4. KONSTRUKCIJSKE POJEDINOSTI ZIĐA 4.1. VRSTE ZIDOVA, DEBLJINE I VEZE 4.1.1. Vrste zidova Zidovi su dijelovi građevine oblikovani od zidnih elemenata koji su povezani mortom. Zidovi mogu biti različitih vrsta: jednoslojni, šuplji, dvoslojni, fasadni, zid s dvije uske trake morta uz vanjsko i unutarnje lice zida, obložni zidovi itd. Jednosloini zid. Puni zid zidan tako da jedan zidni element preklapa drugi, tj. onaj u redu ispod njega, u smjeru debljine i/ili duljine zida (slika 4.1.).

Slika 4.1. Presjek kroz jednoslojni zid Šupljj zid. Dva paralelna jednoslojna zida, odvojeni obično najmanje 4 cm, ali ne više od 15 cm, učinkovito povezani zidnim sponama, kod kojih se šupljina između zida ostavlja praznom a može se ispuniti toplinskom izolacijom (slika 4.2.

Slika 4.2. Presjek kroz šuplji zid (dvoslojni zid sa šupljinom) Dvosloini zid (bez šupljine imeđu slojeva). Dva paralelna jednoslojna zida izvedena od sličnih ili jednakih zidnih elemenata, s malim vertikalnim međuprostorom između njih koji ne prelazi 25 mm i koji je potpuno ispunjen mortom. Dva su sloja međusobno povezana sponama tako da to omogućuje jedno zajedničko djelovanje pod opterećenjem (slika 4.3.). No, takav zid se ne preporučuje izvoditi osim u iznimnim slučajevima.

Slika 4.3. Presjek kroz dvoslojni zid bez šupljine izmedu dva sloja

Zid s uskim trakama morta. To je zid kojemu su horizontalne sljubnice ispunjene mortom samo uz vanjsko i unutarnje lice zida, dok na srednjem dijelu njegove debljine nisu ispunjene mortom (slika 4.4.).

Slika 4.4. Presjek kroz zid s uskim trakama morta u horizontalnim sljubnicama Fasadni zid. Vanjski zid. To može biti i nosivi vanjski zid izveden od dvije različite vrste zidnih elemenata u kojima su fasadni zidni elementi izloženi i vidljivi (slika 4.5.).

Slika 4.5. Presjek kroz jednoslojni zid s fasadnim zidnim elementima

Obložni zid. Zid izveden tako da na fasadi pokaže uzorak zidanog ziđa dok stvarno nosivi zid ostaje skriven (slika 4.6.). Obložne zidove treba učinkovito povezati sponama za nosivi zid. Spone pridržavaju sloj termoizolacije, a širina zračnog međusloja osigurava se pločicama.

Slika 4.6. Presjek kroz obložni zid povezan zidnim sponama s nosivim zidom Osim nabrojenih, postoje još vrste zidova glede njihove nosivosti: nosivi zidovi, zidovi koji ukrućuju nosive zidove (ukrućujući), nenosivi (pregradni), bočno opterećeni i sl. Nosivi zid. To je zid koji preuzima opterećenja gornjih dijelova građevine, tj. stropnih konstrukcija i zidova. Ujedno preuzima horizontalne sile u svojoj ravnini.

Ukrućujući zid. To je zid koji je smješten okomito na drugi zid kojemu daje dodatnu nosivost na horizontalne sile, osigurava ga od izvijanja i tako zgradi povećava stabilnost. Nenosivi zid ili pregrada. To je zid koji je opterećen pretežno samo svojom vlastitom težinom i koji se ne koristi ni kao zid koji ukrućuje niti kao onaj koji prenosi neko opterećenje (osim vlastite težine) na nosivi element konstrukcije. On jednostavno služi kao pregrada između dvije prostorije u zgradi. Bočno opterećeni zidani paneli. To su zidovi koji štite nosivi zid od horizontalnog opterećenja, jer na sebe preuzimaju bočna opterećenja i predaju ih preko svojih rubova na stropnu konstrukciju ili na stupove tj. poprečne zidove. 4.1.2. Minimalna debljina zidova Prema EC6 najmanja debljina nosivih zidova treba biti 10.0 cm. Debljina obložnih zidova ne bi trebala biti manja od 7.0 cm. Ovdje valja naglasiti da u slučaju minimalnih debljina ziđa treba rabiti pune zidne elemente, tj. one bez šupljina. U Hrvatskoj je uvriježena praksa da debljina nosivih zidova ne bude manja od 19 cm. Manja debljina često ne zadovoljava zahtjeve za toplinskom i zvučnom izolacijom, a vanjski zidovi, zbog toplinske izolacije, trebali bi biti i deblji od 19 cm, jer time pridonose štednji energije za zagrijavanje zgrade. Omeđeni i armirani nosivi zidovi u seizmičkim područjima gdje se očekuje vršno ubrzanje tla veće od 0.1g trebaju imati debljinu t≥24 cm, dok nearmirano ziđe treba imati debljinu t≥30 cm, a kameno

t≥40 cm. Također treba uzeti u obzir proračunsku vitkost ziđa, tj. omjer visine i debljine zida, koja ne bi smjela iznositi više od 27. 4.1.3. Povezivanje ziđa mortom Zidne elemente treba valjano povezati mortom u skladu s dokazanom praksom. U zidu, zidne elemente treba preklopiti u alternativnim slojevima tako da nema vertikalnih sljubnica u istoj ravnini kroz dva ili više slojeva. Da bi se osigurala dobra povezanost zidnih elemenata, prijeklopi ne bi smjeli biti manji od 40% visine zidnog elementa ili 4.0 cm, a mjerodavna je veća od tih dviju vrijednosti (vidjeti slike 4.7.). Na uglovima i spojevima s poprečnim zidom ne smije prijeklop zidnih elemenata biti manji od debljine zidnog elementa. Da bi osigurali pravilno preklopljen zidni vez, na rubovima ziđa treba rabiti i presječene zidne elemente.

Slika 4.7. Prijeklop zidnih elemenata Zidni elementi ugrađeni u ziđe trebaju se postaviti tako da su im šupljine u vertikalnom položaju jer im je čvrstoća najveća u tom smjeru. Za zidne elemente koji imaju horizontalne šupljine nije predviđeno da bude nosivo ziđe jer je čvrstoća zidnih

elemenata okomito na smjer šupljina uglavnom znatno manja od one u smjeru šupljina. Preporuča se da se nosivi i nenosivi zidovi ne povezuju zidnim vezom, no oni mogu biti povezani prikladnim sponama koje dopuštaju različite pomake. Također je važno da duljina zidova i stupova te veličina otvora odgovaraju višekratniku dimenzija zidnih elemenata, kako bi se izbjeglo prekomjerno sječe nje elemenata. 4.1.4. Sljubnice morta Horizontalne i vertikalne sljubnice morta moraju biti debljine barem 8 mm, ali ne deblje od 15 mm. Sljubnice tankoslojnog morta ne smiju biti tanje od 1 mm niti deblje od 3 mm. Vertikalne sljubnice morta, smatraju se ispunjene ako je mort postavljen po punoj visini zidnog elementa i najmanje 40% njegove širine ili duljine ako je dulja stranica unutar debljine zida. Ne udovolji li se tom zahtjevu, smatra se da su sljubnice neispunjene mortom.