aromatiČno i ljekovito bilje - · pdf filearomatično i ljekovito bilje_opći dio 2 droge se...

+Veleučilište Rijeka

Poljoprivredni odjel Poreč

AROMATIČNO I LJEKOVITO BILJE

-interni materijali-

Slavica Dudaš

2017. godina

Aromatično i ljekovito bilje_opći dio

1

I OPĆI DIO

1. Osnovni pojmovi i definicije ljekovitog, začinskog i aromatičnog bilja

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u ljekovito bilje se ubrajaju one

biljne vrste koje u jednom ili više organa sadrže biološki aktivne tvari, a koje se mogu

primjeniti u medicinske svrhe, u terapijama ili predstavljaju predstupanj tj. sirovinu za

kemijsko-farmaceutske pripravke.

U začinsko bilje spadaju biljke čiji se dijelovi (korijen, lukovice, kora, listovi, cvjetovi,

plodovi ili sjeme) koriste u svježem ili osušenom obliku zbog sadržaja prirodnih sastojaka

okusa i mirisa za začinjavanje namirnica.

Začinsko bilje može imati senzoričko (ukus, miris, boja), fiziološko (poticanje apetita ili

probave) ili tehnološko (konzerviranje i antioksidativna svojstva) djelovanje na namirnice.

Aromatičnim biljem se smatraju one vrste koje sadrže jednu ili više aktivnih tvari posebnog

mirisa ili okusa, a koriste se za izradu mirisa, kozmetičkih proizvoda, napitaka i aroma za

živežne namirnice.

Aromatične biljne vrste proizvode bioaktivne tvari specifičnom sintezom. U preradi se

upotrebljavaju samo oni dijelovi biljke koji sadrže bioaktivnu tvar (list, plod, cvijet, korjen,

stabljika).

Droge su tvari biljnog podrijetla npr. cvjetovi, listovi i dr. dijelovi biljke, koji u sušenom i

usitnjenom obliku dolaze na tržište i služe terapiranju ljudi tj. u medicinske svrhe. Ako se isti

biljni dijelovi koriste u kulinarske svrhe, kao začin, tada se ne nazivaju drogom, pojam droga

u prehrambenoj industriji nije uobičajen, već se koristi naziv npr. suhi list perišina, origano

itd.

Droge mogu biti oficinalne i neoficinalne. Za oficinalne droge su kriteriji kvalitete definirani

u farmakopejama ili ljekopisima. Neoficinalne droge nisu sastavni dio farmakopeja. Obično

se radi o drogama koje nisu dovoljno istražene u smislu kemijskog sastava, ali i nedovoljno

istraženog učinka. U neoficinalne droge spadaju sve ljekovite biljke koje se tradicionalno

koriste u pučkoj medicini, a nisu još svrstane u farmakopeje.


2

Droge se obavezno obilježavaju latinskim nazivima. Naziv droge se sastoji od naziva vrste i

biljnog dijela kojeg koristimo u medicinske svrhe, npr. Thymi folium (Kuštrak, 2005.). U

primjeni se koriste državne, nacionalne farmakopeje i Europska farmakopeja.

Farmakopeje su od značaja i za uzgajivače aromatičnog i ljekovitog bilja, jer u njima

pronalaze opise oficinalnih droga, jasno definirane minimalne kriterije kvalitete tj. sadržaje

poželjnih bioaktivnih tvari i maksimalno opterećenje različitim nepoželjnim tvarima i

primjesama.

1.1 Vrste droga

Biljne droge opisane u farmakopejama:

Flos (cvijet, cvat) – osušeni pojedinačni cvjetovi ili cvati (npr. Flos Malve, cvjet sljeza).

Kod pojedinih biljaka se koriste samo tučak pa se droga naziva npr. stigma ili stigmata

kao npr. kod šafrana (Crocus) – Croci stigma;

Folium (list) – osušeni listovi (npr. Folium Menthae, list paprene metvice);

Herba (nadzemni dio biljke, stabljika + list, kolokvijalno se naziva zelen ili trava))-

nadzemni dijelovi zeljaste biljke bez odrvenjelih djelova stabljike, isto tako vrhovi

grmova ili polugrmova (npr. Thymi Herba);

Fructus (plod) – cijeli plodovi ili dijelovi ploda (Carvi Fructus, plodovi kima);

Semen (sjeme) – cijelo sjeme koje se sastoji od embrija, hranjivog tkiva i sjemenače (npr.

