biogeografija, ljekovito bilje

Univerzitet u Sarajevu

Prirodnomatematički fakultet

Odsjek za geografiju

Nastavnički smjer

Biljno bogatstvo Hercegovine s osvrtom na neke ljekovite

endemične biljke

Mentor: Studenti:

Prof. Dr. Samir Đug Canović Amra, Nalić Emina

Biljno bogatstvo Hercegovine s osvrtom na neke ljekovite endemične biljke

2

SADRŽAJ:

UVOD ...................................................................................................................................................... 4

Priprema čaja: ..................................................................................................................................... 5

Svježi sok: ............................................................................................................................................ 6

Biljna kaša: .......................................................................................................................................... 7

Biljne kupke: ........................................................................................................................................ 7

Fizičko-geografske karakteristike Hercegovine ......................................................................................... 9

Klima ................................................................................................................................................. 11

Pedološki sastav ................................................................................................................................ 11

Vegetacija .......................................................................................................................................... 12

Hercegovina, riznica ljekovitih i endemičkih biljaka, na uzorku od nekoliko ispitanih biljaka ................... 14

Kadulja (Salvia officinalis)................................................................................................................... 14

Porijeklo kadulje .......................................................................................................................... 14

Morfološke karakteristike ............................................................................................................ 15

Hemijski sastav ........................................................................................................................... 15

Uvjeti uspjevanja ......................................................................................................................... 15

Sjetva ........................................................................................................................................... 15

Njega usjeva ................................................................................................................................ 15

Dopunski nazivi: .......................................................................................................................... 16

Sakupljanje .................................................................................................................................. 16

Vrijeme berbe: ............................................................................................................................. 16

Staništa ........................................................................................................................................ 16

Sušenje ........................................................................................................................................ 16

Djelujuće materije........................................................................................................................ 17

Pregled bolesti kroz simptome ................................................................................................... 17

Borovnica ( Juniperus communis L.) ................................................................................................... 19

Ljekovitost borovice .................................................................................................................... 20

Upotreba ...................................................................................................................................... 21

Primjena u narodnoj medicini ..................................................................................................... 21

Ljekovite indikacije borovnice .................................................................................................... 23


3

Hemijski sastav ........................................................................................................................... 23

Temperatura ................................................................................................................................ 23

Tlo ................................................................................................................................................. 23

Berba i skladištenje borovnica ................................................................................................... 24

Trava iva – Teucrium montanum ....................................................................................................... 25

Morfologija: .................................................................................................................................. 25

Rasprostranjenje: ........................................................................................................................ 25

Hemijski sastav: .......................................................................................................................... 25

Ljekovitost Trave ive ................................................................................................................... 25

Sakupljanje: ................................................................................................................................. 26

Kopriva (Utrica dioica) ....................................................................................................................... 28

Hercegovački zvončić - Campanula hercegovina................................................................................. 31

Morfologija: .................................................................................................................................. 31

Stanište: ....................................................................................................................................... 31

Ekonomsko privredni značaj ljekovitog bilja Hercegovine na primjeru Smilja ......................................... 33

Zaključak ............................................................................................................................................... 34

Literatura .............................................................................................................................................. 35


4

UVOD

Lijecenje biljem –fitoterapija je najstariji oblik medinice i u mnogim dijelovima svijeta

najvazniji.Stoljeca upotrebe u narodnoj medinici potkrijepljena su danasnjim

znanstvenim I klinickim istrazivanjima o djelotvornosti i neskodljivosti biljaka,tako da

modernu fitoterapiju ne smijemo nikako svrstavati u alternativnu medicine, vec je

sagledavati kao dio znanstvene medicine.

Fitoterapija danas prestavlja osnovu ocuvanja zdravlja i dodatnu mogucnost prevencije

kao i lijecenja bliznih oblika bolesti.

Bez obzira koliko mislili da je prirodna medicina staromodni način liječenja i danas se

sve veći broj ljudi oslanja na nju. Biljke su mocni lijekovi,a njihove aktivne tvari,izolirane i

sintetizirane osnova su mnogih lijekova.Ova teza može biti rezultat nepovjerenja

farmaceutskoj industriji, ali važno je napomenuti da farmaceutska industrija koristi

aktivnu materiju dobivenu upravo iz ljekovitih biljaka. No, od iznimnog je značaja

očuvanje autohtonosti i endemičnosti potencijalno ugroženih biljnih zajednica.

Bosna i Hercegovina je jako dobar primjer iznimnog diverziteta ljekovitih biljnih vrsta, što

potvrđuje tradicija korištenja ljekovitog bilja u svrhe alternativne medicine.

S ljekovitim biljkama ne mozemo sve izlijeciti ali na taj nacin unosimo u organizam vrlo

vrijedne tvari (etericna ulja, vitamine, prirodne antioksidante,minerale,enzine) I tako ga

ucinimo otpornim. Ljekovito bilje pokazalo se učinkovitim u liječenju i ublažavanju

mnogih bolesti i stanja, poput astme, alergije, karcinoma, ekcema, hormonalnih

poremećaja, migrene, artritisa, kroničnog umora, probavnih smetnji, depresije, tjeskobe,

nesanice.

Ljekovito bilje prodaje se u različitim oblicima, pa tako možete nabaviti čaj, sirup, ulje,

tekuće tinkture, tablete ili kapsule.

Čaj se radi od osušenih biljaka koje trebate nekoliko minuta namakati u vrućoj vodi, a

zatim procijediti. Sirup je najbolje koristiti za kašalj i grlobolju, a ulja za masažu.

Tinkture su napravljene od aktivnih sastojaka biljke rastopljenih u tekućinu vodu ili

alkohol. Alkoholne tinkture su najjače, no nisu pogodne za djecu.

Zbog toga ako je riječ o liječenju djeteta, odaberite vodenu tinkturu. Osnovna


5

pretpostavka za sakupljanje je poznavanje ljekovitog bilja. Poznajemo li ga jasno je da

ćemo ljekovito bilje sakupljati u pravo vrijeme, na pravom mjestu, pravu vrstu i na

pravilan način. Iskustvo je pokazalo da najbolje rezultate u liječenju postižemo sa svježe

ubranim biljem što je za uspjeh u liječenju teških oboljenja neophodno potrebno. Svježe

bilje možemo sakupljati u rano proljeće, katkada već od kraja veljače pa sve do

studenoga. Poneko štoviše nalazimo čak i zimi, pod sniježnim pokrivačem ako smo

zapamtili gdje mu je stanište (npr. rosopas obični). Za zimu valja osigurati zalihu suhoga

bilja, ali ne preveliku. U tu svrhu ga sakupljamo u vrijeme kada ima najviše ljekovitih

sastojaka.

