mediteransko ljekovito bilje

7/23/2019 Mediteransko ljekovito bilje

http://slidepdf.com/reader/full/mediteransko-ljekovito-bilje 1/28

Projekt financira Europska Unija



MEDITERANSKO LJEKOVITO BILJE

PrirediliMirna Bojanić Rebac i Mario Rebac

Recenzenti biolog dr. sc. agronomije Marija Jug-Dujaković,

mag. ing. agroekologije Tonka Ninčević

Ilustracije

Vančo Rebac

Za Projekt IPA CBC CRO BIH: Mediteransko ljekovito bilje

MED MED HERBS

MiM tisak d.o.o. za grafičke usluge i trgovinu

JELSA, 2014.

Projekt financira Europska Unija



Projekt financira Europska unija

Projekt Mediteransko ljekovito bilje financira se sredstvima Europske unije putem IPA programa prekograničnesuradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina 2007.-2013. Vodeći projektni partner u Republici Hrvatskoj je Općina

Jelsa. Federalni agromediteranski zavod Mostar nositelj je projekta u Bosni i Hercegovini. Osim vodećihpartnerskih institucija, u provedbi projekta sudjeluju brojni projektni partneri: Institut za jadranske kulture imelioraciju krša, Split, Asocijacija za ekonomski razvoj REDAH, Mostar, udruga Dalmatica Viva, Hvar, i Udrugaza regionalni i ruralni razvoj Hercegovački STAP, Ljubuški. Pridruženi partner je udruga za revitalizaciju VelogGrablja Pjover na otoku Hvaru.

Cilj je projekta poticanje gospodarskog razvoja prekograničnih krajeva povezivanjem, suradnjom i jačanjem

poduzetništva u poljoprivredi. Aktivnosti projekta usmjerene su ponajprije na povećanje konkurentnostipoljoprivrede unapređenjem prerađivačke tehnologije, kvalitete proizvoda i prezentacije na tržištu boljimpovezivanjem poduzetnika, istraživačkih ustanova i ustanova koje podupiru poduzetništvo i razvoj na opisanompodručju.



Zaboravljeno blago

Kada su u VII. stoljeću došli na otok Hvar,Slaveni su mu nadjenuli ime Lijesna, odaklemu i talijansko ime Lèsina. Vidjeli su odmahda je otok šumovit, pun raznog drveća ili li- jesa. Uz obilje česmine (crnike), bora i drugogdrveća naišli su i na mnogobrojno aroma-tično, ljekovito i medonosno mediteranskogrmlje i nisko raslinje, koje su starosjedioci

Iliri te kasnije doseljeni Grci i Romani većznali koristiti u prehrani, higijeni i na drugenačine.Ovdje predstavljamo najvažnije aromatične,ljekovite i medonosne biljke otoka Hvara.Naravno, postavilo se pitanje kako ih izabratimeđu stotinama samoniklih i uzgojnih vrsta.Budući da se naš projekt MED MED HERBSusredotočuje na lavandu, ružmarin i smilje,odlučili smo izbor ograničiti na biljke čijom se

destilacijom dobiva eterično ulje i time danasmogu imati znatniju komercijalnu vrijednost.No i biljaka koje daju eterično ulje je velikbroj, pa smo izbor suzili prvenstveno na onekoje samoniklo rastu u kamenjaru, podnosećižegu, sušu i vjetar, a ujedno oblikuju medi-teranski krajobraz. Zato u ovoj knjižici nemaraznih ljekovitih trava, korova, drače, ali nibuhača, primjerice.Projekt Mediterranean Medicinal Herbs (MED

MED HERBS) je IPA Program prekograničnesuradnje između Hrvatske i Bosne i Hercego-vine, čiji je nositelj Općina Jelsa. Surađujući

na projektu otkrili smo mnoge nepoznate pojedinosti o bogatstvu što ga nude biljke kojesvakodnevno susrećemo u krajoliku, a postojiopasnost da mnoga stara znanja budu za-boravljena. No ovo naše ponovno okretanjekorisnom samoniklom bilju nije proizašlo iznostalgije za prošlim vremenima. Svojstvatih biljaka danas se znanstveno proučavaju

radi upotrebe u farmaceutskoj i kozmetičkojindustriji.Novo vrijeme donijelo je i nove mode, pa s prirodnom kozmetikom, aromaterapijom,masažama, wellnessom raste i potražnja za prirodnim sastojcima. U našem susjedstvu natim su trendovima izgrađeni profitabilni po-slovi, u što smo se uvjerili na stručnom puto-vanju u francusku pokrajinu Provansu počet-kom srpnja 2013. godine. Naše istraživanje

hrvatskog tržišta pokazalo je da potražnja zaeteričnim uljima raste, a također raste inte-res za njegovu proizvodnju. Nadamo se da ćeova knjižica pridonijeti obnavljanju naše ne-koć prilično velike proizvodnje eteričnih ulja, premda od malog broja vrsta. Pri tome – a nato također upozoravamo – prirodu ne smije-mo pljačkati, nego je iskorištavati na održivnačin, prema pravilima brižnog gospodarenjai važećim zakonskim odredbama.

Vjerujemo da će za ovim izdanjem posegnutii turisti ljubitelji prirode, osobito oni čiji jedom daleko od obala Mediterana.




Rod lavande (Lavandula) pripada porodiciusnatica (Lamiaceae) i obuhvaća četrdesetakvrsta. Lavande vole puno sunca, procjeditatla, a neke, kao uskolisna lavanda (Lavandula

angustifolia), podnose i vrlo niske temperatu-re. Domovina roda lavande je Stari svijet odZelenortskih i Kanarskih otoka, preko cijelogSredozemlja, istočne Afrike i jugozapadneAzije do jugoistočne Indije, a francuska po-krajina Provansa proslavila je lavandino uljeproizvodnjom parfema, po kojima je u svijetunajpoznatiji provansalski grad Grasse.Lavande su omiljene ukrasne biljke u vrtovi-ma i parkovima, a plantažno se uzgajaju radi

eteričnog ulja koje se koristi u farmaceutskoj,kozmetičkoj i parfimerijskoj industriji. Pritometerična ulja raznih vrsta imaju različitodjelovanje pa je pogrešno govoriti o njihovojlošijoj ili boljoj kvaliteti. U našoj zemlji seradi eteričnog ulja i cvijeta sade uskolisnalavanda i lavandin.

Uskolisna lavandaUskolisna lavanda (Lavandula angustifolia

Mill., sinonimno L. officinalis CHAIX, odn. L.vera DC), poznata i kao prava lavanda, rastena nadmorskim visinama od 600 do otprilike1200 m i u prirodnim staništima nikada jenema uz more. To je drvenasti grm visineod 30 do 100 cm, s kratkom, nepravilnozakrivljenom, vrlo razgranatom stabljikom,s brojnim uspravnim, tankim i izrazito četve-robridnim grančicama. Listovi su nasuprotnii uski. Mladi listovi su bijeli s gustim dlači-

cama. Zrelo lišće postaje zelenije i duže dva i

Hvar se naziva otokom lavande i “hvarska lavanda” jenadaleko poznata. Uskolisnulavandu na Hvaru zovu jed-nostavno “vera”. Nekoć davnosu je sadili, ali se nije poka-

zala dobrom, jer ta vrsta tražihladniju i vlažniju klimu. Da-nas je ima podivljale na nekimdijelovima otoka. Lavandin,pak, na Hvaru izvrsno raste i

ima dugu povijest uzgoja. Naotoku se mogu naći dvije “vr-ste” lavandina. Hvarani jednuzovu levanda ili bila , a drugubudrovka , čorna ili modrulja .Lavanda se u Dalmaciji naši-

roko počela uzgajati poslije I.svjetskog rata u vrijeme vin-ske krize. Glavno područjeuzgoja bio je otok Hvar, gdjese najviše sadio lavandin. Prije

zamaha turizma uzgoj lavandeodnosno lavandina bio je zna-čajan izvor prihoda mnogihdomaćinstava na otoku. Odprodaje lavandina ulja izgra-đene su mnoge kuće i školo-

vane generacije mladih.Lavanda, općenito govoreći,sadila se na najmanje plod-nom zemljištu. Godine 1974.na Hvaru se uzgajala na 910

LAVANDA Lavandula

Lavanda na Hvaru



pol puta, dlačice su raspršene po gornjoj stranilista, dok je ispod list gladak ili lagano pahu-ljast, a rubovi su blago zakrivljeni prema dolje.Cvjetovi plavkasto-ljubičaste boje nastaju na

mladim izdancima na dugoj stabljici. Najvišeulja, koje se dobiva iz cvijeta, nalazi se u žli- jezdama čaške. Biljke cvjetaju uglavnom odsredine ili kraja lipnja do početka srpnja.Eterično ulje prave lavande ne smije imati bockav nego slatkast medno-cvjetni miris.Za nj se kaže da je “majka među uljima”.Blagog je djelovanja, ne iritira kožu i najfi-nije je među raznim uljima lavande. Djelujesmirujuće pa pomaže kod psihičkih smetnji,

nervoza i nesanica, opušta mišiće od stresa ifizičkog napora.

