sociologija_i_prostor_2007_3_4_07_perackovic

5/22/2018 Sociologija_i_prostor_2007_3_4_07_Perackovic

1/21

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r

377

Promjene u strukturi zanimanja u Hrvatskojod 1971. do 2001. Od ratara do konobara

K r e i m i r P e r a k o v i

Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, Hrvatskae-mail: [email protected]

SAETAK U lanku je najprije prikazana socioloka konceptualizacija pojma zani-manjei struktura zanimanja. Polazi se od klasinih sociolokih teoretiara podje-le rada (Smith, Marx, Spencer, Durkheim i Weber) koji svaki iz svoje perspektivepridonose izgradnji teorije o podjeli rada kroz temeljne pojmove primjenjive i da-nas. U toj perspektivi struktura zanimanja indikator je horizontalne podjele rada, azanimanje je pojam koji integrira drutvenu, ekonomsku i tehniku podjelu rada,prema definiciji Maxa Webera. Prikazana je takoer socioloka definicija strukturezanimanja koja vodi k operacionaliziranoj klasifikaciji zanimanja prema skupinama,to ini temeljni analitiki okvir.

Osnovna hipoteza u empirijskom dijelu jest da je struktura zanimanja u Hrvatskojpoprimila obiljeje postindustrijske podjele rada zbog prevladavanja uslunih zani-

manja. Analiza promjena u strukturi zanimanja u ovom se radu temelji na usporedbiudjela skupina zanimanja prema popisima stanovnitva 1971., 1981., 1991. i 2001.Glavni rezultati potvruju hipotezu o postindustrijskoj podjeli rada u hrvatskomdrutvu jer pokazuju rast udjela uslunih zanimanja i njihovom prevladavanju ustrukturi zanimanja. Navedeni rezultati ukazuju na postojanje procesa deindustri-jalizacije i tercijarizacije, odnosno injenicu da je i hrvatsko drutvo ulo u postin-dustrijsko doba. Najvaniji imbenici koji do toga dovode jesu procesi tehnikemodernizacije, marketizacije drutva i demografske tranzicije.

Kljune rijei: zanimanje, struktura zanimanja, podjela rada, deindustr ijalizacija,tercijarizacija, usluge, postindustrijsko drutvo.

Primljeno:listopad 2007.

Prihvaeno:prosinac 2007.

1. Uvod

to ste po zanimanju?, pitanje je s kojim se ljudi susreu u mnogim formalnim ineformalnim drutvenim odnosima i situacijama prilikom predstavljanja i upo-znavanja, kod ispunjavanja raznih slubenih formulara, anketa, javnih nastupa,

UDK: 316.334.2(497.5)1971/2001Pregledni rad

Copyright 2007 Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu Institute for Social Research in ZagrebSva prava pridrana All rights reserved


2/21

378

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r

Sociologija i prostor, 45 (2007) 177178 (34): 377397

itd. Sa slinim pitanjem susreu se djeca ak i u vrtikoj dobi kada ih odraslipitaju to e biti kad odraste? Interes djece ve se tada usmjerava prema bira-nju nekih zanimanja, a poinju uviati i vanost, znaaj i razlike koje zanima-nja donose. kole, odnosno itav sustav obrazovanja, osim opeg znanja, krozspecijalizaciju osiguravaju stjecanje kvalif ikacija za specifino zanimanje, to sei formalizira kroz diplomu. U odreenom drutvu, i u danom povijesnom trenut-ku, neka su zanimanja traenija od drugih, neka su vie cijenjena, a neka manje,neka su naprosto ieznula potisnuta tehnolokim inovacijama i drutvenimrazvojem, a neka nova tek nastaju. Ipak, za nekim zanimanjima, odnosno umi-jeima i znanjima, postoji potreba od najranije ljudske povijesti do danas, npr.onima kojima osiguravamo primarne ljudske potrebe, fizioloke i drutvene,

kojima skrbimo za zdravlje, zatitu i sigurnost lanova drutva, kojima osigura-vamo voenje i upravljanje drutvom, itd. Takva su zanimanja ostala prisutna usvim drutvima dok se njihov drutveni ugled tijekom povijesti mijenjao, kao tosu se mijenjala (modernizirala) sredstva kojima se obavljaju. Analiza nastanka ipovijesnog razvoja zanimanja, nestajanja nekih i nastajanja novih, zasigurno jetema koja nadmauje predmet ovoga rada. No, jedan od fundamentalnih uvidaod kojeg treba krenuti u socioloku raspravu o navedenoj temi, a do kojeg sujo doli klasini teoretiari Durkheim, Marx, Spencer i Weber, jest da zanimanjanastaju kao posljedica podjele rada i kroz proces specijalizacije. Zanimanje seu znanstvenim istraivanjima, uz spol, dob, kolsku spremu, mjesto podrijetlai trenutno prebivalite, analizira uglavnom kao jedno od temeljnih sociodemo-grafskih obiljeja stanovnitva. U ekonomiji i demografiji zanimanje je sastavni

dio istraivanja i analiza o ekonomskoj aktivnosti stanovnitva i povezuje ga sesa strukturom privrednih djelatnosti. No, razmatrajui zanimanje kao temeljnisocioloki pojam, osim te horizontalne dimenzije strukture zanimanja koja na-staje podjelom rada, to ukazuje na drutvenu raznolikost, zanimanje je premasociolokoj literaturi ujedno i jedan od pokazatelja drutvene stratifikacije1kao

vertikalne dimenzije drutvene strukture, koja ukazuje na drutvenu nejedna-kost2. Svako zanimanje, osim funkcije u podjeli rada, sadri i razliitu kombina-ciju drutvenog ugleda, koliine moi i novanih prihoda objedinjenih u pojmu

1Haralambos definira drutvenu stratifikaciju kao poseban oblik drutvene nejednakostikoja ukazuje na postojanje uoljivih drutvenih skupina koje su rangirane jedna iznad

druge, s obzirom na presti i bogatstvo. Oni koji pripadaju posebnoj skupini i sloju imat eodreenu svijest o zajednikim interesima i zajednikom identitetu, slian ivotni stil kojie ih u izvjesnom stupnju razlikovati od lanova drugih drutvenih slojeva (Haralambos iHolborn, 2002.:23).2Peter Blau u svojoj teoriji drutvene strukture koju definira kao distribuciju stanovnitvau socijalne poloaje razliitih pravaca, koji utjeu na ljude u njihovim ulogama, odnosi-

ma i na njihovoj socijalnoj interakciji(Blau, 1975.:221, u: Ritzer, 1997.:375),razvija tezu odvije vrste strukturalnih parametara vanih za diferencijaciju stanovnitva: nominalni igradualni parametri. Nominalni parametri imaju jasnu granicu skupine, kao npr., spol,rasa i zanimanje, i ine prvi oblik drutvene diferencijacije: heterogenost, dok gradualniukljuuju dimenziju statusa, kao npr. prihod i bogatstvo koji ine drugi oblik diferencijacije nejednakost.


