilan teren, uslovno-stabilan teren, nestabilan teren.

Tabela 4. Kategorizacija terena Tuzle po stepenu stabilnosti

Općina Površina općine (ha)

Stabilne površine

(ha)

Struktura (%)

Uslovno-stabilne površine

(ha)

Struktura (%)

Nestabilne površine

(ha)

Struktura (%)

Tuzla 29 627 6 900 23,3 10 523 35,5 8 153 27,5 TK 265 191 124 744 47 83 280 31,4 42 421 16

Izvor: Prostorni plan za područje Tuzlanskog kantona za period 2005-2025., Službene novine Tuzlanskog kantona, Skupština Tuzlanskog kantona, Godina 13, Tuzla, 2006., Broj-9, str. 802

Na osnovu prezentiranih podataka u tabeli 4. vidljivo je da oko 23 % površine

Tuzle otpada na stabilan teren, 35 % na uslovno-stabilan teren, a na nestabilan teren 27 % ukupne površine.

3. 4. Problem vodosnadbijevanja Tuzle

Grad Tuzla, zajedno sa prigradskim naseljima razvio se u dolini rijeke Jale koja je desna pritoka Spreče. Izvire u podnožju Majevice na 728 m nadmorske visine. Ukupna dužina toka od izvorišta do ušća iznosi 37 km. Od izvorišta protiče kroz naselje Gornju Tuzlu i kod naselja Simin Han sastaje se sa svojom lijevom pritokom, Požarničkom rijekom. Protiče dalje kroz urbani centar Tuzle gdje prima svoju najveću desnu pritoku Solinu. Ukupna površina sliva Jale iznosi 245 km2. Vodotok Jale je izrazito bujičastog karaktera. Pri normalnim hidrološkim uvjetima vodotokom otiče mali dio oborinskih voda što je nepovoljna karakteristika ovog sliva. Osim ovog vodotoka Tuzla nema značajnijih hidrografskih potencijala što se negativno odražava i na vodosnadbijevanje, a i na rješavanje problema otpadnih voda. Naime, industrijski kapaciteti Tuzle, uglavnom bez prečišćavanja, ispuštaju otpadne vode u riječni tok Jale što negativno utiče na estetski izgled korita rijeke, a i na kvalitet vode u rijeci.

Budući da Tuzla spada u područje sa veoma siromašnim hidrološkim potencijalima problem vodosnadbijevanja izražen je još od početaka razvoja ovog grada, a posebno od 50-tih godina dvadesetog vijeka, kada su intenzivirani procesi industrijalizacije, deagrarizacije i urbanizacije ovog prostora.

Prvi savremeniji vodovod Tuzla je dobila u periodu vladavine Austro-ugarske koristivši izvor potoka Hukalo (kapacitet 0,3 l/s). Dužina tog vodovoda je iznosila oko 1,5 km. Međutim ubrzo je shvaćeno da je to premalo za vodosnadbijevanje vojske, preduzeća, ustanova i stanovništva grada Tuzle. Proširenju vodovoda pristupilo se 1909. godine sa kaptažom u Zatoči, već u oktobru 1910. godine izgradnja ovog vodovoda je završena.21

21 Po nekim mišljenjima radilo se o veoma modernom vodovodu pomoću kojeg je voda dovedena

iz Stupara, sa oko 30 km udaljenosti od grada, a kapacitet vodovoda iznosi je oko 36 l/s. O tome vidjeti detaljnije: Sedamdeset godina vodovoda u Tuzli, Regionalno poduzeće "Kompred", OOUR "Vodovod", Tuzla, 1980., str. 13


52

Uporedo za razvojem rudarstva, industrije i dr. privrednih djelatnosti intenziviran je proces urbanizacije koji je za posljedicu imao povećanje broja stanovnika u Tuzli. Grad se, dakle, demografski i prostorno širio, te se potrošnja vode iz godine u godinu povećavala. Snažan razvoj industrije (Solana, Fabrika špiritusa i kvasca, Hloralkalni kompleks sa sedam fabrika, Pivara, Mljekara, Klaonica i dr.) zahtijevali su izgradnju vodovodne mreže do tih postrojenja. Do potrebe za izgradnjom i proširenjem vodovoda u Tuzli došlo je i zbog ekspanzije iskorištavanja mineralnih sirovina uglja i soli uslijed čega je došlo do snižavanja nivoa podzemnih izdani i presušivanja lokalnih izvora. Problemi su nastupili kada se usljed enormne eksploatacije sonih ležišta u urbanom centru Tuzle moralo pristupiti rušenju i premještanju raznih privrednih, društvenih i javnih objekata kao i čitavih dijelova naselja.

Međutim, Tuzla je svoj prvi savremeni vodovod dobila tek 1962. godine. Radilo se o vodovodu koji je prvi put u historiji Tuzle obezbijedio stanovništvu Tuzle pitku i čistu vodu.22 Suvremeni vodovodni sistem grada Tuzle sastavni je dio regionalnog vodovodnog sistema pomoću kojeg se vrši vodosnadbijevanje Tuzle, Živinica i Lukavca.23 Urbano područje je danas u velikom procentu pokriveno vodovodnom mrežom. Dugo vremena se ipak osjećao nedostatak vode, posebno u toku ljetnih mjeseci što se očitovalo kroz svakodnevne redukcije vode, kao i kroz kvalitet vode. Međutim, nakon završetka izgradnje i puštanja u pogon Fabrike vode na Husinu, a koja prečišćava vodu hidroakumulacije jezera Modrac, vodosnadbijevanje grada Tuzle je vjerovatno riješeno na duži period.

3. 5. Problemi izgradnje i obnove stambenog fonda

Pri urbanom razvoju, odnosno iskorištenju prostora u urbane svrhe posebno je važna stabilnost terena i dr. prirodno-geografske pogodnosti. Poznato nam je da na području Tuzle postoji visok procent terena nepogodnog za izgradnju. Naime, na ovom području prisutni su eroziono-denudacioni i dr. procesi koji značajno utiču na planiranje i izgradnju građevinskih objekata, odnosno intenzitet urbanog razvoja.

Tabela 5. Broj stanovnika i gustina naseljenosti urbanog dijela Tuzle

od 1948-2003. Grad

Godina Općina Tuzla Uže urbano

područje Šire urbano

područje

Gustina naseljenosti

1948. 49 821 20 815 29 909 163 1953. 60 081 25 298 36 739 196 1961. 82 439 38 394 53 588 268 1971. 107 293 53 926 73 586 350 1981. 121 717 65 091 87 873 397 1991. 131 861 83 770 97 040 435 2003. 133 861 97 540 - 455

Izvor: Klapić, M.: Tuzla kao razvojni centar Sjeveroistočne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, 2002., str. 160; Agencija za statistiku, Sarajevo, 2005.; Služba za komunalne poslove Općine Tuzla, 2004.

Na osnovu podataka prezentiranih u tabeli 5. vidimo da je u Tuzli od 50-tih godina

XX vijeka usljed procesa industrijalizacije i deagrarizacije došlo do povećane

22 Sedamdeset godina vodovoda u Tuzli, Regionalno poduzeće "Kompred", OOUR "Vodovod",

Tuzla, 1980., str. 18 23 Studija obezbjeđenja nedostajućih količina pitke vode za grad Živinice sa prigradskim

naseljima, Hidroinžinjering doo Tuzla, Tuzla, 2004. , str. 4


53

koncentracije stanovništva. Broj stanovnika povećavao se ili prirodnim putem ili doseljavanjem stanovništva iz susjednih i drugih područja. Zbog porasta broja stanovnika i privrednog razvoja došlo je do povećane izgradnje stambenog fonda na području Tuzle. Period najintenzivnije stambene izgradnje bio je između 1960. i 1970. godine kada je prosječno građeno oko 1 129 stanova godišnje. Do kraja 1986. godine u Tuzli je izgrađeno 19 420 stanova.24 Važno je napomenuti da je u urbanom dijelu Tuzle 80-tih godina XX vijeka živjelo više od 97 000 stanovnika. (Tabela 5.)

U periodu 1981-1991. godina urbanizacija je uzela maha u svim dijelovima grada (izuzev stare gradske jezgre) kroz izgradnju stambenih objekata. Najznačajniji građevinski poduhvat iz ovog perioda je izgradnja stambenog naselja Stupine od 10 stambenih blokova sa oko 1200 stambenih jedinica. Grad je u ovom periodu zahvatao površinu od 3 092 ha. Stambeni fond Tuzle je izgrađen uglavnom u periodu 1961-1990. U ovom periodu stambeni fond je uvećan za 24147 stanova ili 69 % od ukupnog stambenog fonda Tuzle.25

Zbog slijeganja terena Tuzle, odnosno stare gradske jezgre došlo je do rušenja individualnih i kolektivnih stambenih objekata. Naprimjer samo do 1982. godine porušeno je oko 196 264 m2 stambenog prostora. Najveći dio stambenih površina devastiran je u periodu od 1954. do 1975. godina. Do 1992. godine srušeno je još 172 794 m2 stambenog prostora.26

Kada je riječ o stambenim objektima dodatan problem predstavlja činjenica da su u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu nanesene direktne materijalne štete na stambenim, a i drugim urbanim sadržajima Tuzle. Procijenjene štete na urbanoj infrastrukturi Tuzle procijenjene su na oko 16 124 000 KM dok je naprimjer u periodu 2001-2005. godine uloženo samo oko 230 000 KM u obnovu istih. 27

3. 6. Životni standard stanovništva Tuzle

Životni standard stanovništva Tuzle možemo analizirati kroz zaposlenost i prosječnu neto plaću njenog stanovništva. U Tuzli, kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini, osjeća se pad životnog standarda nakon 1991. godine koji je najvećim dijelom uzrokovan agresijom na Bosnu i Hercegovinom u periodu 1992-1995. godine. Nakon ovog perioda područje Tuzle suočeno je sa mnogobrojnim razvojnim problemima. Prije svega trebalo se nositi sa obnovom devastiranih privrednih i dr. objekata. Privreda u Tuzli se nakon agresije suočila sa gubitkom tržišta, zaostajanjem u tehnološkom razvoju, obnavljanjem i modernizacijom kapaciteta, procesom privatizacije, nekonkurentnom prerađivačkom industrijom koja je još uvijek najvažnija privredna djelatnost ovog područja. Prema tome, tuzlanska privreda se suočava sa restrukturiranjem svojih djelatnosti što za posljedicu ima povećanje broja nezaposlenih i male plaće radnika. (Tabela 6.)

24 Organizirana stambena izgradnja 70-tih godina XX vijeka najviše je došla do izražaja na desnoj

obali Jale. Između naselja Brčanska Malta i Solina izgrađeno je stambeno naselje Nova Solina. Zatim je na oko 40 ha zemljišta izgrađeno najveće stambeno područje u Tuzli Sjenjak u kome je izgrađeno preko 6 000 stanova. Krajem sedamdesetih godina proces urbanizacije zahvatio je naselje Slavinovići i Dokanj. Preuzeto iz: Prostorni plan opštine Tuzla, Opštinski zavod za urbanizam, Tuzla, 2005., str. 50

25 Ibid 26 Igić-Munitić, D.: Prisilne urbane promjene u centralnom dijelu Tuzle, 100 godina Fabrike soli

Tuzla, Muzej Istočne Bosne, Fabrika soli Tuzla, Doboj, 1985. godine, str. 250 27 Kadušić, A., Smajić, S.: Devastacija urbanih sadržaja na području Tuzlanskog kantona u

periodu agresije na R BiH 1992-1995. godine, Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta, Svezak geografija, Godina II, Broj 2, Tuzla, 2005. str. 53-59


54

Tabela 6. Zaposlenost, nezaposlenost i prosječna neto plaća u KM u Tuzli 2004. godine

Naselje Broj zaposlenih Broj nezaposlenih Prosječna neto plaća u KM Tuzla 28 745 16 360 548,70

Izvor: Tuzlanski kanton u brojkama 2005., Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.

Radi usporedbe i važnosti podataka navedenih u tabeli 6. naglasit ćemo da je 1990. godine u Tuzli bilo oko 49 000 zaposlenih, a da danas Tuzla ima samo oko 28 000 zaposlenih.28 Na osnovu prezentiranih podataka vidljivo je da se stopa nezaposlenosti u posljednjih desetak godina značajno povećala. Poražavajući je podatak da je krajem 2006. godine u Tuzli registrirano oko 18 801 nezaposlenih stanovnika.29

4. Mogućnosti prevazilaženja osnovnih urbanogeografskih

problema Tuzle

Područje Tuzle, kao i područje cjelokupne Bosne i Hercegovine, suočeno je sa mnogobrojnim ekonomsko-socijalnim problemima koji su prije svega uzrokovani nekonkurentnom privredom u uslovima veoma niske stope privrednog rasta. Zbog nepovoljnih društveno-ekonomskih uvjeta razumljivo je postojanje mnogobrojnih urbanogeografskih i dr. problema sa kojima se suočava Tuzla.

Kada govorimo o načinu i mogućnostima eliminisanja osnovnih urbanogeografskih problema Tuzle potrebno je prije svega da ukažemo na osnovne smjernice urbanog razvoja koje će omogućiti racionalnije korištenje urbanog prostora. Naprimjer, bilo bi neophodno da se kroz instrumente politike uređenja prostora stimulira optimalno korištenje postojećeg građevinskog zemljišta. Potrebno je obnavljati i obogaćivati stambeni fond, a obavezno ga graditi tamo gdje je zemljište već opremljeno komunalnom infrastrukturom. Novu stambenu gradnju provoditi na nedovoljno ili neracionalno izgrađenim dijelovima urbanog područja, vršiti urbanu obnovu, a pri tome očuvati graditeljski identitet historijskog urbanog centra. Prioritet treba dati održavanju i uređenju postojećeg stambenog fonda. Novu stambenu gradnju usmjeravati u nedovoljno ili neracionalno iskorištene urbane sredine.30

Što se tiče problema klizišta i slijeganja terena Tuzle potrebno je uspostaviti stalni monotoring katastra klizišta i slijeganja terena u jedinstven informacioni sistem. Obezbijediti financijska sredstva u budžetu općine za sanaciju najprioritetnijih klizišta. Kod izgradnje infrastrukturnih i dr. objekata potrebno je pridržavati se zakonskih propisa, tehničkih i dr. normi građenja. Zabraniti izgradnju stambenih i dr. građevinskih objekata na područjima koja su evidentirana kao nepovoljna za građenje itd.31

U vezi sa problemima vezanim za zagađenost zraka potrebno je da svi zagađivači na području Tuzle pristupe sanaciji navedenog problema, nastaviti sa praćenjem sadržaja aeropolutanata u zraku, iznaći tehnička rješenja za prečišćavanje zraka prije njihove emisije, uvesti u sistem gradskog grijanja sve ili većinu individualnih stambenih objekata u gradu i prigradskom području.

Sve navedene mjere i aktivnosti potrebno je regulisati kroz donošenje adekvatnih zakona, kroz izradu prostornih i urbanističkih planova, te određenih projekata koji za

28 Klapić, M.: Tuzla kao razvojni centar Sjeveroistočne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, 2002. , str. 184 29 Statistički bilten za Decembar 2006., Služba za zapošljavanje Tuzlanskog kantona, Broj 12, Godina IX, Tuzla, 2007. 30 Prostorni plan za područje Tuzlanskog kantona za period 2005-2025., Službene novine Tuzlanskog kantona, Skupština Tuzlanskog kantona, Godina 13, Tuzla, 2006., Broj-9, str. 997-1000 31 Prostorni plan za područje Tuzlanskog kantona za period 2005-2025., Službene novine Tuzlanskog kantona, Skupština Tuzlanskog kantona, Godina 13, Tuzla, 2006., Broj-9, str. 973


55

cilj imaju eliminisanje ili minimaliziranje postojećih kao i sprječavanje pojave drugih problema koji se odražavaju na urbanogeografski razvoj grada Tuzle.

5. Zaključak

Prirodnogeografske karakteristike kao i djelovanje čovjeka odrazilo se na urbani razvoj Tuzle, odnosno na izgradnju, razvoj i sadržaj njene urbane infrastrukture. Radi se o području na kojem je u međuzavisnosti prirode i društva došlo do mnogobrojnih razvojnih problema koji se negativno odražavaju na morfološku, funkcionalnu i socijalnu urbanu strukturu grada. Među mnogobrojnim problemima koji utiču na urbani razvoj Tuzle treba svakako spomenuti degradiranje urbanog sadržaja uslijed procesa slijeganja i klizanja terena, zatim zagađenost zraka koja se negativno odražava na zdravlje stanovnika Tuzle itd. Pored problema koji se javljaju kao posljedica djelovanja fizičkogeografskih faktora treba pomenuti i urbano-socijalne probleme, među kojima je najvažniji relativno nizak standard stanovništva Tuzle izražen kroz visoke stope nezaposlenosti i veoma male plaće njenog stanovništva. Budući da je Tuzla funkcionalni centar šireg područja, tačnije Tuzlanskog kantona neophodno je pristupiti rješavanju nagomilanih i nimalo bezazlenih problema koji se negativno odražavaju na urbani, a i svaki drugi razvoj ovog gradskog centra.

6. Conclusion

Physical-geographic characteristics same as the human working has been reflected on urban development of Tuzla that is on construction, development and contents of her urban infrastructure. Because of the interdependence of the nature and society it’s mainly word about area on which came to the numerous developmental problems which are negatively reflecting on morphological, functional an social urban structure of Tuzla city. Among numerous problems which are influencing on urban development of Tuzla we should definitely mention degradation of urban contents because of erosion processes, then aero pollution which is reflecting on health of inhabitants in Tuzla. Beside problems which are appearing as a consequence of physical-geographic factors we should mention urban-social problems among which more important are relatively low existential standard of inhabitants in Tuzla expressed through high rates of unemployment and very low salaries of inhabitants. Because the Tuzla is the functional centre of wider area that is Tuzla canton it is necessary to solve numerous and not a bit harmless problems which are negatively reflecting on urban and every other development of this city centre.

7. Literatura i izvori

1. Begić, S.: Stanje kvaliteta zraka na području Tuzle, Zbornik radova, Stručni

skup Zaštita okolice-Tuzla, Ministarstvo za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okolice, Tuzla, 1997.

2. Hadžibegović, I.: Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća, Oslobođenje public, Sarajevo, 1991.

3. Handžić, A.: Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. 4. Igić-Munitić, D.: Prisilne urbane promjene u centralnom dijelu Tuzle, 100

godina Fabrike soli Tuzla, Muzej Istočne Bosne, Fabrika soli Tuzla, Doboj, 1985.

5. Klapić, M.: Tuzla kao razvojni centar Sjeveroistočne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, 2002.


56

6. Kadušić, A., Smajić, S.: Devastacija urbanih sadržaja na području Tuzlanskog kantona u periodu agresije na R BiH 1992-1995. godine, Zbornik radova Prirodno - matematičkog fakulteta, Svezak geografija, Godina II, Broj 2, Tuzla, 2005.

7. Kulenović, S.: Etnologija sjeveroistočne Bosne, Muzej istočne Bosne, Tuzla, 1995.

8. Kušar, S., Vintar Mally, K.: Ljubljanska urbana regija-problemska regija?, Dela 22, Oddelek za geografijo Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani, Ljubljana, 2004.

