uloga neformalnih institucija u tranzicijskoj ekonomiji

Uloga neformalnih institucija u tranzicijskoj ekonomiji

Prof.dr. Maja Vehovec, Sveučilište u Rijeci, Ekonomski fakultet, Vukovarska 58, 51000 Rijeka E-mail: [email protected]

SAŽETAK:

U prvom dijelu rada govori se opće prihvaćenom stavu da neformalne institucije normi i običaja smanjuju transakcijske troškove i rizik poslovanja, te time utiču na rezultat ekonomskih performanci. Dileme postoje oko toga koliko se sporo odvijaju promjene neformalnih pravila ponašanja i da li se na njih može učinkovito djelovati ciljano ili se radi o spontanim procesima. U radu se obrazlaže da se neformalne institucionalne promjene u tranziciji ne mogu razvijati spontano i slobodno ako država ne primjenjuje suradničku strategiju ponašanja. Suradničko ponašanje temeljeno na povjerenju kao moralnoj predispoziciji doprinosi akumulaciji društvenog kapitala za kojeg se smatra ključnim resursom konkuretskih sposobnosti.

U drugom dijelu rada iznose se rezultati pilot istraživanju koje je provedeno na uzorku populacije poslovnih ljudi u Hrvatskoj, a čiji je cilj bio pribaviti informacije o etički standardima u poslovnom ponašanju. Istraživanje je pokazalo se da poslovni ljudi imaju jasne etičke stavove u području osobne odgovornosti koji slabe u odnosu na organizaciju ili poslodavca zbog oportunističkog ponašanja. Nameće se zaključak da je poslovno povjerenje nedovoljno razvijeno kao i da ne postoji dovoljno razvijena svijest o korisnosti suradničkog ponašanja.

U završnom dijelu rada rada raspravlja se o uzrocima rezultata istraživanja na terenu i iznosi se predložak za diskusiju o dilemi spontanog ili ciljanog utjecaja na sustav vrijednosti u poslovnom ponašanju, te ulozi države u tom procesu.

UVOD

Institucionalne promjene i izgradnja novih institucija odnosi se na formalne i neformalne institucije. Opće je prihvaćeno mišljenje da koliko god je teško promijeniti ili izgraditi nove formalne institucije još je mnogo teže promijeniti i izgraditi neformale institucije koje se odnose na norme, običaje odnosno spontano usvojena pravila ponašanja. Nasljeđene navike ponašanja koje su s formirale kroz razdoblje od skoro pola stoljeća stvorile su specifičnu kulturu ponašanja koja je rezistentna na brze i nagle promjene. One u sebi sadržavaju usvojene etičke norme ponašanja koje se vrlo sporo mjenjaju. Budući se nasljeđene navike ponašanje ne mogu promijeniti preko noći pomoću zakona ili bilo kojeg drugog pravnog akta, neformalna institucionalna promjena traži vrijeme i mudrost osoba odgovornih za politički i ekonomski život zemlje.

U ovom članku u fokusu interesa u širem smislu je uloga neformalnih institucija na institucionalne promjene u ekonomskoj tranziciji. Istraživanje se preciznije bavi ulogom

poslovnog morala u tranzicijskoj ekonomiji. Sve do prije nekoliko godina, u Hrvatskoj, istraživanja o etičkim dilemama u poslovnom ponašanju nisu privlačile znanstvenu raspravu, a niti su bile predmet javne rasprave. U Americi i u Europi, ali u nešto manjem obujmu, poslovna je etika i znanstveno i nastavno dio obrazovnog i znanstvenog sustava. Interes za tim istraživačkim područjem varira od popularnih novinskih članaka do ozbiljnih znanstveno utemeljenih istraživanja.

U prvom dijelu ovog rada analiziraju se neformalne institucije, odnos između formalnih i neformalnih institucija, te njihova uloga u ekonomskom razvoju. Fokus je na neformalnim institucijama iako se njihova uloga ne može izdvojiti iz interakcije s promjenama formalnih institucija. Etičke norme ponašanja njeguju razvijanje povjerenja među ekonomskim agentima i omogućavaju akumulaciju društvenog kapitala. Posebno se ističe uloga države i njezin utjecaj na neformalne institucionalne promjene.

U drugom dijelu rada iznose se rezultati terenskog istraživanja o etičkim stavovima poslovnih ljudi u Hrvatskoj na temelju anonimne ankete. Ponuđen je binarni upitnik s 36 pitanja, 12 poslovnih situacija višestruke skale vrijednosti i 7 poslovnih scenaria višestruke skale vjerojatnosti. Analiza istraživanja polazi od pretpostavke da su etički standardi poslovnog ponašanja u tranzicijskom gospodarstvu na nižem nivou nego li u razvijenom gospodarstvu. Istraživački cilj ovog rada je dobiti saznanja o percepciji etičke dimenzije iz ponašanja poslovnih ljudi u raznovrsnim i svakodnevnim poslovnim situacijama u kojima postoji etička dilema. Analiziraju se stavovi ili mišljenja o etičkim dilemama u uobičajenim poslovnim situacijama, te se ocjenjuje osoban izbor odluke u etičkoj dilemi konkretnih scenario situacija.

Nakon rezultata istraživanja na terenu iznosi se predložak za raspravu o potrebi spontanog ili ciljanog utjecaja na sustav vrijednosti u poslovnom ponašanju.

1. Neformalne institucije i njihova uloga u ekonomskom razvoju

U radu se polazi od Northove (1991) definicije institucije i institucionalnih promjena. Institucije su pravila koja ograničavaju ponašanje, a mogu biti formalne prirode kao što su zakoni ili neformalne prirode kao što su običaji ili norme ponašanja. Institucionalne promjene su uvjetovane međusobnim djelovanjem formalnih pravila, koja mogu biti promjenjena preko noći, i neformalnih pravila, koja se mijenjaju postepeno i na dugi rok. Nametanje mehanizama (funkcioniranje pravne države) kojim se osigurava legitimnost formalnih pravila pomaže također transformaciji neformalnih pravila. S druge strane neformalna pravila imaju značajnu ulogu u podržavanju formalnih pravila kao što je na primjer uloga poslovne etike u samopodržavanju ugovora i vlasničkih prava. Međusobna uvjetovanost je nedvojbena, a inicijatori institucionalnih promjena su nosioci političkog života u zemlji koji nose odgovornost za njihovu provedbu i funkcioniranje.