Lavandin Neke se vrste lavande lako križaju. Lavandin(Lavandula x intermedia Emeric ex Loisel.,sinonimno L. hybrida Emeric ex Loisel.) jehibrid uskolisne (L. angustifolia Mill.) i širo-kolisne lavande (L. latifolia Medik.), spontanonastao u prirodi tamo gdje se te dvije vrste

preklapaju, kao u sjeveroistočnoj Španjolskoji na jugoistoku Francuske. Ima značajke objevrste od kojih potječe, a budući da je sterilanmože se samo vegetativno razmnožavati.Lavandin se oblikuje u drvenasti poluloptastigrm visok 80 do 140 cm. Listovi su nasuprot-ni, usko eliptični do obrnuto jajasti, cjelovitaruba, sivo-zelenkaste do sivo-srebrne boje, s baršunastim pokrovom dlačica.Cvatne su stabljike razgranate, duge 60 do 90

cm, četverobridne. Cvjetovi u klasolikom cvatu

su ljubičasto-plave do bijele boje. Eterično uljenalazi se u žljezdastim dlakama čaški. Cvjetaoko mjesec dana u lipnju i srpnju. U odnosu napravu lavandu, lavandin raste brže, ima in-

tenzivniji miris i sadrži više cvjetova i cvjetnihizbojaka. Zato daje puno veći prinos eteričnogulja od uskolisne lavande pa je njegovo uljeznatno jefinije, što ne znači i da je lošije. Glav-ni sastojci ulja su linalol i linalil acetat, jedna-ko kao i kod uskolisne lavande, a najviše se tadva ulja razlikuju po količini kamora. Ulje sekoristi u kozmetici za opću njegu kože, a djelu-

je smirujuće poput prave lavande, iako neštoslabije, pa se dodaje u masažne pripravke i

kupke. Ima snažno antiseptičko i baktericidnodjelovanje. Ulje ima ljekovita svojstva, pa jepogodno za njegu kože kod ugriza i uboda in-sekata, potiče brže zacjeljivanje manjih rana,prištića i opeklina zbog toga što dezinficira iregenerira kožu te djeluju protuupalno. Zahva-ljujući glavnom sastojku eteričnog ulja – li-nalolu, djeluje kao analgetik (opušta mišiće)te na taj način umiruje i ublažuju grčeve.Kao oblog ublažava opekline i rane, jer ima

snažno antiseptičko djelovanje. Ulje se možekoristiti za masažu, jer poboljšava cirkulacijukrvi na području tijela gdje se nanese. Zbogantistresnog djelovanja koristi se u liječenjureumatizma, migrena i glavobolja, nesanice,pomaže kod nervoze, napetosti, pri problemi-ma s probavnim i menstrualnim grčevima.Suhim cvjetovima pune se pak platnene vre-ćice koje osvježavaju prostor i štite odjeću odmoljaca. Napokon, med od lavandina izuzet-

no je cijenjen.

hektara i tada je proizvedeno83.720 litara ulja. Golemi po-žar na zapadnom dijelu otokauništio je 1997. velike površi-ne pod lavandom. Tako je uVelom Grablju 1996. proizve-

deno više od 10.800 litara ulja,a nakon požara samo 1800 li-tara, da bi novi požar 2003. g.uništio ondje gotovo sva poljalavande. Ipak, još 2003. pod

lavandom je na Hvaru bilo više od 400 hektara, ali pra- vih komercijalnih proizvođačadanas je vrlo malo. OpćinaSućuraj, primjerice, u rekor-dnoj 1987. godini proizvela

je 22.800, a 2011. samo oko1200 litara. Ili, nekoć značaj-na proizvodnja mjesta Gdinja,Zastražišća i Poljica svela sena pukih 3600 litara.

Valja, međutim, dodati da sehvarska budrovka uz državnepoticaje nakon 2000. g. sadina značajnim površinama ukontinentalnoj Hrvatskoj te uIstri, no moguće je da su svoj-

stva tih nasada ponešto razli-čita u odnosu na Hvar, jer jepoznato da lavanda reagira nadrukčije tlo, insolaciju, visin-sku razliku i klimatske uvjete.




Ružmarin je izrazitoaromatičan vazdaze-leni grm iz porodiceusnatica (Lamiaceae).

Obično naraste do me-tra, ali može biti i viši.Razgranatih je drvena-stih grana s igličastimkožastim listovima,odozgo tamnozeleni-ma, a odozdo srebrn-kastima. Cvjeta odožujka do svibnja i po-novo ujesen, no može

cvjetati u više navratatijekom cijele godine,iako nije poznato štoga na to potiče. Plavi-časti, modroljubičastiili bijeli cvjetovi na-staju na vrškovimaogranaka.Ime ružmarina dola-zi od latinskih riječi

ros, “rosa”, i marinus,“more”, jer mu jedovoljna vlaga kojudonosi povjetarac smora. U staroj Grčkoj

biljka je bila posve-ćena božici ljepote iljubavi Afroditi, rođe-noj iz morske pjenei začetoj sjemenom

vrhovnog grčkog boga

Početkom XIX. st. Josip Marinković uHvaru proizvodi diljem Europe omiljenu“Vodicu mađarske kraljice”, kozmetičkipripravak na bazi ružmarinova ulja, do-bivši za to ekskluzivnu povlasticu bečkedvorske komore na osnovi mišljenja Me-

dicinskog fakulteta u Beču. Godine 1818.stanovitu količinu kupila je austrijska cari-ca majka za bečki dvor, a sačuvan je rekla-mni letak Marinkovićeve vodice iz 1839.g. u kojemu se nabrajaju njezine kvalitete.

Vodicu je još u XIV. stoljećuproslavila 72-godišnja mađar-ska kraljica Elizabeta, jer ju jene samo oslobodila reumat-skih bolova nego ju je tako po-mladila da ju je, kaže legenda,

zaprosio 25-godišnji poljskikralj! Otad su posvuda hvalili“vodicu mađarske kraljice“ kaolijek “za sve nevolje”, a svaki jeljekarnik imao svoju recepturu.

RUŽMARINRosmarinus officinalis L.

Vodica mađarske kraljice

Narodni nazivi:ružmarin, rusmarin, rožmarin, rosmarin,rasmarin, lužmarin, zimorad, zimrad,zumrod, žmurod, cviprnjak, rabazinja



Urana. Istodobno ružmarin je i simbolmudrosti.Pradomovina ružmarina je Sredozemlje.To je vrlo izdržljiv grm koji voli suhe,

vruće, krševite, osunčane položaje i tla bogata kalcijem. Podnosi dugotrajnarazdoblja bez vode. Grmovi se lako ore-zuju u različite oblike pa se često sadikao ukrasna biljka u vrtovima i parko-vima, ali i u loncima.Ružmarin se odvajkada koristi kao lje-kovita biljka i začin. Biljka sadrži velikekoličine željeza, kalcija, vitamina B6

.Suhi ili svježi listići i grančice ružma-

rina neizostavni su dio mediteranskekuhinje. Stavlja se u brudete, marinadei druga jela, ružmarinom se maže uljepo ribi dok se peče.Ružmarin ima antibakterijska, protu-gljivična i antioksidativna svojstva. Po-maže kod nadutosti, pospješuje cirku-laciju i protok krvi prema mozgu te seu aromaterapiji koristi za poboljšanjekoncentracije i pamćenja, ali i za liječe-

nje glavobolje. Nekoliko kapi eteričnogulja ružmarina pomiješanih s krupnommorskom soli u kupki za kupanje jača iosvježava organizam, osobito prilikomoporavka od bolesti, te ublažava bol umišićima i zglobovima.

Svojstva različitih kemotipovaIz ružmarina se dobiva eterično ulje,koje služi i u proizvodnji kozmetičkih

preparata i parfema. Ovisno o mjestu

gdje raste, ružmarin daje ulje različitogkemotipa odnosno kemijskog sastavai djelovanja. Razlikuju se tri do četirikemotipa i to: kamfor od dalmatinskih

ružmarina, cineol od afričkih biljaka,verbenon/bornil acetat iz grmova s Kor-zike i ß-mircen/kamfor s nekih mjestana obalama Atlantskog oceana. Ružma-rinov kamfor je isti kao kamfor iz kam-forovca (Cinnamomum camphora), veli-kog mirisnog drva iz istočne Azije.Kemotip verbenon upotrebljava se ukozmetici, vrlo često dodaje se u pre-parate za jačanje kose i osvježavajuće

tonike za lice. Uzet oralno povoljnodjeluje na rad jetre, a drugi kemotipovimogu oštetiti jetru i čak biti otrovni uoralnoj upotrebi ako se pretjerano kori-ste. S druge strane, kamforski kemotip je dobar analgetik, primjerice kod ar-tritisa, dok kemotip cineol poboljšavacirkulaciju.Egipćani i Grci smatrali su ružmarin sve-tom biljkom, simbolom braka, ljubavi i

smrti pa je bio neizostavan u raznim ob-redima od rođenja do smrti. Stari Rimlja-ni palili su njegove grančice u vrijemevelikih zaraza. U srednjem vijeku povezi-vao se s odanošću i vjernošću. I danas seu Hrvatskoj i susjednim zemljama svato-vi kite grančicama ružmarina.Također se vjerovalo da “Ocat četvoricelopova”, u kojemu ima i ružmarina, lije-či od kuge, a u Provansi se još prodaje

kao antiseptičko sredstvo.


U vrijeme francuske upra- ve u Dalmaciji od 1806. do1813. započela je značajni- ja trgovina ružmarinovimuljem. Zahvaljujući tome u XIX. st. bilo je na Hvaru ne-

koliko tvornica za proizvod-nju eteričnog ulja.Ruzmarinska zadruga u Ve-lom Grablju na otoku Hva-ru osnovana je već 1892. go-

dine, a s njenom obnovom1902. započela je u Hrvat-skoj moderna proizvodnjaeteričnih ulja. OsnivanjeRuzmarinske zadruge kaoi Seoske blagajne godinu

kasnije označavaju ujednopočetke zadrugarstva naotoku Hvaru. Zahvaljujućizadružnom duhu, 1905. g.izgrađena je lijepa zadružna

zgrada, u kojoj je i današnjaPoljoprivredna zadruga. Za-druga još čuva stari uređajza preradu maslina i dobivanje ulja s kamenim mli-novima, koji je sada već ve-

lika rijetkost. Danas je VeloGrablje zaštićeno etno-ekoselo u kojem se svake go-dine potkraj lipnja održava višednevni Festival lavande.