9. Mandžić, E.: Slijeganje terena grada Tuzle, Geografski radovi, Broj 1, Tuzla 2005.

10. Ruppert, K., Schaffer, F., Maier, J., Paesler, R.: Socijalna geografija, Školska knjiga, Zagreb, 1981.

11. Smajić, S.: Klimatske karakteristike Tuzle, Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta, Svezak Geografija, Godina II, Broj 2, Tuzla, 2005.

12. Vresk, M.: Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, 2002. 13. Agencija za statistiku, Sarajevo, 2005. 14. Ministarstvo za prostorno uređenje i zaštitu okolice Tuzlanskog kantona, 2004. 15. Prostorni plan za područje Tuzlanskog kantona za period 2005-2025., Službene

novine Tuzlanskog kantona, Skupština Tuzlanskog kantona, Godina 13, Tuzla, 2006.

16. Prostorni plan opštine Tuzla, Opštinski zavod za urbanizam, Tuzla, 2005. 17. Sedamdeset godina vodovoda u Tuzli, Regionalno poduzeće "Kompred",

OOUR "Vodovod", Tuzla, 1980. 18. Služba za komunalne poslove Općine Tuzla, 2004. 19. Statistički bilten za Decembar 2006., Služba za zapošljavanje Tuzlanskog

kantona, Broj 12, Godina IX, Tuzla, 2007. 20. Strategija obnove i razvoja Tuzlansko - podrinjskog kantona, Ekonomski

institut Tuzla, 1999. 21. Studija obezbjeđenja nedostajućih količina pitke vode za grad Živinice sa

prigradskim naseljima, Hidroinžinjering doo Tuzla, Tuzla, 2004., str. 4 22. Kanton Tuzla u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2000. 23. Tuzlanski kanton u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005. 24. www.fzs.ba 25. www.tuzla.ba


OSVRT NA TERITORIJALNI I POPULACIONI RAZVOJ GRADA GRAČANICE

REVIEW OF THE TERRITORIAL AND POPULATION DEVELOPMENT OF

THE CITY OF GRAČANICA

Dr. Salih Kulenović, vanredni profesor, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli, Mr. Damir Džafić, prof. geografije, OŠ “Sjenjak” Tuzla

Sažetak

Područje današnje gračaničke općine je kontinuirano naseljeno od neolita. U 16. stoljeću je, na ovom području, formirano gradsko naselje (kasaba) Gračanica, koja je do kraja 19. stoljeća poprimila urbane karakteristike orijentalno-islamskog grada, a nakon toga, tokom austrougarske uprave, i određene karakteristike srednjoevropskih gradova. U socijalističkom periodu, razvoj grada je pospješen formiranjem industrijske zone u južnom dijelu gradske teritorije. Od formiranja kasabe, pa do danas, uska dolina Sokoluše je odlučujuće uticala na smjer širenja, pa je gradsko područje izduženo u pravcu sjever-jug.

Ključne riječi: grad, urbani sadržaji, teritorijalni razvoj, stanovništvo

Summary

The area of today’s municipality of Gračanica has been inhabited since the Neolithic period. A provincial settlement (“kasaba”) by the name of Gračanica was formed in this area in 16th century. By the end of 19th century it took on the urban features of an oriental-Islamic town. Later, during the Austro-Hungarian rule, it also took on certain features of a Central European town. In the socialist period, the town development was improved by the establishment of the industrial zone in the southern part of the town territory. Ever since the establishment of the provincial settlement (“kasaba”), the valley of the river Sokoluša was the main factor in determining the direction of the development, therefore, the town area extends in the north-south direction.

Key words: city, urban area content, territorial development, population

Uvod

Grad Gračanica predstavlja administrativni, upravni, školski, zdravstveni, sudski i kulturni centar, te je jedino gradsko naselje u istoimenoj općini koja se nalazi u sjeveroistočnoj Bosni, odnosno u Tuzlanskom kantonu. Grad je smješten u dolini rijeke Sokoluše, desne pritoke rijeke Spreče. Iako je šire gradsko područje naseljeno još od prethistorije, naselje sa ovim imenom se prvi puta spominje u turskim izvorima, odnosno 1528. godine. Od tada pa do danas Gračanica je prošla kroz nekoliko faza razvoja, o čemu svjedoče i brojni urbani sadržaji koji su izgrađeni u različitim periodima.

S. Kulenović, D. Džafić

58

Period osmanske uprave

U stručnoj i naučnoj literaturi je evidentirano da je na prostoru današnjeg grada Gračanice još u kasnom srednjem vijeku postojalo naselje u kome se kopala željezna ruda i topilo željezo.1 To naselje se nalazilo na prostoru današnje mahale Drafnići.2

Prostor današnjeg grada Gračanice Osmanlije su konačno osvojili zauzimanjem Srebreničke banovine 1519. ili 1520. godine. Osvojene srednjovjekovne župe, među kojima i Soko, Osmanlije su preimenovali u nahije i priključili Zvorničkom sandžaku.3 “S dolaskom Osmanlija, u značajno izmijenjenim okolnostima političko-ekonomske i kulturno civilizacijske strukture dolazi do veoma ubrzanog i sveobuhvatnog osnivanja novih i razvoja zatečenih urbanih centara.”4

Selo Gračanica, ušlo je u sastav nahije Soko. Već iz prvog popisa Zvorničkog sandžaka iz 1533. godine vidimo da je od ukupno 156 kuća, koliko je Gračanica tada imala, njih 78, odnosno 50 %, bilo prihvatilo islam, što je rijedak slučaj da jedno naselje u tako kratkom periodu (od oko 13 godina) prihvati islam u tako visokom procentu.5

U periodu između 1533. i 1548. godine u jednom dijelu sela Gračanica niklo je novo naselje koje je, prije 1548. godine, dobilo status kasabe.6 Sticanje naziva kasaba predstavljalo je krupan događaj u razvitku jednog naselja. Priznavanje takvog statusa potvrđivano je posebnim upravnopravnim aktom, a time se mijenjao pravni položaj muslimanskog gradskog stanovništva.7

Da bi jedno naselje dobilo status kasabe, ono je moralo imati ne samo svoje granice i teritoriju, nego bar jednu džamiju, mekteb,8 eventualno hamam,9 imaret,10 tekiju,11 han12 ili karavan-saraj,13 niz dućana14 (čaršiju15) i druge ustanove koje mu daju

1 A. Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost Sarajevo, 1975, str. 157. 2 E. Tihić, O. Hamzić, Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Grafopak, Gračanica 1988, str.

24. 3 J. Mulić, O razvoju gradskog naselja Gračanica u XV i XVI vijeku, Gračanički glasnik, br. 12,

Gračanica novembar 2001, str. 23. 4 S. Bakaršić, Specifičnost urbanog fenomena Bosne i Hercegovine, Geographica Slovenica 10,

Inštitut za geografijo Universe v Ljubljani 1980, str. 80. 5 J. Mulić, Ibid., str. 24. 6 Kasaba (ar.) – varoš, manji provincijski grad (A. Škaljić, Ibid., str. 398.). 7 N. Mastilo, Kasaba kao vrsta naselja, Geografski pregled, br. III, Sarajevo 1959, str. 103. 8 Mekteb (ar.) – muslimanska osnovna vjerska škola (A. Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom

jeziku, Svjetlost, Sarajevo 1985, str. 455.). 9 Hamam (ar.) – javno kupatilo u muslimanskim zemljama (A. Škaljić, Ibid., str. 307.). 10 Imaret (ar.) – javna dobrotvorna kuhinja u kojoj su siromasi, putnici, učenici medresa i

određeni vakufski službenici besplatno dobijali hranu: „imaretsku čorbu“, „imaretski pilav“, „imaretski hljeb“ itd. (A. Škaljić, Ibid., str. 346).

11 Tekija (ar.) – derviška zgrada u kojoj se obavljaju derviški obredi. Svaka tekija ima svoga starješinu, šeha (A. Škaljić, Ibid., str. 607.).

12 Han (pers.) – zgrada (kuća) koja služi za svratište i prenoćište putnika. Hanovi se nalaze u gradovima i na drumovima. Veći hanovi su građeni tako da je u sredini zgrade prostrano nenatkriveno dvorište, gdje se vrši istovar trgovačke robe. Prizemne prostorije takvih hanova sastoje se od kamenih magaza sa gvozdenim vratima osiguranim od požara (A. Škaljić, Ibid., str. 309.).

13 Veliko svratište na drumovima i u naseljima za smještaj putnika, karavana i robe. U njima se često vršila i razmjena dobara (E. Čelebi, Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo-Publishing, Sarajevo 1996, str. 635.).

14 Dućan (ar.) – trgovačka radnja (A. Škaljić, Ibid., str. 225.). 15 Čaršija (pers.) – trgovačka četvrt grada; tržište, trg (A. Škaljić, Ibid., str. 165.).

Osvrt na teritorijalni i populacioni razvoj grada Gračanice

59

obilježje muslimanskog gradskog naselja. Kasabe su obično bile administrativni centri kadiluka16 ili bar nahije.17

Istovremeno sa postojanjem kasabe Gračanica, sve do 1604. godine, postojalo je i selo Gračanica koje je predstavljalo periferiju kasabe. Godine 1548. kasabu Gračanica su činile tri mahale18 (Murada sina Ismaila, Ejnehana sina Junuza i Ejnehana sina Ismaila) sa ukupno 106 kuća, od čega 97 muslimanskih.19 Ako se ovome doda i onaj dio koji je zadržao status sela, a koji je iste godine imao 166 kuća, od čega 63 kršćanske, a ostalo muslimanska rajinska domaćinstva,20 dolazimo do zaključka da je na prostoru današnjeg grada Gračanice 1548. godine postojalo naselje koje je imalo 272 kuće, od čega je njih 200 bilo muslimanskih.

Početkom 1572. godine osnovan je kadiluk Gračanica, sa sjedištem u istoimenoj kasabi. Time je kasaba Gračanica dobila na značaju, jer je osim upravno-administrativnog postala i značajan sudsko-

-administrativni centar.21 Do 1604. godine broj kuća u kasabi porastao je na 422, raspoređenih u osam mahala i to: Časne džamije (66 kuća), Hasana hodže (35 k), Osmana taščije (93 k), Behrama ćurčije (40 k), Mesdžida hadži Osmana (37 k), Jahje nazira (32 k), Turhana sarača (66 k) i Mesdžida Pir-Alije (53 k). Od ukupnog broja kuća, njih 385 bile su muslimanske.22 Na periferiji kasabe postojala je i deveta mahala sa 111 kuća mješovitog stanovništva, koje je bilo izvan gradskih privilegija (raja).23 Prema tome, na području današnjeg grada Gračanice se, do 1604. godine, razvilo naselje koje je ukupno imalo 533 kuće na osnovu čega “može se tvrditi da je Gračanica početkom XVII stoljeća imala preko 3500 stanovnika, što samo po sebi govori o njenom izuzetno brzom urbanom ali i privrednom napredovanju u tom periodu.”24

Ipak, potrebno je naglasiti da je urbanizacija Bosne i Hercegovine, a samim time i Gračanice, u tursko doba posljedica kompleksnog djelovanja brojnih faktora. Što je posebno važno “ona se ovdje ne pojavljuje toliko kao posljedica onog osnovnog faktora – razvijenijih proizvodnih snaga zemlje, jer u općoj ekonomskoj strukturi za turskog vremena nije došlo do bitnih promjena, koliko kao posljedica pojava koje proizilaze iz političke i društvene strukture Turske Carevine, odnosno iz orijentalne kulture ili, tačnije, kulture islama”.25

Period do početka 17. stoljeća, a posebno druga polovina 16. stoljeća, ujedno predstavlja period najbržeg razvoja grada Gračanice za vrijeme osmanske uprave. U tom periodu naselje se počinje postepeno premještati u dolinu rijeke Sokoluše.26 Brzi razvoj u navedenom periodu Gračanica je doživjela, prije svega, zahvaljujući razvoju zanatstva. Još 1548. godine, u tri mahale koje su se nalazile u kasabi, od 97

16 Kadiluk (ar-tur.) – nadležno područje jednog kadije (šerijatskog sudije), srez. Turska carevina

se dijelila na vilajete, vilajeti na sandžake, sandžaci na kadiluke, kadiluci na nahije, nahije na sela i gradove, a gradovi na mahale (A. Škaljić, Ibid., str. 379.).

17 Nahija (ar.) – župa, upravna jedinica manja od kadiluka (A. Škaljić, Ibid., str. 483.). 18 Mahala (ar.) – dio grada ili sela, gradska četvrt, zaselak (A. Škaljić, Ibid., str. 439.). 19 J. Mulić, Ibid., str. 25. 20 A. Handžić, Urbani razvoj Gračanice u XVI i XVII vijeku, Gračanički glasnik, br. 12,

Gračanica novembar 2001, str. 31. 21 J. Mulić, Ibid., str. 27. 22 J. Mulić, Ibid., str. 26. 23 O. Hamzić, Gospodarske prilike u Gračanici za vrijeme Turske sa posebnim osvrtom na

trgovinu i urbani razvoj, Gračanički glasnik, br. 2, Gračanica novembar 1996, str.18. 24 Ibidem. 25 S. Bakaršić, Još jednom o procesu urbanizacije za tursko doba u Bosni i Hercegovini,

Geografski pregled XIV-XV, Sarajevo 1973, str. 218. 26 E. Tihić, O. Hamzić, Ibid., str. 36.


60

muslimanskih nosilaca domaćinstava, njih 78 ili 80,4 % bavilo se zanatstvom. Svih 9 nosilaca domaćinstava u skupini nemuslimana takođe se bavilo ovom djelatnošću. Najzastupljeniji zanati bili su: papučari (20), krojači (17), kovači (11), kožari (9), graditelji (7), sarači27 (4) itd.28

Druga polovica 17. i početak 18. stoljeća predstavljaju period stagnacije i propadanja gračaničke kasabe. Tome su doprinijeli austrijsko-osmanski ratovi, a posebno prodor Eugena Savojskog dolinom rijeke Bosne 1697. godine, kojom prilikom je kasaba Gračanica potpuno opustošena i spaljena. Broj stanovnika u ovom periodu znatno se smanjio, pojedine mahale gotovo su nestale, a zanatstvo i trgovina bili su upropašteni. Tako je, u periodu između 1718. i 1739. godine Gračanica imala svega 120 muslimanskih kuća.29

Nakon austrijskog pustošenja gračanička kasaba postepeno počinje da dobija novi izgled koji je umnogome zadržala do danas. Glavne urbane sadržaje, građene kamenom, u gračaničkoj čaršiji je podigao Ahmed-paša Budimlija, poslije 1700. godine. U njegovo vrijeme izgrađena je Čaršijska džamija (Ahmed-pašina), sahat-kula i hamam.

Između 1763. i 1776. godine Hadži Halil-efendija Gračanlija je u čaršiji, preko puta Ahmed-pašine džamije, izgradio medresu, zatim džamiju u Pervane mahali i uz nju biblioteku. Osim toga, do kraja 18. stoljeća, u čaršiji su ponovo izgrađene brojne zanatske i trgovačke radnje koje su određivale glavne funkcije čaršije, zatim hanovi, vodovod, česme i drugi javni objekti.30

Sredinom 18. stoljeća Gračanica je i dalje imala osam mahala, i to: Čiriš, Potok, Mejdan, Olovi, Mahala Derviš-hodžine džamije, Trepanići (Pervane), Gojsalići i Drafnići. Do kraja stoljeća, pored ovih, razvile su se i Ciganska mahala i Varoš u kojoj je živjelo kršćansko stanovništvo.31

Tokom 19. stoljeća Gračanica se širi prema jugu, gdje nastaju nove mahale: Paša-zade (današnja Riječka), Hadži-Džafer (Lipa) i Hidajet (Donja mahala), dok se neposredno uz čaršiju razvijaju mahale Mejdanić i Stubo32 (vidi Plan grada Gračanice). Urbani, a i kulturni razvoj Gračanice u ovom periodu umnogome je vezan za gradačačke kapetane, velike vakife33 - Gradaščeviće. Osman-kapetan, otac Husein-kapetana Gradaščevića, je oko 1800. godine u Gračanici, na ruševinama stare medrese sagradio novu,34 zatim jedan han, mlin, stupu, nekoliko dućana i sve to uvakufio, kao i više parcela zemljišta u Kršćanskoj i Ciganskoj mahali.35 Murat-beg Gradaščević, sin Osmanov, je u dvorištu Ahmed-pašine džamije, prije 1810. godine, sagradio medresu u čijem je prizemlju bilo osam dućana, a na spratu učionice i prostorije za đake. Pored toga, on je izgradio vodovod u čaršiji, sagradio česmu i sve to uvakufio sa još 13 parcela zemlje u Kršćanskoj mahali.36 27 Sarač (ar.) – zanatlija koji pravi i prodaje razne predmete od kože, kao što su: konjska oprema

(uzde, sedle, bisage kubure, bensilasi, kehare, šarpelji, pletene kandžije, razno remenje itd. (A. Škaljić, Ibid., str. 549.).

28 J. Mulić, Ibid., str. 29-30. 29 O. Hamzić, Ibid., str. 19. 30 E. Tihić, O. Hamzić, Ibid., str. 37. 31 O. Hamzić, Ibid., str. 21. 32 Ibid., str. 21-22. 33 Vakif (ar.) – zavještač, osnivač vakufa, zadužbine (A. Škaljić, Ibid., str. 637.). 34 Pretpostavlja se da je Osman-kapetanova medresa bila slična današnjoj zgradi medrese, koja je

podignuta na istom mjestu 1889. godine. (E. Tihić, O. Hamzić, Ibid., str. 38.) 35 E. Šaković, Značaj vakufa u razvoju gračaničke čaršije, Gračanički glasnik, br. 17, Gračanica

maj 2004, str. 74. 36 M. Handžić, O vakufima u Gračanici: dvije vakufname Gradaščevića, Gračanički glasnik, br.

2, Gračanica novembar 1996, str. 29.


61

Pored izgradnje i teritorijalnog širenja grada Gračanice koje se odvijalo tokom 19. stoljeća, u ovom periodu dolazi i do masovnijeg doseljavanja muslimanskog stanovništva, a nakon njegovog progona iz Srbije. Najviše imigranata bilo je iz Užica, odakle se u Gračanicu doselilo 13 domova sa 24 muška člana čija je prosječna starost iznosila 39 godina.37 Iz Srbije su u ovom periodu imigrirale porodice: Malagići, Karasoftići, Prcići, Harčinovići, Kuburići, Arnauti, Škiljići, Hadžići, Ševkići, Prohići, Begići, Taletovići, Salihbašići, Sumani, Salkići, Žilići itd.38

Gračanička čaršija se do kraja turske vladavine znatno proširila u pravcu juga. U njoj se nalazio veliki broj javnih objekata kao što su: džamije, medrese, hanovi, sahat-kula i dr., zatim privrednih objekata (dućani i zanatske radnje), kao i određeni broj privatnih i vakufskih zgrada za stanovanje.39

Na padinama okolnih brežuljaka razvile su se mahale, kojih je pred austrougarsku okupaciju bilo 14.40 One su najmanje jednim sokakom bile povezane sa čaršijom, kao i sa susjednim mahalama. Duž sokaka bile su izgrađene kuće, a iza njih su se nalazili vrtovi, bašte i voćnjaci. U središtu mahala bili su njihovi osnovni sadržaji: džamija sa haremom, mekteb i česma.41 Ovakvom organizacijom postizao se dvostruki učinak: tišina u stambenim četvrtima i istovremeno manje gužve u čaršiji.42

Krajem turske vladavine u Gračanici se nalazilo 13 džamija, 15 mekteba i dvije medrese.43

Period austrougarske uprave

Austrougarsku okupaciju Gračanica je dočekala kao kasaba sa čaršijom i 14 mahala, u kojima je 1879. godine živjelo 3012 stanovnika. Do posljednjeg austrougarskog popisa (1910. godine) broj stanovnika je porastao na 4230 (grafikon 1). Grafikon 1. Kretanje broja stanovnika grada Gračanice u vrijeme austrougarske uprave

30123350

3862

4230

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

4000

4500

1879 1885 1895 1910 Izvor: Zvanični popisni podaci 37 Š. Hodžić, Migracije muslimanskog stanovništva iz Srbije u sjeveroistočnu Bosnu između 1788.

i 1862. godine, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. II, Tuzla 1958, str. 131-132.