3/21

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r

379

K. Perakovi: Promjene u strukturi zanimanja u Hrvatskoj od 1971. do 2001. Od ratara do konobara

drutveni status3. Pri tome je vano istaknuti da je zanimanje drutvena katego-rija koja se, za razliku od nekih sociodemografskih obiljeja koje osoba ne moebirati (npr. dob, spol, podrijetlo) uglavnom slobodno izabire, a drutveni statuskoji pojedinac dobiva s obzirom na zanimanje nije vie pripisan nego je steen4.Tako je proces stjecanja odreenog zanimanja postao i jedan od moguih kanaladrutvene pokretljivosti prema viim drutvenim poloajima pojedinca u odno-su na roditelje (Sekuli, 1986.). Potrebno je ovdje jo spomenuti i socijalizacijskufunkciju zanimanja, budui da se u sociolokim teorijama kao imbenik soci-jalizacije osim obitelji, skupine vrnjaka, obrazovnog sustava i medija, navodi iskupina prema zanimanju (Haralambos i Holborn, 2002.:4), kroz koju pojedinacusvaja i dio svoga drutvenog identiteta. Kroz tu socijalizaciju s vremenom se

razvija odreeni stupanj identifikacije sa zanimanjem, a kod nekih zanimanja,koje nazivamo profesijama5, taj je identitet nerijetko i najvaniji imbenik dru-tvenoga ugleda. Sukladno tomu esto se uz ime i prezime istie kao neka titula,pa se navodi npr. na posjetnicama, na ulaznim vratima stana ili na novinskimobavijestima o smrti, a nerijetko ak i na nadgrobnim spomenicima.

Prema tome, sociolokom istraivanju o zanimanjima moe se pristupiti iz horizon-talne i vertikalne dimenzije u horizontalnoj dimenziji struktura zanimanja poka-zatelj je podjele rada (nominalni parametar), a u vertikalnoj drutvene stratifikacije(gradualni parametar). Analiza promjena u strukturi zanimanja u ovom radu jefokusirana na horizontalnu dimenziju, to je ujedno i glavni predmet rada. Glavnicilj istraivanja je analizirati promjene u strukturi zanimanja kroz tri desetljea u

Hrvatskoj, te razmotriti mogue imbenike tih promjena. Prije samih rezultata,ukratko e biti prikazani socioloki teorijski pristupi zanimanjima, poevi od ne-kih pojmova iz klasinih djela o podjeli rada, prema kojima se razvijala definicijazanimanja kao sociolokog pojma, te glavne teze nekih autora koji su se zauzimaliza konstituiranje sociologije zanimanja kao relevantne socioloke poddiscipline.

3U sociologiji je drutveni status definiran kao svaka individualna ili kolektivna pozicijaunutar odreenog tipa socijalne strukture, izraena u ukupnosti prava i obveza kao i dru-

tveno cijenjenih vrijednosti i dobara kojima raspolau pojedinci, drutveno-profesionalne

skupine ili klase, na osnovi razliitih oblika njihova uea u drutvenoj podjeli rada i su-

stavu drutvene raspodjele(Marui i Marti, 1965.:61).4Drutveni status moe biti fiksni i steeni. Fiksni status je pripisan pri roenju, kao to

su npr. spol i aristokratske titule, a steeni se status postie kao rezultat namjerne aktivno-sti i izbora, kao to su u zapadnim drutvima brani i profesionalni status (Haralambos iHolborn, 2002.:6).5Vano je razlikovati zanimanja od profesija. Prema Rjeniku stranih rijei profesija se (lat.professio zanat, posao) definira kao stalno zanimanje, vrsta djelatnosti, vrsta zanimanjakoja slui kao izvor egzistencije, zvanje, sluba, struka, stale(Klai, 1990.:1093). U socio-lokoj terminologiji, profesije imaju ue znaenje i prema Rjeniku sociologije znae svakuskupinu zanimanja srednje klase koje ukljuuju vii stupanj tehnike i intelektualne stru-

nosti, autonomiju djelovanja i obvezu sluenja opem dobru (Jary i Jary, 1995.:524).

O sociologiji profesija prva je kod nas pisala . porer (1990.), a temeljiti noviji pregled soci-olokog pristupa profesijama dao je T. Smeri u knjizi Sparta usred Babilona? Sociologijskiaspekti vojne profesije(Smeri, 2005.:1172).


4/21

380

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r


2. Socioloka definicija pojmazanimanje i sociologija zanimanja

Razmatranja o podjeli rada bila su predmet interesa svih znaajnih autora klasinesociologije 19. stoljea i predstavljaju zapravo jedno od temeljnih podruja u kon-stituiranju sociologije kao drutvene znanosti. Meutim, podjelu rada kao pojamprvi koristi kotski ekonomski teoretiar Adam Smith u 18. stoljeu, u svom slav-nom djelu Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda, koji istrauje uinke itemeljna obiljeja podjele rada. Istie kako je odvajanje razliitih zanimanja i zapo-slenja najprisutnije u zemljama u kojima se radinost i napredak nalaze u najviemstupnju (Smith, 1952.:11), a njegova temeljna teza je da je podjela rada, nastala kaoposljedica sklonosti razmjeni, prisutna u ljudskoj prirodi. Za razliku od Smitha koji

je svoju teoriju razvio promatrajui podjelu rada u manufakturi, Marx, osim tehni-ke, analizira i drutvenu podjelu rada, koja ima fundamentalni znaaj za drutvo iini osnovicu svake robne proizvodnje, a najvie ovisi o razvijenosti proizvodnihsnaga6(Marx, 1950.:434). On uoava takoer i negativne posljedice podjele rada,kao to su akumulacija kapitala u rukama samo klase vlasnika proizvodnih sred-stava, te otuenje radnika od rada, proizvoda i samih sebe. Emile Durkheim udjelu O podjeli drutvenog rada(Durkheim, 1960.) analizira i sistematizira uzrokei funkcije podjele rada, te istie dva glavna uzroka: gustou (densit) stanovni-tva idrutveni obujam (volumen). Najvanija funkcija podjele rada u modernomdrutvu za Durkheima je meuzavisnost ljudi, odnosno solidarnost utemeljena narazliitosti ili organska solidarnost,dok je u ranijim drutvima ta solidarnost bilamehanikajer se temeljila na slinosti, odnosno kolektivnoj svijesti. Herbert Spen-

cer takoer pridaje veliki znaaj podjeli rada u svojim analizama formirajuegaindustrijskog drutva 19. stoljea, no on joj pristupa kroz teoriju socijalne evolucijekoju definira kao poveanje raznolikosti (diferencijacija) i povezivanje (integracija)drutvenih funkcija (Supek, 1987.). Spencer podjelu rada zapravo operacionalizirau etiri pojma koja on i prvi uvodi u sociologiju, a to su drutvena diferencijacija7,specijalizacija8, integracija9ifunkcija10.

Iz ovoga se moe zakljuiti da su ve ti prvi klasini sociolozi uoili, iako ih nisutako definirali, postojanje dviju dimenzija podjele rada: horizontalne dimenzije

6Pojamproizvodne snagejedan je od Marxovih temeljnih pojmova pod kojim on podrazu-

mijeva materijalna sredstva proizvodnje koja zajedno s proizvodnim odnosimaine dru-tveno-ekonomsku osnovicu, to ini temelj njegove teorije o drutvu.7Spencer uoava da je upravo drutvena diferencijacija koja proizlazi iz podjele rada vanaza povezivanje pojedinaca u drutvo i ini temelj socijalne evolucije koju definira kaopove-anje raznolikosti (diferencijacije), odreenosti i povezanosti funkcija(Supek, 1987.:36).8Specijalizaciju definira kao usavravanje pojedinih funkcija drutvenih organa (Supek,1987.:39)9 Integraciju Spencer definira kao porast heterogenosti u smislu odreenog reda meudijelovima uz koordinaciju meu funkcijama (Supek, 1987.:39)10 Spencer nigdje eksplicitno ne daje definiciju pojma funkcija, no pod njom podrazu-mijeva razliite djelatnosti razliitih dijelova organskog ili drutvenog agregata (Principisociologije, knjiga I, 217 u: Supek, 1987.:142).