Sušenje:

Osim svjezeg bilja u upotrebi se moze naci i suho bilje.Prije sušenja biljke ne peremo,

ali ih sitno narežemo. Sakupljeno bilje rasprostremo na platno ili neštampani papir i što

prije osušimo u sjeni ili u zračnim, toplim prostorijama (potkrovlje). Korijenje, kore ili jako

sočne dijelove često sušimo i uz pomoć umjetnog izvora topline. Pri tom temperatura ne

smije prijeći 35° C. Dobro oprano korijenje, bijelu imelu i vrbovicu najbolje je narezati

prije sušenja. Samo dobro osušeno bilje možemo sačuvati za zimu. Za to su

najpodesnije staklenke ili zatvorene kartonske kutije. Izbjegavajte plastične i metalne

posude! Bilje valja zaštititi od svjetla. Opskrbite se samo za jednu zimu! Bilje s

vremenom izgubi svoju ljekovitu moć. Svaka nam godina daruje novi biljni blagoslov.

Danas se preferira uzgoj ljekovitog bilja bez koristenja umjetnih gnojiva i insekticida

(bioloski uzgoj ili biodinamicki uzgoj) ili sakupljanje na ekoloski cistim podrucijima kako

bi se izbjegli steni ucinci I zagadjenja ,a kontrolirano branje ,cuvanje i prerada bilja,

osigurava zdrastvenu ispravnost i sigurnost bilja.

Priprema čaja:

Oparak s vrućom vodom: Svježe bilje valja narezati u propisanoj količini i staviti u

staklenu ili neku drugu, ali ne metalnu posudu. Vodu zagrijemo do ključanja i prelijemo

preko pripravljenoga bilja. Svježe bilje samo vrlo kratko ostaje u vreloj vodi (dovoljno je


6

pola minute). Čaj mora biti posve svijetao: svjetložut ili svjetlozelen. Opareno osušeno

bilje mora odstajati nešto duže (jednu do dvije minute). Tako pripravljen čaj je znatno

djelotvorniji i ljepši za oko. Korijenje stavimo u propisanu količinu hladne vode, kratko

prokuhamo i pustimo da stoji 3 minute. Dnevno potrebnu količinu čaja nalijemo u

termosbocu i pijemo, u skladu s uputama, gutljaj po gutljaj. Obično se uzima do vrha

puna čajna žličica bilja na četvrt litre vode, inače prema uputi za svaku pojedinačnu

biljku.

Hladna iscrpina: Mnoge biljke (npr. crni sljez, bijela imela ili iđirot) ne smiju se popariti,

jer uslijed djelovanja topline izgube ljekovitu moć. Od njih pripravljamo čaj kao hladnu

iscrpinu. Za svaku pojedinu biljku navedenu količinu ostavimo u hladnoj vodi 8 12 sati,

zatim samo malo zagrijemo na temperaturu za pijenje i dnevnu količinu čuvamo u

tenmosboci prethodno ispranoj vrućom vodom. Hladna iscrpina pomiješana s naljevom

je najbolji način uporabe ljekovitog bilja: bilje ostavimo preko noći u polovici propisane

količine hladne vode, ujutro procijedimo. Tada s drugom polovicom vode poparimo

ostatke bilja i ponovo procijedimo. Hladni pripravak i vrući naljev sada pomiješamo.

Tako pripremljen čaj sadrži djelotvorne tvari, koje su topljive samo u hladnoj ili samo u

vrućoj vodi.

Tinktura (esencija):

Tinkture su također iscjedine (ekstrakti), koje dobivamo s 3840 % rakijom od žitarica ili

voća. Bocu ili neku drugu posudu koju možemo zatvoriti napunimo rastresito do grla s

izabranim biljem i prelijemo ga s žitnom ili voćnom rakijom. Ostavimo ju na toplom (oko

20 o C) dobro zatvorenu 14 dana ili čak i duže, češće protresemo, zatim procijedimo i

ostatak iscijedimo. Tinkture uzimamo u obliku kapi, razrijeđene s čajem, u vidu obloga ili

ih koristimo za masažu.

Svježi sok:

Svježe biljne sokove koristimo u obliku kapljica ili njima premažemo oboljela mjesta na

tijelu. Pripravljamo ih uz pomoć sokovnika, koji bilje isjecka i istovremeno iscijedi.


7

Sokovi moraju biti dnevno svježe pripravljeni. Napunjene u dobro zatvorene staklenke

možemo ih čuvati u hladnjaku i nekoliko mjeseci.

Biljna kaša:

Stabljike i lišće smrvimo s kuhinjskim valjkom na drvenoj dasci u lisnatu kašu. Kašu

namažemo na lanenu krpu, položimo na bolesno mjesto, zavijemo maramom i

održavamo toplim. Takav oblog može ostati preko noći.

Oblozi od bilja omekšanog na pari:

Pustimo da u loncu zavrije voda, preko njega stavimo cjedilo u koje smo stavili svježe ili

osušeno bilje i sve prekrijemo. Nakon nekoga vremena smekšano, toplo bilje stavimo u

rijetku platnenu maramu (gazu) i stavimo na oboljelo mjesto. Sve prekrijemo s vunenom

maramom i čvrsto zavijemo s još zavoja. Ne smijemo osjećati hladnoću. Ostavimo ih na

bolnom mjestu dva sata ili preko noći.

Pripravljanje masti I ulja:

Sitno narežemo dvije pune pregršti bilja. 500 grama svinjske masti zagrijemo do

temperature za pečenje odrezaka. Bilje pomiješamo s vrućom masti, kratko prepržimo,

promiješamo, maknemo tavu sa štednjaka, pokrijemo i pustimo da se hladi preko noći.

Sutradan sve malo zagrijemo, procijedimo kroz lanenu krpu i još toplom mašću

napunimo pripravljene staklenke ili druge primjerene posude. Ulje pripravljamo na

sljedeći način: cvjetovima ili biljem napunimo bocu rastresito sve do grla i prelijemo s

hladno prešanim maslinovim uljem, tako da je ulje dva prsta iznad cvjetova ili bilja. Ovo

treba odstajati 14 dana na suncu ili blizu izvora topline.

Biljne kupke:

Potpuna kupka: Odgovarajuće bilje preko noći namočimo u hladnu vodu. Za kupku

trebamo jedno vjedro (6 8 litara) potpuno svježega ili 200 grama suhoga bilja.

Sljedećega dana sve zagrijemo, procijedimo i ulijemo u vodu za kupanje. Kupanje traje


8

20 minuta. Srce mora biti izvan vode. Nakon kupanja se ne obrišemo, nego se

omotamo ručnikom ili ogrtačem za kupanje i u krevetu se preznojimo jedan sat.

Sjedeće kupke: Za sjedeću kupku potrebno nam je samo pola vjedra svježega ili oko

100 grama suhoga bilja: postupak je isti kao kod pripreme potpune kupke. Visina vode u

kadi mora sezati preko bubrega. Treba voditi računa o posebnim uputama za svako

pojedino bilje! Vodu uporabljenu bilo za jednu ili drugu vrstu kupke možemo još dva

puta koristiti ako ju ponovo zagrijemo.

Nakon ovog, postavlja se pitanje, zašto nije posvećeno dovoljno pažnje ovom

dragocijenom daru prirode? Jer, ako priroda uzrokuje različita oboljenja i zaraze, u njoj

se sigurno skrivaju rješenja, a ona se ogledaju u primjeru ljekovitosti biljaka.