38 S. Kulenović, Gračanica i okolina, antropogeografske i etnološke odlike, Grin, Gračanica 1994, str. 167.

39 O. Hamzić, Ibid., str. 22. 40 E. Tihić, O. Hamzić, Ibid., str. 50. 41 E. Šaković, R. Djedović, Mahala Čiriš-razvoj i prošlost, Gračanički glasnik, br. 15, Gračanica

maj 2003, str. 32-55. 42 A. Benac, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Narodna prosvjeta, Sarajevo 1955, str. 146. 43 O. Hamzić, Gračaničke džamije-historija i predanje, Gračanički glasnik, br. 5, Gračanica maj

1998, str. 29.


62

U skladu sa konfesionalnim sastavom stanovništva, u gradu je početkom 20. stoljeća bilo 11 džamija, pravoslavna crkva, katolička crkva i jevrejska havra.44

Uporedo sa populacionim, došlo je i do teritorijalnog razvoja Gračanice, s tim što su vanjske granice grada uglavnom ostale nepromijenjene u odnosu na one s kraja turske vladavine. Izgradnja se odvijela unutar postojećih granica, popunjavanjem praznih, urbano neizgrađenih prostora.

Najznačajnije promjene u urbanom razvoju Gračanice desile su se nakon 1895. godine. Naime, 2. avgusta te godine Gračanicu je zahvatio požar u kome je izgorio stari dio čaršije, kao i najveći broj zanatskih i trgovačkih radnji, većinom građenih od drveta i ćerpiča,45 sa krovom od šindre.46 Kako su te zgrade, kao i uski sokaci otežavali moderniji razvoj grada, kotarske vlasti su, poslije požara, naredile da se sve preostale drvene zgrade u čaršiji poruše i da se umjesto njih sagrade zidane.47

Tako se nakon požara grad počinje razvijati planski, sa širokim ulicama i zidanim zgradama. Prostor na kojem se prije požara nalazila stara čaršija pretvoren je u gradsku pijacu (današnji park u centru grada), koja se tu nalazila sve do 1951. godine.48

Pošto se rijeka Sokoluša često izlijevala iz svoga korita, krajem 19. stoljeća počinju radovi na regulaciji njenog toka, izgradnjom zidova od kamena uz obje njene obale. Prvo je na desnoj obali, između čaršije i mahale Čiriš, 1895. godine podignut nasip na kojem je izgrađena željeznička stanica sa tri kolosjeka i stanična zgrada (na mjestu današnje autobuske stanice), iza kojih je izgrađena i nova ulica. Duž lijeve obale Sokoluše, takođe je izgrađena jedna nova ulica (današnji Kej Fridriha Foglara), sa ogradom od kamenih kula i kamenim stepenicama kojima se sa ulice silazilo u riječno korito. Izgradnjom ovih ulica, uz već postojeće, grad je dobio četiri paralelne ulice duž centra, koje su se prema sjeveru nastavljale na novoizgrađene puteve prema Malešićima i Srnicama, čime je obezbijeđen znatno funkcionalniji raspored saobraćajnica u gradu.49

Gračanička čaršija se, krajem 19. stoljeća, prostirala duž lijeve obale Sokoluše, u dužini od oko 400 metara, od jevrejske havre50 na jugu (na mjestu današnjeg zanatsko-poslovnog centra na skveru) pa do Ahmed-pašine džamije na sjeveru.51 Bila je, dakle, omeđena mahalama: Čiriš, Mejdan, Potok i Stubo, te Musalom52 sa sjeverne strane.

Od značajnijih objekata koji su u Gračanici izgrađeni tokom austrougarske uprave izdvojit ćemo: zgradu konaka (današnja zgrada općinske uprave), zgradu medrese (Osman-kapetanova), jevrejsku sinagogu, prvu osnovnu školu, apoteku, hotel na stanici itd. Sve one su kombinacija raznih stilova.

44 Ibid., str. 58. 45 Ćerpič (tur.) - nepečena, na suncu sušena cigla (A. Škaljić, Ibid., str.190.). 46 Šindra (tur.) - cijepane jelove ili hrastove daske kojima se kuće pokrivaju. S jedne strane su po

dužini ižlijebljene, a s druge istanjene (A. Škaljić, Ibid., str.589.). 47 O. Hamzić, Gospodarske prilike u Gračanici za vrijeme austrougarske uprave 1878-1918.

godine, sa posebnim osvrtom na trgovinu, Gračanički glasnik, br. 1, Gračanica maj 1996, str. 50.

48 Ibidem. 49 E. Tihić, O. Hamzić, Ibid., str. 58. 50 Havra (jevr.) – jevrejska bogomolja, sinagoga (A. Škaljić, Ibid., str. 323.). 51 O. Hamzić, Gospodarske prilike u Gračanici za vrijeme austrougarske uprave 1878-1918.

godine, sa posebnim osvrtom na trgovinu, Ibid., str. 50. 52 Musala (ar.) - mjesto, livada, bašča ili kakav drugi prevelik prostor na kome muslimani cijelog

grada, varoši, grupno, pod otvorenim nebom klanjaju bajram-namaz (A. Škaljić, Ibid., str.476.).


63

Period između dva svjetska rata

Između dva svjetska rata, a posebno u prvih deset godina Kraljevine, Gračanica se u urbanom pogledu nije razvijala kao u prethodnom austrougarskom periodu.53 Broj stanovnika je 1921. godine bio manji nego u vrijeme zadnjeg austrougarskog popisa, a iznosio je 4058 stanovnika. Do 1931. godine taj broj je porastao na 4681.

Najveći problemi grada bili su vezani za posljedice izlijevanja rijeke Sokoluše i potoka Japage iz njihovih korita. U gradu nije bilo asfaltiranih ulica, pa su one često bile pune blata. Grad je bio osvijetljen fenjerima sve do 1930. godine, kada je instalirana mala električna centrala na naftu, snage 25 KW, koja je napajala strujom 100-150 domaćinstava, te obezbjeđivala uličnu rasvjetu.

Na ulazima u grad sa sjevera i juga bile su izgrađene malte54 na kojima se naplaćivala maltarina za unošenje u grad svih roba predviđenih za prodaju. Zgrada sjeverne malte nalazila se u današnjoj mahali Malta, s desne strane puta Gračanica-Bukva, a zgrada južne malte na uglu današnje ulice Patriotske lige i ulice Lipa. U gradu su se nalazili najvažniji administrativni, školski, zdravstveni i kulturno-sportski objekti gračaničkog sreza. Sjedište sreza bilo je u današnjoj zgradi općinske uprave, uz koju je bio dograđen sreski zatvor. U neposrednoj blizini (na prostoru današnjeg srednjoškolskog centra i ispred njega) nalazili su se i Vatrogasni dom i stočna pijaca, u narodu poznatija kao “sajam”.55

Neposredno pred Drugi svjetski rat, u gradu se nalazilo 11 vjerskih objekata i to: 8 džamija, pravoslavna crkva, katolička crkva i jevrejska sinagoga koja nije bila u funkciji.56

Socijalistički period

Nakon završetka Drugog svjetskog rata uspostavljen je novi, socijalistički sistem sa dominantnom ulogom državnih organa i centralističkim planiranjem u privredi.57 I pored sveopće bijede i siromaštva, već pedesetih godina dolazi do postepene izgradnje stambenih i poslovnih objekata, kao što su stambene zgrade za potrebe državnih službenika i prosvjete (iza zgrade općinske uprave), izgradnja hotela “Park” (1959. godine)58 i dr.

Iako će stambeno-poslovna izgradnja biti intenzivnija od 60-ih godina prošlog vijeka, najznačajnije promjene u urbanom razvoju Gračanice nakon Drugog svjetskog rata počele su se dešavati krajem

60-ih i početkom 70-ih godina, a vezane su za formiranje industrijske zone grada, u kojoj će se vremenom smjestiti najznačajnija industrijska preduzeća gračaničke općine. Industrijska zona Gračanice smještena je u krajnjem južnom dijelu gradske teritorije, pored magistralnog puta Tuzla-Doboj (vidi prilog 1).

53 O. Hamzić, Gospodarske prilike u Gračanici između dva svjetska rata, sa posebnim osvrtom na

trgovinu, Gračanički glasnik, br. 3, Gračanica maj 1997, str. 37. 54 Malta (njem.) - carina, carinarnica, na ulazu glavnih cesta u gradu; maltarina- pristojba koju su

feudalni gospodari, gradovi, samostani i sl. ubirali prilikom stupanja na njihovo zemljište i prelaska njihovih cesta i voda (B. Klajić, Veliki rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb 1966, str. 766.

55 E. Tihić, O. Hamzić, Ibid., str. 83-84. 56 Ibidem. 57 O. Hamzić, Trgovina u Gračanici poslije Drugog svjetskog rata, s posebnim osvrtom na razvoj

Trgovačkog preduzeća „Bosna“, Gračanički glasnik, br. 8, Gračanica novembar 1999, str. 48. 58 O. Hamzić, O razvoju ugostiteljske djelatnosti u Gračanici, Gračanički glasnik, br. 8,

Gračanica novembar 1999, str. 65.


64

Uporedo sa formiranjem industrijske zone dolazi do urbanizacije okolice, razvojem postojećih, kao i formiranjem novih mahala (Luke, Hajderovac i dr.). Ovaj proces, koji se u geografskoj literaturi obično naziva suburbanizacijom,59 odvijao se u pravcu juga, na šta umnogome utiču prirodni uslovi, u prvom redu uska dolina Sokoluše, izdužena u smjeru sjever-jug.60 U vezi sa teritorijalnim širenjem, došlo je i do naglog populacionog razvoja. Broj stanovnika je, u periodu 1948-1991. godine, porastao sa 5681 na 12712 stanovnika (grafikon 2).

Grafikon 2. Kretanje broja stanovnika Gračanice u periodu 1948-1991. godine

56816102

7656

9477

1210312712

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

14000

1948 1953 1961 1971 1981 1991 Izvor: Zvanični popisni podaci

Industrija je uticala i na funkcionalni preobražaj grada Gračanice. Tako je M.

Mišković, već 70-ih godina 20. stoljeća utvrdio da je Gračanica iz zanatsko-trgovačkog središta prerasla u grad u kojem većina aktivnog stanovništva radi u industriji i uslužnim-materijalnim djelatnostima. U BiH je bilo 28 gradova sa ovakvim funkcionalnim obilježjima.61 Upravo se za gradove kojima “glavne impulse urbanom razvoju daje razvoj prvenstveno sekundarnih djelatnosti, a posebno industrije” kaže da se nalaze u sekundarnom ili industrijskom stadiju urbanizacije.62 Najznačajniji urbani sadržaji takvih gradova su tvornice, koje postaju simboli industrijskog grada.63

Od velikog broja objekata izgrađenih u socijalističkom periodu možemo izdvojiti nekoliko značajnijih, kao što su: Srednjoškolski centar, Prva osnovna škola, Dom kulture, zgrada pošte, zgrada suda, Motel “Gračanica”, Robna kuća “Gračanka”, zgrada Zanatsko-poslovnog centra “Evropa” itd. Osim toga, izgrađena je većina objekata za

59 Vidi o tome: M. Vresk, Suburbanizacija Zagreba, Hrvatski geografski glasnik, Zagreb 1997,

str. 49. 60 Na sličan način K. Papić konstatuje o uticaju doline rijeke Lašve na teritorijalni razvoj

Travnika (K. Papić, Položaj i teritorijalni razvoj Travnika, Geografski pregled, br. IV, Sarajevo 1960, str. 87.

61 Takvi su, između ostalih: Bosanska Dubica, Bugojno, Donji Vakuf, Živinice itd. (M. Mišković, Funkcije gradskih naselja i gradova u SR Bosni i Hercegovini, Geografski pregled, br. XXII, Sarajevo 1978, str. 84.)

62 M. Vresk, Osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb 1990, str. 18. 63 M. Vresk, Razvoj urbanih sistema u svijetu, Školska knjiga, Zagreb 1984, str. 88.


65

kolektivno stanovanje, novi vodovod, asfaltirane ulice, moderno je popločana glavna gradska ulica (Ahmed-paše Budimlije) i pretvorena u šetalište i dr.64

Period od 1992. godine do danas

Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine Gračanica je doživjela totalni urbicid. Ukupne štete prouzrokovane ratnim djejstvima na području Općine procijenjene su na oko 50 miliona KM.65 Velika oštećenja na području grada pretrpjeli su kako stambeni, tako i poslovni objekti, a oštećenja pojedinih objekata, kojima su nanesene ogromne štete, iznose i do 2 miliona KM.66

Po okončanju rata dolazi do obnove oštećenih kao i izgradnje novih objekata. Međutim, država više ne gradi veće stambene, javne i privredne objekte, već se privatnom inicijativom gradi puno manjih poslovnih i stambenih objekata, kao što su privatne industrijske hale, benzinske pumpe, sportska dvorana, dječije naselje (“SOS Kinderdorf”), “Gradski pasaž” itd.

Što se tiče samog izgleda i starosti postojećih zgrada, tradicionalna bosanska gradska kuća – spratna čardaklija je ustupila mjesto običnoj zidanoj kući sa četvorovodnim krovom iz 60-ih i 70-ih, te kući dvovodnog krova iz 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća, koje danas dominiraju na području grada Gračanice. U Gračanici danas živi oko 17000 stanovnika. Od nekadašnjih 13, u gradu se danas nalazi 5 džamija, te pravoslavna i katolička crkva.67

Kao što u evropskim gradovima “život grada najjače pulzira u njegovu središtu, koji izgradnjom i ambijentom ostavlja najjači dojam”,68 takav slučaj je upravo i sa Gračanicom. Centar grada Gračanice zahvata prostor od srednoškolskog centra, zgrade općinske uprave i katoličke crkve na sjeveru do Šarene džamije i Zanatsko-poslovnog centra “Evropa” na jugu, dok je sa istoka i zapada omeđen ulicama 22. divizije i Mehmeda vehbi ef. Šemsekadića.

Osnovne karakteristike gradske jezgre Gračanice su: najveća koncentracija ureda i specijaliziranih prodavnica; najveća vrijednost i iskorištenost zemljišta; u njemu se nalaze najznačajniji historijski, vjerski, školski, kulturni, sudski i dr. objekti; u njemu se najviše sastaju ljudi, oživljavajući ga i stvarajući posebnu atmosferu; dolazi do povećanja gabarita, spratnosti zgrada, pretvaranja stambenih prostora u poslovne itd.

64 D. Džafić, Urbano-geografski razvoj grada Gračanice (urbani, demografski i funkcionalno-

prostorni aspekti), diplomski rad odbranjen na Filozofskom fakultetu u Tuzli, marta 2001. godine, str. 14.

65 Statistika općine Gračanica. 66 Tako npr. ukupna ratna šteta nanesena DD „Park“, ne računajući objekte koji su ostali u RS-u,

iznosi više od 2,5 miliona KM, a od toga 2 miliona KM otpada na štetu nanesenu Motelu „Gračanica“. (O tome vidi: O. Hamzić, O razvoju ugostiteljske djelatnosti u Gračanici, Ibid., str. 70.). Slična razaranja pretrpjela je i Robna kuća „Gračanka“ koja se nalazila u centru grada, a na čijoj se lokaciji danas nalazi parkiralište. (Vidi o tome: R. Djedović, Robna kuća-urbanističko-arhitektonski historijat Robne kuće „Gračanka“ u gračaničkoj čaršiji, Gračanički glasnik, br.18, Gračanica novembar 2004, str. 41-48.).

67 Lična karta općine Gračanica za 2005. godinu. 68 M. Maretić, Gradski centri, Školska knjiga, Zagreb 1996, str.14.


66

Sl. 1. Pogled na Gračanicu, detalj

Zaključak

Gračanica je jedno od rijetkih naselja Tuzlanskog kantona, gdje se već na osnovu izgleda i starosti postojećih urbanih sadržaja jasno mogu izdiferencirati osnovne faze razvoja kroz koje je ovaj grad prošao. Naselje Gračanica, koje se prvi puta pominje 1528. godine, prvobitno se nalazilo u sjeveroistočnom dijelu današnje gradske teritorije, tj. na prostoru današnje mahale Drafnići. Već do sredine 16. stoljeća to naselje se teritorijalno i populaciono razvilo, a veliki broj njegovog stanovništva je prihvatio islam, pa je jedan njegov dio stekao status grada. U narednih pedesetak godina je broj mahala koje su činile grad porastao sa tri na osam, a broj kuća u njima sa 106 na 422. Tako brzi razvoj doveo je do postepenog izmiještanja naselja, koje je zahvatilo dolinu Sokoluše. I pored privremenog zastoja u razvoju Gračanice koji se desio u drugoj polovini 17. stoljeća, već u 18. stoljeću Gračanica se ponovo oporavlja, a najveće zasluge za to pripadaju Ahmed-paši Budimliji, utemeljitelju gračaničke čaršije. Tokom 19. stoljeća teritorijalni razvoj grada odvijao se u pravcu juga, dolazi do formiranja novih mahala, izgradnje značajnih urbanih sadržaja, porasta broja stanovnika itd. Ovaj proces se nastavio i kroz 20. stoljeće, posebno u socijalističkom periodu, kada je došlo do formiranja industrijske zone grada u krajnjem južnom dijelu gradske teritorije, izgradnje većine zgrada za kolektivno stanovanje, asfaltiranja ulica, izgradnje velikog broja urbanih sadržaja od općeg društvenog interesa (škole, zgrada pošte, Dom kulture itd.). Agresija na BiH, koja je koincidirala sa periodom u kome je Gračanica doživljavala najbrži razvoj, nakratko ga je zaustavila. Međutim, odmah po okončanju agresije, dolazi do obnove oštećenih kao i do izgradnje novih objekata koji se danas uglavnom grade privatnom inicijativom po kojoj je Gračanica prepoznatljiva.

Literatura:


67

1. Bakaršić S., Još jednom o procesu urbanizacije za tursko doba u Bosni i Hercegovini, Geografski pregled XIV-XV, Sarajevo, 1973.

2. Bakaršić S., Specifičnost urbanog fenomena Bosne i Hercegovine, Geographica Slovenica 10, Inštitut za geografijo Universe v Ljubljani, 1980.

3. Benac A., Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1955.

4. Čelebi E., Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1996.

5. Djedović R., Robna kuća-urbanističko-arhitektonski historijat Robne kuće „Gračanka“ u gračaničkoj čaršiji, Gračanički glasnik, br.18, Gračanica, novembar 2004.

6. Džafić D., Urbano-geografski razvoj grada Gračanice (urbani, demografski i funkcionalno-prostorni aspekti), diplomski rad odbranjen na Filozofskom fakultetu u Tuzli, mart 2001.