5/21

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r

381


koja svojom raznolikou stvara novu solidarnost i dovodi do vee integracije irazvoja drutva (Durkheim, Spencer, Smith), te vertikalnu, stratifikacijsko-klasnudimenziju koja drutvo dijeli na klase i stalee (Marx, Spencer). Stoga je za svakusocioloku konceptualizaciju zanimanja nuno poi od spoznaja ovih autora, kojisu, svaki iz svoje perspektive, zapravo doprinijeli konstrukciji teorije o podjeli ra-da, te njezinim uzrocima i uincima.

U drugom poglavlju svojega kapitalnog djela Privreda i drutvo, pod naslovomSocioloke kategorije ekonomskog djelovanja, uz ostale temeljne pojmove Webertakoer obrauje i podjelu rada. No, za razliku od svih prethodno navedenih auto-ra, on se opredjeljuje za izrazpodjela poslova i slubi umjestopodjela radajer dri

da sam pojam radnajprije znai obavljanje onih poslova koji nisu menaderski irukovodei (Weber, 1978.:114). Premda u tekstu koristi i dalje izraz podjela rada,pri tome podrazumijeva navedenu podjelu poslova i slubi. Polazei od takvogajasnog razlikovanja izraza poslovi i slube od rada, razvio je pojam zanimanjeistruktura zanimanja, pa se moe zakljuiti da je on prvi dao jednu vrstu socio-loku definiciju toga pojma. Podjelu rada Weber analizira polazei od svoje teorijeo tipovima drutvenoga djelovanja, pri emu ona pripada podruju ekonomskogdjelovanja kao podvrste ciljno-racionalnog djelovanja. Kree od pretpostavke kakosvaki tip drutvenoga djelovanja koje je orijentirano nekom ekonomskom cilju, isvaki drutveni odnos od nekog ekonomskog znaaja, ukljuuje poseban nainrazdiobe i organizacije ljudskog djelovanja. Praktino, to znai da razliite osobeizvode razliite tipove poslova koji se kombiniraju sa svrhom postignua kona-

nog cilja, bilo kroz meusobnu interakciju ili kroz interakciju s nekim neljudskimoblikom proizvoenja (strojem). Iz ove premise Weber izvodi tri tipa podjele rada:ekonomsku, tehniku i drutvenu. Ekonomska podjela rada za Webera ponajprijeznai podjelu poslova na menaderske, tj. one kojima se odreuju uvjeti i dajuupute za posao, i radne, tj. one koji se obavljaju prema menaderskim uputama.S obzirom na tehnikiaspekt, diferencijacija i kombinacija poslova varira ovisnoo specijaliziranoj vrsti funkcija koju pojedinac obavlja u seriji kombinacija, zatimo samoj fazi u kojoj sudjeluje pri proizvodnji nekog proizvoda ili realizaciji nekeusluge, te o nainima kako se taj proizvod koristi ili usluga konzumira, odno-sno o svrhama koje ispunjavaju i zbog kojih se stvaraju i trae na tritu (Weber,1978.:18121). Pod drutvenim aspektima podjele rada Weber najprije podrazumije-va razliku izmeu proraunskih jedinica i jedinica koje stvaraju profit. Temeljna

proraunska jedinica je kuanstvo, odnosno domainstvo, koje ima svoj proraun,a moe imati i svoju proizvodnju, a profitna jedinica je tvrtka koja proizvodi ilidaje usluge na tritu. Drugi kriterij u drutvenoj podjeli rada je aspekt vlasni-tva koji podrazumijeva posjedovanje zemlje, proizvodne ili uslune organizacije,proizvedenih dobara i (ili) menaderskih funkcija (Weber, 1978.:122137). Kom-binacijom navedenih tipova i kriterija stvara se specifina jedinica ekonomskogdjelovanja, nastala kao posljedica podjele poslova i slubi, tj. podjele rada, a to jezanimanje (beruf). Weber daje sljedeu definiciju zanimanja: Pojam zanimanja seprimjenjuje na vrstu specijalizacije, specifikacije i kombinacije funkcija koje obavljapojedinac po ijoj mu je osnovi kontinuirano omogueno dobivanje prihoda ili za-rada (Weber, 1978.:140). Sama struktura razlika u zanimanjima usko je povezana


6/21

382

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r


s razliitim mogunostima zarade, a upravo iz trine pozicije koju zanimanje ima.Weber takoer razvija i svoju raspravu o drutvenoj slojevitosti, odnosno proble-mima klasne i statusne stratifikacije.

Ono to je kod Webera i u ovom segmentu njegovog opusa oito primjena jenjegove ope teorije drutvenog djelovanja u razmatranju problema podjele rada.Iako niti on, kao ni ostali klasici sociologije, nije uobiavao citirati druge autoreniti primjenjivati i razvijati tue teorijske koncepte, nakon ovog komparativnog pri-kazivanja razliitih pristupa koje su navedeni autori imali o podjeli rada, moe serei da Weberov pristup sadri glavne elemente teza prethodnih autora. Weber jerazvio teorijski koncept primjenjiv za operacionalizaciju, koji se oituje u tipologiji

podjele rada i definiranju pojma zanimanje. Stoga, moglo bi se zakljuiti kako jeupravo Weberova teorija podjele rada i definicija pojma zanimanja mogui temeljsociolokoj konceptualizaciji strukture zanimanja, to pokazuje na kraju ovogapoglavlja definicija zanimanja iz Marshallovog Sociolokog rjenika.

Iako je u suvremenoj sociologiji zanimanje jedno od podruja kojim se najeebave sociologija rada, sociologija profesija, organizacijska, industrijska ili ekonom-ska sociologija, potrebno je spomenuti da su neki autori krajem 60-ih i 70-ihgodina prolog stoljea, od kojih je bio najpoznatiji Lee Taylor, pokuavali kon-ceptualizirati sociologiju zanimanja kao samostalnu socioloku poddisciplinu. Uknjizi pod naslovom Occupational Sociology iz 1968. Taylor polazi od zanimanjakao jedne od sredinjih kategorija suvremenog drutva, te analizira zanimanja s

obzirom na vrstu i funkcije drutvenih organizacija na koje se odnose. Nadalje,Taylor ukazuje na povezanost strukture zanimanja i specifinih institucija kojeproizlaze iz te strukture, te meu prvima istrauje znaenje pojedinih zanimanjaiz perspektive motivacije pojedinaca kao i njihovu vrijednosnu dimenziju koju impripisuje drutvo u cjelini (Taylor, 1968.). Neki kritiari takvog pristupa, kao tosu primjerice Julius (1973.) i Richard (1983.), drali su kako sociologija zanimanjateorijski nije odriva jer su drutvene skupine koje ine razliita zanimanja tolikorazliite i fragmentirane s obzirom na uloge, statuse, trine pozicije, interese iivotne standarde, da osim toga to ih nazivamo istim pojmom zanimanje, gotovoi nemaju nita zajedniko. Meutim, i ovi se autori slau da su zanimanja, s jednestrane, temeljni indikator podjele rada, i da njihova struktura u nekom drutvupokazuje kakva je struktura privrednih djelatnosti, te time ukazuje na stupanj

drutvenoga razvoja, s obzirom na udjele poljoprivrednih, industrijskih i uslunihzanimanja. S druge pak strane, jedan su od indikatora drutvenog statusa, pa jestoga iz tih dviju osnova mogue socioloki konceptualizirati i istraivati zanimanjai promjene u njihovoj strukturi.