Semen Sinapsis, sjeme gorušice ili senfa);

Radix (korijen) – podzemni djelovi, glavni korijen, bočni korijenovi ili korijenovi s

djelovima rizoma (Valerianae Radix, korijen odoljena);

Rhizoma (podanak ili rizom)-podzemni zadebljali dijelovi podanka (Rhizoma Calami –

podanak idžirota);

Tuber (gomolj) - gomolji ili repasta zadebljanja rizoma ili korjena (npr. Tuber Aconiti -

gomolj jedića), Salep tuber (gomolj kaćuna –Orhis morio);

Bulbus (lukovica) - Allii sativi bulbus –lukovice češnjaka;

Cortex (kora) – Salix cortex – kora stabla vrbe (kora može biti sa stabla ili korijena);

Lignum (drvo –jezgro stabla)- Juniperi lignum –drvo kleke ili borovice.

Rijetko se primjenjuju sljedeće droge:

Bacca –boba, baccae –bobe (Juniperi baccae –bobice kleke)

Galla –šiška


3

Gemma –pup ili pupoljak

Spora – spore

Stipes – drške

Summitas –cvatući vršak

1.2 Aktivni sastojci

U primarnom metabolizmu biljka proizvodi tvari kao što su šećer i bjelančevine, tvari koje su

neophodne za rast i reprodukciju biljke. U sekundarnom metabolizmu biljka iz nusproizvoda

primarnog metabolizma stvara sekundarne tvari koje se nazivaju biološki aktivne tvari.

Vrste bioaktivnih tvari su:

-alkaloidi

-organske kiseline

-eterična ulja

-glikozidi

-biljne ljepljive sluzi

-gume

-smole

-tanini (trijeslovine)

-vitamini

Proizvodi primarnog metabolizma su visokomolekularni šećeri i bjelančevine (za građu

staničnih struktura i rezervne tvari).

Proizvodi sekundarnog metabolizma su niskomolekularni proizvodi koje nalazimo u niskim

koncentracijama. Oni nisu neophodni za život i nisu zastupljeni u svakoj biljnoj vrsti.

Proizvode sekundarnog metabolizma biljka često izlučuje u vakuole, u strukture staničnog

zida. U sadržaju bioaktivnih tvari postoje dnevna kolebanja, a ponekad ih biljka transportira i

u druge organe.

Funkcija velikog broja raznovrsnih sekundarnih metabolita u biljci nije u potpunosti

razjašnjena. Nadalje se navode neke od funkcija proizvoda sekundarnog metabolizma:

-Zaštita od previsoke transpiracije-vosak.

-Ekološko značenje kao mirisi, boja cvjetova i plodova, repelenti i sl.


4

Za najveći dio sekundarnih metabolita se smatra da ne posjeduje specifičnu funkciju i ne daju

dotičnoj vrsti prednost pri selekciji (nije dovoljno istraženo). Količina sekundarnih metabolita

u biljci je genetski određena, ali podliježe jakom utjecaju faktora okoline i prolazi intenzivne

modifikacije.

1.2.1 Eterična ulja

Eterična ulja su smjesa organskih spojeva intenzivnog mirisa i okusa. Ona se sastoje iz tvari

koje se manje ili više tope u vodi i koje za razliku od masnih ulja pri sobnoj temperaturi hlape

i ne ostavljaju masni trag za sobom. Eterična ulja imaju poseban i karakterističan miris za

vrstu te imaju aromatičan, ljut ili gorak okus.

Kemijska struktura eteričnih ulja: radi se o smjesi organskih tvari čiji su glavni sastojci

terpeni ili njihovi derivati. Oksidi ovih spojeva u najvećem broju biljaka daju miris

sekundarnim metabolitima. Mehaničkim oštećivanjem žlijezda te na visokim temperaturama

(velikoj vrućini tijekom ljeta) eterična ulja se oslobađaju i hlape.