Neformalne institucije koje su u fokusu ovog istraživačkog rada vrlo su važne za ekonomije u tranziciji iako su ovisne o nasljednim karakterisikama, sporo se mijenjaju i u kratkom roku ne luče vidljivi rezultati, ipak njihovu ulogu ne bi trebalo zanemarivati. U svakoj poslovnoj aktivnosti ili bilo kojoj drugoj ljudskoj interakciji norme ponašanja, običaji, usvojena pravila i slično čine dio infrastrukture kroz koju se oblikuje odluka i vrši konačni izbor. Poznato je da različita društva s istim formalnim pravilima polučuju različite rezultate zbog utjecaja neformalnih pravila ponašanja (North, 1991:36). Također je poznato da neformalna pravila

ponašanja pokazuju nevjerovatnu otpornost bez obzira na intezitet formalnih institucionalnih promjena u društvu. Iz bliske povijesti imamo primjer socijalističke revolucije koja nije uspjela promijeniti mnoge neformalne institucije duboko ukorjenjene u kulturi ponašanja njenih članova bez obzira na silinu promjena formalnih pravila. No, pola stoljeća planskog režima uzrokovalo je također usvajanje nekih navika (oslanjanje na državu, otežano usvajanje kompromisa, nerazvijanje institucije vlastite odgovornosti u uvjetima “mekih” proračuna i “mekih” ugovora i sl.), koje u postprivatizacijskom periodu otežavaju prijelaz na tržišno poslovanje. Činjenica je da se neformalna ograničenja uvjetovana kulturom ne mogu u potpunosti prilagoditi promjenama formalnih pravila. Međusobna interakcija formalnih i neformalnih pravila ponašanja oblikuju pravila igre na tržištu, smanjuju rizik donosiocu odluke i povećavaju njegovo zadovoljstvo ili ugodnost pri izboru u uvjetima oskudnosti resursa.

Neformalne institucije koje se iskustveno i obrazovno oblikuju u društvenom životu stvar su kulture odnosno etičkih normi ponašanja. One etičke norme koje u sebi sadrže veći volumen povjerenja i odanosti prema preuzetoj obvezi stvaraju predispoziciju za kvalitetnije suradničko ponašanje, manje transakcijske troškove, i u konačnici polučuju efikasnije ekonomske rezultate. Polazeći od toga da se u ekonomskoj razmjeni u najvećem broju slučajeva aktivnosti ponavljaju (poslovi s istim kooperantom, partnerom, bankom, državom itd), racionalni igrači akumuliraju povjerenje s kojim se gradi uspješna suradnja na bazi međusobnog interesa, jer time smanjuju troškove i povećavaju korist.. U slučaju prijevare, ucjene i slično, kapital koji je stvoren na bazi međusobnog povjerenja se smanjuje, a rastu sve vrste troškova vezanih za neispunjenje preuzetih obveza. U zatvorenikovoj dilemi s ponavljanjem dokazano je da igrač koji se služi strategijom “milo za drago” dobiva iz čega se zaključuje da se kooperativnost slijedi dok ne dođe do prve prijevare (Axelrod, 1984). Ako su igrači svijesni da oboje dobijaju ako kooperiraju ta se strategija nastavlja i postizava se optimalna ravnoteža. Na tržištu u ekonomskoj razmjeni nalaze se igrači čije ponašanje varira od sebičnosti do altruističnosti odnosno igrači koji imaju istovremeno različite udjele tržišne moći koja varira od jake do slabe. Jaka tržišna moć i nekooperativna strategija ponašanja polučuju suboptimalne nivoe ravnoteže. Igrač s jakom tržišnom moći snosi puno veću odgovornost za svoje ponašanje od ostalih igrača i zbog toga od svih igrača na tržištu sasvim posebnu i specifičnu ulogu ima država. U tranzicijskoj ekonomiji u kojoj su otvoreni procesi transformaciji vlasništva, restrukturiranja kompletnih sustava i u kojoj se izgrađuju formalne institucije država kao igrač ima neusporedivu moć u odnosu na druge igrače i ključnu odgovornost u postizanju što bolje ravnoteže. Država u tranziciji kroz javne institucije i državna poduzeća vrlo je moćan igrač na tržištu iz dva razloga. Prvi se odnosi na razvijenost privatnog sektora i njegovog doprinosa bruto domaćem proizvodu, te ostale ekonomske pokazatelje koji se iz tog odnosa izvode, a drugi se odnosi na razvijenost demokratskih normi ponašanja. Uspješnost postprivatizacijskog razdoblja i sazrijevanje demokracije ovisi o tome kako se ponaša najmoćniji igrač na tržištu. U tom smislu društvenu odgovornost za razvijanje etičkih normi ponašanja ima država prema kojoj se određuju ostali igrači na tržištu. Postoje dvije teze o učinkovitosti procesa stvaranja poslovnih etičkih vrijednosti odnosno sposobnosti usvajanja i odlučivanja o tome što je pravedno, pošteno, ispravno ili dobro. Jedna je teza da se etičke norme spontano razvijaju, a druga da se etičke norme mijenjaju kao odgovor na državnu propagandu. Eggerston smatra da je put spontanog razvoja spor, a put državne propagande neučinkovit (Eggerston, 1999:89). Ipak priznaje da je za državu razumno promovirati poslovne vrijednosti. On zapravo ne uzima u obzir opciju u kojoj država svojim ponašanjem promovira izravno neetičke norme ponašanja. Budući da u ponovljenim igrama najveću korist za igrače ima strategija “milo za drago” onda je za spontani razvoj etičkih normi ponašanja nužan suradnički oblik ponašanja države kao najmoćnijeg igrača na tržištu,

jer svaki drugi oblik vodi ucjeni, akumulaciji nepovjerenja i zatvaranju suradnje u uže skupine. Država u tranziciji ima posebno osjetljivu ulogu zbog relativne nerazvijenosti privatnog sektora, te se njena moć kao igrača na tržištu povećava i više nego li samo zbog nerazvijenosti demokratskih normi ponašanja. U situaciji ako država ima pretjeranu moć na tržištu i ako vladajuća elita koristi političku moć na neetički način uz opstruiranje funkcioniranja pravne države, potpuno je jasno da se zatvara put stvaranja društvenog kapitala, a prema prema Colemanu (1991) i Fukuyami (1995) upravo je akumulacija društvenog kapitala onaj resurs na kojem moderne ekonomije stvaraju konkurentske prednosti. Poticaj stvaranju društvenog kapitala daje država kroz vlastiti obrazac ponašanja odnosno demonstracijski efekt promovira suradnju baziranu na povjerenju. Na taj način država suradničkim načinom ponašanja utiče na druge i oslobađa put spontanim procesima razvoja etičkih normi ponašanja. Koncept društvenog kapitala čine spone koje povezuju neformalna pravila sa formalnim pravilima ponašanja, a nositelji su slobodno udružene grupe, mreže, skupine ili asocijacije. Društveni je kapital veći ako postoji više institucija i institucionalnih promjena koje omogućavaju ekonomskim agentima da poboljšaju svoj položaj odnosno bogatstvo. Na konceptu društvenog kapitala, odnosno akumulaciji povjerenja, Fukuyama (1991) rangira konkuretne sposobnosti zemalja na one koje imaju sposobnost stvaranja više društvenog kapitala od drugih. Društveni kapital smatra dodatnim resursom, nacionalnom sposobnošću ili darom koji uvećava ekonomski potencijal zemlje. Zbog toga neformalne institucije bazirane na etičkim normama ponašanja imaju krucijalnu ulogu u ekonomskom razvoju.