Prije same definicije strukture zanimanja i klasifikacije, moe se odabrati jednasocioloka definicija zanimanja, koja donekle integrira i sumira prikazane tezesociolokih klasika i navedenu Weberovu definiciju. Marshallov Socioloki rjenikdonosi sljedeu definiciju: Zanimanje podrazumijeva ekonomsku ulogu izdvojenuod kuanskih aktivnosti kao rezultat rasta trita rada. Takve uloge tvore dio ireekonomske podjele rada u industrijskim poduzeima, formalnim organizacijama


7/21

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r

383


ili socioekonomskim strukturama (Marshall, 1998.:457). Na kraju, iz svega nave-denog moe se zakljuiti da operacionalizacija pojma zanimanje, iz sociolokeperspektive, podrazumijeva drutvenu ulogu u ekonomskoj, tehnikoj i drutvenojpodjeli rada (horizontalna dimenzija), te drutveni status koji je time ostvaren(vertikalna dimenzija).

3. Klasifikacija i struktura zanimanja

Istraivanja o strukturi zanimanja, koja polaze od ekonomskih i demografskih te-orija, ukazuju na povezanost sa strukturom gospodarskih djelatnosti (Werthaimer-Baleti, 1978., 1991., 1999.), no, treba istaknuti kako to nije jedno te isto i da supodaci ipak razliiti. Podjelu djelatnosti na primarne, sekundarne i tercijarne prateodreene skupine zanimanja: poljoprivredna, industrijska i usluna, a njihov udjelu cjelokupnoj strukturi redovito se tumai kao pokazatelj stupnja razvoja privredepromatranog drutva (Clark, 1957.; Fisher, 1939.; Rostow, 1997.). Na tim postavka-ma utemeljena je i podjela na agrarna, industrijska i postindustrijska drutva ijeodreenje upravo ovisi o tome koja skupina zanimanja prevladava (Bell, 1976.)11.Povezanost djelatnosti i zanimanja objanjava i Wertheimer-Baleti: Struktura rad-no aktivnih stanovnika prema zanimanju samo je detaljniji izraz strukture aktivnihstanovnika prema djelatnostima i sektorima djelatnosti, a trend njihovih promjenausporedo je s drutveno-ekonomskim razvojem istosmjeran (Wertheimer-Bale-ti, 1991.:52). No, ono to je osobito vano istaknuti za ovaj rad jest da je struktura

zanimanja mnogo diferenciranija nego struktura djelatnosti i da nisu potpuno ko-relirane. Tako npr. osoba s nekim poljoprivrednim zanimanjem (npr. cvjear, vrtlar)moe raditi i u uslunim djelatnostima (npr. u nekom hotelskom kompleksu, ili kaoprodava cvijea). Neki inenjer informatike moe raditi i u upravi poljoprivrednetvrtke, industrijskoj proizvodnji ili kao profesor u srednjoj koli. Strojobravar, to jegotovo klasino industrijsko i tvorniko zanimanje, radi i na tehnikom odravanjubolnica, kola i sl., dakle u tercijarnom sektoru. S obzirom da su djelatnosti drugapopisna kategorija, i podaci su razliiti. Analiza promjena u strukturi djelatnostizahtijeva drugaiji teorijski pristup i zasebni prikaz podataka, pa stoga nije prika-zana u ovom radu.

Struktura zanimanja istovremeno je pokazatelj horizontalne i vertikalne dimenzije

drutvene podjele rada, ime se bave sociolozi, kao i strukture privrednih aktivno-sti, to pak analiziraju ekonomisti i demografi. Stoga, uzimajui u obzir te injenicei polazei od prethodne definicije pojma zanimanja, moe se odabrati sljedea de-finicija strukture zanimanja koju prikazuje socioloki leksikon: Struktura zanima-nja (occupational structure) podrazumijeva distribuciju zanimanja u drutvu klasi-

11Daniel Bell prvi je socioloki konceptualizirao pojam postindustrijskog drutva u svojojve klasinoj knjizi The Coming of Postindustrial Society, uoivi znaajni porast udjelausluga u strukturi zanimanja od 50-ih godina 20. stoljea koji se nije dogaao samo u SAD-u nego i u zemljama biveg istonog bloka, osobito u Sovjetskom Savezu.


8/21

384

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r


ficiranu prema stupnju vjetina, ekonomsku funkciju ili drutveni status (Marshall,1998.:461). Iako se ne moe egzaktno utvrditi to utjee na njezino strukturiranje,u literaturi se najee navodi kako je struktura zanimanja oblikovana razliitimimbenicima strukturom privrede, razvojem tehnologije, demografskom struktu-rom stanovnitva, birokracijom i organizacijom, razvojem trita rada, nestankomstarih i nastankom novih zanimanja, to ovisi o drutvenim i osobnim potrebama,drutvenim ugledom koje pojedina drutva pripisuju odreenim zanimanjima, itd.Zanimanja su grupirana u skupine zanimanja koje se specijalizacijom razdjeljuju ujo manje podskupine, ime se razvila posebna klasifikacija zanimanja. Najmanjajedinica klasifikacije zanimanja (occupational classification) oituje se u koncep-tu radnog mjesta (job), definiranog kao set zadataka izvoenih od pojedinca

(Marshall, 1998.:457). Iako je zanimanje esto sinonim za posao, ono se takoermoe odnositi i na grupu slinih poslova koju svodimo pod isto zanimanje. Posaoi zanimanje ne podrazumijevaju samo vrstu zadataka, nego ukljuuju i vjetinu,odgovornost, zaradu, potrebne kvalifikacije i drutveni status, ivotni stil, kulturnemanire i slino.

Analiza promjena u strukturi zanimanja u ovom se radu temelji na usporedbiudjela skupina zanimanja prema popisima stanovnitva 1971., 1981., 1991. i 2001.godine. U zadnjem popisu stanovnitva koritena je klasifikacija zanimanja premastandardu Meunarodne organizacije rada koja razlikuje 10 skupina zanimanja:1) poljoprivredni, lovno-uzgojni i umski radnici, ribari i jednostavna zanimanja;2) rukovatelji strojevima, vozilima i sastavljai proizvoda; 3) zanimanja u obrtu i

pojedinanoj proizvodnji; 4) inenjeri; 5) tehniari i srodna zanimanja; 6) usluna itrgovaka zanimanja; 7) vojna zanimanja; 8) uredski i alterski slubenici; 9) elni-ci, lanovi i dunosnici zakonodavnih tijela, direktori i 10) strunjaci i znanstvenici.Ova se klasifikacija razlikuje od klasifikacija iz ranijih popis, to je nuno uzeti uobzir u interpretaciji analiziranih rezultata (prikazano u tablici 1.).

Tablica 1.

Struktura zanimanja prema skupinama

1971. 1981. 1991. 2001.

Poljoprivrednici i srodni

radnici


radnici


radnici

Poljoprivredni, lovno-uzgojni,

umski radnici i ribari

Jednostavna zanimanja

Rudari, industrijski isrodni radnici



Rukovatelji strojevima, vozilimai sastavljai proizvoda

Zanimanja u obrtu ipojedinanoj proizvodnji

Inenjeri, tehniari i srodnazanimanja

Radnici u trgovini;Radnici u uslugama

Radnici u trgovini Radnici u trgoviniUsluna i trgovaka zanimanja

Radnic i u uslugama Radnic i u uslugama


9/21

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r

385


1971. 1981. 1991. 2001.