9

Fizičko-geografske karakteristike Hercegovine

Hercegovina je regija na jugu

Bosne i Hercegovine, njene

sjeverozapadne granice nisu do

kraja određene. Sa Bosnom

graniči na prijevoju Ivan Sedlo

(959 m) između planina Bitovnje i

Bjelašnice. Iako nema granice,

pojedini autori navode da

Hercegovina navodno obuhvata

određene površine ili postotka.

Slika 1 Geografski položaj Hercegovine u sastavu BiH

Po nekima, Hercegovina u političkom smislu navodno obuhvata prijeratna općinska

područja: Bileća, Čapljina, Čitluk, Gacko, Grude, Jablanica, Konjic, Ljubinje, Ljubuški,

Mostar, Neum, Nevesinje, Posušje, Prozor, Stolac, Široki Brijeg i Trebinje.

Hercegovina sa može podijeliti na dva područja, planinski na sjeveru i primorski na jugu,

upravo planinski bedem, sa planinama Vran, Raduša, Vranica, Bitovnja, Bjelašnica,

Treskavica, Zelengora, Maglić zadržavaju strujanje mediteranskih zračnih masa što

omogućuje povoljne klimatske uvjete za razvoj velikog broja biljnih kultura na ovom

području, a upravo neke od ovih planina su svojevrsni botanički vrtovi sa mnogobrojnim

endemičnim i autohtonim biljnim vrstama.


10

Hercegovina zauzima površinu od 11419 km² ili oko 22,3% ukupne površine sadašnjeg

prostora države Bosne i Hercegovine. U drugim izvorima spominje se podatak od 12276

km², što čini 24% države Bosne i Hercegovine. S istoka graniči s Crnom Gorom, sa

sjevera i zapada s Bosnom, a s juga i jugoistoka s južnom Hrvatskom i jednim dijelom

vodenom površinom Jadranskog mora. Glavno kulturno i upravno središte je grad

Mostar.

Slika 2. Prikaz

Hercegovine


11

Klima

Na klimu Hercegovine utječe blizina Jadranskog mora, reljef i nadmorska

visina.Međugorje se nalazi u dijelu Hercegovine gdje prevladava mediteranska klima s

blagim zimama i toplim ljetima, izrazitim kišnim oborinama u hladnija godišnja doba.

Jadransko more tijekom zime zrači toplinu nagomilanu u ljetnom razdoblju, te zimi

ublažuje temperaturu zraka. Visoke temperature dostižu maksimum u srpnju i kolovozu.

Maksimum oborina u Hercegovini izlučuje se u jesen, ali se osjeća i u proljeće. Najveća

količina oborina padne u studenom i prosincu. Što se tiče vjetrova, u Hercegovini su

najizraženiji sjeverni i sjeveroistočni vjetrovi. Narod ih zove sjever ili bura. Tog, inače

suhog vjetra, najviše je zimi kada je prosječno svaki drugi dan s burom. Hercegovina

ima i drugi vjetar, jako izražen na njenom području, a to je jugo. On puše od pravca

Jadranskog mora, te je izrazit u jesen i proljeće. Zasićen je vlagom i u jesen donosi

kišne oborine u velikim količinama. Znatne je jačine, puše po nekoliko dana i tek poslije

pljuskova prestaje.Na temelju klimatskih elemenata, obrađenih u meteorološkim

godišnjacima, može se zaključiti da na području Hercegovine vlada mediteranska,

kontinentalna i planinska klima. Područje južne Hercegovine ima mediteransku klimu.Na

klimu Hercegovine značajan uticaj imaju reljef, nadmorska visina i blizina Jadranskog

mora. Prema kepenovoj klasifikaciji Csb (umjereno topla i suha sa vrućim ljetima) Csa

(umjereno topla i suha sa toplim ljetima) Ljeta su izrazito topla dok je zima blaga, kišnih

padavina ima tokom zimskog perioda a najtopliji mjeseci su juli i august.

Pedološki sastav

Hercegovina predstavlja pravi mozaik različitih tipova tala što je u direktnoj vezi sa

raznolikom geološkom građom. Bitno je istaknuti krška smeđa tla koja zauzimaju od

erozije očuvane predjele u kršu Hercegovine. Prema Gračaninu, ova tla se razvijaju iz

reliktnih crvenica koje su se razvile u tercijaru, kada je na području našeg litoralnog i


12

kontinentalnog krša vladala suptropska klima. Krška smeđa tla obuhvataju šire područje

Mostara. Crvenice, zastupljene su u Domanovićima i okolini Mostara, to su slabije ili

jače opodzoljena tla. Kamenite crnice su vrlo plitka, kamenita tla crne boje i praškaste

strukture pod travnjačkom vegetacijom. Njihove su glavne karakteristike velika

kamenitost, plitkost, ocjeditost. Ovaj tip tla je veoma karakterističan za područja sa

visokim ljetnim temperaturama i jakom aridnostću.

Vegetacija

Budući da se područje Hercegovine prostire od mora do visokih planina, shodno

promjeni nadmorske visine smjenjuju se različiti pojasevi šume. Neki hercegovački

pejzaži izgledaju kao pustinja krša tijekom zime ili ljetne suše kad se prirodna vegetacija

potpuno umiri. Od ukupne površine Hercegovine na poljoprivredne površine (pašnjake i

obradivo zemljište) otpada 56,8%, dok šume zauzimaju 42,4%. Ostalo zemljište

zauzima 0,8% površine.

U južnoj Hercegovini pretežito je zimzelena vegetacija, te se živopisnost pejzaža

održava tijekom cijele godine. Njezino zeleno lišće pravi je ukras vapnenačkih brda i

obale mora. U neposrednoj blizini Međugorja nalaze se prostrane i bujne hrastove

šume, a mjestimično ukrašavaju pejzaže i ostalog dijela Hercegovine.

Hercegovina ima i neke endemične biljne vrste. Od značajnih sredozemnih vrsta

izdvajamo šipak. Njegovi crveni cvjetovi i plodovi prava su atrakcija. Srednjoeuropskom

flornom elementu pripada tilovina, bukva, hrast i bršljan. Euroazijski florni element je

obični bor. Atraktivni cvjetovi kadulje, zanovijeti, vriska i drače predstavljaju pravu

atrakciju sa svojim cvijetom karakterističnim za hercegovačka brda. Kad procvjetaju ove

biljke, siva vapnenačka brda mijenjaju svoju boju. U proljeće se vide žuti pejzaži

zanovijeta, kasnije postanu plavi od kadulje, bijeli od vriska i žutosmeđi od cvjetova

drače. Kad bi čovjek gledao s visine, vidio bi šareni tepih pejzaža. To predstavlja

romantiku hercegovačkog pejzaža. Miris cvijeća i svježina zraka djeluju povoljno na


13

ljudski organizam. Pčele lete iznad svakog cvijeta od kojeg se dobiva čuveni

hercegovački ljekoviti med.