2. ANALIZA ETIČKIH STAVOVA U POSLOVNOM PONAŠANJU [1]

Radikalne ekonomske i političke promjene u periodu tranzicije traže sve više rasprava o poslovnoj etici. Pravila “igre” tržišne ekonomije koja su prisutna u razvijenim ekonomijama stvaraju potrebu usvajanja transparetnih normi ponašanja. Svijest o potrebi rasprave o poslovnoj etici postaje nužnost i to ne iz razloga akademske rasprave već iz potpuno praktičkih razloga postizavanja efikasnijih ekonomskih rezultata.

Prijelaz na tržišnu ekonomiju otvorio je mnoga pitanja vezana za etičke norme ponašanja. Okolnosti koje uzrokuju i potiču raspravu o poslovnoj etici su slijedeće;

· promjena sustava vrijednosti koja je dovela do nesigurnosti u razlučivanju dobrog/ lošeg, pravog/krivog, pravednog/nepravednog ili poštenog/nepoštenog poslovnog ponašanja;

· nova struktura vlasništva s transparetnom definicijom vlasničkih prava;

· spore zakonske promjene i neusklađene odredbe, koje su otvorile sive zone za izigravanje propisa, posebno u oblasti procesa privatizacije;

· stanje recesije koje je poslužilo kao alibi za neke etički neprihvatljive radnje poduzete kao nužnost za opstanak poduzeća koja su se našla pred teškoćama (na primjer: državna jamstva za “zaštićene” vlasnike);

· pad životnog standarda koji je suzio mogućnosti izbora i snizo društveni prag prihvatljivosti neetičkih radnji;

· nedostatak jače konkurentnosti u nekim područjima gospodarstva koja bi mogla spriječiti nelojalnu konkurenciju;

· nemogućnost, nesnalažljivost, neznanje, pa čak i/ili nezainteresiranost okoline, koja nije potaknula jaku opoziciju nekim devijantnim pojavama.

Hrvatsko se je zakonodavstvo u Zakonu o trgovačkim društvima (NN 111/93) dotaklo poslovne etike, odnosno morala trgovačkog društva. U članku 32. narečenog Zakona u Glavi III. koja tretira Predmet poslovanja i sjedište trgovačkog društva, odjeljak 1. Predmet poslovanja - Sloboda obavljanja djelatnosti u stavku (1) navodi da "Predmet poslovanja trgovačkog društva može biti obavljanje svake dopuštene djelatnosti" (Zakon o trgovačkim društvima, 1994: 22), dok stavak (2) navodi slijedeće

"Dopuštena je svaka djelatnost koja nije zakonom zabranjena ili suprotna moralu društva". Iako je korišten pojam moral društva, on nije objašnjen niti postoji uputstvo koje bi dalo preciznije objašnjenje.

Hrvatski poduzetnici posluju u uvjetima visokog rizika bez jasno definiranih tržišnih pravila igre. Klima u kojoj nema tržišnog povjerenja bez iznimki završava krizom. U tranzicijskoj zemlji prisutnost autoritativne države na tržištu pruža plodno tlo moralnom hazardu, jer nema transparetnosti i sve je prihvatljivo što autoritet države proglasi prihvatljivim. U nedovoljno razvijenim tržišnim uvjetima poduzeća ne mogu racionalno i efikasno poslovati što za posljedicu ima krizu ukupnog realnog sektora.

2.1. Metodologija istraživanja

U analizi etike u poslovnom ponašanju koristi se istraživački instrumentarij koji su razvili Solymossy i Hisrich (1996), a koji je korišten za slična istraživanja u SAD i nekim tranzicijskim zemljama (Glas, 1998).

Za ovo je istraživanje uzet uzorak poslovnih ljudi koji su bili ili jesu studenti na poslijediplomskom znanstvenom studiju na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Njih 86 je dobilo anketne upitnike krajem 1998. koje je trebalo ispuniti na anonimnoj osnovi. Vratilo se 36 ispunjena upitnika što predstavlja stupanj povrata od 41,86%.

Prema analizi demografskih podataka ispitanika, 50% ispitanika su žene, a preostalih 50% muškarci. Promatrajući ispitanike prema starosti 25,00% mlađđe je od 25 godina, u dobi od 26 do 30 godina bilo je 44,44% ispitanika, od 31 do 35 godina 8,33%, od 36 do 40 godina bilo je 13,89 % ispitanika, a starijih od 41 godine 8,33% ispitanika. Najveći broj ženskih ispitanika, 50%, nalazi se u dobi od 26 do 30 godina, dok je muškaraca podjednako bilo u dobi od 26 do 30 i od 31 do 35 godina. Za zaključiti je da prema starosti, ženski su ispitanici bili mlađđe dobi, dok je muškaraca podjednako mlađđe i starije dobi.

Obzirom na poziciju u poduzeću gdje su zaposleni, 44% ispitanika nalazi se na rukovodećim mjestima, od čega je 69% muškaraca. Najviše rukovoditelja ima u dobi od 26 do 30 godina i to 44%, dok su svi ispitanici stariji od 40 godina isključivo na rukovodećim pozicijama. Mjereći udio rukovoditelja prema dobnoj strukturi zaključuju se da od 26 do 40 godine,

postoji linearni rast udjela rukovoditelja. Zanimljivo je da ženski dio ispitanika u mlađoj dobi dolazi do rukovodećih mjesta u usporedbi s muškim ispitanicima, iako je udio žena kao rukovoditelja manji i iznosi 31%.

Prema djelatnosti poduzeća u kojima su ispitanici zaposleni najviše njih 33% dolazi iz poduzeća koja se bave uslužnom djelatnosti, a zatim slijede poduzeća koja se bave bankarstvom, osiguranjem i investicijama u kojima je zaposleno 19% ispitanika, a slijede industrijska proizvodnja, inženjering, istraživanje i razvoj, menedžment, konzalting i poslovne usluge, te djelatnost veleprodaje i maloprodaje. Što se tiče specijaliziranosti na pojedina područja, najčešće su to bile zastupljene financije i poslovna analiza.