Ruzmarinska zadruga



U rodu Helichrysum se na četiri kontinentaod Atlantika do Tihogoceana javlja više od

600 vrsta. Latinski na-ziv Helichrysum rod jedobio od grčkih riječihelios, sunce, i chryson,zlatan. I zaista, kad pro-cvjeta u kamenjaru ilina pijesku blizu morakao da su zasjali miliju-ni sitnih sunaca.Smilje pripada porodici

glavočika cjevnjača( Asteraceae). To je polu-grm, pri dnu drvenast,visine 20-60 cm. Granase u polegle ili uzdi-žuće grane s listovimana licu zelenima, a nanaličju srebrnasto dla-kavima. Donji listovi suskupljeni u rozetu pri

osnovi stabla, a ostalisu naizmjenično raspo-ređeni po stablu. Cvje-tići u cvatu su cjevasti,a više cvjetnih glavicaskupljeno je na vrhovi-ma ogranaka u složenštitasti cvat. Cvjetaod travnja do srpnja.Beru se cvjetne glavice

kad se cvjetovi počnu

U nas se uzgaja tek mali brojljekovitih biljaka, većina seubire u divljini, no taj od-nos valja mijenjati zato dane osiromašimo svoju priro-du. Radi toga je u prosincu

2008. godine u Hrvatskojdonesen novi Pravilnik oskupljanju zaštićenih sa-moniklih biljaka u svrhuprerade, trgovine i drugog

prometa (NN br.154/2008).Samonikle biljke na koje setaj propis odnosi su svoj-te navedene u Pravilniku oproglašavanju divljih svojtizaštićenima i strogo zaštiće-

nima (NN br. 7/06 i 99/09).Smilje je zaštićena bilj-ka za čije je sakupljanjepotrebno dopuštenje Dr-žavnog zavoda za zaštitu

prirode,kojemu se podnosigodišnje izvješće o saku-pljanju samoniklih biljakas popisom komercijalnihsakupljača.Sve samonikle biljke, a na-

ročito zaštićene, treba bratis osobitom pažnjom. Na

jednom nalazištu može sesakupiti najviše dvije tre-ćine biljnog fonda. Ako se

SMILJE

Helichrysum italicum (Roth) G. Don

Zaštita

Narodni nazivi:smilje, smilj, cmilj,cmilje, sredozemno smilje,bilobrada, bela brada,

margiž



otvarati. Plod je malenaroška.Smilje voli suha mjesta,gdje uspijeva kao rijetko

koja druga biljka, a radoraste u napuštenim vi-nogradima i duž putova.Susreće se po cijeloj juž-noj Europi, sjeverozapad-noj Africi i Maloj Aziji. Još u Homerovo vrijemeGrci su rabili smilje kaomelem za rane, opekline,ožiljke i modrice. U sta-

rim narodnim pjesmamaspominje se kao mirisnicvijet za kićenje djevoja-ka i momaka.Od cvijeta se pripravljačaj protiv kašlja i kronič-nog bronhitisa, djelujena snižavanje krvnogtlaka i dobar je tonikza oporavak organizma

od kroničnog umora iiscrpljenosti. Ponekad seupotrebljava i kao začin.Od cijele biljke dobiva serijetko i skupo eteričnoulje bogato mnogim sa-stojcima koji djelotvornoutječu na regeneracijutkiva pa se koristi u pri-pravcima za njegu dehi-

drirane i umorne kože,liječenje opeklina odsunca te za ublažavanjeožiljaka, strija i modrica.Nekoliko kapi ulja umirisnim svjetiljkama,kupkama, pripravcimaza masažu i inhalacijudonosi energiju suncai miris ljeta u vaš dom.

Lako se kombinira svećinom eteričnih ulja,naročito s lavandom,kamilicom i citrusima.

Immortelle –besmrtnicaNaziv za smilje u fran-cuskom jeziku je immor-

telle, besmrtnica, vječnicvijet. Engleski nazivmu je curry plant, jeru mirisu ima kompo-nentu poznate indijskezačinske mješavine, alise ne može koristiti kaozamjena za kari.Ubran cvijet dugo zadr-žava svježu boju sunca,

ne vene, miriše na osun-čane padine primorskih bregova.Francusko ime povezujesmilje s njegovim bla-gotvornim djelovanjem.Eterično ulje smiljaslavu je steklo kao sred-stvo koje može izbrisatitragove vremena na

licu, izliječiti vanjske iunutarnje ožiljke, ob-navlja kožu, jetru i živ-čani sustav, brani tijelood slobodnih radikala.Nedvojbeno, smilje je “umodi”. Kreme za lice tepripravci za kupke i aro-materapijske tretmane stom besmrtnicom pravi

su hit.

Sitnolisno smiljeU našem primorjuobitava još sitnolisnosmilje – Helichrysum ita-licum ssp. microphyllum (Willd.) Nyman – sitnijihlistova i manjih cvatnihglavica te još nekoliko

vrsta toga roda, ali te susvojte isuviše rijetke zakomercijalnu upotrebu ivalja ih čuvati.

koriste nadzemni dijelovi,oni se smiju samo rezatitako da se ne oštećuju ostalidijelovi, pazeći da ostanetrećina biljke. Drugim ri-

ječima, biljka se ne smije

trgati s korijenom. Prilikomsakupljanja samoniklih bi-ljaka ne smije se oštećivatinjihovo stanište.


Smilje se mora destiliratiu roku 24 sata nakonbranja. Kako bi eteričnoulje sačuvalo sve drago-cjene sastojke, najbolje

je cvjetove brati ujutro,a destilirati navečer. Nahektaru zemljišta možese proizvesti 5 tona smi-lja, od čega se dobije do10 kilograma eteričnogulja. Kako je biljka zašti-ćena, jer je nekontroli-ranim branjem u prirodiznatno prorijeđena, apotražnja za uljem jesve veća, u posljednje se

vrijeme počinje saditiplantažno.



Ljekovita kadulja (Salvia officinalis) je zimze-lena trajnica iz porodice usnatica (Lamiaceae).To je polugrm drvenaste razgranjene stabljikevisoke oko 50 cm, vrlo aromatičnih, duguljastih,

dlakavih, sivozelenih listova s lica i bjeličastih snaličja. Na njene medonosne ljubičaste cvjetoverado slijeću pčele. Cvjeta od travnja do lipnja.Pradomovina joj je Sredozemlje, neki čak kažuDalmacija, a udomaćila se po cijelom svijetu.Voli svijetle osunčane položaje, podnosi veliketemperaturne razlike i sušu, ali ne i zaslanjenje.Ima dugu povijest upotrebe u tradicionalnoj imodernoj medicini, a danas i u aromaterapiji.Sadi se i kao dekorativna biljka. Neizostavna

je u kulinarstvu, pogotovo u talijanskoj i našojprimorskoj kuhinji, ali i na Bliskom istoku.Kadulja ili eterično ulje kadulje dodaju se imesnim prerađevinama zbog arome i antioksi-dativnih sastojaka.Eterično ulje dodaje se radi arome i raznim

bezalkoholnim pićima, bombonima i žvakaćimgumama. Od kaduljina cvijeta pravi se sirup.U starom svijetu ljekarnici su opisivali kaduljukao čudotvornu biljku s mnogim iscjeliteljskim

osobinama, što se ogleda i u njenom znanstve-nom nazivu: lat. salvare znači spasiti, a officina je u samostanu bila prostorija u kojoj su sečuvale ljekovite biljke.Kadulja sadrži desetke supstancija te ima širokraspon djelovanja. Čaj od kadulje pije se protivprehlade, inekcije usne šupljine i grla te bolnihzuba. Preporučuje se kod poteškoća s probav-nim, mokraćnim i spolnim organima, kao i kodporemećaja cirkulacije. Doprinosi i ublažavanju

Alzheimerove bolesti. Jače djelovanje ima eteričnoulje. Kaže se da je to pravo žensko ulje jer djelujekao estrogen. U aromaterapiji se pretežno koristikod poremećaja ženskih spolnih hormona i men-strualnih problema. Stavlja se u pripravke protivcelulita i pretilosti te pretjeranog znojenja. U koz-metici se dodaje u sredstva za njegu suhe kože,vezivnog tkiva te za potamnjivanje kose. Dodajese u zubne paste, vodice za usta i sapune. U aro-materapiji i kozmetici cijeni se i hidrolat kadulje.

Čaj od kadulje ipak ne treba piti u prevelikimkoličinama dugo vremena, a zbog visokog sa-držaja ketona ulje je neurotoksično, pa je po-treban oprez pri doziranju. Ne smije se davatitrudnicama i maloj djeci.

Od 18 svojti kadulje zabilježenih kod nas trebaspomenuti strogo zaštićenu endemičnu krat-

kozupčastu kadulju (Salvia brachyodon Vandas)te muškatnu kadulju (Salvia sclarea L.).Muškatna kadulja ima velike ljepljive i dlaka-

ve tamnozelene listove te izrazito svijetle mo-drikaste cvjetove intenzivnog mirisa. Također

je ljekovita, smiruje kod umora praćenognervozom i slovi kao euforik – već i udisanjenjena mirisa potiče na smijeh!Esencijalno ulje muškatne kadulje ne smijese uzimati kod mastoza i estrogen ovisnih

tumora (nekih tumora dojke), pa je trebajuizbjegavati žene na terapiji antiestrogeni-ma, kao i one koje rabe pilule protiv začeća.Ukratko, muškatna kadulja se ne smije kori-stiti bez strogog nadzora fitoterapeuta.

KADULJA

Salvia officinalis L.

Muškatna kadulja

Narodni nazivi:kadulja; žalfija; kuš; slavulja; krastatica; prava,mirisava, ljekovita, narugvana kadulja; mirisava,ljekovita žalfija; kuš divji; pelin pitomi, pelin i dr.