Osim autohtone prirode i vegetacije, postoje i biljne kulture koje je čovjek donio svojom

rukom i uz pomoć plodne podloge i podneblja stvorio je od njih pravu rijetkost. Poznati

hercegovački duhan (Nacotinum tabacum) po svojoj kvaliteti spada među najbolje

duhane u svijetu. Danas je, ipak, njegova proizvodnja gotovo prestala.


14

Hercegovina, riznica ljekovitih i endemičkih biljaka, na uzorku od

nekoliko ispitanih biljaka

Kadulja (Salvia officinalis)

Koristila se kroz povijest za liječenje raznih stanja i bolesti. Pa tako imamo zapise da se

u Grčkoj koristila kao lijek za liječenje mnogih bolesti poput krvarenja, groznice,

mokraćnih kamenaca i neredovitih menstruacija. Za vrijeme vladavine faraona u Egiptu

se kadulja koristila kao jedan od glavnih sastojaka u smjesi za balzamiranje. U vremena

Karla Velikog kadulju su sadili u svakom vrtu i smatrali najljekovitijom biljkom. Koristili

su ju za liječenje skoro svake bolesti pa je zbog toga dobila status svete biljke.

Kadulja je biljka toplih krajeva – mediterana. Imala je od davnina, a i danas ima široku

primjenu u narodnoj medicini, zatim i u prehrambenoj industriji. Sa područja

Hercegovine izvozila se u velikim količinama u Europu i Ameriku kao začinska biljka –

dodatak jelima.

Kadulja djeluje protiv učestalih povraćanja i proljeva, a bolje nego bilo koja druga biljka

pomaže radu crijeva i želuca.Povoljno djeluje na ženske tegobe. Poboljšava tonus

rodnice, djeluje protugljivično, pomaže kod reguliranja menstruacije, uspostavlja

hormonalnu ravnotežu i sprječava tegobe menopauze.Kadulja pomaže radu bubrega i

sprječava nastanak edema. Ova biljka također ima svoje mjesto i u kozmetici, pa tako

predstavlja odlično sredstvo za potamnjivanje kose i prikrivanje sijede kose. Kadulja je

čudesna biljka koja pročišćava krv, ublažava stres i depresiju.

Porijeklo kadulje

Potjeće iz južne Europe a kod nas se najčešće uzgaja u vrtu, dostiže visinu od 30 – 70

cm.


15

Morfološke karakteristike:

Višegodišnja je žbunasta biljka sa jako razgranatim korijenom koji armira zemljište, pa

se uspješno može gajiti protiv erozije. Stabljike su čvrste, slabo razgranate na dužinu ili

kraćim drškama. Listovi su duguljasti i kožasti, a po obodu sitno nazubljeni srebrenaste

boje i obraslo gustim sitnim dlačicama. Cvjetovi su plavo – ljubičaste boje. Životni joj je

vijek sedam godina kod uzgoja. U prvoj godini plantažiranja kadulja ne cvjeta.

Hemijski sastav

Prema analizama Poljoprivrednog instituta u Sarajevu kadulja sadrži 1.5 – 1.8 %

eteričnog ulja. Pored ulja kadulja sadrži i tanina, gorkih materija itd. Eterično ulje sadrži

do 15% cineola, do 50% tujona.

Uvjeti uspjevanja

Visoke dnevne temperature karakteristične za Hercegovinu pogode rastu kadulje, dakle

to je termofilna biljka. Temperatura je uvjet za nakupljane tujona. Jako dobro podnosi

sušu. Dobri prinosi se postižu na humusnim tlima sa dobrim vodozračnim režimom.

Višak vode u zemljištu dovodi do truleži korijena. Žalfija se ne gaji u plodoredu. Na

istom zemljištu može ostati i više od deset godina. Obradu zemljišta za sjetvu kadulje

nužno je obaviti krajem ljeta. Unošenje đubriva je neophodno u startnoj obradi iako se

hranjivi elementi unose i u toku vegetacije.

Sjetva

Kadulja se direktno sije iz sjemena ili se sadi putem rasada. Sjetvu je nužno obaviti u

rano proljeće pošto je za nicanje sjemena kadulje potreban duži period u odnosu na

ostale ljekovite biljke, sije se sijačicom na razmaku 60 cm (red od reda). Potrebno je

12kg/ha sjemena kadulje.

Njega usjeva

Osnovna mjera njege je proređivanje kadulje ako je zasnovana iz sjemena. Pošto usjev

oblikuje redove nužno ga je više puta mašinski okopavati. Žalfija veoma rijetko obolijeva

od bolesti i nije potrebno primjenjivati mjere zaštite, a pogotovo hemijskim putem.


16

Dopunski nazivi:

Žalfija, Pelim

Latinski naziv : Salvia officinalis

Engleski: Sage

Francuski: Sauge

Njemački: Salbei

Italijanski: Salvia

Sakupljanje

Po pravilu se listovi kadulje, skupa s peteljkom, beru pojedinačno, rukom, sa grmića

kadulje i odlažu u korpe. Ali list se dobija i kad se beru vršci, pa se naknadno listovi

skidaju sa stabljike. Vršci, bez drvenastog dijela stabljike, lako se otkidaju rukom. Beru

se samo zdravi listovi i vršci. Sakupljena kadulja se ne smije duže držati u vreći jer se

lako upali i pocrni.

Ne smije se brati vrtna kadulja i miješati sa kaduljom s krševitih terena. Listovi vrtne

kadulje su zeleni. Listovi kadulje moraju biti svijetlosivo – zelenkasti.

Vrijeme berbe:

Ljeto, poslije cvjetanja kad je sjeme kadulje zrelo od jula do augusta do prvih jesenjih

kiša.

Staništa

Najrasprostranjenija područja su hercegovački i dalmatinski krševiti tereni.

Sušenje

U početku se prosuši na suncu, u tankom sloju a dosušuje se u sjeni. Mora se često

prevrtati da se ne upali. Za destiliranje se koristi prosušena i suha kadulja, kao i dijelovi

sa kojih je prethodno skinut list za prodaju.


17

Pojam bokvica koji se može čuti u trgovini s kaduljom podrazumjeva ustvari vrške

kadulje ubrane do drvenastih dijelova biljke, te se destilira.

Djelujuće materije: Eterična ulja, Cineol, Diterpen, Flavoni, Steroidi, Tamini

Pregled bolesti kroz simptome

Crvenilo u usnoj šupljini, grlu i ždrijelu, prekomjerno znojenje, bolovi pri gutanju,

otečene limfne žlijezde na vratu.

Upotreba i liječenje kaduljom

Kadulja jača cijeli organizam. Čaj od kadulje djeluje protiv prekomjernog znojenja.

Pokazala se uspješnom u liječenju upala usta i pojave šlajma u usnoj duplji, grlu i

ždrijelu.

U Hercegovini postoji duga tradicija liječenja raznih stanja i bolesti žalfijom. Postoje

dokazi koji datiraju iz doba stare Grčke, da se kadulja koristila kao lijek za krvarenje,

groznicu, liječenje mokraćnih kamenaca i neredovitih menstrualnih ciklusa. Još za

vrijeme starog Egipta upotrebljavala se kao jedan od glavnih sastojaka u smjesi za

balzamiranje. A za vrijeme Karla Velikog sađena je u svakom vrtu i smatrana je za

najljekovitiju biljku i dobila je status svete biljke.