Prirodna eterična ulja su skupa. Na tržištu se također nude i ulja pomješana sa sintetičkim

sastojcima. Stupanj čistoće eteričnih ulja se može analitički provjeriti (gustoća, indeks loma,

kromatogram).

Eterična ulja se najčešće nalaze u epidermisu stanica latica (ruža, jasmin), u žljezdastim

dlačicama (paprene metvice i lavande), u staničju parenhima (lovora), u perikarpu (kod

naranče) i u sekretornim stanicama (bijelog bora).

Stanična aktivnost, o kojoj ovisi stvaranje eteričnog ulja, vrlo je intenzivna tijekom cijelog

vegetacijskog razdoblja, a posebice prije cvijetanja te u razdoblju kada biljke prelaze u

reproduktivnu fazu. Kada biljka miruje, eterična ulja se akumuliraju u vegetativnim organima:

listovima, cvjetovima, plodovima, kori, korijenu i izdancima.

Eterična ulja se koriste za proizvodnju mirisa, aroma, za aromatiziranje pića i začina, ali se

često iskorištava i njihovo farmakodinamičko djelovanje. Eterična ulja su široko

rasprostranjena u biljnom svijetu. Iako je opisano i izolirano oko 3000 različitih eteričnih ulja,

komercijalno se koristi oko 150 vrsta. Najrasprostranjenija su eterična ulja u porodicama

Lamiaceae (usnače), Asteraceae (glavočike), Apiaceae (štitarke) i Brasicaceae (kupusnjače).

Eterična ulja služe biljci za:

privlačenje insekata radi oprašivanja

za obranu od insekata koji napadaju biljku (repelentno djelovanje)


5

radi smanjenja transpiracije itd.

Djelovanje eteričnih ulja na ljude je jako različito. Ona mogu djelovati antibakterijski,

uzbuđujuće i aktivirajuće, ali i smirujuće, protuupalno, diuretički itd.

Utjecaj okoliša na sadržaj i kvalitetu eteričnih ulja je iznimno velik. Sadržaj eteričnih ulja

ovisi o:

-genetskoj informaciji -sadržaj eteričnih ulja u biljci je genetski određen

-o faktorima okoliša, pogotovo ovisi o temperaturi (u toplijim krajevima biljke sadrže više

eteričnih ulja)

-o dostupnosti vode -nedostatak vode reducira sadržaj eteričnih ulja,

-karakteristikama tla.

Tehnološke mjere u uzgoju također utječu na sadržaj i kvalitetu eteričnog ulja. Navodnjavanje

u fazi cvjetanja smanjuje sadržaj eteričnih ulja, gustoća sjetve (sklop) i ishrana (gnojidba)

također utječu na kvalitetu i sadržaj bioaktivnih tvari. Isto tako, sadržaj bioaktivnih tvari

varira u različitim dijelovima biljke: tako bazalni cvjetovi matičnjaka sadrže više eteričnih

ulja nego mladi listovi. Sadržaj eteričnih ulja ovisi i o fenofazi razvoja biljke. Kratko prije

cvijetanja biljke u pravilu sadrže najveću količinu eteričnih ulja.

Veliki gubici u sadržaju eteričnih ulja nastaju pri nepravilno izvedenoj berbi i sušenju. Pri

berbi i sušenju gubici dosežu čak do 2/3 od ukupnog sadržaja.

Sastav eteričnih ulja se mijenja i tijekom vegetacije. Tako na primjer sadržaj karvona u kopru

u generativnoj fazi je viši nego u vegetativnoj fazi. Sa prelaskom u generativnu fazu povisuje

se sadržaj karvona, a smanjuje sadržaj anetofurona, koji je karakterističan za vegetativnu fazu.

Herba kopra je bogatija anetofuronom, sjeme je siromašno anetofuronom ali bogato

karvonom. Sadržaj eteričnog ulja je različit i u različitim sortama. Tako se sadržaj linaloola u

lavandi razlikuje u pojedinim sortama između 6-50 %.

Kemotipovi eteričnih ulja ili „kemijske rase“

Kod samoniklog ljekovitog bilja uočene su tzv. kemijske rase ili kemotipovi eteričnog ulja.