Osoblje drutvene zatite Osoblje drutvene zatite Osoblje drutvene zatite Vojna zanimanja

Upravni, administrativnii srodni radnici



Uredski i alterski slubenici

Rukovodee osoblje Rukovodee osoblje Rukovodee osobljeelnici, lanovi i dunosnicizakonodavnih tijela, direktori

S trunjac i i umjetnic i S trunjac i i umjetnic i S trunjac i i umjetnic i S trunjaci i znanstven ic i

Radnici bez zanimanja Radnici bez zanimanja Radnici bez zanimanjaNepoznato zanimanje

Ostala zanimanja Ostala zanimanja Ostala zanimanja

4. Empirijska analiza:promjene u strukturi zanimanja u Hrvatskoj od 1971.do 2001.

Temeljna hipoteza koja se eli provjeriti u ovoj analizi jest sljedea: struktura zani-manja u Hrvatskoj poprima obiljeje postindustrijske podjele rada u kojoj prevlada-vaju usluna zanimanja. Iz toga se takoer izvodi jo nekoliko hipoteza o postoja-nju procesa deindustrijalizacije i tercijarizacije, to e se moi uvidjeti usporedbompodataka ranijih popisa stanovnitva.

Ovdje je vano naglasiti da se u ovakvim analizama u promjenama strukture zani-

manja (kao i strukture djelatnosti) prate promjene samo u kontingentu radno ak-tivnoga stanovnitva, a ne u itavoj populaciji. Pojam radno aktivnog stanovnitva,odnosno radne snage (labour force), podrazumijeva obavljanje nekog zanimanjaradi stjecanja sredstava za ivot (Wertheimer-Baleti, 1999.:410), to znai da jeaktivno sudjelovanje u procesu rada, odnosno obavljanje odreenog zanimanja,bitno za utvrivanje ekonomske aktivnosti. Dakle, aktivno stanovnitvo u uemsmislu jest zapravo sadanje aktivno stanovnitvo, tj. stanovnitvo koje u razdobljupopisa sudjeluje u procesu rada, pa se zato jo zove i radna snaga. Radno aktivnostanovnitvo ine: 1. sve zaposlene osobe (osobe u radnom odnosu) koje rade pu-no radno vrijeme, pola radnog dana i vie, te one koje rade manje od polovice pro-sjenoga radnog dana; 2. sve osobe koje aktivno obavljaju odreeno zanimanje,ali nisu u radnom odnosu (aktivni su u poljoprivredi, zanatstvu, osobe koje rade

za vlastiti raun, pomaui lanovi obitelji); 3. nezaposlene osobe u odreenomrazdoblju (koje trae zaposlenje dulje od jednog mjeseca), odnosno nezaposlenikoji su prije bili zaposleni, i osobe koje prvi puta trae zaposlenje; 4. osobe koje suprekinule rad zbog ispunjenja vojne obveze ili izdravanja kazne.

Takoer je potrebno jasno razlikovati pojam djelatnosti od pojma zanimanja. Po-jam djelatnost oznaava privrednu djelatnost, a prema metodologiji popisa sta-novnitva 1991. definirana je kao vrsta proizvodnje ili usluga kojom se bavi rad-nik ili druga organizacija u kojoj osoba obavlja zanimanje (Wertheimer-Baleti,1999.:497). Zanimanjeje definirano kao vrsta posla koju obavlja pojedinac radistjecanja sredstava za ivot (Wertheimer-Baleti, 1999.:510), i to ona vrsta posla na


10/21

386

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r


koju osoba troi najvei dio svoga radnog vremena, bez obzira ima li za to odgo-varajue kvalifikacije. Tako definirano zanimanje moe posluiti kao operativnadefinicija zanimanja i u ovoj analizi jer oznaava jednu od dimenzija prethodnoprikazane socioloke definicije zanimanja12. Vano je naglasiti da se pri interpreta-ciji dobivenih rezultata koristio pristup koji je primijenila Alica Wertheimer-Baletiu svojim analizama iz ranijih meupopisnih razdoblja, gdje su prikazani i apsolutnibrojevi kao i relativni brojevi u postocima koji ukazuju na udjele pojedinih zani-manja u strukturi.

S obzirom da su glavni izvor podataka popisi stanovnitva, koristit e se metodademografske statistike uz komparativnu analizu sukcesivnih popisa u definiranom

razdoblju. Prema tome, ovo se istraivanje temelji na statistikim podacima o zani-manjima cijeloga niza radno aktivnog stanovnitva u Hrvatskoj, osim graana naprivremenom radu u inozemstvu. Izvori podataka popisne su knjige i tablogramisvih navedenih popisa stanovnitva, te statistiki godinjaci, odnosno ljetopisi, a za2001. i tablogrami dostupni na internetskoj stranici Dravnog zavoda za statistikuRepublike Hrvatske. Slike 1., 2., 3. i 4. prikazuju strukturu prema zanimanju i spo-lu, prema popisima iz 1971., 1981., 1991. i 2001.

Kao to prikazuje slika 1., najvie aktivnog stanovnitva 1971. bilo je u poljo-privrednim zanimanjima, ak 40%. Udjel ena bio je 47,5%, a mukaraca 35,1%.Na drugom mjestu bili su rudari, industrijski i srodni radnici s 29,2% u ukupnojstrukturi, no razlike su bile izraenije po spolu: mukaraca je bilo 38,6%, a ena

14,9%. Radnici u trgovini imali su 4%, od toga ene 4,2%, a mukarci 3,9%. Udjelu osobnim uslugama bio je 5,6%, meutim kod ena znatno vie (10,1%) negomukaraca (2,7%). Osoblje zatite imalo je 2,1% udjela (3,3% mukaraca i samo0,1% ena), dok su upravni, administrativni i srodni radnici u udjelu imali 7,3%(neto vie ene 7,3% nego mukarci 5,7%). Rukovoditelji svih profila svrstaniu grupu zanimanja rukovodee osoblje, imali su tek 1,1% udjela (1,7% mukaracai 0,3% ena). Strunjaka i umjetnika bilo je 8,7%, vie je bilo ena (10,9%) negomukaraca (7,3%).

Zbrojem svih skupina zanimanja koja nisu poljoprivredna i industrijska (u koja ni-su ubrojene kategorije ostala zanimanjai nepoznata zanimanja), obuhvaena susva zanimanja koje prema dananjoj klasifikaciji usluga jesu neki od tipova usluga

(tehnikih, financijskih, poslovnih, osobnih, itd.). Taj je udjel u 1971. bio 28,8% uukupnoj strukturi, kod ena 35,3%, a kod mukaraca 24,5%.

12 U demografskim istraivanja o zanimanjima kao ekonomskoj aktivnosti stanovnitvaukljueno je jo i obiljejepoloaj u zanimanju koje podrazumijeva svojstvo u kojemu

jedna ekonomski aktivna osoba obavlja svoje zanimanje s obzirom na njezin odnos prema

sredstvima za proizvodnju(Wertheimer-Baleti, 1999.:519). Tako definirano moe se pri-hvatiti i kao operacionalana definicija vertikalne, odnosno stratifikacijske dimenzije dru-tvene podjele rada. (Kako to nije predmet ovog rada, ti se podaci nee iznositi.)


11/21

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r

387


Slika 1.


12/21

388

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r


Slika 2.