7. Hamzić O., Gospodarske prilike u Gračanici između dva svjetska rata, sa posebnim osvrtom na trgovinu, Gračanički glasnik, br. 3, Gračanica, maj 1997.

8. Hamzić O., Gospodarske prilike u Gračanici za vrijeme austrougarske uprave 1878-1918. godine, sa posebnim osvrtom na trgovinu, Gračanički glasnik, br. 1, Gračanica, maj 1996.

9. Hamzić O., Gospodarske prilike u Gračanici za vrijeme Turske sa posebnim osvrtom na trgovinu i urbani razvoj, Gračanički glasnik, br. 2, Gračanica, novembar 1996.

10. Hamzić O., Gračaničke džamije-historija i predanje, Gračanički glasnik, br. 5, Gračanica, maj 1998.

11. Hamzić O., O razvoju ugostiteljske djelatnosti u Gračanici, Gračanički glasnik, br. 8, Gračanica, novembar 1999.

12. Hamzić O., Trgovina u Gračanici poslije Drugog svjetskog rata, s posebnim osvrtom na razvoj Trgovačkog preduzeća „Bosna“, Gračanički glasnik, br. 8, Gračanica, novembar 1999.

13. Handžić A., Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. 14. Handžić A., Urbani razvoj Gračanice u XVI i XVII vijeku, Gračanički glasnik,

br. 12, Gračanica, novembar 2001. 15. Handžić M., O vakufima u Gračanici: dvije vakufname Gradaščevića,

Gračanički glasnik, br. 2, Gračanica, novembar 1996. 16. Hodžić Š., Migracije muslimanskog stanovništva iz Srbije u sjeveroistočnu

Bosnu između 1788. i 1862. godine, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. II, Tuzla, 1958.

17. Klajić B., Veliki rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb, 1966. 18. Kulenović S., Gračanica i okolina, antropogeografske i etnološke odlike, Grin,

Gračanica, 1994. 19. Maretić M., Gradski centri, Školska knjiga, Zagreb, 1996. 20. Mastilo N., Kasaba kao vrsta naselja, Geografski pregled, br. III, Sarajevo,

1959. 21. Mišković M., Funkcije gradskih naselja i gradova u SR Bosni i Hercegovini,

Geografski pregled, br. XXII, Sarajevo, 1978. 22. Mulić J., O razvoju gradskog naselja Gračanica u XV i XVI vijeku, Gračanički

glasnik, br. 12, Gračanica, novembar 2001. 23. Papić K., Položaj i teritorijalni razvoj Travnika, Geografski pregled, br. IV,

Sarajevo, 1960. 24. Šaković E., Djedović R., Mahala Čiriš-razvoj i prošlost, Gračanički glasnik,

br. 15, Gračanica, maj 2003.


68

25. Šaković E., Značaj vakufa u razvoju gračaničke čaršije, Gračanički glasnik, br. 17, Gračanica, maj 2004.

26. Škaljić A., Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1985. 27. Tihić E., Hamzić O., Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Grafopak,

Gračanica, 1988. 28. Vresk M., Osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb, 1990. 29. Vresk M., Razvoj urbanih sistema u svijetu, Školska knjiga, Zagreb, 1984. 30. Vresk M., Suburbanizacija Zagreba, Hrvatski geografski glasnik, Zagreb,

1997. Prilog 1. Plan grada Gračanice


NEKE RAZVOJNE KARAKTERISTIKE SEOSKIH NASELJA GRAČANIČKE

OPĆINE

SOME OF THE DEVELOPMENT CHARACTERISTICS OF THE RURAL SETLEMENTS OF THE GRAČANICA MUNICIPALITY

Mr. Damir Džafić, prof. geografije, OŠ “Sjenjak”, Tuzla

Sažetak

Seoska naselja općine Gračanica su spontano nastala, uglavnom su to skupinska naselja, različitih veličina i starosti, od onih srednjovjekovnih, do onih koja su formirana u 17. i 18. stoljeću.

Najstarije zgrade kako u gradskom, tako i u seoskim naseljima datiraju s kraja 19. stoljeća. Dominiraju kuće poluspratnice četverovodnog krova iz 60-ih, te spratne kuće dvovodnog krova iz 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća. Od velikog broja privrednih zgrada, koje su u prošlosti karakterizirale seoska naselja (hambari, mlinovi, štale, pušnice itd.), do danas ih je ostalo veoma malo, što je posljedica promjene zanimanja seoskog stanovništva, odnosno deagrarizacije.

Ključne riječi: selo, kuća, privredni objekti, stanovništvo, seoski centri

Summary

The rural settlements of the Gračanica municipality were formed spontaneously. They were different in size and they were formed at different times: from ancient to those formed in 17th and 18th century.

The oldest buildings in the urban, as in the rural settlements, date from the end of 19th century. Half storey (houses built on top of basements) buildings with four-sided roofs from the 60ies, and storey buildings with two-sided roofs from the 80ies and 90ies are dominant. There were many economic buildings which characterised the rural settlements (barns, mills, stables, and places for drying fruit and meat, etc.) There are very few of these left today and this is the result of a shift in professions of the rural population.

Key words: vilage, house, economic buildings, population, rural centres

D. Džafić

70

Uvod

Uopšteno se, pri tipologiji naselja, polazi od njihove podjele na dva osnovna tipa i to: seoska i gradska naselja, a svaki od tih tipova ima niz podtipova, kategorija, varijeteta, kao i prijelazne forme u kojima su istovremeno sadržana svojstva i sela i grada.1

Pri tome se daju različite i mnogobrojne definicije i kriteriji tipologije kako gradskih tako i seoskih naselja, te ukazuje na njihove međusobne razlike.2

U nauci je već odavno utvrđeno da je područje današnje općine Gračanica naseljeno još od prethistorije.3 Međutim, seoska naselja sa današnjim nazivima različite su starosti, a neka od njih su u prošlosti nosila i drugačija imena. Osim toga, utvrđeno je i da Gračanička općina, prema stepenu urbanizacije, pripada ruralnom tipu općina, što znači da većina stanovnika ove općine živi u seoskim naseljima.4

Najstarija seoska naselja

Prve pouzdane podatke o seoskim naseljima sa područja današnje gračaničke općine nalazimo u turskim popisima iz 16. i početka 17. stoljeća, od kojih su posebno značajni opširni popisi iz 1548. i 1604. godine, a čijim ćemo se podacima koristiti i ovom prilikom.

Prema popisnim podacima iz 1548. godine, na prostoru današnje općine Gračanica je, pored gradskog naselja (kasabe), postojalo 9 seoskih naselja i to: selo Gračanica sa 132 kuće, od čega 91 muslimanska i 41 nemuslimanska, Drenovac sa 65 kuća (24 muslimanske i 41 nemuslimanska), Stjepan Polje sa 25 kuća (12 muslimanskih i 13 nemuslimanskih), Orahovica sa 59 kuća (50 muslimanskih i 9 nemuslimanskih), Gornja Lohinja sa 11 kuća (muslimanskih), Donja Lohinja sa 17 kuća (16 muslimanskih i 1 nemuslimanska), Lukavica sa 9 kuća (muslimanskih), Soko sa 56 kuća (36 muslimanskih i 20 nemuslimanskih)5 i Miričina sa 31 kućom (12 muslimanskih i 19 nemuslimanskih).6

1 J. Dinić, Ekonomska geografija, Univerzitet u Beogradu, Beograd 1990, str. 272. 2 Jedna od definicija koja, prema mome mišljenju, na najbolji način ukazuje na razliku između

seoskog i gradskog naselja je ona koju je za selo dao Đ. Simonović, a za grad M. Vresk. Prema Simonoviću, selo je „manja ljudska naseobina u kojoj pretežno žive poljoprivrednici…, društvena podela rada je razvijena, a retke su ekonomsko-političke, kulturne, obrazovne i zdravstvene institucije…, ređe je naseljeno od grada, u njemu je manje stanovnika…, u njemu preovladava tradicija, nesklono je novotarijama, pa je u njemu malo elemenata urbane kulture.” (Đ. R. Simonović, M. B. Ribar, Uređenje seoskih teritorija i naselja, Univerzitet u Beogradu, Beograd 1993, str. 119.). Prema M. Vresku grad je „kompaktno izgrađeno veće naselje u čijim sekundarnim i tercijarnim djelatnostima radi veći dio aktivnog stanovništva, i to ne samo za vlastite potrebe nego i za potrebe stanovništva šireg prostora.”(M. Vresk, Osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb 1990, str. 6.).

3 M. Kosorić, Praistorijska naselja na području Spreče, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. XIII, Tuzla 1980, str. 103-114.

4 O tome vidi šire u: D. Džafić, Dinamika i stepen urbanizacije Sjeveroistočne Bosne u periodu od 1948.-1991. godine, sa posebnim osvrtom na općinu Gračanica, Gračanički glasnik, br. 22, Gračanica novembar 2006, str. 27-31.

5 A. Handžić, Opširni popis nahije Sokol u Zvorničkom sandžaku iz 1548. godine, Gračanički glasnik, br. 20, Gračanica novembar 2005, str. 53-77.

6 Podaci za Miričinu se odnose na 1533. godinu, jer se nalazila u nahiji Smoluća o kojoj nam nisu dostupni podaci iz 1548. i 1604. godine (R. Djedović, Urbane prilike i razvoj naselja u nahiji Sokol /Gračanica/ u 16. i početkom 17. stoljeća, Gračanički glasnik, br. 20, Gračanica novembar 2005, str. 125.).

Neke razvojne karakteristike seoskih naselja gračaničke općine

71

Iz navedenih podataka možemo vidjeti da su najstarija seoska naselja gračaničke općine nastala pored prirodnih saobraćajnica, u prvom redu doline rijeke Spreče i njenih pritoka, ili na važnim topografskim tačkama (Sokol). Kuće su se nalazile po prisojnim stranama okolnih brežuljaka, jer je tu stanovništvo imalo najbolje životne uslove kao što su: insolacija, voda, pašnjaci, šume u neposrednoj blizini itd.7

Pored ovoga, iz navedenih podataka možemo vidjeti da je već do 1548. godine seoska naselja današnje gračaničke općine umnogome zahvatio proces islamizacije, a s tim u vezi je i izgradnja džamija po pojedinim naseljima. Prva džamija u cijeloj Sokolskoj nahiji izgrađena je u Sokolu, nešto poslije 1520. godine, a pošto se to desilo odmah po osvajanju (fethu), nazvana je Fethija.8

Sl. 1. Pogled na selo Soko, detalj

Do 1604. godine, u navedenim seoskim naseljima, dolazi do određenih promjena

kada je u pitanju broj kuća, te do smanjenja broja nemuslimanskih, a povećanja broja muslimanskih kuća usljed procesa islamizacije.

Uporedo sa razvojem gradskog naselja, te opadanjem strateškog značaja Sokola, u seoskim naseljima bližim kasabi dolazi do smanjenja ili stagnacije kada je u pitanju ukupan broj kuća,9 dok u ostalim dolazi do povećanja tog broja. Najveće smanjenje ukupnog broja kuća evidentirano je u selu Gračanica koje je 1604. godine imalo svega 36 kuća, što je u direktnoj vezi sa razvojem kasabe Gračanica na koju se ovo selo naslanjalo i koje će kasnije biti evidentirano kao njen sastavni dio.

U periodu do 1604. godine na prostoru današnje gračaničke općine su nastala i dva nova seoska naselja, a to su: Piskavica sa 4 kuće (muslimanske) i Dnopolje sa 18 kuća

7 S. Kulenović, Gračanica i okolina, antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istočne Bosne,

Tuzla 1994, str. 93. 8 R. Djedović, Op. cit., str. 118. 9 Takva sela su: Drenovac sa 66 kuća (40 muslimanskih i 26 nemuslimanskih), Stjepan Polje sa

22 kuće (18 muslimanskih i 4 nemuslimanske), Soko sa 44 kuće (25 muslimanskih i 19 nemuslimanskih), Donja Lohinja sa 7 kuća (muslimanskih) i Gračanica sa 36 kuća (26 muslimanskih i 10 nemuslimanskih); Vidi o tome šire u: A. Husić, Gračanica i Soko u opširnom popisu Zvorničkog sandžaka iz 1604. godine, Gračanički glasnik, br. 20, Gračanica novembar 2005, str. 78-111.

D. Džafić

72

(17 muslimanskih i 1 nemuslimanska), za koje se pretpostavlja da se nalazilo na prostoru današnje Pribave.10

Formiranje novih sela

Od druge polovine 17. stoljeća na prostoru današnje gračaničke općine se dešavaju značajne promjene, prije svega po pitanju brojnosti seoskih naselja, a u vezi s tim i po pitanju broja stanovnika, strukturi stanovništva itd. Naime, usljed dugotrajnih austrijsko-turskih ratova u kojima Osmanlije gube posjede sjeverno od Save, sa tih prostora je emigriralo muslimansko stanovništvo koje se u velikoj mjeri naselilo na području sjeverne Bosne, a samim tim i na prostor današnje gračaničke općine.11 Upravo će to stanovništvo uticati na populacioni i teritorijalni razvoj postojećih, kao i na formiranje novih seoskih naselja. Doseljeno stanovništvo iz prekosavskih zemalja naselilo je sela: Vranoviće, Babiće, Džakule, Malešiće, Škahovicu, Piskavicu, Doborovce i Rašljevu.12

Pored migracione struje iz pravca sjevera, gračaničko područje je kroz 18. i 19. stoljeće bilo krajnje ishodište velikog broja emigranata, muslimanske i pravoslavne vjeroispovijesti, iz Srbije i Hercegovine.13 Na ovaj način će migraciona komponenta imati najveću ulogu u procesu formiranja, te u konfesionalnoj strukturi stanovništva seoskih naselja današnje gračaničke općine od druge polovine 17. stoljeća. Osim toga, na povećanje broja seoskih naselja kao i broja mahala unutar postojećih naselja uticali su i drugi faktori, kao što su: dijeljenje porodičnih zadruga, priraštaj stanovništva, unutrašnje migracije, promjene u socioekonomskim strukturama i sl.14

Neka od ranije pomenutih naselja su, do vremena austrougarske uprave u našim krajevima, međusobno srasla,15 neka su zbog prostranosti podijeljena na dva dijela,16 dok su neka od današnjih seoskih naselja predstavljala zaseoke nekih sela.17

U prvom popisu stanovništva BiH koji je sprovela Austro-Ugarska 1879. godine, evidentirana su sva seoska naselja današnje gračaničke općine, neka samostalno, a neka kao sastavni dio susjednih naselja. U njima je ukupno evidentirano 1426 kuća, odnosno 7656 stanovnika.18 Do kraja stoljeća, odnosno do 1895. godine broj kuća je porastao na 1676, a broj stanovnika na 9638.19 Iz ovih podataka vidimo da se prosječna veličina domaćinstava kretala između 5 i 6 stanovnika ( 1879. godine je iznosila 5,4 a 1895. godine 5,8 stanovnika).

10 R. Djedović, Op. cit., str. 125. 11 E. Imamović, Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1998, str. 94. 12 E. Tihić, O. Hamzić, Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Grafopak, Gračanica 1988, str.

50. 13 S. Kulenović, Gračanica i okolina, Ibid, str. 154-155. 14 Ibid., str. 103. 15 Nekadašnja sela Drenovac i Gračanica postala su sastavni dio gradskog naselja. 16 Kao npr. Orahovica koja je podijeljena na Gornju i Donju, iako se u turskim popisima pominje

kao jedno naselje (Vidi o tome: S. Kulenović, Različita etnološka građa sa područja Gračanice, Gračanički glasnik, br. 4, Gračanica novembar 1997, str. 80.).

17 Tako pojedini autori sela Buk i Trnovce i danas smatraju sastavnim dijelom sela Džakule, iako su ta sela prostorno odvojena (Vidi o tome: F. Ahmetbašić, Ispod monja Džakule, Gračanički glasnik, br. 2, Gračanica novembar 1996, str.

78-82.); Prijeko Brdo je sve do 1948. godine bilo sastavni dio sela Soko i pored funkcionalno-prostorne odvojenosti od Sokola (Vidi o tome: F. Ahmetbašić, Iza Sokola, Prijeko Brdo, Gračanički Glasnik, br. 3, Gračanica maj 1997, str. 67.).

18 E. Tihić, O. Hamzić, Op. cit., str. 51. 19 Ibidem.


73

Kuća i okućnica

Pored podataka o broju kuća i vjerskoj strukturi domaćinstava, iz navedenih turskih popisa, možemo, direktno ili indirektno, spoznati i mnoge druge karakteristike seoskih naselja. Tako npr. prema visini prihoda koga su naselja izdvajala za carsku blagajnu, saznali smo koja su sela bila privredno najrazvijenija, šta se u njima proizvodilo, odnosno čime se bavilo njihovo stanovništvo, u kojoj mjeri se proizvodilo itd.

Na osnovu podataka o prihodu seoskih naselja iz 1604. godine, vidimo da je ukupan prihod svih seoskih naselja iznosio oko 90 000 akči.20 Od toga je skoro 1/3 otpadalo na selo Gračanicu (26 200 akči), a zatim slijede Drenovac (16 488), Sokol (14 000), Stjepan Polje (9 500) itd.21

Prema podacima o vrsti prihoda vidimo da su najveći prihodi, u svim selima, ostvarivani od žitarica i voćarstva, posebno od proizvodnje pšenice i grožđane šire. Osim toga, stanovništvo je proizvodilo i ječam, zob, proso, lan, kupus itd.22

Prihvatajući činjenicu da “zanimanje stanovništva pokazuju gospodarske zgrade oko kuće”,23 tj. da su privredne zgrade u direktnoj vezi sa zanimanjem stanovništva, na osnovu podataka o vrsti prihoda možemo utvrditi i koje su najznačajnije privredne zgrade karakterizirale sela gračaničke općine u 17. stoljeću. Svakako su najznačajnije privredne zgrade bile vodenice (mlinovi) za mljevenje žita, koje su bile izgrađene u većini sela, a u nekim selima bilo ih je i više (u Sokolu 7, Orahovici i Drenovcu po 5, Lukavici 4 itd.).24 Pored mlinova, postojali su mnogobrojni hambari u kojima se držalo žito u zrnu, koševi za čuvanje kukuruza u klipu, štale za smještaj krupne stoke, svinjci za smještaj svinja (kod hrišćanskog stanovništva), pušnice za sušenje voća, pčelinjaci i dr.

Sl. 2. Hambar Sl. 3. Pušnica (sušara)

20 Akča-najsitniji turski srebreni novac, kovan prvi put u Turskoj carevini za sultana Orhana.

Težio je 0,965 do 1,1 gram, da bi mu vremenom težina opadala. Sredinom 19. stoljeća vrijednost joj je utvrđena na 4 akče=1 dram srebra, tj. 3,207 grama (A. Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo 1985, str. 78 i 225).

21 A. Husić, Op. cit., str. 78-111. 22 A. Husić, Op. cit., str. 78-111. 23 I. Rubić, Zemlja i čovjek, Osnovi antropogeografije, IBI, Zagreb 1956, str. 75. 24 A. Husić, Op. cit., str. 78-111.