Zbog svog jakog antibakterijskog djelovanja koristila se protiv neugodnog zadaha iz

usta i problema sa krajnicima, karijesom i grlom.


18

Slika 3 Kadulja


19

Borovnica ( Juniperus communis L.)

Borovica pripada porodici čempresa i najčešće raste kao 12 metra visok, razgranat grm

, a rjeđe kao manje drvo u područjima od primorskog do brdskog i gorskog područja.

Nalazimo ju u hrastovim i bukovim šumama, te na otvorenim pašnjačkim površinama,

goletima i sječinama. Rast biljke je vrlo spor, ali zato može doživjeti duboku starost.

Igličasti, bodljikavi i vazdazeleni listovi dugi su 520 mm, široki do 2 mm, s donje strane

zeleni, a gornje s bjelkastom ili sivom uzdužnom prugom. Smješteni su po tri u gustim

pršljenima, a na granama ostaju do 4 godine. List sadrži oko 20% katehinskog tonina

,18% sećera, arbutina,organske kiseline,dosta minerala i antocijana (biljni insulin).

Cvjetovi se pojavljuju u travnju i svibnju, a kako je borovica dvodomna biljka na nekim

biljkama se razvijaju samo muški, a na drugima samo ženski cvjetovi. Muški cvatovi su

jajasti, svijetložuti s brojnim „prašnicima", a ženski zelenkasti, bobama slični češerići

promjera oko 7 mm, sastavljeni od 36 plodnih ljusaka. Iz oplođenih cvjetova razvijaju

se svijetlozeleni plodovi smrekinje promjera 510 mm, s trokrakim urezom na vrhu i

najčešće s 3 tvrde svijetlosmeđe sjemenke. Bobe dozrijevaju tek u jesen druge ili treće

godine i tada poprimaju tamnoplavkastoljubičastu ili ljubičastosmeđu boju, često s

voštanom prevlakom. Zbog takvog načina dozrijevanja na istoj se biljci mogu naći

plodovi u različitim stupnjevima zrelosti. Zrele bobice imaju jak, aromatičan i smolast

okus i nisu ukusne za jelo pa se najčešće koriste osušene. Skupljaju se od početka

jeseni do zime, a branje je otežano zbog bodljikavih listova.

Obično se pod grm raširi tkanina ili najlon i štapom tresu zrele bobice, a zatim se

odstrane nedozrele bobice, iglice i drvenasti dijelovi. Bobice se suše prirodnim putem, u

tankom sloju, uz često prevrtanje, te čuvaju u višeslojnim papirnatim vrećama ili u

zatvorenim staklenim posudama na suhom, hladnom i tamnom mjestu.

Borovicu ili kleku ne treba brkati s borovnicom (Vaccinium myrtillus), čiji plodovi

dozrijevaju ljeti i koriste se za izradu sokova i marmelada, a listovi su često sastojak

pripravaka za dijabetes.


20

Ljekovitost borovice

Plodovi borovice nekada su se koristili za zaštitu od kuge, kolere i drugih bolesti, pa je u

narodu i danas ostalo uvjerenje da je žvakanje plodova borovice najbolja zaštita protiv

svake zaraze. Često se koristi i za uklanjanje žgaravice. Plodovi sadrže eterično ulje

(1,02,5%), flavonoidne glikozide, trjeslovine, 30% invertnog šećera, pektin, gume,

smole i voskove. Pripravci od smrekinja djeluju antiseptički i diuretički, te se koriste kod

vodene bolesti, smanjenog mokrenja, reume, gihta, edema nastalih zbog loše

cirkulacije, kod nadutosti i grčeva u želucu i crijevima, žučnih tegoba, za pospješenje

menstruacije, kod bronhitisa i sluzi u dišnim organima, za detoksikaciju organizma.

Ne smiju se koristiti kod upalnih stanja bubrega jer djeluju iritirajuće na epitel bubrega i

kod dugotrajne uporabe mogu izazvati oštećenja praćena pojavom proteina i krvi u

mokraći. Ne treba ih uzimati ni u trudnoći.

Pripravljanje čaja: čajnu žlicu nagnječenih smrekinja preliti s 2,5 dl kipuće vode,

poklopiti i procijediti nakon 5 minuta . Piti 23 šalice čaja . Kod dišnih tegoba čaj se

može sladiti medom. Čaj se ne pije u kontinuitetu duže od deset dana. Plodovi borovice

se često koriste u čajnim mješavinama koje se mogu piti i duže vrijeme.

Čaj kod šećerne bolesti: plod kleke, list borovnice, ljuske graha i list koprive izmiješati u

jednakim omjerima. Jednu malu žlicu čajne mješavine preliti s 2,5 dl kipuće vode,

poklopiti i procijediti nakon 510 minuta. Piti 23 šalice nezaslađenog čaja tijekom dana,

između obroka.

Kapi od borovice: 100 g suhih, nagnječenih smrekinja močiti u 500 mL 70%tnog

alkohola 3 4 tjedna, uz povremeno protresanje. Kasnije tekućinu procijediti i uzimati 23

puta dnevno po 20 kapi u malo vode. Tinktura se može koristiti i za masažu kod upala

zglobova, išijasa i neuralgija ili razblažena hladnom, prokuhanom vodom kao oblog kod

rana i kožnih bolesti. Od smrekinja se pripravlja i vrlo cijenjena rakija klekovača ili

borovička koja je omiljeni narodni lijek za pokvareni želudac, kod bronhitisa, astme i

tegoba mokraćnih organa, a koristi se i za masažu kod reume, gihta i upale zglobova jer

pojačava prokrvljenost i smanjuje bolove. Plodovi se stavljaju u jaku rakiju i ostavljaju na

suncu da provriju. Bobice borovice daju aromu i poznatom žestokom piću džinu.


21

Sirup od borovice:

500 grama borovice, 3 litre vode, med.

Priprema: bobice borovice kratko prokuhati u malo vode, zgnječiti ih, dodati vode i

nastaviti kuhati još neko vrijeme. Dobivenu masu protisnuti kroz sito i u mlako dodati

meda toliko da nastane sirup. Sirup puniti u sterilizirane staklenke sa širokim grlom.

Djeca uzimaju tri puta dnevno po jednu čajnu žlicu sirupa sat vremena prije obroka, a

odrasli tri puta dnevno po dvije čajne žlice sirupa sat vremena prije obroka.

Karakteristike

Borovnica je maleni višegodišnji grm. Neki primjerci mogu opstati i do 15 godina.

Naraste od 1060 cm, rijetko do 90 cm. Ima zeleni korijen, koji izbija iz rizoma. Listovi su

joj od 13 cm dugi, ovalni ili eliptični. Listopadna je biljka, novi listovi izbijaju krajem

aprila i početkom maja, a opadaju krajem septembra do oktobra. Biljka cvjeta u maju i

junu, a plodovi sazrijevaju u julu i augustu. Plod je plavocrna boba, sočna i sa mnogo

sjemenki. Borovnica voli kiselo zemljište. Može da raste i na nadmorskim visinama i

preko 2000 metara.