Zadatak ispitanika bio je ispuniti anketni upitnik, pri čemu se jamčila i postigla potpuna anonimnost, jer je od presudne važnosti iskrenost odgovora. Anketa se sastojala od nekoliko grupa pitanja. U prvom se dijelu tražilo mišljenje o ocjeni etičnosti ili moralnosti pojedinih poslovnih odluka; u drugom dijelu se tražilo mišljenje o potencijalnom reagiranju u određenim poslovnim situacijama; a u trećem dijelu se tražilo da se na osnovu zadanih scenarija ispitanik stavi u položaj donositelja odluke, te iskaže svoj stav na skali vjerojatnost osobnog izbora.

2.2. Analiza istraŽivanja

Prema tri posebna i karakterno različita dijela anketnog upitnika, formirana su tri odjeljka, koji uz respektiranje posebnosti svakog dijela, obrađuju i analiziraju odgovori ispitanika.

2.2.1. Ocjena etičnosti ili moralnosti pojedinih poslovnih odluka

U prvom odjeljku ovog dijela upitnika ispitanici su trebali dati odgovor na različitih devetnaest pitanja, odnosno odrediti smatraju li konkretne odluke etičnim ili ne. Tablica 1 predstavlja postotak negativnih odgovora koji su prikupljeni od ispitanika.

Najmanje etičnim radnjama, odnosno 100% neetičnim ispitanici su naveli prebacivanje krivnje za greške na nevinog suradnika, pripisivanje tuđđih zasluga sebi, i davanje povjerljivih podataka osobama izvan firme. Ovo pokazuje visoki standard osobne odgovornosti i izražene svijesti o lojalnosti prema poslodavcu. Krivotvorenje poslovnih izvješća na drugom je mjestu prema izraženim stavovima o neetičnosti s 97,22% negativnih odgovora, a zatim slijedi i ovlašćivanje podređđenog da krši politiku firme. Korištenje radnog vremena za vlastite poslove i sredstava firme za osobne svrhe, kao i obračunavanje troškova službenog putovanja različito od stvarno nastalih smatra se neetično kod 86,11% ispitanika.

Neprijavljivanje suradnikovog kršenja politike firme ili zakona smatra se neetičnim u 72,22 % odnosno 69,44% slučajeva.

Tablica SEQ Tablica \* ARABIC 1 . Etička dilema u pojedinim poslovnim odlukama

- u % etički neprihvatljivo

Smatrate li etičnim kad "netko" ... 1. koristi usluge firme u kojoj radi za osobnu namjenu? 86,11

2. koristi sredstva firme u kojoj radi u osobne svrhe? 86,11 3. obračunava troškove, u iznosu više od 10% većem od stvarnog? 88,89 4. obračunava troškove, u iznosu manje od 10% većem od stvarnog? 88,89

5. koristi radno vrijeme firme za vlastite poslove? 88,89 6. daje darove i usluge za "veze"? 58,33 7. prima poklone za učinjene "usluge"? 66,67 8. prebacuje krivnju za greške na nevinog suradnika? 100,00 9. sebi pripisuje tuđe zasluge? 100,00 10. prijavljuje bolovanje da dobije slobodan dan? 86,11 11. samovoljno izlazi iz firme (marenda, kupovina i sl.)? 80,56 12. kupuje dionice na osnovi povjerljivih informacija iz firme? 63,89 13. ovlašćuje podređđene da krše politiku firme? 91,67 14. ne prijavljuje suradnikovo kršenje politike firme? 72,22 15. krivotvori interna poslovna izvješća? 97,22 16. podmićuje konkurente kako bi došao do njihovih poslovnih tajni? 86,11

17. ne prijavljuje suradnikovo kršenje zakona? 69,44 18. daje povjerljive podatke osobama izvan firme? 100,00 19. radi posao duže no potrebno? 63,89

Primanje poklona za učinjene usluge prilično je prihvatljivo s 66,66% negativnih odgovora, kao i kupnja dionica na osnovi povjerljivih informacija iz firme s 63,88%. Takođđer, raditi posao duže no što je potrebno samo 63,88% ispitanika ne smatra etičnim, dok je od ponuđđenih radnji najprihvatljivije darivanje i činjenje usluga za sticanje “veza” sa samo 58,33% negativnih odgovora, odnosno 41,67% ispitanika smatralo je to etički prihvatljivim.

Slijedeći odjeljak prvog dijela upitnika daje pregled mišljenja ispitanika o poslovnoj etici, te odnosu vlade i poduzeća i suradničkog ponašanja poslovnih subjekata. Ovdje je osim opredjeljenja o potvrdnom ili niječnom odgovoru bilo situacija na koje ispitanici nisu izražavali svoje mišljenje odnosno nisu se mogli opredijeliti u etičkoj dilemi što pokazuje da ispitanici nisu razmišljali o etičkoj dimenziji poslovne situacije koja im je prezentirana, te nisu uspjeli stvoriti svoj stav.

Tablica SEQ Tablica \* ARABIC 2 Pregled stavova o etičkoj dilemi u biznisu - u % prihvatljivo

Smatrate li ... % 1. da bi postojanje "etičkog kodeksa" pomoglo pri poslovnom

odlučivanju? 80,56

2. da su rukovodioci velikih firmi obično pošteniji od onih u malim firmama?

8,33

3. da se osobna etika žrtvuje za poslovne ciljeve? 63,89 4. da većini firmi zapravo nije stalo do pojedinačnih kupaca/potrošača. 63,89 5. Većina firmi uglavnom želi biti sa mnom korektna, pa zato i ja s

njima nastojim biti korektan 63,89

6. da je slobodno poduzetništvo najbolji oblik gospodarskog sistema? 80,56 7. Ja nikad ne kupujem od prodavača koji prodaju po kućama. 55,56 8. da se većini prodavača ne može vjerovati, a oni će reći sve samo da

prodaju. 61,11

9. da vlada ima previše zakona koji reguliraju poslovanje. 58,33 10. da vlada ima previše zakona koji određuju moj život. 36,11 11. da je čovjek u osnovi dobar. 72,22 12. da ako si prema nekom pošten, on i/ili one će biti pošteni prema tebi. 44,44 13. da ako je nešto nezakonito, tada je etički krivo to činiti. 44,44 14. da je prosječna osoba više etična od vas samih? 11,11

Najveći broj pozitivnih odgovora, polučila je tvrdnja da bi postojanje etičkog kodeksa pomoglo pri poslovnom odlučivanju, s 80,55%; a isto toliko i da je slobodno poduzetništvo najbolji oblik gospodarskog sustava. Prva tvrdnja pokazuje da u Hrvatskoj postoji želja za uvođenjem etičkog kodeksa poslovnog ponašanja što se pokazalo izvrsnom smjernicom za mnoge američke firme, koje su odatle crpile snagu za svoj izlazak iz teškoća u kojima su se našle.