Komorač ili koromač je dvogodišnja biljka ilitrajnica iz porodice štitarki ( Apiaceae). Moženarasti i do 2,5 m. Ima izbrazdanu i razgranje-nu šuplju stabljiku te jak razgranat korijen. Li-

stovi su višestruko perasto razdijeljeni, a listićitanki kao niti. Na vrhovima stabljike razvijajuse sitni žućkasti cvjetovi složeni u velike zra-kaste štitove. Cvjeta od srpnja do listopada. Uduguljastim rebrastim i aromatičnim plodovi-ma, koji se nakon dozrijevanja razdvajaju, imapo stotinjak sjemenki bogatih eteričnim uljem.Domovina komorača je Sredozemlje i jugoza-padna Azija, a proširio se po cijelom svijetu iraste u raznim klimatskim uvjetima, no naj-

više voli sunčane i tople predjele, iako podnosii 20°C ispod ništice. Raste divlji na poljima ikamenitim mjestima, a razni kultivari uzgajaju se za prehranu te za potrebe farmaceutskei kozmetičke industrije, koja ga koristi za pro-izvodnju sapuna i parfema. Eterično ulje ko-morača upotrebljava se i u proizvodnji likera, bombona i drugih slastica.Čitava biljka je vrlo aromatična i ljekovita iod pamtivijeka se koristi kao jelo, začin i lijek.

Svježi listići i stabljika kuhaju se kao povrće,stavljaju se u variva i juhe te dodaju salatama iraznim drugim jelima. Komorač je jako vlaknastpa se preporučuje kod dijeta za mršavljenje.Ima antioksidativno djelovanje, smanjuje upale,

jača imunitet. Sjeme komorača ide u čajeve začišćenje kao i za iskašljavanje. Smiruje grčeve,smanjuje nadutost i također čisti dišne putove.U narodnoj medicini daje se dojiljama za potica-nje mlijeka. Čaj od komorača djeluje opuštajuće

i smirujuće. Budući da je blagog djelovanja, dajese i djeci protiv kašlja i kod proljeva i nadutosti,a u mnogim je rodilištima prvo piće novorođen-čadi i dojenčadi. U tradicionalnoj kineskoj me-dicini koristi se kao lijek za oči, želudac i debelocrijevo. Eksperimentalno je utvrđeno da eteričnoulje iz sjemena komorača štiti jetru. Ulje sedodaje u i antireumatska sredstva za masažu.Komorač kuhan u vinu dobar je za sve bolesti

bubrega i mjehura, izlučuje kamence, pomaže

kod teškog i bolnog mokrenja, pospješuje men-struaciju, dobar je za jetra i slezenu.Od komorača se u Makedoniji i Grčkoj radenacionalna alkoholna pića, a u našim se kraje-vima često dodaje u travaricu.

KOMORAČFoeniculum vulgare Miller

Meštro

Narodni nazivi: komorač, koromač, morač, morac, slatki aniš,slatki kopar, primorski kopar, janež, fenhelj,divlja mirodija i dr.

Nekoć su se u Jelsi na otoku Hvaru proi-zvodile veće količine danas gotovo zabo-ravljenog pića zvanog meštro, intenzivnogokusa i mirisa na mentol. Meštro se sprav-lja od šećera, vode, rakije te ekstrakta ko-romača i anisa. Taj osvježavajući ljetni na-

pitak pije se razrijeđen vodom. Nekolikokapi meštroa u vodi proizvede kovitlac po-put dima, a onda voda pobijeli. Meštro naljetnoj vrućini izvrsno utažuje žeđ. Inače sestavlja u kolače koje otočani nazivaju cviti .



Podaci koliko vrsta pripada rodu mravinac (Ori-ganum) iz porodice usnatica (Lamiaceae) krećuse od oko 20 do 50, ovisno o tome računaju li seneke svojte u vrste ili u podvrste.

U svakom slučaju, dok se obični mravinac (O.vulgare) ističe ljubičastim cvjetovima, žljezda-stodlakavi mravinac ima uglavnom bijele, po-nekad i ružičastocrvene cvjetove te listove s višeuljnih žlijezda. To je trajni niski grm, visok do60 cm. Raste na suhim osunčanim područjimaod razine mora do 1400 m nadmorske visine, analazimo ga na širokom području od Sardinijepreko južnih Apenina i istočne jadranske obaledo Grčke.

Mravinac, koji god bio, medonosna je, začinska iljekovita biljka poznata još iz antičkih vremena.U starom Egiptu tamošnji se mravinac koristiokao sredstvo protiv kašlja. Stari Grci su uživaliu njegovu mirisu nakon kupke. Upotrebljavalisu ga i za liječenje rana, bolova u trbuhu, ubodapčela, osa, pauka ili ugriza zmije te kod tegoba sdisanjem. U srednjem vijeku rabio se za liječenjeinekcija. Švicarski liječnik i alkemičar Paracelsusupotrebljavao ga je u XV. stoljeću protiv dijareje,

psorijaze, povraćanja, žutice i gljivičnih oboljenja.Eterično ulje ima široku primjenu u aromatera-piji, ali ga treba primjenjivati prema preporuciterapeuta, jer prevelike doze izazivaju nadražaj.U medicinske svrhe, pak, obično se koristi mace-rat koji se dobiva potapanjem listova u maslinovuulju. Među mnogim tvarima sadržanim u mra-vincu ističu se enoli timol i karvakrol, flavonoidi(antioksidansi), ružmarinska kiselina, vitamini A iC te brojni minerali, koji su u ulju prisutni u većoj

koncentraciji negoli u svježoj ili sušenoj biljci.Eterično ulje mravinca snažno djeluje protivštetnih mikroorganizama, uspješno se primje-njuje kod inekcija dišnih organa i alergija, po-maže kod kožnih oboljenja, upale mišića, tetivai zglobova i reumatskog artritisa, tjera parazite,smiruje grčeve i nervozu, pomoć je kod klimak-teričnih tegoba, zahvaljujući antihistaminskimsvojstvima djeluje kod uboda kukaca i ugrizaživotinja (ugriz zmija ljutica ipak treba liječiti

serumom), naročito se preporučuje kod upornihinekcija, a pomaže i kod nekih karcinoma.Za mnoge od spomenutih tegoba koristi se i uva-rak od mravinca, često u kombinaciji s nekimdrugim biljkama.

Naziv origanum u imenu roda kojemu pri-

padaju mravinac, mažuran i mnoge drugebiljke složenica je iz starogrčkih riječi oros i ganousthai , “planina” i “radost”, to jest origa-num ili mravinac je “radost planine”. Opismravinca može se naći već u knjizi O bilju filozofa Teofrasta (oko 371. – 287. pr. n. e.) iu Dioskoridovu ljekarničkom priručniku izI. st. pr. n. e.

Još u rimsko doba znalo se da njegov mirisodbija mrave i druge kukce, zbog čega je ka-

snije u hrvatskom jeziku i nazvan mravinac.Svjež, a osobito sušen, mravinac, zvan iorigano, neizostavni je začin u kuhinjamaistočnog Sredozemlja, odakle se proširio pocijelome svijetu.

MRAVINAC

Origanum heracleoticum L. ( sinonim O. hirtum)

Borac protiv mrava

Narodni nazivi:

žljezdastodlakavi mravinac, urigan, sukrugljastimažuran, kretski mažuran, oregano



Gospina trava je zeljasta trajnica iz porodicepljuskavica (Hypericaceae) koja iz drvenastog irazgranatog podanka naraste do metra. Cvijet spet latica je žute boje s brojnim crnim točkicama.

Cvjeta od svibnja do rujna. Gospinu travu je lakoprepoznati među brojnim biljkama žutih cvjetova.Ako se list pogleda prema suncu, vidi se mnoštvotočkica, žlijezda punih eteričnog ulja, a kada secvijet protrlja iz njega poteče sok koji u dodiru sazrakom pocrveni. Najviše aktivnih spojeva sadržecvjetovi, pa se za dobivanje uljnog macerata ubirucvjetovi i pricvjetni listovi.Gospina trava je raširena po svim kontinentima,a uspijeva od razine mora do 1500 nadmorske

visine. Biljka se širi i vegetativno i sjemenom. Dokse u nekim zemljama ubraja među štetne korove,drugdje se uzgaja u komercijalne svrhe.Od grčkih, rimskih srednjovjekovnih ljekarnika i

botaničara do suvremenih fitoterapeuta svi hvalenjezina ljekovita svojstva, a posljednjih desetljećai znanstvena medicina klinički istražuje njezinodjelovanje, naročito u liječenju depresije, ali i alko-holizma. K tome, brojne studije potvrdile su da sulijekovi na bazi gospine trave sigurni i netoksični.

Ipak, ako se uljni macerat nanosi na kožu ne treba se izlagati suncu. Također, gospina trava možeutjecati na djelovanje drugih lijekova, pa trebaprovjeriti smije li se uzimati zajedno s njima.Naprimjer, loše reagira sa statinom, lijekom pro-tiv povišena kolesterola, ali i s lijekovima protivepilepsije i HIV-a, kao i s nizom drugih lijekova.Iako klinički nije ispitano, čini se da tvari u gos-pinoj travi djeluju i protiv gram-pozitivnih bakte-rija. Uljni macerat koristi se za zacjeljenje rana i

opeklina, za njegu nečiste i suhe kože, kod bolnihmišića i zglobova, ali i protiv crijevnih glista.Čaj se primjenjuje kod bolova u trbuhu, kolika,upale crijeva, nekontroliranog mokrenja, katara,glavobolje, žutice, nervnih slabosti, neuroznihsrčanih bolesti, nesanice, slabokrvnosti ili nakonduševne premorenosti, a osobito se preporučujekod grčeva u maternici, upale maternice (endo-metritis) i kod menstrualnih teškoća, a mješavi-na s alojom povoljno utječe na jetru. Potopljena

u rakiji pomaže kod reumatizma. Cvjetna vodica,hidrolat, koja se dobiva destilacijom cvjetovai listova, sastojak je kozmetičkih proizvoda zanjegu kože. Za tretman ožiljaka kombinira se shidrolatom smilja.

GOSPINA TRAVA

Hypericum perforatum L.

Narodni nazivi: Gospina trava, cvit Gospin, Gospino zelje,ručica Gospina, ručica Marina, bjeg vražji,trava sv. Ivana, ivanje zelje, ivanjica, ivanovatrava, ranjenik, krvavac, krvavi korijen, zeljeprostriljeno, zelje strašno, pljuskavica, gorač,gorčac, zvončac, kantarion i dr.