D. Džafić

74

Sl. 4. Vodenica na Doborovačkom potoku

Sve do druge polovine 20. stoljeća zanimanje seoskog stanovništva nije bitnije

promijenjeno u odnosu na ranije periode, pa su i privredne zgrade ostale uglavnom iste. Košare (štale), pušnice, koševi, kokošinjci i dr. bili su izgrađeni skoro u svakom dvorištu.25 Uz koševe i košare često su bile dograđene tzv. kolnice ili kolare koje su služile za smještaj zaprežnih kola. U svakom zaseoku postojalo je po nekoliko bunara, čime je bio riješen problem vodosnabdijevanja.

Razvoj tradicionalne seoske kuće možemo pratiti od kraja 19. stoljeća jer, između

ostalog, “kuća pokazuje stupanj kulture i civilizacije.”26 Seoska kuća je od tog vremena do danas prošla kroz nekoliko faza svog horizontalnog i vertikalnog razvoja. Posmatrajući najstarije seoske kuće, građene krajem 19. stoljeća, možemo pretpostaviti da im je prethodila kuća koja je, po pitanju unutrašnjeg uređenja, imala karakteristike jednodjelne dinarske brvnare, sa jednom prostorijom zvanom “kuća”, dok su zidovi umjesto brvana bili od drvenog kostura, horizontalnih greda i kosnika, a prostor između tih drvenih dijelova bio je ispunjen pleterom i ilovačom. To su bile tzv. birkatice, koje se javljaju u panonskoj Bosni, a odatle prodiru dolinama Savinih pritoka, te zbog svojih prednosti potiskuju brvnaru.27

Do kraja 19. i početka 20. stoljeća, birkatica se u horizontalnom pogledu, pregrađivanjem “kuće”, razvila u višedjelnu prizemnicu u kojoj je, pored “kuće” u kojoj su obavljani svi domaćinski poslovi, postojala i jedna ili dvije sobe u kojima se spavalo.28

Razvoj kuće u vertikalnom pogledu se odvijao tako što su prvobitnoj prizemnici, po vertikali, dodavani određeni prostori. Ispod jednog dijela kuće se, u zavisnosti od nagiba terena, dodavao podrum, a iznad se pojavljuje tzv. “čardak”, čime se iskoristio otvoreni tavanski prostor iznad sobe. Pošto se ni u jednom ni u drugom slučaju ne može

25 S. Kulenović, Različita etnološka građa sa područja Gračanice, Stjepan Polje, Gračanički

glasnik, br. 1, Gračanica maj 1996, str. 26. 26 I. Rubić, Op. cit., str. 75. 27 M. Kadić, Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini, Veselin Masleša, Sarajevo 1967, str.

94-95. 28 Ibid., str. 23-35.


75

govoriti o stvaranju potpuno novog sprata, nego samo o određenim visinskim dodacima prvobitnoj prizemnici, ovu vrstu kuća nazivamo poluspratnicama29

(Sl. 5. i 6.). Kuće poluspratnice su u velikoj mjeri i danas zastupljene u seoskim naseljima gračaničke općine, ali se u odnosu na one iz prošlosti razlikuju po materijalu od koga su građene, periodu u kome su građene, unutrašnjem uređenju itd. Današnje poluspratnice građene su uglavnom 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća. Zidovi podruma su od kamena, a ostali zidovi su od cigle ili ćerpiča.30 Nekadašnji krov od šindre31, dasaka i slame zamijenjen je crijepom. Kao i u prošlosti krov je četverovodni (Sl. 7.).

Sl. 5. Kuća nad podrumom s kraja 19. st. Sl. 6. Kuća nad podrumom i s čardakom

Sl. 7. Kuća nad podrumom iz 60-ih godina 20. st.

29 M. Kadić, Op. cit, str. 45-56. 30 Ćerpič (tur.) - nepečena, na suncu sušena cigla (A. Škaljić, Op. cit., str. 190.). 31 Šindra (tur.) – cijepane jelove ili hrastove daske kojima se kuće pokrivaju. S jedne strane su po

dužini ižlijebljene, a s druge istanjene (A. Škaljić, Op. cit., str. 589.).

D. Džafić

76

Novije ruralne promjene

Gradnja spratnih kuća u selima gračaničke općine započela je početkom 20. stoljeća, iako možemo pretpostaviti da su ih imućnije porodice gradile i nešto ranije. “Pojava spratne kuće na selu je odraz višeg standarda-društvenog, ekonomskog i stambenog.”32 U odnosu na poluspratnicu, spratna kuća predstavlja viši stepen razvoja dispozicione i prostorne koncepcije kuće.33Do danas je spratna kuća, kao i poluspratnica, doživjela značajne promjene, koje se, prije svega, uočavaju po materijalu od koga je građena, unutrašnjem uređenju, spratnosti, obliku krova itd. Današnje spratne kuće su građene od betona, željeza, opeke, crijepa i dr., dok se drvo upotrebljava samo u gradnji krovne konstrukcije. Oblik krova spratnih kuća većinom je dvovodni, iako ih ima i četverovodnog krova. Za razliku od nekadašnjeg jednog sprata iznad prizemlja, u novije vrijeme se obično grade dva, a nerijetko i tri sprata, s tim da je zadnji sprat obično nešto niži (tzv. nisko i visoko potkrovlje) – Sl. 8. i 9.

Sl. 8. i 9. Osnovne vrste spratnih kuća

Usljed procesa industrijalizacije, koji je značajnije zahvatio gračaničku općinu od

druge polovine 20. stoljeća, dolazi i do deagrarizacije, pa privredne zgrade gube svoj značaj. Veliki broj njih ubrzo je porušen, tako da su danas od tradicionalnih privrednih zgrada najviše zastupljene štale.

Tokom druge polovine 20. stoljeća seoska naselja je zahvatio snažan demografski, a s njim u vezi i teritorijalni razvoj. Broj stanovnika je, u periodu 1953-1991. godine, porastao sa 28012 na 46339, odnosno za 18327 stanovnika (graf.1). 32 M. Kadić, Op. cit, str. 57. 33 Ibidem.


77

Grafikon 1. Kretanje ukupnog broja stanovnika seoskih naselja gračaničke općine u periodu 1953-1991. godine (u hiljadama)

2833

37,542,2

46,3

05

101520253035404550

1953 1961 1971 1981 1991

Izvor: Zvanični popisi stanovništva Od 70-ih godina 20. stoljeća, izgradnjom modernijih puteva i njihovim

asfaltiranjem, te usljed porasta broja stanovnika, seoska naselja je zahvatio proces izmiještanja. Kuće se masovno počinju graditi pored značajnih saobraćajnica koje, uglavnom, vode dolinama rijeka, pa tako dolazi do uzurpiranja zemljišta više bonitetne klase i njegovog pretvaranja u građevinsko. Pored saobraćajnica se grade i najznačajniji funkcionalni objekti seoskih naselja kao što su: prodavnice, škole, vjerski objekti, ambulante, kafane itd. Na taj način se formiraju centri seoskih naselja u kojima se, pored kuća za stanovanje, nalaze svi značajniji društveni objekti i kroz kroz koje obično prolazi najznačajnija saobraćajnica (Sl. 10).

Sl. 10. Šematski prikaz centra sela Džakule

D. Džafić

78

Zaključak

Seoska naselja gračaničke općine su nastala u različitim periodima. Ona su do danas doživjela brojne promjene po pitanju veličine, izgleda kuća i drugih funkcionalnih sadržaja, broju stanovnika, zanimanju stanovništva itd. U prošlosti su sela bila smještena na prisojnim stranama brežuljaka u dolini Spreče i drugih značajnijih vodotoka. Njihovo stanovništvo se bavilo poljoprivredom, pa su i privredne zgrade građene iz praktičnih potreba (smještaj stoke, skladištenje i mljevenje žita, sušenje voća itd.). Kuće su građene od materijala koji se nalazio u okruženju, kao što je drvo, kamen, ilovača i dr.

Vremenom se seoska naselja prostorno šire, u njima se grade moderniji putevi koji vode dolinama rijeka, a pored njih se ubrzo izgrađuju i kuće, vjerski objekti, škole, prodavnice itd. Broj stanovnika je porastao, a veliki procenat stanovništva napušta poljoprivredu i počinje da se bavi novim zanimanjima. Tako dolazi do pretvaranja poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, kao i do rušenja privrednih zgrada. Umjesto tradicionalnih kuća građenih od skromnog materijala, grade se nove, većih gabarita, od betona, željeza , opeke i dr.

Literatura:

1. Ahmetbašić F., Ispod monja Džakule, Gračanički glasnik, br. 2, Gračanica, novembar 1996.

2. Ahmetbašić F., Iza Sokola, Prijeko Brdo, Gračanički glasnik, br. 3, Gračanica, maj 1997.

3. Dinić J., Ekonomska geografija, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1990. 4. Djedović R., Urbane prilike i razvoj naselja u nahiji Sokol /Gračanica/ u 16. i

početkom 17. stoljeća, Gračanički glasnik, br. 20, Gračanica, novembar 2005. 5. Džafić D., Dinamika i stepen urbanizacije Sjeveroistočne Bosne u periodu od

1948.-1991. godine, sa posebnim osvrtom na općinu Gračanica, Gračanički glasnik, br. 22, Gračanica, novembar 2006.

6. Handžić A., Opširni popis nahije Sokol u Zvorničkom sandžaku iz 1548. godine, Gračanički glasnik, br. 20, Gračanica, novembar 2005.

7. Husić A., Gračanica i Soko u opširnom popisu Zvorničkog sandžaka iz 1604. godine, Gračanički glasnik, br. 20, Gračanica, novembar 2005.

8. Imamović E., Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998.

9. Kadić M., Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini, Veselin Masleša, Sarajevo, 1967.

10. Kosorić M., Praistorijska naselja na području Spreče, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. XIII, Tuzla, 1980.

11. Kulenović S., Gračanica i okolina, antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istočne Bosne, Tuzla, 1994.

12. Kulenović S., Različita etnološka građa sa područja Gračanice, Gračanički glasnik, br. 4, Gračanica, novembar 1997.

13. Kulenović S., Različita etnološka građa sa područja Gračanice, Stjepan Polje, Gračanički glasnik, br. 1, Gračanica, maj 1996.

14. Rubić I., Zemlja i čovjek, Osnovi antropogeografije, IBI, Zagreb, 1956. 15. Simonović R. Đ., Ribar B. M., Uređenje seoskih teritorija i naselja,

Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1993. 16. Škaljić A., Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1985. 17. Tihić E., Hamzić O., Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Grafopak,

Gračanica, 1988. 18. Vresk M., Osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb, 1990.


79

Prilog 1. Karta naselja općine Gračanica


STAROST I PORIJEKLO IMENA NASELJA U OPĆINI KALESIJA

THE AGE AND THE ORIGIN OF THE NAME KALESIJA AND ITS VILLAGES

Dževad Mešanović, profesor geografije, spoljni saradnik PMF Univerziteta u Tuzli

Sažetak

Teritorija općine Kalesija ne predstavlja zaokruženu prostornu cjelinu niti u prirodnogeografskom, niti u etnografskom smislu. Kalesijsko područje je dio šireg prostora na prijelazu iz panonske u dinarsku oblast. Ovakav smještaj je uslovio da se u etnološkom i etnopsihološkom smislu ovo područje može smatrati prijelaznom oblasti, gdje su se u prošlosti ukrštali, a i danas se ukrštaju dinarski i panonski kulturni uticaji. U radu se analiziraju starost i porijeklo imena Kalesije i njenih naselja. Dakle, u radu se proučava toponomastika naselja na prostoru općine Kalesija. Toponomastika proučava geografska imena, u najširem smislu ove riječi. Antroponomastika proučava vlastito ime, prezime i nadimke ljudi. U sferi onomastičkih istraživanja najčešće upotrebljavani termini, a imajući u vidu tematiku ovog rada, su: Etimologija - nauka koja proučava porijeklo imena, Etnik – ime stanovnika mjesta nastalo prema imenu mjesta, Ktetik – pridjev izveden od imena mjesta, Toponim - ime svakog naseljenog mjesta, Patronim - prezime, porodični naziv, Hidronim - ime vode ili vodotoka, Oronim - ime planine, brda, doline i dr.

Ključne riječi:etimologija, etnologija, toponimi, patronimi, oronimi, narodne

predaje, Kalesija.

Summary

The territory of the municipality of Kalesija is not a complete geographical unit neither in the natural-geographical sense nor in the ethnographic one. The area of Kalesija is a part of the wider area on the crossroads of panonial and dinarian regions. The position has conditioned that in the ethnological and ethno-psychological sense this area can be considered as a transition area, where culture and tradition of the panonial and dinarian zone intersected in the past and today. In this piece of work to analyse the age and the origin of the name Kalesija and its villages. All in all, in this work to study toponomastics in the Kalesija region. Toponomastics in the broad sense is the study of geographical names. Anthroponomastics studies personal names, surnames and nicknames. Considering the subject matter of this research, onomastic studies offer the following widely used terms: etymology – the study of personal names, ethnic – the name of an inhabitant of a place related to the name of the place, kthetic – an adjective derived from the name of the place, hydronym – the name of a body of water, oronym – the name of a mountain, hill, valley etc.

Key words: etymology, ethnology, toponym, patronym, oronym, folk stories,

Kalesija.

DŽ. Mešanović

82

Geografski položaj općine Kalesija

Općina Kalesija pripada regiji sjeverne Bosne odnosno Sprečko-majevičkoj mezoregiji. U administrativno-političkom pogledu pripada Tuzlanskom kantonu. Kalesija danas zauzima površinu od 201 km². Općinsko područje danas čini 0,39% teritorije Bosne i Hercegovine (1991. godine 0,5%). Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Kalesija imala je 41.809 stanovnika.

Na osnovu prirodnogeografskih osobina prostora i položaja naselja, na području općine Kalesija možemo izdvojiti tri grupe ruralnih naselja.

Prvu grupu čine naselja koja nemaju oformljen centar, nego se sastoje od više zaseoka međusobno povezanih. Toj grupi naselja pripadaju: Borogovo, Brezik, Gojčin, Kosovača, Kulina, Kusonje, Lipovice, Matkovac, Rakino Brdo, Sajtovići, Staro Selo, Vilčevići, Zelina, Zolje, Zukići i Hrasno Gornje. Ova naselja se nalaze na nadmorskim visinama preko 250 m, odnosno na pobrđu Majevice i Javornika.

Drugoj skupini pripadaju naselja koja se nalaze na brežuljkastim terenima i imaju oformljen centar naselja. To su: Bulatovci, Hajvazi, Šeher, Osmaci, Donje Hrasno, Kikači, Jeginov Lug, Jelovo Brdo, Sarači, Mahala, Petrovice i Seljublje.

Treća skupina naselja oformljena je uz saobraćajnice i nalazi se na nižim predjelima, odnosno na blago zatalasanim dijelovima Sprečkog Polja. U ovu grupu spadaju sljedeća naselja: Vukovije Donje, Vukovije Gornje, Rajinci Donji, Rajinci Gornji, Miljanovci, Prnjavor, Caparde, Tojšići, Kalesija Gornja, Dubnica i Memići.

Danas, općina Kalesija ima 26 naselja (1991. godine je imala 40), a od toga 25 ruralnih. Jedino urbano naselje je Kalesija-grad, koji je administrativnim putem 1959. godine proglašeno kao gradsko naselje i središte istoimene općine.1

Kalesija je povezana magistralnim putem na zapadu sa Tuzlom, a na istoku Zvornikom. Na ovu saobraćajnicu vežu se putevi regionalnog značaja Kalesija-Sapna i Kalesija-Dubrave-Živinice. Od 1990. godine Kalesija je povezana i željezničkom saobraćajnicom sa Tuzlom, Živinicama i Zvornikom, što je poboljšalo njen geografski položaj. Jedan dio međunarodnog aerodroma "Dubrave" nalazi se na teritoriji općine Kalesija u naselju Donje Vukovije, na regionalnom putu Kalesija-Dubrave-Živinice, što je takođe veoma važno za budući ekonomsko-geografski razvoj ovog kraja.

O toponimima na području općine Kalesija

U doba velike seobe naroda Balkan je bio izložen nasrtajima i upadima raznih narodnih skupina. Od uralo-altajskih ili turanskih naroda dođoše: Avari, Pečenezi-Biseni, Kumani-Polovci, Bugari sa Mađarima koji ostadoše u Panoniji, te ubrzo za njima i muslimansko-hazarsko pleme Kalisija-Ismailita koji se naseliše u Slavoniji, Sremu te u oblastima Usore i Soli.2

Na Kalisije nas jasno podsjeća naziv mjesta Kalesija koje se nalazi na putu Između Tuzle i Zvornika, za koje se smatra da je 1345. godine nazivano Kuš. Da je muslimana Kalisija bilo na prostoru sjeveroistočne Bosne, odnosno gornjeg toka rijeke Spreče, svjedoče sačuvani nazivi većeg broja današnjih hidronima i toponima kao što su:

1 Dejtonskim mirovnim sporazumom općinsko područje je smanjeno za 71 km² u odnosu na 1992.

godinu i taj dio je danas u sastavu entiteta Republika Srpska. 2 Samir Halilović, Mujo Zulić, Kalesija crtice iz kulturno-historijske prošlosti Kalesija, 2003,

str.29.

Starost i porijeklo imena naselja u općini Kalesija

83

Kalesijica, Kalesijska rijeka, Kalesija Gornja, Kalesija Grad, Kalesijski lugovi, Kalesijsko polje itd.3 U srednjem vijeku područje sjeveroistočne Bosne pripadalo je dvjema župama: Usora i Soli. Župa Usora se nalazila na području istoimene rijeke i širila se niz donje poriječje rijeke Bosne, zatim Posavinom sve do Drine.4 Župa Soli prostirala se od Lukavca, na zapadu, do Kalesije i Osmaka, na istoku, do Banovića i Đurđevika, na jugu, i vrhova Majevice, na sjeveru.5 Prema Ademu Handžiću, na području današnje Kalesije u XVI stoljeću postojala je nahija6 Spreča, na osnovu čega se može pretpostaviti da je na prostoru gornje Spreče i ranije postojala manja istoimena župa. Pristalice bogumilskog učenja imali su jaka uporišta u Podrinju, Soli i Usori. Materijalna i duhovna kultura bila je prožeta raznim uticajima sa istoka i zapada. U religiji je dominirala bosanska crkva, u pismenosti bosančica, u umjetnosti stećci, tradicionalno zanatstvo, a u odjevanju bosanska nošnja.7 Nekropole stećaka su najčešće locirane na uzvisinama, zatim pored rijeka, potoka, izvora, putova, uglavnom na odabranim i uočljivim mjestima. Najveći broj stećaka na području Kalesije čine stubovi, sljemenjaci, sanduci i ploče.8 Nakon osvajanja Bosne od strane Osmanlija na širem području sjeveroistočne Bosne dolazi do formiranja Zvorničkog sandžaka od 1478. do juna 1483. godine. Od pada Srebreničke banovine 1512-1515. godine prostor doline gornje Spreče ulazi u sastav Zvorničkog sandžaka.9 Nahija Spreča prvi put se spominje 1533. godine u sastavu Zvorničkog sandžaka. Obuhvatala je područja bivše srednjovjekovne župe Spreča, tj.prostor gornjeg toka rijeke Spreče sa dvanaest naselja: Hrasno, Seljublje, Vukovije, Tojšići, Donja Okrugla, Gornja Okrugla, Dubrave, Dedino, Bukovica, Dubnica, Kalesija i Svojat.10 Širenjem islama širila se i islamska kultura, prosvjeta, nauka i književnost. U periodu između 1463-1540. godine dolazi do

3 Samir Halilović, Mujo Zulić, Kalesija crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003, str.

93, 99, 100, "Ti su muslimani bili poznati i pod imenom Kalisije ili Halisije (spominje ih i Kinam, ali mu nije bila jasna vjerska pripadnost ovih ljudi). Na jednom stećku u naselju Glumina spominje se pisar natpisa pod turskim imenom Kulduk. To ime bi moglo biti izvjesni kalisijski relikt, što nam kazuje da su muslimani Kalisije bili primijećeni od strane bogumila i obrnuto." "Pored nekropola stećaka i srednjevjekovni toponimi, također upečatljivo svjedoče o prisutnosti i rasprostranjenosti srednjovjekovnog stanovništva- Bošnjana na području Kalesije. Osim toponima na kojima se nalaze stećci, na kalesijskom području javlja se i oko 50 raznovrsnih srednjovjekovnih toponima kao što su: Djedovac, Djedovine, Dedaići, Dedino, Dedovo, Djedov vrt, Dedinja njiva, Djedovo polje, Trzne, Stup, Stupić, Stupnik, Krst, Crkvine, Skladi, Soline, Mramorak, Mramorje, Glavica, Madžarsko, Trebešnica, Trebižine, Igrište, Krznovo, Krsovo, Perivoj, Bilegi, Boišta, Kaluđersko, Kaluđerica, Vranduk, Vrtal, Vrtalište, Plane, Planovi, Plančići, Banj brdo, Selišta, Viništa, Vina, Vinogradi, Kamenovi, Osredak, Hambare, Priboji, Hrtovi, Gladovo, Glanuša, Glanjišta, Hrvate, Pribovići i Klisari. Na području općine Kalesije ima preko 50 raznovrsnih srednjovjekovnih toponima, koji se javljaju oko 100 puta".