Da je vjera u ljude dovoljno čvrsta pokazuje 72,22% pozitivnih odgovora koji tvrde da je čovjek u osnovi dobar. Ovome u prilog, iako općenito nije pohvalno za hrvatske gospodarstvenike, ide tvrdnja od strane 63,88% ispitanika da se osobna etika žrtvuje za poslovne ciljeve. U toj istoj mjeri ispitanici su smatrali da većini velikih firmi nije stalo do pojedinačnih potrošača, kao i da većina firmi uglavnom želi biti samo korektna. Razmjeno veliki udio ispitanika 61,11% smatra da se većini prodavača ne može vjerovati, pa stoga 55,55% nikad ne kupuje od prodavača koji prodaju po kućama. Iznad polovice ispitanika, 58,33%, se slaže da vlada ima previše zakona koji reguliraju poslovanje, dok 36,11% ispitanika misli da postoji previše zakona koji reguliraju osobni život što znači da većina ispitanika osjeća da ima dovoljno slobode u privatnom životu, ali ne i u poslovnom životu.

Da vrijedi obrat kad je netko pošten prema drugima, te da će i drugi tada biti pošteni prema njemu, složila se ispodpolovična grupa od 44,44% ispitanika dok većini poslovno iskustvo nije donijelo takva saznanja. Isti postotak ispitanika također smatra da ako je nešto nezakonito da je to i etički krivo.

Iako je veliki broj ispitanika tvrdio da je čovjek u osnovi dobar, samo 11,11% njih smatra da je prosječna osoba više etična od njih samih, odnosno ispitanici imaju visoko mišljenje o vlastitoj etičnosti u poslovnom ponašanju, iako je samo njih 30,56% slušalo nastavu etike dok nitko od njih nije imao prilike diskutirati slučajeve o poslovnim etičkim dilemama u dodiplomskoj ili poslijediplomskoj nastavi.

Najmanje ispitanika složilo se oko tvrdnje da su rukovodioci velikih firmi obično pošteniji od onih malih firmi, tj. 88,89% smatra rukovodioce velikih firmi manje etičnim od rukovodioca manjih firmi. Takvo mišljenje temelji se na iskustvu mnogih velikih bivših socijalističkih poduzeća koja su u procesu privatizacije izgubila tržišta, a restrukturiranje firmi najčešće se provodilo najbolnijim načinom - otpuštanjem zaposlenika.

Komparativna analiza ankete iz originalnog istraživanja Solymossy,Hisrich, 1996 i odgovora prikupljenih u ovom pilot istraživanju data je u tablici 3.

Tablica SEQ Tablica \* ARABIC 3 . Etičke percepcije promatrane u ponašanju drugih (u %)

USA CRO Čovjek je u osnovi dobar. Da

Ne

Bez stava

88

10

2

72

25

3 Prosječna je osoba više etična od vas samih. Da

Ne

Bez stava

4

90

6

11

81

8 Rukovodioci velikih firmi su obično pošteniji od onih u malim firmama?

Da

Ne

Bez stava

10

83

7

8

89

3 Većina firmi uglavnom želi biti sa mnom korektna, pa zato i ja s njima nastojim biti korektan.

Da

Ne

Bez stava

93

7

0

64

31

5 Ako si prema nekom pošten, on i/ili one će biti pošteni prema tebi.

Da

Ne

Bez stava

73

23

3

44

53

3 Većini prodavača se ne može vjerovati, oni će reći sve samo da prodaju.

Da

Ne

Bez stava

14

84

1

61

39

0

Iz usporednog pregleda američkih i hrvatskih odgovora ispitanika doznajemo da je vjera u čovjeka i njegovu dobrotu više izražena u USA, a manje u Hrvatskoj, te da američki ispitanik je prilično siguran da prosječna osoba nije ni više ni manje etična od njih samih. Jedni i drugi se slažu da rukovodioci u velikim firmama nisu poštenije od onih u malim firmama.

Jača razlika nastala u slaganju s tvrdnjom da većina firmi nastoji biti korektna, pa ispitanici takođđer nastoje biti korektni. U Hrvatskoj se s time ne slaže 31% ispitanika, a u Americi samo 7%. Još veće neslaganje pokazuje drugi odgovor od 53% ispitanika koji ne misle da ako si prema nekom pošten da će i druga strana prema tebi biti poštena. Ovakav stav je indikativan za val nezadovoljstva zbog nepravednosti u procesu privatizacije.

Bez sumnje je da rezultati prikupljeni u Hrvatskoj prikazuju niži nivo percepcije povjerenja od onog kojeg imaju poslovni ljudi anketirani u Americi. Razlozi su mnogobrojni, od nasljeđenog stava nepovjerenja, nesigurnosti i rizika poslovnog okruženja u novim uvjetima do izravne državne propagande neetičkog obrasca ponašanja.

2.2.2. Reagiranja u određenim poslovnim situacijama

Drugi dio upitnika odnosio se na reakcije poslovnih ljudi u određđenim poslovnim situacijama. Ponuđđena skala imala je pet stupnjeva, od toga da je nešto pravedno, pošteno, pravo i dobro do krajnjih suprotnih da je ista radnja nepravedna, nepoštena, kriva i loša:

#1# just/unjust pravedno 1 2 3 4 5 nepravedno #2# fair/unfair pošteno 1 2 3 4 5 nepošteno #3# right/wrong pravo 1 2 3 4 5 krivo #4# good/not good dobro 1 2 3 4 5 loše

Svaki od naprijed opisanih slučajeva prikazuje neku od općepoznatih poslovnih situacija iz svakodnevnog života koju ispitanik treba ocijeniti prema priloženom naputku.

Situacija 1. Neki je revizor otkrio da je banka X odobrila kredit protuzakonito. Revizor je uništio taj dio svoga izvještaja prema naputku svog pretpostavljenog.

1 2 3 4 5 pravedno 2,78 0,00 2,78 22,22 72,22 nepravedno pošteno 0,00 5,56 22,22 19,44 52,78 nepošteno pravo 2,78 2,78 11,11 22,22 61,11 krivo dobro 2,78 5,56 27,78 11,11 52,78 loše UKUPNO 2,08 3,47 15,97 18,75 59,72 UKUPNO

O prikrivanju istine u revizorskom izvješću, o lojalnosti s poslodavcem u neetičkog ponašanja i žrtvovanju osobne etike radi oportunizma, većina ispitanika ocijenila je negativno u smislu nepravedne, nepoštene, krive i općenito loše odluke. Manji dio pokazao je nesigurnost u jasnom određivanju svog stava.