13/21

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r

389


U 1981. godini dominantna skupina zanimanja bili su rudari, industrijski i srodniradnici s 35,1% (1971. ih je bilo 29,9%), meu kojima je udjel mukaraca bio ak46,6%, dok je ena bilo trostruko manje 18,7%. Udjel poljoprivrednika i srod-nih radnika smanjen je na 22,3%, (1971. ih je bilo 40%), ena 25,5%, a mukaraca20,1%. Od ukupnog broja, trea skupina prema udjelu od 11,5% upravni su, ad-ministrativni i srodni radnici (1971. bilo ih je 7,3%). Razlike su izraenije kada seusporeuju prema spolu: ena je u toj skupini zanimanja bilo 18,1%, a mukaraca6,8%. Slino je i za radnike u uslugama: ukupno ih je u strukturi bilo 7,7% (dok je1971. bilo 5,6%), od ega su ene ini le 13,5%, to je etiri puta vie od mukaracas 3,6%. Radnika u trgovinama bilo je 6,3% (dok je 1971. bilo 4%). Udjel strunjaka iumjetnika bio je 11,4% (a 1971. godine 8,7%), no zanimljivo je da je bilo vie ena

(14,6%) nego mukaraca (9,2%). Osoblja drutvene zatite bilo je 2% (kao i 1971. 2,1%), od ega je bilo 3,3% mukaraca i 0,1% ena. Skupina s najmanjim udjelombili su rukovoditelji s 1,8% (a 1971. godine 1,1%), s vie mukaraca (2,6%) negoena (0,5%).

Udjel svih neindustrijskih i nepoljoprivrednih zanimanja (to ne ukljuuje katego-riju pod nazivom radnici bez zanimanjai kategorijuostalo), bio je 40,7% radnoaktivnih, kod ena 54%, a kod mukaraca 31,3%, to je zapravo udjel uslunihzanimanja u strukturi prema zanimanjima.

Iako se udjel smanjio u odnosu na 1981., u 1991. su i dalje dominantna skupinazanimanja bili rudari, industrijski i srodni radnici, s 33,1% (slika 3.). Njihov udjel

kod mukaraca bio je oekivano vei (ak 44,2%), dok je kod ena bio 19,2%. Udjelpoljoprivrednika i srodnih radnika i dalje se smanjivao i pao na 14,8%, kolikosu imale i ene, a mukarci su imali neznatno vei udjel 14,9%. Udjel upravnih,administrativnih i srodnih radnika neto je povean na 14,3%, kod ena je bio19,6%, a kod mukaraca 7,1%. Slino je i kod radnika u osobnim uslugama: uku-pno ih je u strukturi bilo 8,7% (kod ena 13,8%, a kod mukaraca 4,8%). Radnikau trgovinama tada je bilo 8,5% (ena 9,8%, a mukaraca 7,5%). Udjel strunjakai umjetnika narastao je na 14,3%, ali takoer vie u strukturi ena (18,6%) negou strukturi mukaraca (11,1%). Osoblja drutvene zatite bilo je 2,1% (mukaraca3,6%, a ena 0,1%). Skupina s manjim udjelom i dalje su bili rukovoditelji koji su ta-da imali udjel od 2,5% i dalje vie kod mukaraca 3,3% nego kod ena 1,4%. Udjelsvih neindustrijskih i nepoljoprivrednih zanimanja, odnosno uslunih zanimanja

prema ovome 1991. bio je 48,6%. Kod ena taj je udjel znaajno vei (63%), a kodmukaraca 37,4%.

U 2001. godini (slika 4.) distribucija zanimanja heterogenija je i rasprenija pa nepostoji jedna dominanta skupina. No, u pojedinim skupinama razlike po spoluznatno su izraenije nego to su bile ranijih popisnih godina. Upravo iz tog razlogau ukupnoj strukturi vodea su usluna i trgovaka zanimanja s 15,8%. Kod ena sutakoer vodea skupina s 21,3%, a kod mukaraca su na etvrtom mjestu, s 11,4%.Zanimanja u obrtu i pojedinanoj proizvodnji druga su u udjelu ukupne struktures 15,4%. Kod mukaraca vodea su skupina zanimanja s 23,6% udjela, dok je kodena udjel tih zanimanja oko etiri puta manji 5,2%. Inenjeri, tehniari i srodna


14/21

390

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r


Slika 3.


15/21

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r

391


zanimanja ine 14% strukture. U strukturi vie je ena (15,3%) nego mukaraca(12,9%). Uredskih i alterskih slubenika ima 10,7%, vie je ena (17,5%) nego mu-karaca (5,3%). Rukovatelji strojevima, vozilima i sastavljai proizvoda u ukupnojstrukturi prisutni su s 9%, kod ena samo 4,6%, a kod mukaraca 12,4%. Strunjakai znanstvenika ima 8,3%. U strukturi vie je ena (10,4%) nego mukaraca (6,7%).

Slika 4.


16/21

392

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r


Jednostavnih zanimanja ima 8,7%, neto vie je ena (10,2%) nego mukaraca(7,4%). Poljoprivredna zanimanja jednaka su u udjelu oba spola i ine 7,9%. Udjelnekadanjih rukovoditelja, a dananjih elnika, lanova i dunosnika zakonodav-nih tijela, te direktora je 3,7%, no ipak je vie kod mukaraca (4,8%) nego kod ena(2,3%). Na kraju, kao pojedinana skupina zanimanja su i vojna zanimanja s 1,6%udjela, 0,2% kod ena i 2,8% kod mukaraca. Budui da je u popisu stanovnitvakoritena nacionalna klasifikacija zanimanja iz 1997., izraena prema preporuciMeunarodne organizacije rada (ILO), komparacija s prethodnim popisima gotovoda i nije mogua. Tako su npr. inenjeri, tehniari i srodna zanimanja u zadnjempopisu izdvojeni kao zasebna kategorija, to u ranijim popisima nije bilo prisutnojer su bili pribrojeni radnicima u industrijskim, poljoprivrednim ili nekim strunim

zanimanjima. Inenjer koji je radio u tvornikom pogonu bio je registriran kaoindustrijski radnik, a inenjer medicinske radiologije kao strunjak. Bez obzira zakoji sektor djelatnosti radili, inenjeri i tehniari prema popisu 2001. pripadaju ka-tegoriji tehnikih i poslovnih usluga, te se mogu pribrojiti uslunim zanimanjima.

Meutim, vei je problem kamo svrstati kategoriju jednostavnih zanimanja13jerobuhvaaju zanimanja koja su prethodno bila utopljena i u poljoprivredna i uindustrijska, ali i u neka usluna zanimanja. Slian je problem sa skupinom za-nimanja obrt i pojedinana proizvodnjajer u njih, s jedne strane, ulaze veinomusluna zanimanja (osobne usluge i tehniki servisi), a s druge strane, nekadanjaindustrijska zanimanja koja se sada odvijaju u malom poduzeu, no nisu indu-strijska proizvodnja. Stoga, potpuna usporedba pojedinanih skupina zanimanja

s prethodnim popisima nije mogua. No, ak kada u usluna zanimanja ne ubro-jimo ona iz kategorije jednostavnih zanimanja (premda je znaajan broj meunjima upravo uslunih), kao i ona iz kategorije zanimanja uobrtu ipojedinanoj

proizvodnji i obrtu, udio neindustrijskih i nepoljoprivrednih zanimanja je 2001. uukupnoj strukturi 50,6%, kod ena ak 77,1%, a kod mukaraca 43,8%.