Kemotip ili kemijska rasa eteričnog ulja govori o kemijskom tipu eterčnog ulja tj. o njegovom

sastavu. Naziv kemotipa se formira prema sastojku koji dominira u eteričnom ulju.

Kemotipovi se javljaju npr. u porodicama Lamiaceae (usnače) i Apiaceae (štitarke), Asterace

(glavočike) itd. Tako npr. kod kamilice (Chamomilla recutita L. Rauschert) se navode

slijedeći kemotipovi: azulenski (u njemu dominira sastojak azulen), pseudoazulenski,

bisabololski i pseudobisabololski kemotip eteričnog ulja.


6

Kod ružmarina (Rosmarinus officinalis L.) je identificiran kamforski, borneolski, cineolski i

verbenonski kemotip eteričnog ulja, a kod majčine dušice (Thymus vulgaris L.) je otkriveno

sedam kemotipova. Kemotipovi su utvrđeni i kod peršina, celera i pastrnjaka. Kemotipovi

eteričnog ulja peršina su: apiolski, miristicinski i alil-tetra-metoksi-benzolski kemotip.

Poznavanje kemotipa eteričnog ulja je od velike važnosti zbog ciljane primjene u terapijama.

1.2.2 Gorke tvari

U skupinu gorkih tvari se svrstavaju tvari različite kemijske strukture, kojima je zajednička

karakteristika gorak okus. Gorke tvari u biljnom svijetu nalazimo u hmelju, lincuri, pelinu,

različku, stolisniku i drugim biljkama. One pospješuju lučenje želučanih sokova, time djeluju

povoljno na probavu. Po kemijskoj strukturi su alkaloidi, laktoni ili heteroglikozidi.

Vrijednost (kvaliteta) gorkih droga se ne određuje kemijskim metodama i ne izražava u

količini heteroglikozida, već se ocijenjuje fiziološki na osnovu gorčine. Gorčina predstavlja

razblaženje dekokta koje se mora osjetiti izrazito gorkim. Neke farmakopeje predlažu

uspoređivanje sa gorčinom kinina (Chinini hydrochloridum), koji se osjeća pri razblaženju 1:

200 000 (Lukić, 2001.).

Minimalni zahtjevi farmakopeja -vrijednosti oficinalnih gorkih heteroglikozidnih droga

(Amara pura)

Centaurii herba (nadzemni dio različka) 1: 1.000

Absinthii summitas (cvatući vrhovi pelina) 1: 15.000

Genitanae radix (korijen lincure) 1: 15.000

1.2.3 Alkaloidi

Alkaloidi su optički i biološki aktivne tvari koje sadrže dušik, najčešće ugrađen u

heterociklične strukture. Biljka ih sintetizira iz aminokiselina ili iz njihovih derivata. Dosad je

definirano oko 4 tisuće alkaloida, koji se susreću u biljnim vrstama iz 350 različitih porodica

(Solanaceae, Alliaceae, Papaveraceae, Canabaceae itd.). Smatra se da je porodica

Solanaceae (pomoćnice) najbogatija alkaloidima. Najpoznatiji alkaloidi su: morfin, nikotin,

kofein, kapsiicin, solanin, aliicin. U malim količinama tj. dozama alkaloidi mogu pozitivno

djelovati na zdravlje čovjeka. U velikim količinama mogu biti otrovni, pa čak i smrtonosni.

Alkaloidi djeluju na središnji vegetativni živčani sustav, na srce, bubrege i druge organe.


7

1.2.4 Glikozidi

Su vrlo rašireni u biljnome svijetu. To su spojevi koje nalazimo u porodicama Ericaceae,

Salicaceae, Rosaceae, Brassicaceae. Glikozidi se sastoje od uglikohidratnog dijela (glikona) i

jedne nešećerne molekule (aglikona). Razlikujemo sljedeće glikozide:

S-heteroglikone-karakteristične za porodicu Brassicaceae (kupusnjače)

N-heteroglikone-koji se zovu još i nukleotidi

C-heteroglikone –ima ih malo u prirodi (Aloe ferox)

O-heteroglikone-najrašireniji u biljnome svijetu.

U O-glikone spadaju: saponini, kumarini, flavonoidi, antocijani itd.