Situacija 2. Nakon postignutog dogovora o cijeni novog auta, prodavač rabljenih automobila je prihvatio 100 DEM koje mu je ponudio kupac kako bi mu prodavač snizio cijenu auta za 300 DEM.


O podmićivanju su ispitanici izrazili negativan sastav s 43,06%, dok je 27,08% izrazilo neutralan stav. Očito se ovaj postupak ne smatra podmićivanjem u sasvim negativnom smislu već otprilike kao napojnica za manju uslugu. Radi se o relativno maloj svoti zbog čega su ispitanici smatrali da takav postupak nikoga neće previše oštetiti u kupoprodajnoj transakciji, pa nisu izrazili sasvim negativan stav.

Situacija 3. Nakon što je isključena s tržišta države X, tvornica bicikla je platila 500.000 DEM nekom poslovnom čovjeku iz te zemlje kako bi ponovno ušla na to tržište i na njemu ostvarila promet od oko 5.000.000 DEM godišnje.


Što se tiče plaćanja provizije (odnosno podmićivanja utjecajnih ljudi u državi) radi prodora na potencijalno interesantno tržište ispitanici su izrazili neutralan stav s 38,19% glasova. Ocjenu da je takav postupak posve neetičan zastupalo je samo 22,92% ispitanika odnosno posve suprotno da se radi o etičnom postupku 18,75% ispitanika. Razlog neslaganja u stavovima je možda moguće objasniti okolnostima u kojem o tom poslovnom potezu ovisi opstanak poduzeća, radna mjesta i sl. Ukoliko je cilj poduzeća osvajanje još većeg udjela na tržištu i zarade većih profita, onda takva činjenica baca drugačije svijetlo na stav o poslovnim vrijednostima ispitanika. Tada bismo mogli zaključiti da podmićivanje u biznisu nije za ispitanike izrazito neetičan postupak i da “sredstvo” opravdaju “ciljem”.

Situacija 4. Mlinarsko poduzeće je razvilo novi postupak meljave koji stvara više prašine nego dozvoljavaju propisi. Poduzeće novi postupak primjenjuje tokom treće smjene, kada se zagađđenje ne može opaziti.


Ispitanici su vrlo jasno zauzeli negativni stav sa 77,78% glasova ocijenivši vrlo neetičnim ekološko zagađivanje i društvenu neodgovornost poduzeća.

Situacija 5. Proizvođač auto dijelova opazio je da poluosovine pucaju pri 120% od predviđđenog opterećenja. Prema specifikaciji je bilo predviđeno da ti dijelovi podnose opterećenje od 130%. Proizvođač nije prenio rezultate testiranja proizvođđaču vozila.


Nesigurni proizvodi kod ispitanika su također izazvali izrazito negativan stav sa 82,64% gdje je poduzeće bezobzirno riskiralo ugled i dovelo u životnu opasnost svoje kupce. Većina ispitanika se slaže da nema dileme o tome koliko je ovaj postupak neetičan.

Situacija 6. Prodavač kupcu prodaje skuplji proizvod, iako zna da bi mu jeftini bolje odgovarao.


Razmjerno u jednakim postocima ispitanici su zauzeli negativan stav 39,58% odnosno neutralan stav 38,19% prema neetičkom pristupu kupcu s jedinim ciljem da se roba proda.

Situacija 7. Nakon pranja nove haljine prema naputku proizvođača, žena je utvrdila da se haljina stisnula i izgubila boju. Prodavač joj nije htio vratiti novac.


Neispravnosti proizvoda odnosno lošija kvaliteta proizvoda u odnosu na kupljenu garanciju izazvala je u ovom slučaju većinski negativni stav kod ispitanika. Prodavači koji tako postupaju prema ovoj anketi izazvati će nezadovoljstvo potrošača i najvjerojatnije izgubiti dosadašnjeg kupca.

Situacija 8. Prilikom prezentacije članovima upravnog odbora, pomoćnik komercijalnog direktora je namjerno izmijenio neke rezultate ispitivanja.


Namjerno prikrivanje važnih poslovnih događaja i rezultata približno polovina ispitanika je doživjela kao neetični postupak dok se ostali zauzeli više neutralan stav. Budući u opisu situacije se ne spominju razlozi za takav postupak ispitanici su bili djelomično neodlučni iako su jasno pokazali da prikrivanje važnih činjenica upravi poduzeća nije etički opravdano.

Situacija 9. Proizvođđač grudnjaka zatražio je da se u dvije prodavaonice u kabine za presvlačenje ugrade jednostrano providna ogledala. Promatrač iza takovog ogledala može prikupiti potrebne podatke.


Zadiranje u privatnost i izigravanja povjerenja kod kupaca naišla na izrazito negativan stav iz čega se može zaključiti da je ovaj postupak moralno neprihvatljiv.

Situacija 10. Referent prodaje naglašava samo pozitivne osobine proizvoda, prešućujući moguće poteškoće koje bi proizvod mogao imati u maloprodaji.


U ocjeni situacije gdje se naglašavaju pozitivne, a zataškavaju moguće negativne karakteristike proizvoda ispitanici su zauzeli različite stavove od odobravajućih do negativnih. Možda bi njihov stav bio jasnije izražen da je opis situacije sadržavao preciznije podatke proizvoda (na primjer hrana ili lijekovi).

Situacija 11. Prodavalac mijenja uvjete prodaje (cijenu, isporuku, itd.) prema tome sviđđa li mu se pojedini kupac ili ne.


Tretiranje kupaca na različite načine, odnosno diskriminacija kupaca, ocjenjuje se negativno ili izrazito negativno iako tek polovina ispitanika misli da je to zaista neppravedno i krivo.

Situacija 12. Prodavalac prikuplja podatke o konkurentima, pitajući kupce specifične informacije o tim konkurentima.


Prikupljanje podataka o konkurentima ispitujući kupce najveći dio ispitanika smatra etičkim postupkom, dok je manji dio zauzeo neutralan stav. Međutim, zanemariv dio je zauzeo sasvim negativan stav.

Općenito se može reći da su za skoro sve etičke dileme u dvanaest opisanih situacija ispitanici zauzeli u većini jasan stav i u prosjeku od 52,03% ocijenili opisano ponašanje kao nepravedno, nepošteno, krivo i loše.