Gospina trava od pamtivijeka sesmatra lijekom za gotovo sve bolesti,

ali i za tjeranje zlih duhova. Ime roda Hypericum složenica je od grčkih riječihyper , iznad, i eikon, slika, jer se biljkastavljala iznad slike osobe koju se že-ljelo zaštititi od uroka.



Rod Pistacia pripadaporodici vonjača ili ru- jeva ( Anacardiaceae).Istoga roda kod nas je

još Pistacia terebinthus L. Prava tršlja (Pistaciavera L.), koja daje po-znati jestivi plod, rasteu južnijim mediteran-skim zemljama.Tršlja je jedina zimze-lena vrsta roda pista-cija. Rasprostranjena je po cijelom Sredo-

zemlju. Voli sunčanastjenovita staništa, alipodnosi i zasjenjenepoložaje uz morskuobalu. Otporna je nažegu i sušu te posolicu.To je grm ili stabalcekoje može narasti do 5m. Kožastih je listova,cvjeta sitnim tamno-

crvenim cvatovimaod ožujka do svibnja,a plodovi su sitne cr-venkastožućkaste na-kupine koštunica kojepocrne u kasnu jesenkad sazriju. Iz plodovase u nekim arapskimzemljama dobivaloulje za kuhanje, a to se

činilo i na nekim dal-

Najcjenjenija je mastika s grč-kog otoka Khíosa, gdje raste

varijetet tršlje koji daje jakopuno smolastog soka. Poznata

je kao Suze Khíosa , zaštićena je oznakom zemljopisnog

porijekla. Sok koji se cijedi izzarezane kore suši se na suncui stvrdnjava u gumastu zlaća-nu smolu koja se odvajkadažvakala radi osvježavanja daha,

liječenja gingivitisa te želuča-nih i dišnih tegoba. Naziv tenajstarije žvakaće gume dolaziod grčkog glagola mastihein,žvakati. Egipćani su je koristiliu balzamiranju, Grci su njome

liječili žgaravicu i posljedicezmijskog ugriza, rimski carevizačinjali su njome vino, uOtomanskom Carstvu cijenamastike s Khíosa dosezala je

cijenu zlata, a sultan je krađukažnjavao smrću.Mastika sadrži antioksidansei ima antibakterijska i pro-tugljivična svojstva, koja supredmet ozbiljnih znanstvenih

istraživanja. Naprimjer, već jeutvrđeno da ubija Helicobacter pylori te pomaže u liječenjučira na želucu.Mastika se dodaje u razna jela,

TRŠLJAPistacia lentiscus L.

Prva žvakaća guma – mastika

Narodni nazivi:trišlja, smarča, mrča, crnomrta, lentišk, lentiska,mastik, kunovina, mala smrdljika i dr.



matinskim otocima za vrijemeII. svjetskog rata.Listovi su bogati treslovina-ma (taninima) pa su se njima

bojale tkanine, a smola tršlje– mastika – upotrebljavala seu proizvodnji lakova, parema idrugih kozmetičkih pripravaka.Nazivi lentiska i mastika do-laze od smolastog soka koji secijedi iz zarezane kore. Dugo sesmola smatrala jedinim ljeko-vitim dijelom tršlje, dok ran-cuska škola aromaterapije nije

otkrila da je eterično ulje kojese dobiva iz smolastog soka,ali i iz lišća, grančica i plodova jedan od najboljih venotonika,koji se koristi kod proširenihvena, otečenih nogu, hemoroidai prostatitisa. Iz biljne masedobiva se malo eteričnog uljapa mu je cijena vrlo visoka.

Smrdljika je listopadno drvo iz roda pistacijakoje može narasti i do 16 m visine. Odgo-varaju joj osunčane južne ekspozicije i natakvim se položajima penje na veće nadmor-ske visine pa je uz tokove Neretve, Cetinei Zrmanje nalazimo i na 700 m visine. NaVidovoj gori na Braču, primjerice, s južne sestrane penje i do 750 m nadmorske visine.

Sitni cvjetovi zbijeni su u grozdove žućkasto-zelene boje. Plod je crvena jestiva koštunica,koja miriše na terpentin. Naziv joj i dolaziod iskrivljene grčke riječi terebinthine, kakosu nazivali smrdljiku. Žućkastobijelo drvo jefine teksture, tvrdo i čvrsto, lijepo se obrađu-

je i polira. Od njega se izrađuju drveni dije-lovi finog oruđa. Dobro je i za ogrjev jer imasmole, a i lijepo miriše.Na listovima se često od uboda insekata

pojavljuju šišarke slične rogačima u kojimaima smole i vrlo mnogo tanina. U nekim kra-

jevima te šišarke nazivaju Judinim rogačimazato što se vjeruje da se Juda Iškariotskiobjesio na stablu smrdljike.Arheolozi su u Iranu na planini Zagros užarama starim sedam do sedam i pol tisućagodina pronašli smolu smrdljike, koja se ustaro doba zbog antibakterijskog djelovanjaširoko koristila za konzerviranje vina.

SMRDLJIKAPistacia terebinthus L.

Pistacija na Jadranu

Narodni nazivi: smrdljika, smrdelj, smardej, jud, terpenik,lusika, trišalj vonjavi, divlji rogač i dr.

Neshvatljivo je da se na hrvatskom dijelu Jadrana neuzgaja prava tršlja, pistacija, koja se inače nalazi diljemSredozemlja, pa je unesena i u SAD. Tršlja i smrdljikamogu se iskoristiti kao podloge za kalemljenje pistacije,a uzgoj te voćkarice mogao bi se pokrenuti kod obnoveizgorjelih površina.

U nas se vrstama pistacija gotovo uopće ne posvećujepažnja, iako odlično uspijevaju na mediteranskom kršu,podnose siromašna tla i imaju razvijen korijenov sustav pačuvaju tlo od erozije. Uz to imaju primjenu u kemijskojindustriji, kozmetici i medicini, ali i u prehrani ljudi i stoke.

juhe, umake, sladolede, kavu, kruh,u drvo na kojem se peče meso. Za-druga uzgajivača s Khíosa na mastici

je izgradila brend poznat u cijelomsvijetu. U trgovinama nazvanim Ma-stihashop prodaju se likeri, čokolade,

keksi, lokum, ulja, parfemi, zubnepaste, žvakaće gume, vina, kozmetikaod mastike, a troškovi otvaranja pr-

vog dućana vratili su se nakon samotri mjeseca.



Naša mirta (Myrtus communis L.) i sa-harska mirta (Myrtus nivellei) iz južnogAlžira jedine su vrste roda Myrtus, kojipripada brojnoj porodici mrča (Mirta-

ceae). Vazdazelena aromatična biljkasušnih sredozemnih staništa samoni-klo raste na nižim, toplim i sunčanimmjestima uzduž jadranske obale i naotocima. Otporna je na posolicu, ali jeosjetljiva na hladnoću. Stoka je ne brstii nema štetočina. Cvjeta od svibnjanadalje cijelog ljeta nježnim bijelimcvjetovima, a plodovi su tamnomodre bobe koje dozrijevaju od studenoga do

siječnja.Plodovi se mogu jesti sirovi, a kao za-čin koriste se svježi, sušeni te konzervi-rani u soli ili slanoj vodi. Od listova sepriprema čaj, a od plodova marmelada.Najpoznatiji proizvod od mirte sulikeri. U Dalmaciji se u rakiju dodajudozreli plodovi, na Sardiniji i Korziciproizvode liker mirto bianco od listovai mirto rosso od zrelih fermentiranih

plodova.Prema spisima Hipokrata, Plinija, Di-oskorida, Galena i arapskih liječnika,drevna medicina obilno je koristilamirtu. Asirci i Babilonci upotrebljavalisu je kao sredstvo za iskašljavanje, aRimljani za ublažavanje želučanih te-goba. Stoljećima je čaj od listova mirte bio lijek kod probavnih i dišnih tegoba,urinarnih infekcija, upala u ustima,

proširenih vena te za ispiranje otvo-renih rana. Suhe listove mirte žene sunekad mljele u fini puder za dojenčad.Čaj ima ugodan miris i olakšava disa-nje, ali je pomalo gorak.Od lista, ploda i kore dobiva se mirisnoeterično ulje koje djeluje antivirusno iantiseptično, a danas ima široku pri-mjenu u aromaterapiji i kozmetičkojindustriji. Kao i kod ružmarina, i kod

mirte razlikujemo

kemotipove eterič-nog ulja. Mirta s Korzike daje kemotipcineol, a sjevernoafrička i dalmatinskakemotip mirtenil-acetat, no ta se po-sljednja dva ulja razlikuju po mirisu.

Stari narodi Mediterana smatrali su mirtu svetim drvom. Grčka božica ljepote i ljubavi Afrodita od svih je biljaka odabrala samo dvije, ružu i mirtu. U rimskojmitologiji mirta je posvećena Veneri. Židovska litur-

gija slavi je kao biljku koja je sačuvala miris raja danas podsjeća što smo izgubili prvim grijehom.Egipćani, Grci i Rimljani plodove su dodavali vinuradi poboljšavanja okusa, Atenjani su jeli svježe bobi-ce, a u Rimu su se koristile kao začin. U Dalmaciji udoba gladi bobe su se sušile i mljele u brašno.Mirti treba posvetiti pažnju kao voćnoj vrsti, me-donosnoj biljci, ukrasnom grmu, ali i industrijskojkulturi.Drvo mirte je fino i jednolične teksture, dobro se

obrađuje, upotrebljava se za izradu manjih predme-ta, podložaka i štapova. Šiblje se koristi za pletenjekošara i vrša. Budući da sadrži dosta tanina, mirta jeslužila i za mašćenje ribarskih mreža, da svijetli konacne bi plašio ribu.

MIRTAMyrtus communis L.