5. Zakljuna rasprava

Usporedna analiza udjela poljoprivrednih, industrijskih i uslunih zanimanja usveukupnoj strukturi od 1971. do 2001. pokazuje kontinuirani pad poljoprivrednihzanimanja s 40% na 7,9%, stabilizaciju industrijskih zanimanja (1971. je bilo 29,2%,

a u 2001. 27,8%, ako se udjelu industrijskih zanimanja od 12,4% pribroji i udiozanimanja u obrtu i pojedinanoj proizvodnji od 15,4%), i udvostruenje udjelauslunih zanimanja, s 28,8% u 1971., na 50,6% 2001. godine. Smanjenje udjela po-

13Prema metodolokim uputama za popis stanovnitva 2001., jednostavna zanimanja odre-ena su jednostavnim i rutinskim poslovima koji uglavnom zahtijevaju upotrebu runogalata i fiziki napor, a uz naziv posla u opisu se najee navodi mjesto ili vrsta djelatnostiu kojoj se obavlja, npr. ista obue, sobarica, runi pera automobila, ista ulica, radnik ukamenolomu, kolodvorski radnik, koarski radnik, vinogradarski radnik, radnik betonirac,transportni radnik, skladini radnik, itd.


17/21

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r

393


ljoprivrednih zanimanja, tj. proces deagrarizacije, prema brojnim autorima koji suanalizirali to razdoblje jest direktna posljedica socijalistike industrijalizacije 60-ih i70-ih godina prologa stoljea (Wertheimer-Baleti, 1978.) i tehnike modernizacijeopenito (Rogi, 2000.). Budui da je u popisu iz 2001. godine koritena drugaijaklasifikacija zanimanja, udjel uslunih zanimanja zasigurno bi bio jo vei kadabi se pribrojila i neka jednostavna usluna zanimanja, te obrtnike usluge koje susada svrstane u druge kategorije. Moe se takoer pretpostavljati da je i smanjenjeudjela industrijskih zanimanja takoer posljedica te nove klasifikacije, osim samedeindustrijalizacije koja se osobito oitovala u razdoblju tranzicije jer su brojnaindustrijska zanimanja polukvalificiranih radnika sada svrstana u jednostavna za-nimanja, a s druge strane, neka industrijska zanimanja sada se pribrojavaju zani-

manjima u obrtu i pojedinanoj proizvodnji. No naalost, iz objavljenih popisnihknjiga za popis 2001., nije mogue utvrditi tone udjele industrijskih i uslunihzanimanja.

Analizirajui glavne nalaze moe se najprije evidentirati radikalno smanjenje po-ljoprivrednih zanimanja i openito poljoprivrednih djelatnosti, odnosno primarnogsektora u udjelu strukture radno aktivnog stanovnitva. Iz popisa 2001. godinevidljivo je da se taj pad zaustavlja i udjel stabilizira, to ukazuje da je proces de-agrarizacije u zavrnoj fazi. Sekundarni sektor i industrijska zanimanja imaju rastudjela do 80-ih godina prologa stoljea, kada se poinje smanjivati, ali ne takoradikalno kao poljoprivredna zanimanja. Industrijska zanimanja, unato tranzici-jom izazvanoj deindustrijalizaciji, nisu nestala nego su rasprena u privatni sektor,

malo poduzetnitvo i obrte. Kontinuirani i stepenasti (ravnomjerniji) rast uslunihzanimanja prati rast tercijarnog sektora i pripadajuih djelatnosti, to upuuje nazakljuak da u strukturi zanimanja prevladava proces tercijarizacije. Time se po-tvruje polazna hipoteza ovoga rada da struktura zanimanja u Hrvatskoj poprimaobiljeje postindustrijske podjele rada u kojoj prevladavaju usluna zanimanja14.Stoga se moe govoriti i o nastanku drutva usluga kao prevladavajuem obliku or-ganizacije gospodarstva razvijenih zapadnih zemalja, to podrazumijeva injenicuda su u drutvenoj podjeli rada usluge i usluna zanimanja najzastupljeniji.

Koji su mogui imbenici koji dovode do te postindustrijske podjele rada, odnosnostrukture u kojoj prevladavaju usluna zanimanja? Jedan od najoitijih uzroka jest

14Manuel Castells u knjizi Uspon umreenog drutvaanalizira promjene u strukturi zani-manja u zemljama G-7 i zakljuuje kako je dolo do istiskivanja zaposlenosti u poljoprivre-di, stalnog opadanja tradicionalne zaposlenosti u industriji, uspona proizvodnih i drutve-nih usluga, s naglaskom na poslovnim uslugama u prvoj kategoriji, te zdravstvenih uslugau drugoj kategoriji, poveane raznolikosti uslunih djelatnosti kao izvora novih radnihmjesta, brzog uspona menaderskih, strunih i tehnikih poslova, stvaranja proletarijatabijelih ovratnika koji ine radnici u trgovini i uredima, razmjerne stabilnosti znaajnogdijela zaposlenosti u trgovini na malo, istodobnog poveanja viih i niih razina strukturezanimanja, te razmjernog unapreivanja strukture zanimanja tijekom vremena: poveava seudio zanimanja koja zahtijevaju vie vjet ine i vie obrazovanje; taj je porast proporcionalno

vei od porasta kategorija nieg stupnja (Castells, 2000.:258).


18/21

394

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r


svakako proces tehnike modernizacije, o emu su pisali jo i spomenuti klasi-ni teoretiari podjele rada. Od trenutka kada stroj zamjenjuje ljudski rad poinjedoba tehnikog drutva to je tijekom prolog stoljea, izmeu ostalog, bilo oitou procesima mehanizacije, kako u poljoprivredi tako i u industriji, automatizaci-je, robotizacije, informatizacije, pa sve do digitalizacije, internetizacije i beinogprijenosa informacija u 21. stoljeu. Stroj najprije zamjenjuje fiziki ljudski rad, adanas i intelektualne operacije. Tehnika modernizacija zahvaa sve sektore i uki-da ljudski rad, pa ak i u uslunom sektoru za to su primjer bankomati, strojeviza naplatu parkiranja, cestarine, automati za prodaju napitaka i prehrambenihproizvoda, itd.

Drugi je imbenik proces marketizacije drutva u kojem drutvo postaje privje-sak trita(Polanyi, 1999.) i nagli razvoj potroakog drutva. Sve dobiva trinuvrijednost: materijalni i nematerijalni resursi postaju roba i tee postati robnommarkom s visokim udjelom na tritu, za to su potrebni brojni marketinki stru-njaci, trini komunikatori, trgovci i usluitelji svih vrsta, od shoping-centara,shoping-gradova, welnessado skupih konzultantskih tvrtki, istraivakih i promo-tivnih agencija i sl. Nastanak novih i izmiljenih potreba, komercijalizacija dru-tvenih dogaaja, svetaca i blagdana, produkcija tzv. evenata uz pomo medijskihkampanja, prodaja osjeaja, doivljaja, ugoaja, uzbuenja i ostalih nematerijalnihresursa, industrija zabave, telefonskih glasovanja i komunikacije svih vrsta, name-u potranju za potpuno novim, do juer nepostojeim zanimanjima u uslunomsektoru. Naalost, ne postoji neka tipologija i klasifikacija tih novih zanimanja, a

trita rada, kao i inertni obrazovni sustavi, uglavnom su nespremni za te promje-ne i nemaju dovoljan broj kvalificiranih strunjaka za navedena podruja.