U usporedbi s rezultatima u Americi (67,8% u prosjeku) rezultati u Hrvatskoj su fleksibilniji ili elastičniji u poimanju da li je neka poslovna situacija jasno neetična ili ne.

2.2.3. Donošenje odluka prema zadanom scenariju

U trećem dijelu anketnog upitnika ispitanici su se trebali postaviti u položaj donositelja odluke, i odrediti stupanj vjerojatnost osobnog prihvaćanja zadanog scenaria. Ponuđđena skala vjerojatnosti prihvaćanja ide od izuzetno male (1), vrlo male (2), male (3), neodređene (4), velike (5), vrlo velike (5) do izuzetno velike (7).

Scenarij 1. Kupac vam nudi veliku narudžbu ako mu možete garantirati isporuku u roku od 14 dana. Ne postoji način da se roba isporuči za 14 dana, a vi znate da zakašnjenje od 7 dana vašem kupcu neće nanijeti neku stvarnu štetu iako će on žestoko prigovarati.

1 2 3 4 5 6 7 izuzetno

mala

vrlo

mala

mala neodređena velika vrlo

velika

izuzetno velika

5,56 8,33 22,22 22,22 30,56 5,56 5,56

Većina ispitanika smatra da bi vjerojatnost prihvaćanja predloženog rješenja bila velika, jer je trošak u slučaju zakašnjenja za investitora mali, pa smatraju da zbog toga njihova odluka nije etički upitna. Takav stav svakako ukazuje na određeni stupanj neodgovornosti kao usvojenog pravila ponašanja.

Scenarij 2. Idete na poslovni put sa svojim nadređđenim. Nedugo po povratku, slučajno opazite njegov obračun putnih troškova na njegovom stolu i uočite da prikazani troškovi skoro dvostruko premašuju stvarne. Slijedeći tjedan, nazovu vas iz knjigovodstva i zatraže od vas da usmeno potvrdite vjerodostojnost troškova vašeg pretpostavljenog.

1

2 3 4 5 6 7

izuzetno

mala

vrlo

mala


velika

izuzetno velika

19,44 11,11 27,78 13,89 19,44 2,78 5,56

Vjerojatnost da će ispitanici priznati vjerodostojnost napuhanih troškova njihovog pretpostavljenog je uglavnom mala iako se izrazito dvoume da li treba biti iskren ili ne.

Scenarij 3. Jednom do vas stigne glas da konkurent ima novi proizvod koji će postići bum na tržištu. Iste večeri poslovni znanac kaže da može doći do podataka o novom proizvodu koji predstavljaju poslovnu tajnu i pita vas da li želite da vam dostavi kopiju.

1 2 3 4 5 6 7 izuzetno

mala

vrlo

mala


velika

izuzetno velika

8,33 0,00 5,56 13,89 30,56 13,89 27,78

Kod pribavljanja poslovnih tajni, vjerojatnost da bi ispitanici prihvatili tajne informacije je velika 30,56%, i izuzetno velika 27,78%. To je moguće objasniti stavom da je za firmu puno korisnije posjedovati takve informacije od troškova koji bi mogli nastupiti zbog njihovog posjedovanja. Po drugoj strani iskustvo poslovnih ljudi u tranziciji je takvo da vlasnička prava nisu toliko razvijena i zaštićena, naročito kada je riječ o intelektualnim odnosno autorskim pravima, pa je predloženi scenario lako moralno prihvatiti.

Scenarij 4. Upravo ste premješteni u jednu od tvornica vaše kompanije i u pogonu vidite djelatnika koji istrošena otapala i sredstva za čišćenje ubacuje u slivnik. Vi mu kažete da smjesta prestane, jer znate da je zabranjeno odlagati opasne kemikalije u kanalizaciju. O kažnjivom postupku djelatnika izvještavate direktora tvornice koji je i vaš pretpostavljeni, ali vam uzvraća da o tome ne brinete, jer oni tako čine već deset godina i nikada nisu bili otkriveni.

1 2 3 4 5 6 7 izuzetno

mala

vrlo

mala


velika

izuzetno velika

2,78 2,78 19,44 13,89 27,78 22,22 11,11

Kod ekoloških incidenata, vjerojatnost da ćete o tome obavijestiti menedžment kompanije je velika što pokazuje da postoji razvijena svijest i odgovornost prema štetama nastalim zagađenjem.

Scenarij 5. Na godišnjoj zabavi firme čuli ste nekoliko djelatnika iz proizvodnje koji se žale na povrede uzrokovane slabom izvedbom alata. Tjedan kasnije obraćate se ekspertu koji kaže da bi ergonomsko oblikovani alati značajno smanjili poteškoće djelatnika. Međutim, cijena takvih alata je znatna, a time se proizvodnja ne bi povećala.

1 2 3 4 5 6 7 izuzetno

mala

vrlo

mala

mala neodređđena velika vrlo

velika

izuzetno velika

0,00 0,00 0,00 13,89 52,78 13,89 19,44

Velika i izuzetno velika vjerojatnost prihvaćanja odluke o nabavi ergonomskog alata radnicima, čime bi im se i time olakšao posao, bez obzira što bi se time povećali troškovi proizvodnje.

Scenarij 6. Nedavno ste nabavili novu opremu koja će zamijeniti 20 vaših djelatnika. Imate izbor otpustiti ih ili prekvalificirati i uključiti u drugi pogon. Trošak prekvalifikacije i novog zapošljavanja biti će 20% viši od troška otpuštanja uz povoljnu otpremninu.

1 2 3 4 5 6 7 izuzetno

mala

vrlo

mala


velika

izuzetno velika

2,78 0,00 8,33 11,11 30,56 27,78 19,44

Humanost i visoki nivo tolerancije pokazuje velika vjerojatnost prihvaćanja odluke u korist radnika koji bi se trebali prekvalificirati bez obzira na povećane troškove.

Scenarij 7. Vaš klijent vas poziva u kafić da raspravite pismenu ponudu za projekt koju ste mu neki dan dostavili. Kaže vam da je vaš prijedlog izvrstan, ali mu cijena nije prihvatljiva. U jednom trenutku on odlazi oprati ruke, a vi vidite da su među njegovim papirima pored vaše još i ponude dvaju najvećih konkurenata. Jasno vam je da vam treba samo par sekundi da zavirite u suparničke ponude i doznate njihove cijene.

1 2 3 4 5 6 7 izuzetno

mala

vrlo

mala


velika

izuzetno velika

16,67 11,11 11,11 8,33 30,56 11,11 11,11

Vjerojatnost da ćete zaviriti u tuđđe papire i time narušiti privatnost poslovnog partnera vrlo je velika. Kod dijela ispitanika poslovna etika se očito shvaća nešto fleksibilnije od eventualnog drugačijeg odnosa u osobnom životu.