Zaboravljeno blagoSredozemlja

Narodni nazivi:mirta, mrča, mrčica, martina, mrta, mrtinka, marča,mrčela, rujevika, rujevka, jurovika, dandarica (Hvar)



Rod bušina, porodica Cistaceae, čini oko 20 vrsta. To sudrvenasti vazdazeleni grmovi visoki od 30 cm do metrai više. Rastu diljem Sredozemlja, na Bliskom istoku te naKanarskim otocima. Dobro podnose sušu i preživljavaju

požare, a ne odgovara im dugotrajna studen. Kod nas seu prirodi javljaju tri vrste bušina.Vlasnati bušin, Cistus incanus L., ima ružičaste ili svije-tloljubičaste cvjetove i obuhvaća tri podvrste: podvrstuvlasnati bušin (ssp. incanus), korzički bušin (ssp.corsicus) i kretski bušin (ssp. creticus) s manjim,debljim, naboranim i ljepljivim listovimavalovito-kovrčava ruba.Ostale dvije vrste imaju bijele cvjetove. Tosu Cistus monspeliensis L., poznat i kao

ljepivi bušin, uskolisni bušin, bušinac, teCistus salvifolius L., koji se naziva i bijeli bušin ili cistac štitoliki. U nas bušine na-zivaju još i pelin divji te baršćinac.

BUŠINCistus incanus L., C.salvifolius L. iC. monspeliensis L.

Bušinova tajnaNa korijenu bušina često parazitirabiljka bušinova ozorina, koja seprimjećuje tek kad procvjeta. Jednapodvrsta (Cytinus hypocistis L ssp.clusii ) ima crveno-bijele, a druga(ssp. hypocistis ) žute cvjetove. Bu-šinova ozorina, koja pripada istojporodici kao i tropska raflezija s

najvećim cvijetom u biljnom svijetu, pomaže u zarastanju tkiva i utradicionalnoj medicini se koristi zaliječenje dizenterije i raka grla. Kodnas je strogo zaštićena biljka.

Bušin se koristi tisućama godina. Ošte-ćena biljka luči gumastu smolu, lab-danum, kojom su se uz ostalo liječiliprehlada, kašalj, menstrualne tegobe ireumatizam. U davnini ta se dragocjena

tvar dobivala iščešljavanjem ovaca i kozakoje su se u paši provlačile kroz bušino-

vo grmlje ili pak povlačenjem metli odkožnatih ili platnenih traka po bušinu.Lažne brade koje su nosili egipatski fa-raoni bile su napravljene od kostreti na-topljene labdanumom. Pretpostavlja se i

da je u sastavu miomirisa koji sespominje u starozavjetnoj Knjiziizlaska (30: 34-36) bilo labdanuma.U Rimu su pripravcima s bušinomliječili dizenteriju i pro-

ljev te kožne gljivičnebolesti. U Europi se odsrednjega vijeka kremama sbušinom tretiraju inficirane rane i či-revi. Suvremena istraživanja potvrđu-

ju da ekstrakti bušina snažno djelujuna virus gripe.

Koliki je udio bušina u mediteranskom biljnom

pokrovu govori i to što je za degradiranu makiju iligarig hrvatski naziv bušik.Destilacijom grančica i listova bušina dobivaju seeterično ulje te njegov nusproizvod hidrolat. Ulje bu-šina je stabilno pa se koristi kao fiksativ u proizvod-nji parema. Važan je sastojak u pripravcima protiv

bora, služi za njegu ispucale, upaljene i inficiranekože, liječi proširene kapilare, plikove, akne, ekcemei manje rane, a koristi se i u liječenju proširenihvena, hemoroida i dekubitusa. Stavlja se također

u mješavine za masažu i tople obloge za natečenelimne čvorove. Koristi se i protiv kašlja, bronhitisa,rinitisa te peludne hunjavice. Pomaže i kod zalje-čenja vodenih kozica, rubeola, šarlaha i hripavca. Umirisnim mješavinama djeluje opuštajuće.



Lovor je zimzeleno aromatično drvo izporodice Lauraceae. Može narasti i do 18metara visoko. Šume lovora oko Lovranana zapadnoj obali Kvarnerskog zaljeva

svrstavaju se među najljepše na svijetu.Lovor podnosi sjenu i niske temperature,sušu i jake vjetrove. Lako se oblikuje pa sečesto sadi kao dekorativni grm ili drvo.Kožasti sjajni mirisni listovi lovora, svje-ži ili sušeni, jedan su od najpoznatijihzačina. Od davnina se, naime, smatra dasastojci u lovoru jačaju tek i poboljšavajuprobavu.List i plod, tamnomodra bobica, koristili

su se i kao lijek. Među ostalim, iz njih sedobiva eterično i masno ulje. Još je Hi-pokrat preporučivao lovorovo ulje protivtetanusa i lišće za ublažavanje porodiljnih bolova, Galen je koristio lovor kod kamen-ca mokraćnog sustava, a arapski liječnikal Razi protiv tikova. U srednjem vijekuplodovi lovora primjenjivali su se kodkašlja i oporavka kose. Lišćem se u narod-noj medicini liječila groznica, a laneno ili

suncokretovo ulje u kojem se močilo lišćelovora stavljalo se na obloge za liječenjeparalize.Eterično ulje dobar je dezinficijens i insek-ticid. U prošlosti se koristilo za prevencijukolere, dizenterije i malarije, a dimomlovorova drva i eteričnog ulja tjerali su sekomarci i mravi. Eterično ulje lovora po-maže zacjeljivanju tkiva pa se melemi odnjega stavljaju i na otvorene rane. Dodaje

se i u pripravke za iskašljavanje i liječenje bronhitisa. Često se koristi za masaže jerublažava reumatske bolove, a u aromate-rapiji primjenjuje se protiv visokog krvnogtlaka, za poticanje koncentracije prilikomkreativnog rada i oporavak od depresije. Ukozmetici se preporučuje za jačanje kose.Dokazano je također da zgnječeni plodovi imasno ulje u sastavu krema djeluju protivsvraba te kod reumatskih bolesti, grčeva i

neuralgije.Kemijski spoj megastigmanski glikozidkoji se dobiva iz lovorova lišća (laurozid B)u visokim koncentracijama suzbija širenjeraka kože, melanoma.

Prema starogrčkoj mitologiji, bog Eros na-šalio se s bogom Apolonom tako što ga je

pogodio strijelom ljubavi, a nimfu Dafnustrijelom koja ubija ljubav. Apolon je salije-tao Dafnu, ali ga ona nije htjela i molila jesvoga oca Peneja da joj promijeni lik, pa ju jeon pretvorio u lovor. Tako je lovor bio posve-ćen bogu Apolonu, a lovorov vijenac davaose u znak priznanja istaknutim pjesnicimai junacima. Taj su običaj preuzeli potomRimljani, preko kojih je došao i do novijegdoba. Odatle laureat , od latinskog laurea-

tus , lovorom ovjenčan, označava onoga tko je općenito poznat po zaslugama, odnosnodobitnika visokog javnog priznanja osobitoza postignuća na polju znanosti i umjetnosti,kao i pobjednika prestižnog natjecanja.

LOVORLaurus nobilis L.

Lovorov vijenac

Narodni nazivi:lovor, lovorika, javor, javorika, lorber i dr.



Šmrika ili smrič je grm ili manje stablo izporodice čempresa – Cupressaceae. Na tvr-dim granama rastu čvrste, vrlo bodljikaveiglice. Od borovice, Juniperus communis,

razlikuju se po tome što iglice oxycedrusa s gornje strane imaju dvije uzdužne bijelepruge, a s donje izraženi greben, dok boro-vica ima jednu bijelu liniju. Plod je češer,iako je po izgledu boba zelene boje koja jekad sazrije crvenkastosmeđa i sjajna.To je mediteranska i submediteranska bilj-ka koja raste od razine mora sve do 1400m nadmorske visine, pa se sreće od Sre-dozemlja do Krima i Kavkaza. Ne smetaju

joj posolica ni ekstremna suša i žega, ali nivrlo niske temperature.Plodovi su gorki i nejestivi, no sadrže na-dražujuće tvari koje djeluju na crijevneparazite i potiču mokrenje. Grci i Rimljanisu ih koristili kao lijek protiv ugriza otrov-nih životinja. Prokuhani plodovi izvrstansu začin, osobito mesnim jelima. Od njih sepravi i rakija smrikovača.Smriku valja razlikovati ne samo od bo-

rovice ( Juniperus communis), nego i odpukinje ( J . oxycedrus ssp. macrocarpa), odkoje se u Istri i na Kvarneru pravi smričevovino, a pogotovo od gluhača ( Juniperus pho-enicea L.), koji ima slične plodove, ali mulišće nije bodljikavo.Ulje gluhača je vrlo otrovno i njime se ne-koć izazivao pobačaj. Po tome je i cijeli roddobio ime Juniperus, koje je složenica od la-tinskih riječi juvenis, mlad, i pario, rađam.

Od grančica, iglica i plodova šmrike tako-đer se dobiva eterično ulje. I ono je otrovnoako se uzima oralno. U medicinu je eterič-no ulje šmrike uvela francuska medicina uXIX. st. zbog antiseptičnog i protuparazit-skog djelovanja. Odlično je kod raznih obli-ka iritacije kože i u uljnim mješavinama zaliječenje seboreje i psorijaze. U pripravcimaza njegu kose regulira lučenje masnoće,pomaže kod opadanja kose te uklanjanja

prhuti. Ulje je tamnocrvenkastosmeđe ioštrog je mirisa. Kada postane crnosmeđeto je znak da je staro i pokvareno. S upotre- bom toga ulja općenito treba biti oprezan ine koristiti ga bez stručnog savjeta.

ŠMRIKA, SMRIČ Juniperus oxycedrus L.