Upotreba

Plodovi borovnice su veoma hranjivi, jer su bogati željezom i vitaminima. Najčešće se

koristi za spravljanje čajeva, sokova i marmelada. Ljekoviti dijelovi biljke su i listovi,

plodovi i korijen, koji se sabiru prije sazrijevanja plodova i suše se na sjenovitom i

zračnom mjestu. Plodovi se sabiru ljeti, nakon sazrijevanja, a suše se na suncu.

Primjena u narodnoj medicini

Primjena borovnice u narodnoj medicini je vrlo široka. Mladi listovi kao čaj koriste se

protiv proljeva, katara, stomačnih grčeva, kašlja i šećerne bolesti. Plodovi se

upotrebljavaju protiv šuljeva/hemoroida, neredovne stolice, nadimanja, lošeg apetita i

nametnika u crijevnom traktu. Zrele i svježe borovnice su odlično pomoćno i dijetalno

sredstvo kod problema sa jetrom, te problema sa žuči i žučnih puteva. Borovnica

pokazuje i neke druge ljekovite karakteristike. U narodnoj medicini koristi se kao


22

ljekovito sredstvo kod akutnih i hroničnih oboljenja želuca i probavnog trakta. Zbog

prijatnog ukusa često se daje djeci za probleme ove vrste. Preporučuje se kod svih

hroničnih dijareja.Listovi borovnice u narodnoj medicini se koriste za snižavanje šećera

u krvi (Diabetes mellitus). Osobina lista borovnice da snižava šećer u krvi naučno se

pripisuje sadržaju antocijanin glikozida.

Borovnica

Hranjiva vrijednost po 100g

Energija 176 kJ

Ugljikohidrati 7,4 g

Šećeri 0

Vlakna 4,9 g

Masnoće 0,6 g

Polinezasićene 0,4 g

Bjelančevine 0,6 g

Voda 84,8 g

Vitamin A ekviv. 6.0 μg (1%)

Vitamin B6 0.1 mg (8%)

Vitamin C 30.0 mg (50%)

Vitamin E 1.9 mg (13%)

Kalcij 13 mg (1%)

Željezo 0.7 mg (6%)

Magnezij 2.0 mg (1%)


23

Fosfor 13 mg (2%)

Kalij 73 mg (2%)

Natrij 1 mg (0%)

Procenti su relativni u odnosu na američke preporuke za dnevne potrebe odraslih

osoba.

Ljekovite indikacije borovnice

Insuficijencija jetre, insuficijencija žuči. Enteritis, dijareja, dizenterija, dijareja kod djece,

ateroskleroza, problemi sa cirkulacijom, dijabetes (listovi).Preporučeno je borovnicu

koristiti u svježem stanju, u količini koliko se može pojesti bez pretrpavanja. Sviježe

iscijeđen sok od borovnice je također vrlo preporučljiv.

Hemijski sastav

Osnovni hemijski sastojci zrelih plodova borovnice su, šećeri, tanini, vitamini B i C. Plod

sadrži i karotin, mirtilin (mirtilin hlorid) od kojeg potječe boja ploda, te albuminoid, pektin,

mineralne soli, masna ulja i proteine. Plod borovnice također sadrži organske kiseline

kao što su: limunska, jabučna, bezojeva, oksalna. U listovima borovnice ima više tanina

nego u plodovima. Tanini koji se mogu naći u listu su: arbutin, antocijanovi glikozidi,

neomirtilin. Ostali sastojci lista su cerilni alkohol, nekoliko organskih kiselina, eterska

ulja, vitamin C i drugi.

Temperatura

Borovnica je otporna na zimu i može podnijeti temperature od 20 °C do 25 °C bez

ikakvih šteta, a ako je prekrivena snijegom može izdržati i puno niže temperature.

Tlo

Dobro uspijeva na svakom kiselom tlu (pH 4 5,2). Na vapnenom tlu uspijeva samo ako

postoji dovoljno dubok sloj kiselog humusa.


24

Berba i skladištenje borovnica

Borovnica se bere u nekoliko navrata i to 3 7 puta u 5 8 dana jer bobice ne

sazrijevaju istodobno. Berba traje 6 8 tjedana što, naravno, ovisi o sorti i klimatskim

uvjetima. Peteljke se skidaju ručno ili specijalnim »češljevima« u hladnim jutarnjim

satima. Pri branju treba strogo paziti da se ne oštete plodovi.

Bobice borovnice čuvaju se u hladnjačama 3 4 tjedna na temperaturi od 0 °C 2 °C,

uz relativnu vlažnost od 85 90 %. Borovnica se pakira u male plitke posudice. Plodovi

slabo podnose transport te se najčešće odmah zamrzavaju i tako čuvaju u hladnim

komorama do trenutka prerade ili prodaje u zamrznutom stanju.

Slika 4 Borovnica

Trava iva – Teucrium montanum

Trava iva (lat. teucrium montanum) vrlo je ljekovita biljka koja raste u planinskim

krajevima diljem svijeta.Kod nas je poznata i pod nazivima dupčac i gorski cmilj, a

iskusnom nalazniku vrijedi kao zlato.Prepoznatljiva je po malim grmićima s blijedo

žućkastim cvjetićima na vrhovima grančica.Stabljike su pretežno uzdignute i djelomično

drvenaste.Listovi su bez peteljke, dlakavi samo s naličja, zeleni i sivo bjeličaste bojeOva

biljka raste po suhim, toplim i krševitim mjestima, na visinama od oko 800 m i više,

uglavnom na južnim obroncima.Trava iva je iznimno ljekovita biljka koja raste na višim

nadmorskim visinama i prilično je rasprostranjena u svijetu, pa tako i kod nas

predstavalja jednu od najljekovitijih biljki.

Vrlo lako je uočljiva sa svojim blijedo žućkastim listićima na vrhovima grančica.

Morfologija:

Stabljike trave Ive su djelimično drvenaste i uspravno uzdignute. Listovi su obrasli

dlačicama, nemaju peteljke. Listovi su zeleni i bjelkasto sive boje.

Rasprostranjenje:

Raste u suhim i toplim klimama na nadmorskim visinama preko 800 m, južnih

ekspozicija, a u krševitim predjelima pa stoga regija Hercegovine predstavlja idealno

mjesto za rsprostranjenje ove biljke.

Hemijski sastav:

Trava iva sadrži jako gorke tvari od kojih se izdvajaju: tanin, metanol, petrolejski eter,

kloroform, etilni acetat, a zbog čega je farmaceuti predlažu za jačanje imuniteta.

Ljekovitost Trave ive:

Trava iva koristila se za liječenje još u doba antike.Postoji staro narodno vjerovanje na

Balkanu prema kojemu ova trava omogućuje mentalni i fizički oporavak nakon duge

bolesti, teške tjelesne ili duševne iscrpljenosti.Iako je manje poznata u široj javnosti,

trava iva jedna je od najpouzdanijih ljekovitih biljaka. Jako je cijenjena u planinsko

brdskim krajevima, a kažu da liječi skoro sve teške bolesti.