Trei vaan imbenik su demografski procesi od demografske tranzicije i stare-nja stanovnitva do masovnog ulaska ena na trite radne snage. Starenje stanov-nitva zahtijeva rastuu potranju za brojnim medicinskim i socijalnim uslugama, aulaskom ena na trite rada nastala je potreba za uslugama uvanja djece i raznimprogramima kao npr. vrtikim, rekreativnim, zabavnim, itd. Takoer je znaajnainjenica i produljenje obrazovanja i poveanje udjela obrazovanijih u odnosu na1971. godinu, to je takoer zahtijevalo rastuu potranju za nastavnikim i profe-sorskim zanimanjima, a to e se u perspektivi jo vie intenzivirati.

Nastanak brojnih novih uslunih i nestanak industrijskih i poljoprivrednih zani-manja (to je slikovito izreeno u podnaslovu ovog rada: od ratara do konobara),temeljna je injenica postindustrijskog drutva koju treba takoer uzeti u obzir kodanalize uzroka strukturalne nezaposlenosti i izrade strategija za rjeavanje togaproblema, kao i kod definiranja obrazovnih programa i upisnih kvota za odreenazanimanja. I na kraju, moe se rei kako proces tercijarizacije u hrvatskom drutvui postindustrijska podjela rada, koja podrazumijeva prevladavanje uslunih zani-manja i sagledavanje ovih triju imbenika koji taj proces omoguuju, treba ukljuitii kod donoenja strategija drutvenog i gospodarskog razvoja, odnosno kod osmi-ljavanja politikih programa. Industrijska proizvodnja danas je informatizirana,pa se u proizvodnji vie ne otvaraju nova radna mjesta kao 60-ih godina prolog


19/21

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r

395


stoljea, a najveim dijelom preseljena je u Kinu i zemlje jeftine radne snage. Stoga,u javnosti esto prisutna teza o pokretanju industrijske proizvodnje, kao temeljnestrategije gospodarskog razvoja Hrvatske, vie ne bi trebala biti glavna (i jedina)odrednica, niti u politikim programima stranaka, a niti u vladinim strategijama.Pitanje kako iroj javnosti i politikim akterima (iji su savjetnici ostali mentalnozarobljeni u tom industrijskom dobu) osvijestiti injenicu znaenja porasta uslugai njihovih uloga u drutvenom razvoju i ekonomskom rastu, izazov je i zadaa novegeneracije znanstvenika u svim podrujima drutvenih znanosti. Navedene idejeistiem jer postindustr ijsko drutvo nije budunost, nego sadanja injenica koja jei u Hrvatskoj zapoela prije trideset godina.

Literatura

1. Bell, D. (1976). The Coming of Postindustrial-Society: A Venture in social Forecasting.New York: Basic Books.

2. Blau, P. (Ed.) (1975). Approaches to the Study of Social Structure. New York: FreePress.

3. Cvjetianin, V. i Supek, R. (2003). Emile Durkheim i francuska socioloka kola. Za-greb: Naklada Ljevak.

4. Castells, M. (2000). Uspon umreenog drutva. Zagreb: Golden marketing.5. Clark, C. (1957). The Conditions of Economic Progress.London: Macmilan.

6. Durkheim, E. (1960). De la divison du travail social.Paris: Presses Universitaires deFrance.

7. Fisher, I. (1939). Production, primary, secondary and tertiary. Economic Record, 15(June):2438.

8. Haralambos, M. i Holborn, M. (2002). Sociologija Teme i Perspektive. Zagreb: Goldenmarketing.

9. Julius, R.; Ruzek S.; Daniels, A. K. (1973). Curent State of the Sociology of Occupations.Sociological Quarterly, 14 (3):309333.

10. Klai, B. (1990). Rjenik stranih rijei. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.11. Marshall, G. (1998). Dictionary of Sociology. Oxford: University Press.12. Marx, K. i Engels, F. (1950). Izabrana dela. Beograd: Kultura.13. Marui, A. i Marti, M. (1965). Sociologija. Zagreb: Panorama.14. Perakovi, K. (2006). Drutvo usluga: promjene u socio-profesionalnoj strukturi radno

aktivnog stanovnitva Hrvatske od 1971. do 2001. Doktorska disertacija. Zagreb: Filo-zofski fakultet Sveuilita u Zagrebu.15. Polanyi, K. (1999). Velika preobrazba. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.16. Richard, H. (1983). Theoretical Trends in the Sociology of Occupations. Sociological

Quarterly, 24 (1):523.17. Rogi, I. (2000). Tehnika i samostalnost. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.18. Rostow, W. W. (1997). The Stages of Economic Growth: A Non-Communist manifesto.

Cambridge: University Press.19. Sekul, D. (1986). Socio-profesionalna mobilnost u Hrvatskoj. Revija za sociologiju.16

(14):4155.20. Smeri, T. (2005). Sparta usred Babilona? Sociologijski aspekti vojne profesije. Zagreb:

Hrvatska sveuilina naklada.


20/21

396

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r


21. Smith, A. (1952). Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda.Zagreb: Kultura.22. Supek, R. (1987). Herbert Spencer i biologizam u sociologiji. Zagreb: Naprijed.23. porer, . (1990). Sociologija profesija Ogled o drutvenoj uvjetovanosti profesional-

izacije.Zagreb: Socioloko drutvo Hrvatske.24. Taylor, L. (1968). Occupational sociology. New York: Oxford University Press.25. Weber, M. (1978). Economy and Society I.Berkely: University of California Press.26. Wertheimer-Baleti, A. (1978). Ekonomska aktivnost stanovnitva demografski as-

pekti. Zagreb: kolska knjiga.27. Wertheimer-Baleti, A. (1991). Promjene u ekonomsko-socijalnoj strukturi stanovnitva

Hrvatske u poslijeratnom razdoblju. Zagreb: Ekonomski fakultet i Institut za ekonom-ska istraivanja.

28. Wertheimer-Baleti, A. (1999). Stanovnitvo i razvoj. Zagreb: Nakladnik MATE.


21/21

S

o

c

io

lo

g

ija

i

p

ro

st

o

r

397


Overview scientific work

K r e i m i r P e r a k o v i

Institute of Social Sciences Ivo Pilar, Zagreb, Croatia

e-mail: [email protected]

Changes in the occupational structure of Croatia from 1971 to 2001. Fromfarmers to waiters

Abstract

This paper begins with sociological concepts of occupation and occupational structure.First we look at classical theories about labour division (Smith, Marx, Spencer, Durkheimand Weber) whose basic ideas, from their different perspectives, still relevantly contributeto the development of an integral theory today. In this perspective, the occupational struc-tureindicates horisontal division of labour, whereas occupation includes social, economicand technological division of labour according to Max Webers definition. We also give thesociological definition of occupational structure which leads to the operational classifica-tion of occupations according to groups, which is the basic analytical framework.

The main hypothesis in the empirical part is that the occupational structure in Croatiahas acquiered the features of post-industrial labour division because of dominant serviceindustry workers. Comparative analysis of 1981, 1991 and 2001 censuses indeed reveals asignificant growth and domination of service industry jobs in the occupational structure.This points to the process of deindustrialization and tertiarization as well as to the fact ofpost industr ial division of labour in Croatia. Some of the most important factors responsiblefor this development are technological advances, marketization of society and demographictransition.

Key words: occupation, occupational structure, division of labour, deindustrialization,tertiarization, services, post-industrial society.

Received in October 2007

Accepted in December 2007

sociologija_i_prostor_2007_3_4_07_perackovic

Documents