4 Samir Halilović, Mujo Zulić, Kalesija crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003, str.30

5 Đuro Basler, Župa i grad Soli u srednjem vijeku, dvadeset godina industrijske proizvodnje soli u Tuzli, Tuzla, 1975, str. 9.

6 Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1973, str. 483: nahija f. (ar.) župa, upravna jedinica, manja od kadiluka


8 Isto, str. 32 9 Samir Halilović, Mujo Zulić, Kalesija crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003, str.

98 10 A. Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975, str.106

DŽ. Mešanović

84

naseljavanja vlaškog stanovništva iz drinske oblasti u nahiju Spreča.11 Etničke prilike tokom XVII i XVIII stoljeća na ovom prostoru karakteristične su i po doseljavanju Bošnjaka iz Mađarske čiji su preci otišli u te krajeve u vrijeme turskih osvajanja. Najviše ih se naselilo u Kalesiju i Caparde.12 Masovni progoni muslimana iz Srbije uslijedili su nakon Prvog i Drugog srpskog ustanka. Mnoge doseljene porodice na području Kalesije dobile su nadimke odnosno prezimena po gradovima iz kojih su doselili kao što su: Užičanin u Gornjem Hrasnu, Valjevac u Donjim Vukovijama, Požegić u Donjim Rajincima i Vukovijama, Bajić u Donjim Rajincima, Loznice u Memićima, Šapčanović u Bulatovcima i dr.

Naselje Borogovo je smješteno pored magistralnog puta Kalesija-Šekovići i udaljeno je oko 8 km od Kalesije. Ime Borogovo potiče od staroslavenske riječi bor13 . Osim antroponima, također, postoji i oronim Borogovo. Iznad naselja nalazi se planinski vrh Borogovo (852 m), a spominje se i u narodnoj pjesmi "I Papraća blizu Borogova".14U Borogovu su bile nastanjene begovske porodice Omerbegovići, Alibegovići, Alikadići i Tosunbegovići. Srbi su naseljeni na begovskim imanjima u turskom i austro-ugarskom periodu. U naselju žive i srpske porodice: Erići, Smiljanići, Zelenovići, Bojagići, Kapuri, Petrovići i drugi koji su u prošlosti naseljeni na begovske posjede i bili su kmetovi.

Naselje Brezik je udaljeno od Kalesije oko 5 km ka sjeveroistoku, a smješteno je između Rijeka Tavne na istoku i Bukovice na Zapadu. Riječ brezik je slavenskog porijekla (latin. butuletum), a označava brezovu šumu15. Naselje je nastanjeno srpskim porodicama Dukići, Radići, Ćirkovići, Miličići, Todorovići itd.16 Stanovništvo je hercegovačkog i crnogorskog porijekla.

Naselje Bulatovci se nalazi istočno od Kalesije. Udaljeno je oko 6 km. Koliko je staro i odakle potiče ime naselja, nije poznato. Međutim, na Bulatovce nas upućuju Bulatovići i Bulati (antroponimi) koji su slavenskog porijekla 17. U Bulatovcima danas žive muslimanski rodovi: Selimi, Bećići, Dugonići, Subašići, Turkići, Hasanovići, Krajnovići itd.18 Prije Drugog svjetskog rata ovdje su živjele i srpske porodice, što se vidi i iz popisu stanovništva 1921. godine u kome je navedeno naselje Bulatovci Srpski.

Naselje Caparde je smješteno pored magistralnog puta Kalesija-Zvornik i udaljeno je oko 9 km od Kalesije. Capardi vode porijeklo od turske riječi capin, capa što označava poljoprivrednu alatku, motiku.19 Tokom osmanske vladavine u Capardama je izgrađena Mušan kula.20 Bila je građena od klesanog kamena, dimenzija 15x20 metara.21 Ovom kulom je upravljao neki Mušan22 po kome je objekt i dobio ime. U 11 Samir Halilović, Mujo Zulić, Kalesija crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003,

str.100. 12 Enver Imamović, Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998, str.

71. 13 Grupa autora matice srpske i matice hrvatske, Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika,

Novi Sad, Zagreb, 1967, str. 250. Bor je vrsta četinara i postoji bijeli (pinus silvestris) i crni bor (pinus nigra).

14 Vuk St. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkim i latinskim riječima,Beograd,1969, str. 37.

15 Isto 14, str. 250. Breza je vrsta listopadnog bjelogoričnog drveta bijele kore (bertula alba). 16 Prema kazivanju Jove Radića iz Brezika rođenog 1952. godine 17 www.rastko.org.yu. 18 Prema kazivanju Selima Bećića iz Bulatovaca, rođenog 1962. godine 19 Enes Tuna, Sanita Lisica, Tursko-srpski i srpsko-turski rečnik, Birografika Subotica, Beograd,

2005, str. 435 20 Prema kazivanju Izeta Mehmedovića iz Capardi, rođenog 1958. godine. 21 Isti kazivač


85

ovom naselju od bošnjačkih rodova žive: Karići, Kapići, Mehmedovići, Mehanovići, Smajlovići i Kopići, a od srpskih: Đorđići, Nikolići, Markovići, Milovanovići, Boškovići, Ostojići, Sarići, Kojići, Todorovići i drugi.23 Bošnjačko stanovništvo se djelimično doselilo iz Mađarske u XVII i XVIII stoljeću, prilikom povlačenja Turaka, a koji su ranije otišli u te krajeve u vrijeme turskih osvajanja.

Naselje Dubnica se nalazi jugozapadno od Kalesije na udaljenosti od oko 1,5 km. Smješteno je sjeverno od magistralnog puta Tuzla-Kalesija-Zvornik. Današnje naselje Dubnica prvi put se spominje u XVI stoljeću u sastavu nahije Spreča. Koliko je staro ovo naselje, nije nam poznato, ali je sasvim sigurno da ime potiče od riječi dъвь, dub, dob (dubac, dubica),24 što govori o tome kako je nekada ovdje bila rasprostranjena hrastova ili cerova šuma. Ovakva šuma se može i danas vidjeti, uglavnom u vidu enklava, a okolo je ziratno zemljište. Također, postoji i hidronim Dubnica, koja protiče kroz naselje. Vlaško stanovništvo se počelo ovdje naseljavati u XVII stoljeću i porijeklom je iz Južne Srbije i Crne Gore. Dubnicu su prije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine naseljavale srpske porodice: Gajići, Jovanovići, Jankovići, Jovići, Ristići, ilići, Nikolići, Tošići, Ćetkovići i drugi.

Gojčin je smješten jugozapadno od Kalesije, na udaljenosti oko 6,5 km. Ime Gojčin, Gojak je izvedeno od osnove goj, pa je prema tome ime Gojčin označavalo mirnu osobu.25 Goj znači i debeo, uhranjen, imućan, sit i bogat. Ova osnova goj takođe je imala i značenje zdrav. U narodu je, naime, sinonim zdravlja bio nečiji izgled, pa odatle je osnova goj danas dobila značenje debeo, jedar, odnosno zdrav.26 Staroslavenska riječ goj označava bogat kraj, a u ovom slučaju je veliko bogatstvo šumom i vodom. Ovo naselje je etnički izmiješano. Današnje Srpsko stanovništvo vodi porijeklo iz južne i zapadne Srbije, Tare, Žabljaka i Cetinja. Srpske porodice u Gojčinu su: Marinkovići, Vasiljkovići, Jovanovići, Stankovići, Samardžići, Popovići i drugi, a od bošnjačkih porodica ovdje žive: Makalići, Ibrići, Živčići i Osmančevići.27

Hajvazi se nalaze istočno od Kalesije na udaljenosti od oko 8,5 km. Porijeklo imena Hajvazi je od turske riječi ajvaz, ajvaza što znači sluga.28 Međutim, ajvaz može označavati i upravitelja u gospodskoj kući.29 Po narodnom predanju ime naselja dovodi se u vezu sa starim Hajvaz dedom, koji je bio mlinar u selu. Prema čuvanoj tradiciji ovaj čovjek je imao dugu, a uvjek prljavu bradu. Jednom prilikom kad je zaspao miš je došao i pojeo mu bradu. Kad se probudio, ljudi su se pitali jeli to Hajvaz dedo te su govorili: "Hajvaz dedo čok, brada jok". Po tom Hajvaz dedi dobili su ime Hajvazi. U naselju su danasnastanjeni slijedeći rodovi: Ahmetovići, Karići, Omerovići, Avdići, Muminovići, Mustafići i drugi.30

Naselja Hrasno Donje i Hrasno Gornje nalaze se sjeverno od Kalesije a udaljini su preko 15 km od općinskog centra. U nekim slavenskim jezicima hvorost znači suho grmlje, a češki chrast isto suho grmlje. I u bugarskom jeziku riječ hrast znači grm. Kao

22 Isti kazivač navodi da je Mušan bio vojni komadant 23 Prema kazivanju Izeta Mehmedovića iz Capardi, rođenog 1958. godine. 24 Salih Kulenović, Etnologija Sjeveroistočne Bosne, Muzej Istočne Bosne, Tuzla, str. 46. i Grupa

autora matice srpske i matice hrvatske, Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, Novi Sad, Zagreb, 1967, str. 795. Dub, dubac i dubica, listopadno drvo čiji je plod žir ili želud, hrast kitnjak, cer, medunac i plutnjak (quercus).

25 www.prijepolje.net 26 www.glas-javnosti.co.yu 27 Prema kazivanju Mevludina Makalića iz Gojčina, rođenog 1968. godine. 28 Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb, 1978, str. 32. 29 Isto, str. 32. 30 Prema kazivanju Halila Ahmetovića iz Hajvaza, rođenog 1949. godine.

DŽ. Mešanović

86

slavenska riječ prodrla je i u mađarski jezik haraszt, harasz znači hrast. Neki jezikoslovci su mislili da je riječ hrast (kao i šuma) onomatopejskog porijekla. Potvrdu su našli u glagolima češ. chrast i polj. chrostac što znači šumjeti.31 U našem slučaju, toponim Hrasno dobilo je ime po lijepoj šumi i hrastovima koji su nekada, (ali i danas prekrivaju), prekrivali ovaj kraj.32 Prvi put naselje se spominje 1533. godine u sastavu nahije Spreča. Donje Hrasno naseljavaju slijedeći rodovi: Bukvarevići, Ljigići, Mujanovići, Ćatići, Barčići, Huremovići i drugi, a Gornje Hrasno: Husići, Hujdur, Užičanin, Muhići itd.33 Stanovništvo je daljim porijeklom iz južne i jugozapadne Srbije (Užice, Valjevo, Priboj, Bajina Bašta), Sandžaka i Crne Gore.34

Naselje Jeginov Lug se nalazi zapadno od Kalesije na udaljenosti od oko 8 km. Jeginov Lug je nastao od turske riječi jeny koja označava novi život i riječi lug.35 Lug može označavati šumicu, gaj (obično od listopadnog drveća), baru, pepeo i td.36 Kada spojimo ove dvije riječi dobijamo tačno značenje naselja Jeginov Lug, a to je močvarno područje obraslo šikarom kroz koje protiče rijeka Spreča. U prvoj polovini XIX stoljeća ovaj prostor se zvao Kadrići, zbog toga što je zemlja pripadala begovima Kadrićima iz Dubrava (Živinice). Međutim, sredinom XIX stoljeća begovi Kadrići dovode nekoliko vlaških porodica iz Južne Srbije da im rade na imanjima, a za naknadu dodjeljena im je zemlja. Od tada na ovaj prostor naseljava se sve više rodova iz dinarskih krajeva Hercegovine i Srbije. Jeginov Lug su prije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine naseljavale srpske porodice koje imaju vlaško porijeklo a to su: Tadići, Kojići, Jovanovići, Savići, Samardžići i Stjepanovići.

Jelovo Brdo se nalazi 6 km južno od Kalesije. U etimologiji imena Jelovo Brdo, osjećaju se slavensko, ilirsko i grčko porijeklo. Slavenska riječ jelaške, od riječi jova, joha ili jela. Brdo ima ilirski korijen ger, što znači šuma, brdo. Grčka riječ bounos znači brdo, brežuljak i vrh.37 U ovom pretplaninskom naselju i njegovoj okolici (na brdu Vis 450 m) rasprostranjene su jelove i borove šume, što upućuje na porijeklo samog imena naselja. U ovom naselju živi bošnjačko stanovništvo iz nekoliko rodova: Bećirovići, Bećirbašići, Živčići, Osmančevići, Mulaomerovići i drugi.

Naselje Kalesija Gornja je smješteno pored magistralnog puta Kalesija-Tuzla-Zvornik i udaljeno je oko 2 km od Kalesije. "Bizantijski pisac Jovan Kinam (1150. i 1161. godine) spominje plemena pod imenom Kalisije (Halisije) a mišljenja je da su došli iz Harezma, istočno od Kaspijskog jezera. Osim u djelima bizantijskih pisaca ova plemena se spominju i u arapskim izvorima, gdje se govori da su muslimani (Halisije, Kalisije) u XII vijeku naseljavali Srem. Kako su sjeveroistočna Bosna i Mačva bile susjedne oblasti istog kraljevstva, misli se da su Halisije i ovdje neseljavali izvjesna naselja. Nema izričitih spomena, ali je isticano da na Kalisije (Halisije) upućuje sačuvani naziv nekih toponima u sjeveroistočnoj Bosni, kao što je selo Kalesija (Zvornik)".38 Ovo naselje naseljavaju sljedeće porodice: Halilovići, Saltovići, Avdići, Subašići, Softići, Mujkići, Ibriševići i drugi.

Kikači se nalaze sjeverozapadno od Kalesije grada i udaljeni su oko 8,5 km. Koliko je staro naselja i dakle korijeni, nije nam poznato. Međutim, riječ kika (kyka) je

31 www.matica.hr 32 www.abdullahovaavlija.net 33 www.abdullahovaavlija.net . 34 Prema kazivanju Hujdur Fetaha iz Gornjeg Hrasna, rođenog 1962. godine 35 Grupa autora matice srpske i matice hrvatske, Rečnik srpskohrvatskog jezika, Novi Sad,

Zagreb, 1967, str. 573 i 574. 36 Isto, str. 574. 37 www.free-st.htnet.hr 38 A. Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975, str. 116 i 117.


87

praslavenska i sveslavenska, a u hrvatskom jeziku riječ kik može označavati prigorje, gaj, gorjance i gorje.39 Riječ kikaš označava ime ptice40 Naselje Kikači nalaze se u podnožju planine Majevice, pa prema tome spadaju u predgorsko (pretplaninsko) naselje. Po riječima Sulejmana Mujanovića (1928.) u naselju su nastanjene slijedeće porodice: Ahmedinovići, Mujanovići, Sakići, Avdići, Karići, Fatići, Avdibašići, i drugi.

Planinsko naselje Kosovača se nalazi 9 km jugoistočno od Kalesije. Ime Kosovača od riječi kos, pridjev (Vuk, razlika u akcentu)41, prilog koso, sveslavenski i praslavenski (osim slovenskog i bugarskog) i praslavenski sinonim kriv.42 "Kosa" je praslavenski i sveslavenski poljoprivredni termin. Odatle poimeničenje kosina (iz češkog), strmo.43 Pridjevi na –an kosan "strm", u kosom pravcu, postrance i –ov kosov, vrlo čest u toponimiji.44 Augmentativi na –ača kosirača (17. s.), kosjerača, kosorača.45

O kontinuitetu nastanjenosti na ovom području potvrđuje i gradina Kosovača koja potiče iz perioda kasnog eneolita (bakarnog doba). Bakarna sjekira sa gradine Kosovača čuva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Nađeni ostaci jasno govore o kontiniutetu naselja Kosovača od prethistorije preko antičkog doba, sve do danas, što najbolje svjedoči postojanje današnjeg naselja Kosovača neposredno uz Gradinu.46 U ovom naselju žive sljedeće srpske porodice: Dokmići, Zečevići i Kulići.47

Naselje Kulina se nalazi jugoistočno od Kalesije i udaljeno je oko 8,5 km. Porijeklo imena Kulina vjerovatno potiče od arapske i turske riječi (qullä, kule), što označava višespratnu kamenu zgradu.48 Takođe je isto što i var, kastel što znači utvrda, kula, grad, gradina. Tako je prema kazivanju mještana naselja prilikom izgradnje pruge Tuzla-Zvornik prije Drugog svjetskog rata, između Capardi i Kuline nađeni su temelji Mušan kule. Pronađeni kamen je, nažalost, upotrijebljen za izgradnju pruge Tuzla-Zvornik.49 U Kulini su nastanjene sljedeće srpske porodice: Sikimići, Todorovići, Kulići, Boškovići, Pavlovići, a od bošnjačkih porodica Ferhatbegovići.50

Naselje Kusonje je smješteno pored magistralnog puta Kalesija-Tuzla-Zvornik i udaljeno je oko 9 km od Kalesije. Kusonja označava domaću životinju (vo, ovan, pas), a isto značenje ima i kusasma.51 Turskog porijekla je riječ kuskun, što znači podrepnjak, podrepaš kaiš provučen ispod repa konja i pričvršćen za sedlo ili samar, koji sprečava da se sedlo ili samar ne smakne konju na vrat.52 Arheološka oruđa pronađena na Gradini Kosovača koja je udaljena oko 500 m od ovog naselja, potiču iz kasnog eneolita. To nam jasno govori o kontinuitetu življenja na području Kusonja još od prahistorije. U 39 Petar Skok, Etimologijski riječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb, 1972, str. 79. 40 Isto, str. 160-161. 41 Petar Skok, Etimologijski riječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb, 1972, str. 160-161. 42 Isto, str. 161. 43 Isto, str. 161. 44 Petar Skok, Etimologijski riječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb, 1972, str. 161. 45 Isto, str. 161. 46 Samir Halilović,Mujo Zulić, Kalesija crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003,

str.22. 47 Arhiva općine Kalesija, 2007. godine. 48 Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom i hrvatskosrpskom jeziku, Sarajevo, 1973, str.