26

Uz nju se veže jedna narodna izreka: „Trava iva od mrtva pravi živa“.Izuzetno je gorkog

i oporog ukusa, a u narodnoj medicini koristi se za liječenje mnogobrojnih bolesti, prije

svega probavnih i dišnih organa, pa čak i kod tuberkuloze pluća.Trava iva u svojem

sastavu ima gorke tvari, tanin, metanol, petrolejski eter, kloroform, etilni acetat, 1

butanol.Zbog tih sastojaka čak je i ljekarnici često preporučuju za jačanje imuniteta, a

odličan je izbor za ljude koji su izloženi jakom stresu.Zbog gorkih tvari pomaže kod

mnogobrojnih bolesti želuca te olakšava nadutost.Svojim antiseptičkim djelovanjem

uništava patogene mikroorganizme, odstranjuje štetne tvari u crijevima i

želucu.Djelotvorna je kod bolesti usta i grla, raznih infekcija, gljivica i afti.Čaj trave ive

liječi grčeve i čisti krv. Upotrebljava se i protiv svih vrsta groznica te kao pomoć kod

šećerne bolesti.Prema novim istraživanjima, razina antioksidativnih tvari u čaju

podjednaka je onoj u ginku i zelenom čaju, poznatim po izvanrednoj ljekovitosti.Tinktura

trave ive pomaže kod hemeroida, te bolesti jetre i žuči jer potiče stvaranje i protok

žučne kiseline.Kao kupka povoljno djeluje na kožu, naročito kada je riječ o ranama i

promjenama na koži. Vrlo je popularna u obliku balzama za

ublažavanje reumatizma.Koja vas god bolest mučila, pokušajte liječenje s travom ivom

jer je ona – univerzalni lijek.

Sakupljanje:

Makazama se odreže, do požutjelih listića, nadzemni, lisnati dio biljke u vrijeme

cvjetanja, jer se čupanjem biljke lako izvlači i sam korijen. Na taj način se dobije loša

sirovina s korijenom, a ošteti se stanište. Prije stavljanja na sušenje treba je pročistiti od

drugih trava ubranih zajedno sa ivom.

Svojstva trave ive:

djeluje protiv bakterija i gljivica

pomaže kod bolesti želuca

smanjuje upale


27

jak je antioksidans

pomaže kod depresije

regulira probavu

izbacuje višak tekućine iz organizma

primjenjuje se u liječenju bolesti dišnih organa

jača imunitet

pomaže kod hemoroida i šećerne bolesti

čisti organizam

Slika 4 Trava Iva


28

Kopriva (Utrica dioica)

„Kopriva je jedna od najkorisnijih ljekovitih biljaka. Kad bi ljudi shvatili, koliko je ova

biljka ljekovita, sadili bi samo koprive."Svi dijelovi koprive – stabljika, lišće, korijen i cvijet

– imaju ljekovita svojstva.U drevna vremena kopriva je bila vrlo cijenjena. Na slici

Albrechta Duerer (1471 1528) možemo vidjeti anđela sa koprivom u rukama.Švedski

znanstvenik Abbe Kuenzle tvrdi, da bi kopriva odavno nestala sa lica zemlje, ako ne bi

imala žalce. Životinje i insekti bi ju odavno pojeli.Jednom sam dao savjet majci

sedmero djece, koja je od svog zadnjeg poroda patila od glavobolje i ekcema, da pije

čaj od koprive.U kratkom vremenu riješila se ekcema i glavobolje. Pošto ekcem ima

unutarnji razlog, treba ga liječiti uzimajući trave koje čiste krv.Kopriva je najbolja biljka

za čišćenje i poboljšanje krvi. Pozitivno djeluje na gušteraču i pomaže snižavanju

šećera u krvi. Kopriva liječi upale urinarnog trakta i stimulira rad crijeva. Zbog toga

koprivu preporučuju kao dio proljetnog čišćenja organizma.

U biljnoj medicini čaj od koprive se koristi za bolesti jetre i žući, za poremećaje sna, kod

tumora slezene, za grčeve u stomaku, čireve, bolesti pluća itd. Čaj se pije 4 tjedna.

Nemojte čaj zakuhati, jer će to uništiti dragocjene sastojke. Možete piti 1 čašu čaja od

koprive svaki dan tokom cijele godine, radi prevencije. Čaj od koprive također je

blagotvoran kod virusnih i bakterijskih infekcija. Ako imate manjak željeza u organizmu i

osjećate se umorno i beskorisno, kopriva je to što Vam treba! Kopriva sadrži puno

željeza, i uspješno se koristi kod anemije. Nakon određenog vremena, opet ćete se

osjećati puni energije i zdravlja. Jednom mi je došla mlada žena, koja je izgledala

anemično. Osim nedostatka željeza, imala je probleme sa želucem, žučnim mjehurom i

patila je od glavobolje. Preporučio sam joj čaj od koprive. Nakon nekog vrjemena opet

sam ju sreo, a ona mi je sa oduševljenjem rekla, kako joj je brzo pomogao čaj od

koprive. Cijela se njezina obitelj okrenula prirodnom načinu liječenja. Čaj od koprive je

diuretik i zbog toga se može koristiti kod vodene bolesti. Izgrađuje krv i zbog toga je

dobrotvoran kod mnogih bolesti krvi. U kombinaciji sa drugim ljekovitim biljem, kopriva


29

se može uspješno koristiti za liječenje leukemije. Ljudi, koji pate od alergije, uključujući

peludnu groznicu, također bi trebali piti čaj od koprive.

Još neka narodna imena : kopriva obična, žara, žarnica, žegavica.

Kopriva je dvodomna zeljasta višegodišnja biljka. Stabljika je uspravna i doseže visinu

do 150 cm, a listovi su dugi od 3 do 15 cm. Listovi srcolikog oblika se nalaze na kratkim

peteljkama i imaju kratke dlačice. Korijen joj je poprilično velik. Listovi i peteljke su

pokriveni žarnicama, i zbog toga ih je jako neugodno dodirnuti, jer izliju oštar sok na

kožu. Cvijetovi koprive su zeleni i neugledni. Kopriva ima ljekovita svojstva. Cvjeta od

proljeća do jeseni, a za vrijeme zime ostaje u zemlji.

Koprivu su stari Grci koristili za masažu protiv reumatskih bolova. Kopriva poboljšava

rad probavnog sustava. Sadrži kalcij, kalij, željezo, fosfor, vitamine C i A i organske

kiseline. Također, u koprivi se nalaze i flavonoidi koji dobro djeluju na rad organizma.