RažanjDrvo šmrike lijepo se obrađuje, srčika jeružičasta, a izvana je bijelo. Izgaranjem širifini miris. Na srednjodalmatinskim oto-cima od kolaca šmrike prave se plosnatiražnjevi za pečenje ribe (srdele) i mesa. UDalmatinskoj zagori od šmrike su se izra-đivale bukare, posude za vino. Govorilo seda u bukari od šmrike i loše vino postaje

dobro.U srednjem vijeku dimom šmrike dezin-ficirao se prostor i tjerali su se zli duhovi.Pepeo se stavljao u vino i pio kao diuretik,a namočen u vodu i kao lijek protiv kuge.



Vazdazeleno stablo iz porodice čem-presa (Cupressaceae), koje može dostići30 m visine i više, potječe s istočnogSredozemlja, a danas ga ima na svim

kontinentima. Krošnja mu je tamnoze-lene boje.Stablo čempresa pojavljuje se u dvaoblika. Oblik C. sempervirens f. pyra-midalis, u narodu poznat kao “muškičempres”, ima uspravljene i priljubljenegrane, koje se sužavaju u šiljasti tankivrh. Oblik C. sempervirens f. horizonta-lis, koji se ponegdje izdvaja u zasebnuvrstu Cupressus horizontalis Mill., ima

široku kupastu krošnju s vodoravnimgranama i u narodu je poznat kao “žen-ski” čempres.Tisućama godina čempres je dekora-tivna biljka u parkovima i vrtovima,a često se sadi u drvoredu uz putove.Ipak, ponajviše ga vezujemo uz groblja, jednako u muslimanskom i u kršćan-skom svijetu, pa je simbol žalosti, smrtii besmrtnosti, vječnosti, čistoće i stabil-

nosti, unutarnje snage i slobode. Njego-vim drvom se i kadilo tijekom kremira-nja. Zbog tisućljetne eksploatacije šumečempresa su uništene i na Mediteranuih je ostalo tek nekoliko.Čempres ima puno smole i iz njega sedestilacijom dobiva vrijedno ulje. Onose u kozmetici koristi u pripravcimaprotiv prhuti, kremama za pomlađiva-nje, posebno za masnu kožu s aknama.

Važan je dodatak u vodicama za brija-nje, tonicima za čišćenje kože i dezo-doransima. Farmaceutska industrijadodaje ga u preparate za zacjeljivanjetkiva, liječenje seboreje, hemoroida,proširenih vena i problema s oteklimnogama. Smatra se imunostimulantom,ali se vjeruje i da potiče cirkulaciju.Aromaterapeuti ga upotrebljavaju zastanja stresa i psihičke krize, jer miris

čempresova ulja stvara mirnu i spokoj-nu atmosferu pa pomaže uspostavljanjuravnoteže i tijela i duha čak i kad namse čini da se duhovno i emocionalnopotpuno raspadamo.

Čempres je dugovječna vrsta. Pretpostavljase da najstariji čempres na svijetu u Abarquuu Iranu ima više od 4000 godina. Korčulanitvrde da je jedan čempres iz Čare najstariji uEuropi i da ima oko 500 godina. Za čempresu dvorištu franjevačkog samostana u Hvarunegdje piše da je star 300, a negdje oko 500godina. Oba su zaštićena kao spomenik pri-rode.Drvo čempresa je trajno, kvalitetno i izdr-

žljivo, takorekuć neuništivo. Zato su upravood njega bila napravljena vrata na bazilici sv.Petra u Rimu koja su trajala 800 godina. Unašim krajevima od najravnijih i najviših sta-bala izrađivali su se jarboli.

ČEMPRESCupressus sempervirens L.

Hvarski čempres

Narodni nazivi:čempres, cimpreš, čempris, čempriš, čipres, cipres,ančipres, kupres i dr.



Alepski bor, drvo iz porodice borova (Pinaceae), ime je do- bio prema drevnome sirijskome gradu Alepu. Raširen je pocijelom Sredozemlju. Drvo naraste do 20 m visoko, deblo jekrivudavo, iglice su tanke, duge do 15 cm, uvijek su dvije

zajedno, češeri su mu jajasti i najčešće okrenuti nadolje.Taj je bor karakterističan za mediteransku šumsku vege-taciju, a još uvijek se ne zna da li su ga u Dalmaciju ne-kad davno donijeli ili je oduvijek tu rastao. Otporan jena sušu i dobro podnosi vjetar, a uspijeva na oskud-nome vapnenačkom tlu, pa se njime pošumljavajukrški tereni. Lako gori, a požari mu pomažu da seširi jer se češer na toplini otvara i izbacuje sje-menke. Češeri i šire požar jer daleko lete. Nakonpožara područje nekad miješane vegetacije zapo-

sjeda često upravo alepski bor, koji se brzo širi.“Rođaci” su mu u hrvatskom primorju i na oto-cima crni bor (Pinus nigra), pinija (Pinus pinea) te brucijski bor (P. halepensis var. brutia), koji su počet-kom XIX. st. donijeli Francuzi. Pinjole, sjemenke pinijeili pitomog bora, jedu se sirove i pržene, a u kulinarstvuod njih se rade torte i dodaju se u razna jela. Dalmatinskicrni bor (Pinus nigra Arnold ssp. dalmatica /Vis./ Franco)endemična je svojta, a raste visoko po hrptovima sred-njodalmatinskih otoka Hvara, Visa i Korčule te poluotoka

Pelješca.U narodnoj medicini od grančica i iglica bora te od smolei od eteričnih ulja spravljaju se razni pripravci. Čaj od bora se koristi za jačanje organizma, pročišćavanje diš-nih putova, protiv kašlja, reumatizma i oboljenja kože.Za ublažavanje grčeva izazvanih žučnim kamencemuzima se svježa smola, kojom se liječe i kožne bolesti. Uaromaterapiji se koriste eterična ulja više vrsta bora, patako i alepskog. Eterično ulje dobiva se destilacijom iglicavodenom parom.

Kora alepskog bora obiluje treslovinama (taninima) te serabi za štavljenje kože. Zasijecanjem kore i debla dobivase sirova smola. Smolarenje je nekad bilo rašireno unašim krajevima jer se od smole dobivala paklina, kojase upotrebljava za brtvljenje oplate drvenih brodova.Preradom smole crnogoričnog drveća dobiva se takođerterpentin, tekućina aromatična mirisa, koja služi kaootapalo i kao sirovina za proizvodnju terpentinskog ulja ikolofonija. Kolofonij je ostatak destilacije terpentina kojise upotrebljava kao sirovina u proizvodnji laka, sapuna,

papira, izolacijskih masa i maziva, a koristi se i za maza-nje struna na gudalu.U Grčkoj se smola alepskog bora dodaje u bijelo i crnovino (pretežno u Atici i Korintu) radi zaštite od kvarenja,no od toga vino stajanjem postaje neugodno gorko.

ALEPSKI BORPinus halepensis Mill.

Pakleni otoci

Narodni nazivi: alepski bor, bili bor, sosna

Pakal ili paklina je borovasmola s dodatkom čađi i lojakoja se upotrebljavala za šupe-ravanje to jest brtvljenje du-žica na oplati i palubi drvenihbrodova. Brtvljenje se izvodilotako da se u procjep između

dužica dlijetom utiskivalakudjelja i paklina. Pakleni iliPaklinski otoci ispred gradaHvara ime su dobili po proi-zvodnji pakline.



ljekovito bilje – bilje koje sadrže alkaloide,glikozide, saponine, treslovine, eterična ulja,

smole, sluzi i druge tvari koje se primjenju- ju u medicini i ljekarništvu. Živeći u prirodičovjek je od davnina upoznavao različite bilj-ke. Mnogima se hranio, a za druge je otkrioda imaju ljekovita svojstva. Pučka medicinaprimjenjuje velik broj ljekovitih biljaka, a ipočetak ljekarništva, posebno vještine pri-pravljanja lijekova, zasniva se na ljekovitombilju. S vremenom ljekarnici su uvidjeli da lje-kovite tvari nisu ravnomjerno raspoređene po

biljnim organima. Katkad ih je više u cvijetuili u listu, a katkad u korijenu, kori ili dru-gim dijelovima biljke, što je ključno u izradiljekovitih pripravaka. Također, biljke iste vrstemogu sadržavati djelotvorne tvari u različitojkoličini, kakvoći i kemijskom sastavu. Sastav ikoličina pojedinih tvari u biljci ovise o tlu, se-zoni branja, vremenskim prilikama te godine,bere li se zorom, sredinom dana ili uvečer, posunčanom ili oblačnom vremenu, a na krajupresudan je i način obrade. Neke su biljke npr.

u svojoj pradomovini vrlo otrovne, dok prene-sene i uzgojene u drugom podneblju postajugotovo neotrovne.Danas se pomno ispituje kako ljekovito takoi otrovno djelovanje biljaka. No, budući dase kod ljekovitog bilja ne može jamčiti točnoodređena koncentracija djelotvornih sastojaka,službena medicina često odbija upotrijebiti bi-lje kao lijek, jer ne zadovoljava osnovni uvjet zaciljano liječenje. Rješenje je u izdvajanju čistih,

standardiziranih ljekovitih tvari iz biljaka teizradi standardiziranih farmaceutskih pripravaka iz ljekovite biljke. Na temelju spoznaja odjelotvornosti pojedinih tvari izoliranih iz bi-ljaka načinjeni su mnogi lijekovi.Zbog razvoja farmaceutske industrije teme-ljene pretežno na sintetskim i biosintetskimlijekovima ljekovite su biljke znatno izgubileprvotnu važnost u liječenju, no ipak su zadržaleznačajnu ulogu u olakšavanju simptoma bole-sti, različitih zdravstvenih tegoba te liječenjulakših bolesti. To se posebno odnosi na bolestii tegobe poput prehlade, kašlja, nesanice, iscr-pljenosti, neuroze, zatvora, reumatskih bolovai slično.