423. Kula je utvrda u tvrđavi, kamena zgrada koja mjesto prozora ima puškarnice podešene za odbranu od navale.

49 Mušan kulom je upravljao Mušan koji je vjerovatno bio vojni komadant. 50 Prema informaciji koju nam je saopštio Izet Mehmedović iz Capardi, rođen 1959. godine. 51 Grupa autora matice srpske i matice hrvatske, Rečnik srpskohrvatskog književnog jezika, Novi

Sad, 1969, str.139 52 Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1973, str. 427. Kula je utvrda u

tvrđavi, kamena zgrada koja mjesto prozora ima puškarnice podešene za odbranu od navale.

DŽ. Mešanović

88

naselju živi bošnjačko i srpsko stanovništvo. Od bošnjačkih porodica ovdje žive: Musići, Lokmići, Muminovići, Hrustići i drugi, a od srpskih Zagorci, Pavlovići Stanišići, Božići itd.53

Lipovice se nalaze sjeverozapadno od Kalesije i udaljene su oko 6 km. Lipa je simbol slavenstva. Lipovice su izvedene iz nekoliko riječi kao što su lipa, lipar, lipin, lipov, lipovina, a praslavenskog su porijekla (drvo života).54 Lipa je mehko i lahko, granato drvo sa žutim mirisnim cvijetom, značajnim za pčelarstvo i u medicini.55 Lipar je mladica na lipi, koja se odsijeca radi skidanja like.56 Pridjevi koji žavršavaju na –in lipin, na –ov lipov, toponim u ženskom rodu, poimeničen na –ina lipovina i –avica lipovica.57 Po kazivanju mještana, naselje je dobilo ime po velikom broju lipa koje su rasprostranjene u ovom području. Danas stanovnici ovog kraja beru i suše lipov cvijet. U Lipovicama živi više rodova kao što su: Bukvari, Hasanovići, Mujćevići, Barčići, Ibiševići, Mešanovići, Imamovići itd.58

Naselje Mahala je smješteno pored magistralnog puta Kalesija-Zvornik i udaljeno je oko 6 km od Kalesije. Porijeklo imena naselja Mahala je turskog (mähallä)59 i arapskog (maala, mala)60, što znači dio grada ili sela, gradska četvrt, zaselak. Danas Mahalu naseljavaju porodice: Alići, Hadžići, Karići, Kavazovići, Kuduzovići, Aljići, Jusići i drugi.61

Jugoistočno od Kalesije, na udaljenosti od oko 7 km, nalazi se naselje Matkovac. O porijeklu imena nema pouzdanih informacija, međutim, riječ matokip od latinske montem acutum u prevodu znači šiljasto brdo, vrh brijega, što potvrđuje brežuljkasto-brdski reljef naselja. Stanovništvo je mješovito te od bošnjačkih porodica ovdje žive: Šljivak, Kuduzovići, Omerbegovići, Salihbašići, Selimbašići, a od srpskih: Miloševići, Uroševići, Đorđići, Vukašinovići, Pelemiši, Kliserići i drugi.

Naselje Memići je smješteno pored magistralnog puta Kalesija-Zvornik i udaljeno je oko 5 km od Kalesije. Porijeklo imena ovog naselja do sada nije dovoljno istraženo. Arapskog je porijekla riječ memleće (znači država, zemlja, zavičaj, rodni kraj, mjesto, grad), zatim riječ mämša (mjesto gdje se ide, najčešće pješice) i Memiš arapsko muslimansko ime.62 U turskom jeziku susrećemo riječ memisane (vidi ar. mämša), muško ime Memis, Memija i Mehmed, vjerovatno od Muhamed (ar. Muhammäd, v.Muhamed).63 U naselju su nastanjeni sljedeći rodovi: Mehmedovići, Ibramovići, Halilovići, Jajićevići, Loznice, Hodžići, Hadžići, Malovići i drugi. Bošnjačko stanovništvo je porijeklom iz Užica i Loznice, a ovdje se nastanilo u vrijeme srpskih ustanaka protiv Turaka u Srbiji.

Naselje Miljanovci je smješteno pored magistralnog puta Kalesija-Tuzla i udaljeno je oko 2 km od Kalesije. U etimologiji imena riječi miljanovci zapaža slavensko i arapsko porijeklo. U slavenskom riječ miljan (mio, drag), u imeničkoj službi

53 Prema kazivanju Izeta Mehmedovića iz Capardi, rođenog 1959. godine. 54 Petar Skok, Etimologijski riječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb, 1972, str. 305 55 Grupa autora matice srpske i matice hrvatske, Rečnik srpskohrvatskog književnog jezika, Novi

Sad, 1969, str. 210 56 Isto, str. 210. 57 Petar Skok, Etimologijski riječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb, 1972, str. 305. 58 Prema informaciji koju nam je saopštio Avdija Hasanović iz Lipovica, rođen 1945. godine. 59 Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1973, str. 439. 60 Isto, str. 439. 61 Prema kazivanju Senada Alića iz Mahale, rođenog 1960. godine. 62 Isto, str. 453. 63 Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1973, str. 453.


89

onaj koji je drag, a može značiti milo, umilno i td.64 U arapskom jeziku riječ millä znači narod, nacija, religija, a riječi milać, milć, miljać, miljć označava plac, lokaciju, grunt, toprak, odnosno označavaju gradilište, prazno zemljište gdje se može podignuti kuća.65

Od sedam gradina, koje se nalaze na kalesijskom području, je i Gradina u zaseoku Gaj (Miljanovci). Prema kazivanju Husnije (Fehima) Mešanovića, rođenog 1952. godine, oko gradine prilikom obrade tla izoravali su razne ostatke keramičkog posuđa.66 U Miljanovcima žive sljedeće porodice: Fazlići, Hasanovići, Sinanovići, Aljukići, Kamerići, Ključanin, Hamzići i td.67

Osmaci se nalaze 5 km jugoistočno od Kalesije. U slavenskom jeziku riječi osmak (životinja od osam godina, dječak od osam godina, učenik osmog razreda), osmače (toponim kod Srebrenice ili nedonošce od osam mjeseci) i broj.68 Čitavi Osmaci su nekada bili svojina Fazlipašića. Po legendi u ovom selu jedna je žena na svijet donijela "osmorke".69 Kako je porodica bila siromašna i nije se mogla prehraniti, ona je usvojena od bega Fazlipašića.70 Zbog rođenja "osmorki", to naselje dobi ime Osmaci. Porijeklo imena se dovodi i u vezu sa vlaškim stanovništvom koje je radilo i obrađivalo zemlju "na osminu", odnosno "na osmi dio", na begovskim imanjima. U vrijeme turske uprave na ovom području postojala je Fazlipašića kula. Prema tradiciji kulom je posljednji upravljao Alijaga Fazlipašić iz Sarajeva, a napuštena je prije Prvog svjetskog rata.71 Kula je bila građena od kamena na tri sprata i pokrivena bakrom.72 Ostaci zidina kule postojali su do kraja Drugog svjetskog rata. Po Fazlipašića kuli, zaselak u Osmacima danas se naziva Kula.73 Danas u ovom naselju žive sljedeće srpske porodice: Dragičevići, Vukosavići, Vuletići, Mijatovići, Cvijanovići, Filipovići, Nikolići, Popovići, Cvjetinovići i Urumović.74

Naselje Petrovice je smješteno 5 km sjeverozapadno od Kalesije. Petrovice se vežu za Petar (antroponim), od latinske Petrus, pridjev Petrov, planina Petrovci.75 Kao dokaz nastanjenosti i življenja u praistoriji svjedoče nam ostaci gradine u Mešanovićima (Gornje Petrovice). Gradina se nalazi pored puta na uzvišenju 367 m u zaseoku Mešanovići, koji iz Mešanovića vodi ka Zulfićima.76 Kamene zidine na gradini postojale su do 1955. godine.77 Taj kamen, na žalost, upotrijebljen je za izgradnju puta Tojšići-Kalesija.78 Ovo brežuljkasto naselje pruža dobre uslove za bavljenje voćarstvom. Po kazivanjima mještana određene sorte jabuka, krušaka i šljiva oni zovu 64 Grupa autora matice srpske i matice hrvatske, Rečnik srpskohrvatskog književnog jezika, Novi

Sad, 1971, str. 371 65 Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989, str. 463. 66 Samir Halilović, Mujo Zulić, Kalesija crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003

,str. 24. 67 Prema kazivanju Hasibe Sinanović, rođene 1949. godine. 68 Grupa autora matice srpske i matice hrvatske, Rečnik srpskohrvatskog književnoga jezika,

Novi Sad, Zagreb, 1967, str. 215. 69 Prema kazivanju Mersije Ferhatbegović iz Borogova, rođene 1959. godine. 70 Isti kazivač 71 Samir Halilović, Mujo Zulić, Kalesija crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003,

str. 157. 72 Isto, str.157. 73 Isto, str. 157. 74 Prema kazivanju Ibre Alibašića iz Šehera kod Osmaka, rođenog 1957. godine. 75 Petar Skok, Etimologijski riječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb, 1972, str. 649. 76 Samir Halilović, Mujo Zulić, Kalesija crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003,

str. 24. 77 Isto, str.24. 78 Isto, str.24.

DŽ. Mešanović

90

"petrovače", pa na osnovu toga i ime naselja Petrovice.79 Petrovac je ljekovita biljka koja raste uz oranice i puteve, naraste do 1m. Međutim, petrovac je i ovca, odnosno vrsta ovce.80 Ovdje su nastanjene sljedeće bošnjačke porodice: Barčići, Musići, Gutići, Zulići, Ibralići, Isajbegovići, Begići, Mujćevići itd.81 Stanovništvo je većinom doselilo iz Mađarske u XVII i XVIII stoljeću, a iz Srbije (užički kraj) u XIX stoljeću. 82

Zapadno od Kalesije na udaljenosti od oko jedan km nalazi se naselje Prnjavor. Riječ prnjavor vodi porijeklo od grčke riječi (proneios-koji je pred hramom ili od pronoia-u bizatsko doba zemlja dana, kao leno, na uživanje) dobro imanje.83 Usmena predanja govore da se neko naselio u blizini naselja, tj. da se tu neko "sprnjavorio", kako se u narodu kaže za one koji se negdje dosele vođeni nevoljom.84 U Prnjavoru žive sljedeće bošnjačke porodice: Kurtići, Turići, Bukvarevići, Mujkići, Jusufagići, Tubići, Omerovići, Gazibegovići, a od srpskih porodica Popovići i Bajagići.

Rajinci Donji se nalaze 4 km zapadno od Kalesije. Porijeklo imena naselja Rainci nije još istraženo.85 Međutim, u turskom jeziku raja (raya) predstavlja siromašan svijet, narod, ljude, stado i slično, a i turske podanike koji nisu muslimani a plaćaju danak.86 Rajinci vode porijeklo od riječi roj što označava zbir, mnoštvo. Ovdje danas žive slijedeće bošnjačke porodice: Suljkanovići, Salkići, Musići, Džafići, Požegići (porijeklom su iz Požege, Srbija), Mehmedovići, Kahrimanovići, Brkići, Paloši, Alibašići, Bajići (Bajina Bašta) i drugi.87

Rajinci Gornji su smješteni sjeverozapadno od Kalesije na udaljenosti od oko 5 km pored puta Tuzla-Kalesija. Danas u naselju žive: Mešići, Džafići, Pilavdžići, Hadžići, Isajbegovići, Pjanići, Husići itd. Stanovništvo je dijelom srbijanskog i crnogorskog porijekla, protjerano u XIX za vrijeme srpskih ustanaka.88

Rakino Brdo se nalazi jugozapadno od Kalesije na udaljenosti od oko 6 km. Porijeklo imena naselja je antroponimno od Rakić. Od rodova ovdje žive sljedeće srpske porodice: Bodirogići, Vojkovići, Crnogorčevići, Andrići i drugi.

Naselje Sajtovići se nalazi 6 km južno od Kalesije. Ime ovog naselja izvedeno je od glagola sjatiti se što znači skupiti se, odnosno sabrani, udruženi. Sajtovići su naseljeni bošnjačkim i srpskim stanovništvom. Od bošnjačkih porodica ovdje žive: Alići, Jahići, Bureci, Vokići, Ramići, Alibašići i drugi, a od srpskih Stevanovići, Janići, Božići, Rebići, Marići itd.89

Naselje Sarači se nalazi pored magistralnog puta Tuzla-Kalesija, sjeverozapadno od Kalesije na udaljenosti od oko 4 km. Porijeklo imena naselja Sarači vezano je za sarač (arapska riječ) zanatlija koji prodaje i pravi razne predmete od kože, kao što su: konjska oprema (sedla, uzde, bisage, kubure), bensilasi, pletene kandžije, razno remenje

79 Prema kazivanju Hadžire Barčić iz Petrovica, rođene 1936. godine. 80 Grupa autora matice srpske, Rečnik srpskohrvatskog književnog jezika, Novi Sad, 1971, str.

405. 81 Prema kazivanju Hadžire Barčić iz Petrovica, rođene 1936. godine. 82 Prema kazivanju Hadžire Barčić iz Petrovica, rođene 1936. godine. 83 Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb, 1978, str.

1091. 84 Prema kazivanju Hadžire Barčić iz Petrovica, rođene 1936. godine 85 Prema kazivanju Abdurahmana Džafića iz Rainaca Gornjih, rođenog 1940. godine. 86 Abdulah Škaljić, Turcizmi u Srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989, str. 530. 87 Prema kazivanju Abdurahmana Džafića iz Rainaca Gornjih, rođenog 1940. godine. 88 Isti kazivač. 89 Prema kazivanju Ibre Alibašića iz Šehera, rođenog 1957. godine.


91

itd. U naselju žive sljedeće bošnjačke porodice: Imamovići, Zahirovići, Zulići, Hasanovići, Pjanići, Jahići, Aljukići, Alići i drugi.90

Seljublje se nalazi 13 km sjeverozapadno od Kalesije u blizini magistralnog puta Tuzla-Priboj-Ugljevik. Međutim, riječ seljublje ako povežemo sa selo, onda to bi značilo određenu ljubav, odnosno u ovom slučaju ljubav prema rodnom kraju. U blizini naselja nalazi se prethistorijska Gradina i Gornja Gradina iznad Dugih Njiva, istočno od Banj Brda.91 U Seljublju su nastanjene porodice: Rizvanovići, Selimovići, Karahodžići, Alići, Hadžići, Smajići, Mujkanovići i drugi.92

Istočno od Kalesije na udaljenosti od oko 7 km, nalazi se naselje Šeher. Ovo područje je odavno nastanjeno o čemu nam svjedoče ostaci materijalne kulture (Gradina na uzvišenju Kik) iz prahistorije i antičkog perioda.93 Ime naselja Šeher je tursko-perzijskog porijekla i značenja. U Turskom jeziku Sehir94 označava veliki grad ili mjesto, a isto značenje ima i u Perzijskom jeziku Šëher (Šëer)95. U naselju Šeher danas žive sljedeći bošnjački rodovi: Spahići, Alibašići, Balvanovići, Ahmetpašići, Bureci i Cakori.96 Stanovništvo je ovdje naseljeno najvećim dijelom iz jugozapadne Srbije i Crne Gore.97

Naselje Tojšići se nalazi pored magistralnog puta Tuzla-Kalesija, sjeverozapadno od Kalesije na udaljenosti od oko 7,5 km. Kada je u pitanju porijeklo imena Tojšića, ono se vezuje za doj (izdašan, hranljiv) i legendu o jednoj porodici, a siže predaje, ustvari je rivalstvo i suparništvo dvije bogate porodice Hukić i Tošić.98 U današnjim Tojšićima živio neki Rupić, bogat čovjek koji je posjedovao puno mejhana. Pošto je svima bilo smiješno prezime Rupić, on je sebi predio na Hukić. Ali nakon nekog vremena došla je neka porodica Tošić. I oni su bili bogati kao Hukići, pa to njima nije išlo na ruku. Sada Tošići postadoše poznatiji od Hukića. Pa tako se i mjesto nazvalo Tojšići.99 U naselju danas žive sljedeći bošnjački rodovi: Kuralići, Kulići, Smajići, Šmigalovići, Hukići, Agići, Mujkići, Paščanovići, Šahmanovići i drugi.100 Adem Handžić u svom djelu "Tuzla i njena okolina u XVI stoljeću", pozivajući se na turske deftere iz 1528. i 1533. godine navodi da u nahiji Spreča jedno selo nosi naziv Dedino.101 U ovom toponimu se spominje riječ djed koja asocira na starješinu bosanske crkve i mogućnost njegovog sjedišta u ovom mjestu.102 I danas u naselju Tojšići postoji zaseok koji nosi naziv Dedajići.

Naselje Vilčevići se nalazi 9 km jugoistočno od Kalesije i smješteno je pored lokalnog puta Kalesija-Šekovići. Porijeklo imena Vilčevići je od riječi uliv (utok, sliv). Međutim, Vila je mit po narodnom vjerovanju, natprirodno žensko biće, mlado, lijepo, sa dugačkom raspuštenom kosom.103 Viličast znači onaj koji ima oblik vila, račvast.104

90 Prema kazivanju Abdurahmana Džafića iz Gornjih Rainaca, rođenog 1940. godine. 91 Samir Halilović, Mujo Zulić, Crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003, str. 22. 92 Prema kazivanju Sulejmana Mujanovića iz Kikača, rođenog 1928. godine. 93 Samir Halilović, Mujo Zulić, Crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003, str. 25. 94 Abdulah Škaljić, Turcizmi u Srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989, str. 583. 95 Isto, str. 583. 96 Prema kazivanju Ibre Alibašića iz Šehera, rođenog 1957. godine. 97 Isti kazivač. 98 Nermin Bukvar, Diplomski rad, Narodne predaje Kalesije i okoline, Tuzla, 2002, str.24. 99 Isto, 24. 100 Abdulah Kulić iz Tojšića, rođen 1940. godine 101 Adem Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI stoljeću, Sarajevo, 1975, str. 264. 102 Isto, str. 264. 103 Grupa autora matice srpske i matice hrvatske, Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika,

Novi Sad, Zagreb, 1967, str. 336-337.