U svim zadanim scenarijima gdje je postojala etička dilema ispitanici su pokazali određenu kolebljivost. Ona je najmanje bila izražena u poslovnim odlukama koje štite radnike bilo u procesu rada, bilo u njihovom pravu na rad. Također su se uglavnom svi složili da je informacija o poslovnoj tajni konkurenta korisna i da je treba prihvatiti. Veću kolebljivost i različitost u odgovorima su dali u ostalim poslovno etičkim dilemama. Jedan dio ispitanika konstatno je izražavao neodređen stav prema većoj ili manjoj prihvatljivosti ponuđene poslovne etike i time pokazao nezainteresiranost ili neshvaćanje problema.

ZAKLJUČAK

Terensko istraživanje o etičkim normama ponašanja među poslovnim ljudima u Hrvatskoj napravljeno pred kraj 1998 godine, pa se i rezultati istraživanja moraju tumačiti na način da se uzme u obzir poslovno okruženje i poslovno iskustvo ispitanika.

Istraživanje je pokazalo da su etički standardi u Hrvatskoj niži od onih kojeg su iskazali ispitanici u razvijenoj tržišnoj ekonomji, a etički su ciljevi manje važni od profitnih. Ipak se ne može tvrditi da ispitanici ne izražavaju zamjetni etički senzibilitet, vrlo su spremni podržati etičke standarde generalno, ali se pragmatično i oportunistički prilagođavaju konkretnim uvjetima poslovnih situacija.

S obzirom da je u Hrvatskoj u prvoj dekadi tranzicije vladala autoritativna država promovirale su se sukladne tome i pripadne norme ponašanja. Država je istovremeno bila najjači igrač na tržištu, s najviše moći u svakom smislu, pa su o njenom ponašanju ovisile reakcije svih ostalih igrača u biznisu. Njena pravila igre temeljila su se na neetičkim normama ponašanja kao štu su nepoštivanje preuzete obveze, neplaćanje primljene robe, ucjene, diskriminacije, mito i raširena korupcija u poslovnim odnosima, itd. Dakle, neformalna pravila ponašanja nisu samopodržavala formalne promjene, a transakcijski troškovi, nepovjerenje, rizik poslovanja i ekonomska neefikasnost su rasli.

Na početku nove dekade postprivatizacijskog razdoblja u Hrvatskoj institucionalne promjene ovisne su i dalje o ponašanju države kao ključnog ekonomskog agenta na tržištu i od nje se očekuje ciljani utjecaj na sustav vrijednosti u poslovnom ponašanju. Pravila igre temeljena na etičkim normama ponašanja koje ciljano slijedi država nužni su preduvjet za slobodu spontanog razvoja etičkih normi ponašanja i rast povjerenja među ekonomskim agentima. Samo istraživanje je pokazalo da su se ispitanici razlikovali u svojim stavovima prema osobnoj i direktnoj odgovornosti gdje su izrazili više etičke standarde u odnosu na objektivnu moralnu odgovornost. Prema tome od obrasca ponašanja države, njenih institucija i poduzeća, ovisi koliko će se etičke norme u poslovnom ponašanju spontano razvijati, a od zajedničkih spontanih i ciljanih procesa ovisi ukupna akumulacija društvenog kapitala u zemlji. Što više sudionika u poslovnim transakcijama dijeli iste norme i vrijednosti ponašanja to se više razvija njihova sposobnost da na bazi stečenog povjerenja rade zajedno okupljeni u razne vrste asocijacija.

Najnovije političke promjene u zemlji pokazuju da država ima namjeru promijeniti obrazac ponašanja i da postoji svijest o tome koliko su neformalne institucionalne promjene, kao i usklađenost s formalnim institucionalnim promjenama, važne za daljnji ekonomski razvoj. Ukoliko ona kao najvažniji igrač ustraje u demonstraciji suradničkog ponašanja na temelju etičkih normi za očekivati je da će i drugi sudionici u poslovnim transakcijama dobrovoljno slijediti takvu strategiju ponašanja.

LITERATURA:

Axelroad, R. The Evolution of Cooperation, BasicBooks, 1984.

De George, R.T. Business Ethics, 4th ed,Prentice Hall, 1995.

Dierkes, M., K. Zimmerman, “The Institusional Dimension of Business Ethics: An Agenda for Reflection Research and Action”, Journal of Business Ethics 13:533-541, 1994.

Eggertsson, T. “Ekonomika institucija u tranzicijskim gospodarstvima”, Financijska praksa 13.1, Zagreb, str.63-95.

Frederick, W.C., J.E. Post, D.Davis, Business and Society: Strategy, Public Policy, Ethics, 7th ed, McGraw Hill, 1992.

Fukuyama, F., Trust: The Social Virtues & The Creation of Prosperity, The Free Press, 1995.

Glas, M., Poslovna etika v Sloveniji: Kako slabo je z njo?, Delovni zvezki, No 42, Ekonomska fakulteta Univerze v Ljubljani, april 1997.

Maravić, V., Uloga etike u poslovnom ponašanju, magistarski rad, Ekonomski fakultet, Sveučilište u Rijeci, 1999.

Menard, C. Ed. Transaction Cost Economics: Recent Developments, Edward Elgar, 1997.

North, C. D., Institutions, Institutional Change and Economic Performance, Cambridge University Press, 1990.

Raiser, M., Informal Institutions, Social Capital and Economic Transition: Reflections on a neglected dimension, Working Paper No. 25 EBRED, London, August 1997.

Raiser, M.,Trust in Transition, Working Paper No. 39 EBRD, London, April 1999.

Meštrović, M i A. Štulhofer, ed. Kulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1998.

Sen, A. On Ethics and Economics, Blackwell, Cambridge, 1992.

Solymossy, E. Hisrich, R.:Enterpreneurial Ethics: The Impact of Accountability and Indipendence ,1996.

Vehovec, M. and M. Kaštelan Mrak,. “ The Challenge of Building Trust in emerging Business Culture in Croatia”, in Enterprise in Transition Proceedings, DAAAM International, Vieenne, Austria and University of Split, Faculty of Economics, Split, Croatia, Second International Conference on Enterprise in Transition, 1997, pp. 354-359.

Zakon o trgovačkim društvima, II. izdanje, Narodne novine, Zagreb, 1994, p.22

[1] Terensko istraživanje i njegovu obradu napravila je Vedrana Maravić u svom magistarskom radu.

uloga neformalnih institucija u tranzicijskoj ekonomiji

Documents