Ekstrakt korijena ima mnogo željeza, koristi se protiv opadanja kose i pozitivno utječe

na krv. Od koprive se često priprema čaj i sok te se često koristi u kuhinji. Djeluje kao

diuretik i antihemoragik.Kopriva je i jedna od rijetkih biljaka bogatih titanijem.Bez obzira

na ljekovita svojstva, kopriva se ne konzumira svježa jer ponekad mogu nastupiti

problemi sa probavnim sustavom i crvenilo kože. Osim što štiti od bolesti, kopriva može

suzbiti lisne uši koje su veliki nametnik voću. Koprive se često koriste kao hrana

zečevima i svinjama. Kopriva se koristi i u prehrambenoj industriji, npr. u proizvodnji sira

yarga, te začinjene varijante gouda sira. Kopriva može poslužiti za pripremanje raznih

jela, a u sjevernoj Europi često jedu juhu od koprive. Korijen koprive se koristi za

dobivanje žute boje, a iz lišća može se dobiti žućkastozelena boja.Kopriva sadrži

likasta vlakna, pa se često koristi i u tekstilnoj industriji. Za razliku od pamuka, lana ili

konoplje raste jednostavno, bez pesticida, no njezina vlakna su dosta hrapavija.


30

Slika 5. Kopriva


31

Hercegovački zvončić - Campanula hercegovina

Hercegovački zvončić je lomljiva viseća trajnica dužine 1220, ponekad i 40 cm. Ima

debeli, poluodrvenjeni kvrgavi rizomom koji može duboko prodrijeti i u uske pukotine

krečnjačkih litica. Stabljike su mu brojne, uglaste, ispresavijane. Listovi sterilnih jedinki

su okupljeni u čupercima, jajoliki, zašiljeni, pri bazi srcoliki, bubrežasti. Obostrano imaju

po 23 zuba, a peteljke su oko tri puta duže od lamine.

Cvjeta od juna do augusta. Cvjetovi su u vršnim grozdovima, iz kategorije malocvjetnih

(25), a brakteja ima 13; linearno su srpaste ili ljuspaste. Krunica je gola,

svijetlomodra, do tretine rascijepljena na pet trokutastih režnjeva. Duga je od 14 (rijetko

do oko 1620, a ponekad i 22 mm.

Plod ovog zvončića je zavrnuta čahura, u kojoj je mnogo sjemenki. Otvara se sa strane,

zahvaljujući 35 rupica, a sam vrh ploda ostaje zatvoren. Sjemenke su sitne, dužine oko

1 mm, a široke oko 0,3 mm. Vretenaste su i svijetlosmeđe, gole površine.

Hercegovački zvončić je endem dinarida.

Morfologija:

Lomljiva trajnica sa debelim, poluodrvljenim, i kvrgavim korijenom, koji prodire kroz

krečnjačke stijene, uglavnom ispucale. Brojne su stabljike koje su visoke od 12 do 20

cm, koje su ispresavijane. Cvjetovi su svijetlomodre boje, a sjemenke su duge oko 1

mm, svijetlosmeđe i vretenaste.

Stanište:

U pukotinama ogoljenih i zasjenjenih krečnjačkih stijena. Raste na nadmorskim

visinama od 1150 do 1500 metara, a kod nas se može naći na trima sestrinskim

hercegovačkim planinama: Čvrsnici, Čabulji i Prenju, kao i u kanjonu Neretve, Rakitnice

i Dive Grabovice.


32

Slika 6 Hercegovački zvončić - endem


33

Ekonomsko privredni značaj ljekovitog bilja Hercegovine na primjeru

Smilja

Smilje (Helichrysum arenarium) je mediteranska biljka iz porodice glavočika koja raste

na sunčanim kamenjarima a cvjeta od lipnja do srpnja. Smilje sadrži gorke tvari,

flavonoide, eterično ulje. Potiče izlučivanje želučanog soka i žuči, djeluje prouupalno.

Pomaže kod nadutosti, bolest jetre i žučnog mjehura. Za inhaliranje kod tegoba u

dišnim putevima. Za cijenu od oko 1500 eura po litru ulja, smilje je skuplje od kg srebra.

Potrebno je više od tone biljke za litar eteričnog ulja. Hercegovački travari skupljaju

smilje jer je ono šansa za relativno brz razvoj privrede Hercegovine.

Ljekovito i začinsko bilje se vrlo lako izvozi u zemlje zapadne Europe ali u u SAD. Već

nekoliko godina pelin, smilje, vrijesak, lovor se izvozi za američko tržište i jako je

cijenjeno. A, naše smilje koje se izvozi, sadrži vrlo malo eterično ulja koje je iznimne

kvalitete stoga je naše smilje dragocijeno.

Usmjerenim gajenjem i korištenjem ljekovitog bilja, znatno bi se smanjila nekontrolisana

berba i spriječilo bi se njegovo izumiranja a samim tim, kvalitetnim gajenjem, dobiva se

bilje visoke kvalitete, a kao rezultat može imati bolji privredni i ekonomski značaj.

Slika 6 Branje smilja u Hercegovini


34

Zaključak

Cijela Hercegovina, zajedno s okolnim područjem, prepuna je raznih mirisnih,

aromatičnih i ljekovitih biljaka koje su u obliku trave, grmlja ali isto tako i u obliku drveća.

Svaki dio Hercegovine ima neke svoje 'autohtone' biljke koje daju poseban čar svim tim

određenim dijelovima Hercegovine. No, osim čari mnoge ove biljke, nižeg rastatrave,

kao i one višestabla, djeluju i mogu djelovati dosta pozitivno na naše cijelokupno fizičko

i psihofizičko stanje. U pogledu grmlja i stabala možemo reći kako svatko onaj ukoliko to

želi, poseban pozitivan utjecaj može doživjeti u donjoj Hercegovini, ponajviše iz razloga

što je ovdje prisutna mediteranska i submediteranska klima omogućila rast pojedinih

biljaka čiji je areal u jugoistočnim europskim državama (Grčka, Albanija, južna Italija,

Crna Gora) ali i dijelu Azije (Bliski Istok, Turska, itd.). Posebna zanimljivost ogleda se u

tome da u bilo koje doba godine u Hercegovini na nekim mjestima možemo naći biljke

koje su iskoristive na taj način da nam mogu pružiti ili vizualno ili mirisno ili pak ljekovito

zadovoljstvo i korist. Pojedine biljke već samo svojom pojavom i vizualnošću odašilju i

šire pozitivnu energiju, koja se još više pojačava ukoliko biljka posjeduje izražen miris, a

često su upravo najmirisnije biljke ljekovite biljke, među kojima se neke koriste već

više tisuća godina od antičkih pa i ilirskih vremena. Ne želeći ulaziti u detaljno i stručno

opisivanje ovih biljaka u nastavku posta će se prikazati neke zamijećene i snimljene ove

pozitivne i moćne biljke, većinom iz donje ili niske Hercegovine


35

Literatura

„Ljekovito bilje, od znanja do branja, prof. dr. Zdravko Devetak, Šahinpašić, Sarajevo“

„Struktura, tekstura tla / zemljišta – Resulović, Čustović, Čengić, Sarajevo 2008“

„Lekovito bilje, Jan Kišgeci, Ljubljana 2006“

„Geografija 4, Snježana Musa Sarajevo publishing“

„Zdravlje iz Božje apoteke, Treben

biogeografija, ljekovito bilje

Documents