DŽ. Mešanović

92

Volovnjak je bijesan čovjek kao da su vile u njemu.105 Viličar je veliki, sivi noćni leptir koji na kraju tijela ima dvije crvene končaste izrasline.106 Ovo brežuljkasto naselje je nastanjeno srpskim stanovništvom. Ovdje žive sljedeće porodice: Sarići, Milutinovići, Miličići, Riđošići itd. Rod Riđana (Riđošići) koji je došao ovdje iz Hercegovine je porijeklom iz Ohrida, a daljim porijeklom su Tesalsko-Epirski vlasi.107

Naselje Vukovije Donje je smješteno pored magistralnog puta Kalesija-Živinice i udaljeno je oko 11 km od Kalesije. Po riječima starih ljudi Vukovije nose naziv po čoporima vukova koji su sa okolnih planina naročito u zimskom periodu dolazili u ovo naselje. Sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća vukovi su napadali stoku, a ponekad i mještane naselja. Vukovije se spominju još 1533. godine u okviru nahije Spreča. U Vukovijama Donjim žive slijedeći rodovi: Majdančići, Imamovići, Herići, Smajlovići, Jakubovići, Ćatići, Mehmedovići, Sokolovići, Rabotići, Jukanovići, Požegići, Mulamehmedovići i drugi.108 Zapadno od Kalesije, na udaljenosti od oko 9 km, nalazi se naselje Vukovije Gornje. U ovom naselju postoje slijedeći zaseoci (mahale): Masle, Ćive i Džafići. U zaseoku Ćive nalazi se Atik (stara) džamija koja je izgrađena početkom osmanske uprave i najstarija je džamija u općini Kalesija, a i jedna od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Danas u Vukovijama Gornjim žive sljedeći bošnjački rodovi: Mešanovići, Halilčevići, Hamidovići, Alići, Kulanići, Aščići, Subašići, Bajrići, Husejnovići, Habibovići, Hodžići, Rožnjakovići, Nuhanovići, Tupajići, Jajići, Makići, Malčinovići, Šabanovići i drugi.109

Južno od Kalesije na udaljenosti od oko 2 km nalazi se Zelina. Ravničarski reljef, Sprečko polje i plodno tlo imaju presudnu ulogu kada je u pitanju privređivanje u ovom naselju, pa i sam njegov naziv. Riječ zelina (slavenska, pr. zeleno drvo tj. nije zrelo, zeleno povrće, mlad i zelen, zelina- zelenjeti se).110 Zelinu naseljavaju Srpski rodovi: Vukovići, Spasojevići, Bećarevići, Draškovići, Juroševići, Delići i drugi.111

Selo Zolje se nalazi 2,5 km sjeveroistočno od Kalesije. Postoji narodna izreka "Leti u oči kao zolja", a zolja je osa insekt stršljen (njemačka riječ wespe osa, zolja).112 Prema narodnom predanju porijeklo imena naselja je povezano sa izvjesnim Zekerijahom Brkićem, koji je krenuo iz Srbije da se nastani u Bosnu. Došao je u današnje Zolje i tu sjeo da se odmori. Tu je odabrao ledinu gdje će sagraditi kuću. Pojavi se njemu nepoznat čovjek.

-Ko si ti?- Upita ga Zekerijah. -Zoljan, reče on mrzovoljno. -Šta tražiš na mojoj zemlji? Mislio sam se naseliti ovdje. Možeš, ali preko tri brda

od mene. Zoljan je otišao odatle i nastanio se na drugom mjestu. Tu gdje se naselio nastalo je selo Zolje.113 Danas ovdje žive srpske porodice: Jovići, Erići, Cvijetići, Laketići, Draškovići, Lazarevići, Stojanovići, Mihajlovići, Filipovići i Rakići.114 U

104 Isto, str. 337. 105 Vuk St. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkim i latinskim riječima, Beograd, 1969,

str. 42. 106 Grupa autora matice srpske i matice hrvatske, Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika,

Novi Sad, Zagreb, 1967, str. 337. 107 Enver Imamović, Porijeklo i pripadnost stanovništva BiH, Sarajevo, 1998, str. 67 i 68. 108 Prema kazivanju Munire Majdančić iz Donjih Vukovija, rođene 1936. godine. 109 Prema kazivanju Fehima Mešanovića iz Gornjih Vukovija, rođenog 1935. godine. 110 Vuk St. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkim i latinskim riječima, str. 207. 111 Prema kazivanju Salkana Huremovića iz Gornje Kalesije, rođenog 1961. godine 112 Vuk St. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkim i latinskim riječima, str. 213. 113 Nermin Bukvar, Diplomski rad, Narodne predaje Kalesije i okoline, Tuzla, 2002. 114 Prema kazivanju Salkana Huremovića iz Gornje Kalesije, rođenog 1961. godine.


93

periodu austrougarske uprave kao i između dva svjetska rata srpsko stanovništvo se naselilo na begovska imanja u ovom naselju.

Naselje Zukići je smješteno pored gornjeg toka rijeke Bukovice i magistralnog puta Kalesija-Sapna, sjeveroistočno od Kalesije na udaljenosti od oko 5 km. Zukići se mogu vezati za antroponime Zuko, Zulfikar (arapsko muško ime).115 Danas na ovom prostoru žive slijedeće porodice: Halilovići, Ibrići, Ahmetovići i Hamzići.

Zaključak

Veći dio današnje teritorije općine Kalesija je bio nastanjen u prethistoriji. S obzirom na tu činjenicu kao i na pronađene arheološke lokalitete iz kasnijih perioda možemo konstatovati da je na ovom prostoru postojao kontinuitet življenja od najstarijih vremena do danas. Razdoblje srednjeg vijeka veoma rijetko se spominje u historijskoj literaturi iako kalesijsko područje u ovom vremenskom periodu obiluje brojnim arheološkim spomenicima i toponimima. Predpostavlja se da su u srednjem vijeku ovdje bile nastanjene muslimanskim hazarskim plemenima Kalisije ili Halisije iz XII stoljeća. Da su se ova plemena naseljavala i na prostoru sjeveroistočne Bosne, odnosno gornjeg toka rijeke Spreče, svjedoče sačuvani nazivi većeg broja današnjih hidronima i toponima kao što su: Kalesija, Kalesijica, Kalesijska rijeka, Kalesija Gornja, Kalesijski lugovi, Kalesijsko polje itd. U etimologiji imena primjećuju se ilirska, praslavenska, staroslavenska, slaveska, latinska, turska, arapska i dr. Narodne predaje o Kalesijskim naseljima odnose se na postanak naselja, poznatih ličnosti minulih vremena, historijske i mitološke predaje, kao i predaje o porodicama. Vjerovanje u istinitost predaje nije upitno, barem to tako tvrde kazivači. Narodni govor zacijelo je jedno od najbitnijih karakteristika usmene narodne tradicije i potvrda njene autentičnosti. U vjerskoj strukturi najznačajniji su bili Bogumili, koji su ostavili brojne tragove o svom postojanja. Lokaliteti sa nekropolama stećaka se nalaze danas u samim naseljima ili u njihovoj neposrednoj blizini, što nam govori da su današnja naselja nastala na lokalitetima gdje su nekada življeli bogumili. Slabljenje Turske imperije i gubljenje teritorija u Mađarskoj i Slavoniji, te progoni muslimana iz tih krajeva, uzrokovali su velika migraciona kretanja. Dio tog stanovništva se naselio i na područje Kalesije. Do novih progona muslimanskog stanovništva iz Srbije došlo je u prvoj polovini XIX stoljeća. Pravoslavno vlaško stanovništvo se naseljava u ove krajeve iz Hercegovine, Crne Gore i Južne Srbije počev od XVI stoljeća pa kroz čitav osmanski period..

Literatura i izvori

Adem Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, "Svjetlost", Sarajevo, 1975. Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, "Svjetlost", Sarajevo, 1973. Enver Imamović, Porijeklo i pripadnost stanovništva BiH, Narodna i Univerzitetska biblioteka BiH, Sarajevo, 1998. Ahmet Kasumović, Toponimi, etnici i ktetici Tuzle i okoline, Tuzla, 1986. Petar Skok, Etimologijski riječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1972. Salih Kulenović, Kulturna antropologija, Narodna i univerzitetska biblioteka, Tuzla, 2002. Samir Halilović, Mujo Zulić, Kalesija crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003.

115 Abdulah Škaljić, Turcizmi u Srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989, str. 655.

DŽ. Mešanović

94

Vuk St. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkim i latinskim riječima, Beograd, 1969. Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb, 1978. Enes Tuna, Sanita Lisica, Tursko-srpski i srpsko-turski rečnik, Birografika Subotica, Beograd, 2005. Đuro Basler, Župa i grad Soli u srednjem vijeku, Dvadeset godina industrijske proizvodnje soli u Tuzli, Tuzla, 1975 Nermin Bukvar, Diplomski rad, Narodne predaje Kalesije i okoline, Tuzla, 2002. Grupa autora matice srpske i matice hrvatske, Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, Novi Sad, Zagreb, 1967. Grupa autora matice srpske, Rečnik srpskohrvatskog književnog jezika, Novi Sad, 1969. Grupa autora matice srpske, Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, Novi Sad, 1971. Grupa autora matice srpske, Rečnik srpskohrvatskog književnog jezika, Novi Sad, 1973. www.rastko.org.yu. www.free-st.htnet.hr www.matica.hr www.glas-javnosti.co.yu www.abdullahovaavlija.net www.prijepolje.net


STAROST I PORIJEKLO IMENA NASELJA U OPĆINI KALESIJA

THE AGE AND THE ORIGIN OF THE NAME KALESIJA AND ITS VILLAGES

Dževad Mešanović, profesor geografije, spoljni saradnik PMF Univerziteta u Tuzli

Sažetak

Teritorija općine Kalesija ne predstavlja zaokruženu prostornu cjelinu niti u prirodnogeografskom, niti u etnografskom smislu. Kalesijsko područje je dio šireg prostora na prijelazu iz panonske u dinarsku oblast. Ovakav smještaj je uslovio da se u etnološkom i etnopsihološkom smislu ovo područje može smatrati prijelaznom oblasti, gdje su se u prošlosti ukrštali, a i danas se ukrštaju dinarski i panonski kulturni uticaji. U radu se analiziraju starost i porijeklo imena Kalesije i njenih naselja. Dakle, u radu se proučava toponomastika naselja na prostoru općine Kalesija. Toponomastika proučava geografska imena, u najširem smislu ove riječi. Antroponomastika proučava vlastito ime, prezime i nadimke ljudi. U sferi onomastičkih istraživanja najčešće upotrebljavani termini, a imajući u vidu tematiku ovog rada, su: Etimologija - nauka koja proučava porijeklo imena, Etnik – ime stanovnika mjesta nastalo prema imenu mjesta, Ktetik – pridjev izveden od imena mjesta, Toponim - ime svakog naseljenog mjesta, Patronim - prezime, porodični naziv, Hidronim - ime vode ili vodotoka, Oronim - ime planine, brda, doline i dr.

Ključne riječi:etimologija, etnologija, toponimi, patronimi, oronimi, narodne

predaje, Kalesija.

Summary

The territory of the municipality of Kalesija is not a complete geographical unit neither in the natural-geographical sense nor in the ethnographic one. The area of Kalesija is a part of the wider area on the crossroads of panonial and dinarian regions. The position has conditioned that in the ethnological and ethno-psychological sense this area can be considered as a transition area, where culture and tradition of the panonial and dinarian zone intersected in the past and today. In this piece of work to analyse the age and the origin of the name Kalesija and its villages. All in all, in this work to study toponomastics in the Kalesija region. Toponomastics in the broad sense is the study of geographical names. Anthroponomastics studies personal names, surnames and nicknames. Considering the subject matter of this research, onomastic studies offer the following widely used terms: etymology – the study of personal names, ethnic – the name of an inhabitant of a place related to the name of the place, kthetic – an adjective derived from the name of the place, hydronym – the name of a body of water, oronym – the name of a mountain, hill, valley etc.

Key words: etymology, ethnology, toponym, patronym, oronym, folk stories,

Kalesija.

DŽ. Mešanović

82

Geografski položaj općine Kalesija

Općina Kalesija pripada regiji sjeverne Bosne odnosno Sprečko-majevičkoj mezoregiji. U administrativno-političkom pogledu pripada Tuzlanskom kantonu. Kalesija danas zauzima površinu od 201 km². Općinsko područje danas čini 0,39% teritorije Bosne i Hercegovine (1991. godine 0,5%). Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Kalesija imala je 41.809 stanovnika.

Na osnovu prirodnogeografskih osobina prostora i položaja naselja, na području općine Kalesija možemo izdvojiti tri grupe ruralnih naselja.

Prvu grupu čine naselja koja nemaju oformljen centar, nego se sastoje od više zaseoka međusobno povezanih. Toj grupi naselja pripadaju: Borogovo, Brezik, Gojčin, Kosovača, Kulina, Kusonje, Lipovice, Matkovac, Rakino Brdo, Sajtovići, Staro Selo, Vilčevići, Zelina, Zolje, Zukići i Hrasno Gornje. Ova naselja se nalaze na nadmorskim visinama preko 250 m, odnosno na pobrđu Majevice i Javornika.

Drugoj skupini pripadaju naselja koja se nalaze na brežuljkastim terenima i imaju oformljen centar naselja. To su: Bulatovci, Hajvazi, Šeher, Osmaci, Donje Hrasno, Kikači, Jeginov Lug, Jelovo Brdo, Sarači, Mahala, Petrovice i Seljublje.

Treća skupina naselja oformljena je uz saobraćajnice i nalazi se na nižim predjelima, odnosno na blago zatalasanim dijelovima Sprečkog Polja. U ovu grupu spadaju sljedeća naselja: Vukovije Donje, Vukovije Gornje, Rajinci Donji, Rajinci Gornji, Miljanovci, Prnjavor, Caparde, Tojšići, Kalesija Gornja, Dubnica i Memići.

Danas, općina Kalesija ima 26 naselja (1991. godine je imala 40), a od toga 25 ruralnih. Jedino urbano naselje je Kalesija-grad, koji je administrativnim putem 1959. godine proglašeno kao gradsko naselje i središte istoimene općine.1

Kalesija je povezana magistralnim putem na zapadu sa Tuzlom, a na istoku Zvornikom. Na ovu saobraćajnicu vežu se putevi regionalnog značaja Kalesija-Sapna i Kalesija-Dubrave-Živinice. Od 1990. godine Kalesija je povezana i željezničkom saobraćajnicom sa Tuzlom, Živinicama i Zvornikom, što je poboljšalo njen geografski položaj. Jedan dio međunarodnog aerodroma "Dubrave" nalazi se na teritoriji općine Kalesija u naselju Donje Vukovije, na regionalnom putu Kalesija-Dubrave-Živinice, što je takođe veoma važno za budući ekonomsko-geografski razvoj ovog kraja.

O toponimima na području općine Kalesija

U doba velike seobe naroda Balkan je bio izložen nasrtajima i upadima raznih narodnih skupina. Od uralo-altajskih ili turanskih naroda dođoše: Avari, Pečenezi-Biseni, Kumani-Polovci, Bugari sa Mađarima koji ostadoše u Panoniji, te ubrzo za njima i muslimansko-hazarsko pleme Kalisija-Ismailita koji se naseliše u Slavoniji, Sremu te u oblastima Usore i Soli.2

Na Kalisije nas jasno podsjeća naziv mjesta Kalesija koje se nalazi na putu Između Tuzle i Zvornika, za koje se smatra da je 1345. godine nazivano Kuš. Da je muslimana Kalisija bilo na prostoru sjeveroistočne Bosne, odnosno gornjeg toka rijeke Spreče, svjedoče sačuvani nazivi većeg broja današnjih hidronima i toponima kao što su:

1 Dejtonskim mirovnim sporazumom općinsko područje je smanjeno za 71 km² u odnosu na 1992.

godinu i taj dio je danas u sastavu entiteta Republika Srpska. 2 Samir Halilović, Mujo Zulić, Kalesija crtice iz kulturno-historijske prošlosti Kalesija, 2003,

str.29.


83

Kalesijica, Kalesijska rijeka, Kalesija Gornja, Kalesija Grad, Kalesijski lugovi, Kalesijsko polje itd.3 U srednjem vijeku područje sjeveroistočne Bosne pripadalo je dvjema župama: Usora i Soli. Župa Usora se nalazila na području istoimene rijeke i širila se niz donje poriječje rijeke Bosne, zatim Posavinom sve do Drine.4 Župa Soli prostirala se od Lukavca, na zapadu, do Kalesije i Osmaka, na istoku, do Banovića i Đurđevika, na jugu, i vrhova Majevice, na sjeveru.5 Prema Ademu Handžiću, na području današnje Kalesije u XVI stoljeću postojala je nahija6 Spreča, na osnovu čega se može pretpostaviti da je na prostoru gornje Spreče i ranije postojala manja istoimena župa. Pristalice bogumilskog učenja imali su jaka uporišta u Podrinju, Soli i Usori. Materijalna i duhovna kultura bila je prožeta raznim uticajima sa istoka i zapada. U religiji je dominirala bosanska crkva, u pismenosti bosančica, u umjetnosti stećci, tradicionalno zanatstvo, a u odjevanju bosanska nošnja.7 Nekropole stećaka su najčešće locirane na uzvisinama, zatim pored rijeka, potoka, izvora, putova, uglavnom na odabranim i uočljivim mjestima. Najveći broj stećaka na području Kalesije čine stubovi, sljemenjaci, sanduci i ploče.8 Nakon osvajanja Bosne od strane Osmanlija na širem području sjeveroistočne Bosne dolazi do formiranja Zvorničkog sandžaka od 1478. do juna 1483. godine. Od pada Srebreničke banovine 1512-1515. godine prostor doline gornje Spreče ulazi u sastav Zvorničkog sandžaka.9 Nahija Spreča prvi put se spominje 1533. godine u sastavu Zvorničkog sandžaka. Obuhvatala je područja bivše srednjovjekovne župe Spreča, tj.prostor gornjeg toka rijeke Spreče sa dvanaest naselja: Hrasno, Seljublje, Vukovije, Tojšići, Donja Okrugla, Gornja Okrugla, Dubrave, Dedino, Bukovica, Dubnica, Kalesija i Svojat.10 Širenjem islama širila se i islamska kultura, prosvjeta, nauka i književnost. U periodu između 1463-1540. godine dolazi do

3 Samir Halilović, Mujo Zulić, Kalesija crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003, str.

93, 99, 100, "Ti su muslimani bili poznati i pod imenom Kalisije ili Halisije (spominje ih i Kinam, ali mu nije bila jasna vjerska pripadnost ovih ljudi). Na jednom stećku u naselju Glumina spominje se pisar natpisa pod turskim imenom Kulduk. To ime bi moglo biti izvjesni kalisijski relikt, što nam kazuje da su muslimani Kalisije bili primijećeni od strane bogumila i obrnuto." "Pored nekropola stećaka i srednjevjekovni toponimi, također upečatljivo svjedoče o prisutnosti i rasprostranjenosti srednjovjekovnog stanovništva- Bošnjana na području Kalesije. Osim toponima na kojima se nalaze stećci, na kalesijskom području javlja se i oko 50 raznovrsnih srednjovjekovnih toponima kao što su: Djedovac, Djedovine, Dedaići, Dedino, Dedovo, Djedov vrt, Dedinja njiva, Djedovo polje, Trzne, Stup, Stupić, Stupnik, Krst, Crkvine, Skladi, Soline, Mramorak, Mramorje, Glavica, Madžarsko, Trebešnica, Trebižine, Igrište, Krznovo, Krsovo, Perivoj, Bilegi, Boišta, Kaluđersko, Kaluđerica, Vranduk, Vrtal, Vrtalište, Plane, Planovi, Plančići, Banj brdo, Selišta, Viništa, Vina, Vinogradi, Kamenovi, Osredak, Hambare, Priboji, Hrtovi, Gladovo, Glanuša, Glanjišta, Hrvate, Pribovići i Klisari. Na području općine Kalesije ima preko 50 raznovrsnih srednjovjekovnih toponima, koji se javljaju oko 100 puta".


5 Đuro Basler, Župa i grad Soli u srednjem vijeku, dvadeset godina industrijske proizvodnje soli u Tuzli, Tuzla, 1975, str. 9.

6 Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1973, str. 483: nahija f. (ar.) župa, upravna jedinica, manja od kadiluka


8 Isto, str. 32 9 Samir Halilović, Mujo Zulić, Kalesija crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003, str.

98 10 A. Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975, str.106