U Hrvatskoj imamo velik broj biljnih ljekarni,što upućuje na popularnost fitoterapije. Pionir

u razvoju lijekova na biljnoj osnovi u nas jeZavod za farmakognoziju Farmaceutsko-bi-okemijskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.Naravno, u znanstvenoj fitoterapiji upotreblja-

vaju se kemijski definirani, čisti izolati iz bilja,različite biljne prerađevine (tinkture, uvarci,kapi) te izravno same biljke ili njihove mješavi-ne (čajevi). U prometu se nalazi i određen brojindustrijski proizvedenih gotovih lijekova bilj-noga podrijetla. Pri industrijskoj izradi osnova

za određivanje doze je kvantitativna analizaljekovitih sastojaka, što ujedno pokazuje vrijednost biljke upotrijebljene za osnovu lijeka.Neke ljekovite biljke se i uzgajaju, a mnoge seskupljaju u prirodi, pri čemu treba paziti naočuvanje staništa kako bismo ih i nadalje na-lazili na istom mjestu. (prema Hrvatskoj enci-klopediji )

kemotip – ovisno o mjestu gdje raste (genet-ski materijal, zemlja porijekla, klima, sastav

tla, izloženost biljke zračenju, fitosociološkiutjecaj, razdoblje berbe, količina kiše i sunca idr.), biljka može davati eterično ulje različitogkemijskog sastava i djelovanja i to se nazivakemotip. Kemotip određuje eterično ulje s ke-mijske, botaničke i biokemijske točke te kazujekojih skupina kemijskih spojeva u nekom uljuima najviše i kakvo je s obzirom na to njegovodjelovanje (npr. potiče li cirkulaciju, smanjujeli bol ili regenerira kožu). Samo poznavanje

kemotipa može jamčiti sigurnu i pravilnu upo-trebu eteričnog ulja.

eterična ulja – hlapljivi i mirisni sastojci aro-matičnih biljaka, koriste se u farmakologiji,fitoterapiji, kozmetičkoj i parfimerijskoj in-dustriji, ali i u kulinarstvu. Dobivaju se iz biljapostupcima destilacije, ekstrakcije i tiještenja.

Teško se otapaju u vodi, a lako su topiva ualkoholu. Iako imamo dojam da eterična uljalako hlape, pa su zato i dobila naziv “eterična”(po lako hlapljivoj tekućini eteru), vrelište im

je redovito iznad 100° C, uglavnom od 150° do300° C.Eterična ulja sastavni su dio obrambenog su-

RJEČNIK




stava biljaka i mnogo aktivnija su kod onih kojerastu u teškim uvjetima, bez dodatka gnojiva,

zaštitnih sredstava, navodnjavanja i sl. Djelo- vanje eteričnog ulja nije zbroj pojedinih kom-ponenti nego je rezultat prirodnog stvaranja uživom organizmu biljke. Zbog toga se sintet-sko, u laboratoriju napravljeno eterično ulje,makar po kemijskom sastavu naizgled jednako,ne može mjeriti s eteričnim uljem dobivenimiz biljke.Eterična ulja se nazivaju i esencijama, jer i jesuono esencijalno iz biljke.

destilacija – parna, vakuumska, frakcijska –postupak izolacije u vodi netopivih isparivihtvari iz biljnog materijala. Eterična ulja koja seupotrebljavaju u aromaterapiji dobivaju se vo-denom, vodeno-parnom i parnom destilacijom,a posljednji je način danas najrašireniji.

hladno prešanje, tiještenje – istiskivanje ete-ričnog ulja iz kore citrusa.

ekstrakcija – crpljenje; izvlačenje, vađenje,izravno izdvajanje esencije iz biljnog materi-

jala. Primjenjuje se kada biljni materijal sadržimale količine eteričnog ulja ili ima termolabil-ne sastavnice odnosno spojeve s vrlo visokim

vrelištem. Ekstrakti su gotovo čist sadržaj bilj-nih žlijezda. Mogu biti mirisni i mirisno-ljeko-

viti, a sadrže i spojeve kojih nema u eteričnimuljima.

maceracija – (kasnolat. maceratio: močenje)prožimanje biljaka ekstrakcijskom tekućinom(otapalom) pri običnoj temperaturi kako bi seizlučile određene tvari; postupak iscrpljivanja(ekstrakcije) djelotvornih tvari iz usitnjenogbilja. Kao otapalo se koriste biljno ulje, desti-lirana voda, alkohol, eter, ocat, vino ili smjesatih tekućina. Usitnjeno bilje prelije se otapalom(ekstraktnim sredstvom), a nakon iscrpljivanjaekstraktna tekućina se procijedi i ostavi nekoli-ko dana na hladnome mjestu i zatim se filtrira.Biljna ulja odličan su medij za dobivanje ljeko-

vitih i mirisnih kozmetičkih pripravaka. Raznidijelovi biljaka potapaju se u biljno ulje i takose dobiju pripravci u kojima se nalaze ljekovite

komponente biljaka koje su topive u ulju. Kodnas se macerati najčešće rade u maslinovom

ulju, ali i oni pripremljeni u nekom laganijemulju mogu imati izvrsna ljekovita i kozmetičkasvojstva. Macerati se izravno nanose na kožuili se stavljaju u kreme i druge kozmetičkepripravke. Maceriraju se gospina trava, neven,smilje, lavanda, stolisnik, kamilica i mnogedruge biljke.

hidrolat, cvjetna vodica – vodena otopina saromatskim hidrofilnim molekulama eteričnog

ulja, dobiva se destilacijom bilja. Obično se mi-sli da je hidrolat nusproizvod toga postupka, nou mnogim slučajevima biljni se materijal de-stilira baš zbog hidrolata. Tada je nusproizvodmala količina dobivenog eteričnog ulja koje senerijetko i ne izdvaja iz hidrolata; to je slučaj,primjerice, kod gospine trave.

apsoluti – jako koncentrirana mirisna tvar kojase dobiva raznim postupcima ekstrakcije bi-ljaka. Sasvim su drukčijeg sastava od eteričnih

ulja dobivenih parnom destilacijom i uglavnomse ne smiju koristiti u aromaterapiji. Jediniapsoluti koji se koriste u aromaterapiji su onidobiveni ekstrakcijom superkritičnim ugljiko-

vim dioksidom (CO2 apsoluti), no to je skup itehnološki zahtjevan postupak.

konkreti – mirisne tvari koje se dobivaju ek-strakcijom biljnog materijala organskim ota-palima. To nisu eterična ulja i ne mogu se

primjenjivati u aromaterapiji. Osim sadržajabiljnih žlijezda u njima ima i drugih tvari, npr. voskova.

aromaterapija – liječenje primjenom eteričnihulja.

fitoterapija – liječenje biljem, herbalizam.

farmakologija – dio medicine koji proučavadjelovanje lijekova na organizam.

farmakopeja – knjiga ili ukupnost propisa opripravljanju lijekova i postupanju s lijekovima;ljekopis.



Flora jadranske obale i otoka , 250 najčešćih vrsta, grupa autora, urednica mr. sc. JasnaMatekalo Draganović, Školska knjiga, Zagreb,2008.

Atlas drveća i grmlja , dr. Čedomil Šilić,

Svjetlost , OOUR za udžbenike i nastavnasredstva, Sarajevo, Zavod za udžbenike inastavna sredstva, Beograd, 1988.

Monografija Otok Hvar , Miro A. Mihovilovići suradnici, Matica hrvatska , Zagreb, 1995.

Projekt COAST - Očuvanje i održivokorištenje biološke i krajobrazne raznolikosti nadalmatinskoj obali putem održivog razvitkaobalnog područja: Poljoprivredna bioraznolikost

Dalmacije, Tradicijsko poljoprivredno bilje idomaće životinje , lipanj 2009.

Otkrivajući Hvar , Aldo Čavić, Muzej StarogaGrada, 2010.

“Poljoprivreda na otoku Hvaru za vrijemeuprave Mletačke Republike”, Marijan Jukić iChristian Bašić, Hrvatsko geografsko društvo,geografija.hr, 3. 12. 2004.

http://www.botanic.hr/praktikum/tumac.htm: Botanički praktikum On-Line: Tumačpojmova

hirc.botanic.hr/fcd/ - Flora Croatica Database

Pravilnik o sakupljanju zaštićenih samoniklihbiljaka u svrhu prerade, trgovine i drugogprometa, (NN 154/08)

Pravilnik o proglašavanju divljih svojtizaštićenim i strogo zaštićenim (NN 99/09)

Mirta - zaboravljeno blago Sredozemlja ,mr. sc. Stanislav Štambuk, Poljoprivrednasavjetodavna služba, Marko Vučetić, dipl. ing.,Državni hidrometeorološki zavod, prezentacijau Velom Grablju 28. i 29. lipnja 2013.

www.plantagea.hr/dev/etericna-ulja, Prirodana vašem dlanu by Stribor(koristili smo razne tekstove dr. sc. StriboraMarkovića, mr. pharm., fitoaromaterapeuta)

Izolacija eteričnih ulja , prof. dr. sc. SandraVladimir-Knežević

Postupci proizvodnje eteričnih ulja , dr. sc.Dubravka Škevin

Lavandula Croatia - lavanda, uzgoj lavande,prodaja lavande, plantaža lavandehttp://www.lavandula-croatia.com/lavanda/

Screening of volatile composition ofLavandul... [Chem Biodivers. 2009] -PubMed - NCBIhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19319870

Lavanda & Lavandinhttp://lavanda-lavandin.com/Etericno_ulje.htmhttp://www.bio-lavanda.com/vrste.html

lavender-croatia.comEvaluation of antioxidant potential ofLavandula x intermedia Emeric ex Loisel.‘Budrovka’: a comparative study with L.angustifolia Mill. - ResearchGate

http://www.researchgate.net/publication/46579309_Evaluation_of_antioxidant_potential_of_Lavandula_x_intermedia_Emeric_ex_Loisel._’Budrovka’_a_comparative_study_with_L._angustifolia_Mill

LITERATURA



Ova publikacija izrađena je uz po-moć Europske unije. Sadržaj ove pu-

blikacije isključiva je odgovornost

partnera na projektu – Općine Jelsai Federalnog agromediteranskog za-voda Mostar, i ni na koji način se ne

mediteransko ljekovito bilje

Documents