Glikozidi, koji djeluju na funkciju srca, sastoje se od kompliciranog građenih steroida i

djeluju pozitivno na mišić srca. Ovi glikozidi se dobivaju npr. iz visibabe (Galanthus nivalis),

dlakavog naprstka (Digitalis lanata) i drugih biljaka. Sadržaj glikozida se može povećati

oplemenjivanjem, isto tako i tehnologija uzgoja i prerade, kao i faktori okoliša utječu na

sadržaj glikozida. Kod uzgoja dlakavog naprstka Digitalis lanata treba voditi brigu o gnojidbi

sa fosforom. Berbu treba pažljivo izvesti, spriječiti gnječenje biljaka, smanjiti mehaničke

ozljede i ne usitnjavati drogu dok ne bude u potpunosti suha.

2. Kvaliteta aromatičnog i ljekovitog bilja

Kvaliteta aromatičnog i ljekovitog bilja se sastoji iz:

Vanjske kvalitete koju čine identitet, čistoća, izgled, miris i okus.

Unutarnje kvalitete, kriteriji su: a) sadržaj bioaktivnih tvari, b) neželjene rezidue, c)

mikrobiološko opterećenje tj. neželjeni sadržaj mikroorganizama koji izazivaju

truljenje i propadanje droge, d) zagađenja životinjskog porijekla npr. sadržaj izmeta

životinja, insekti, ostaci pesticida npr. ostaci insekticida, akaricida, fungicida,

herbicida, e) zagađenje radioaktivnim tvarima: kalij 40, stroncijum 90, cezijum 134 i

137 i f) zagađenje toksičnim mikroelementima tj. teški metali-olovo, kadmijum, živa,

arsen.

Zahtjevi za kvalitetom aromatičnog i ljekovitog bilja ovise o cilju uzgoja. Kod uzgoja bilja za

prehrambenu industriju - za začine su zahtjevi i kriteriji kvalitete definirani i određeni u


8

ZAKONU O HRANI - NN 81/13: „Ovim se Zakonom uređuje temelj za osiguranje visoke

razine zaštite zdravlja ljudi i interesa potrošača u vezi s hranom, uzimajući u obzir posebice

razlike u opskrbi hranom, uključujući tradicionalne proizvode, pritom osiguravajući

učinkovito funkcioniranje tržišta. Ovaj Zakon utvrđuje osnovna načela i odgovornosti,

utvrđuje znanstvenu osnovu, učinkovite organizacijske strukture i postupke koji podupiru

donošenje odluka u vezi sa zdravstvenom ispravnošću hrane i hrane za životinje. U smislu

ovoga Zakona hrana je svaka tvar ili proizvod prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a

namijenjen je konzumaciji ili se može opravdano očekivati da će ga ljudi konzumirati. Pojam

hrane uključuje i piće, žvakaću gumu i bilo koju drugu tvar, uključujući vodu, koja se

namjerno ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili obrade.“ (NN 81/13).

Ako se aromatično i ljekovito bilje proizvodi za farmaceutsku industriju onda su zahtjevi za

kvalitetom definirane u FARMAKOPEJAMA (LjEKOPISIMA).

U MONOGRAFIJAMA BILJAKA (sastavni dio farmakopeje) je opisan izgled, sastav,

čistoća, identitet i minimalni sadržaj bioaktivnih tvari. Pri tome je određen i način određivanja

tj. metode za ispitivanje kvalitete aromatičnog i ljekovitog bilja. Da bi uzgojili aromatično i

ljekovito bilje visoke kvalitete koja će zadovoljiti zahtjeve farmaceutske industrije

preporučuje se uzgoj prema PRAVILNIKU o prihvatljivoj, održivoj tj. dobroj praksi uzgoja

aromatičnog i ljekovitog bilja (GAP). Izlaskom na tržište s cjelokupnom dokumentacijom o

uzgoju aromatičnog i ljekovitog bilja (komponenta GAP-a) postiže se serioznost, ozbiljnost i

više cijene proizvoda. Kod začinskog bilja tj. s ciljem proizvodnje u prehrambene svrhe,

kontrola kvalitete se svodi na analizu sadržaja teških metala, rezidue pesticida te

mikrobiološko opterećenje.

2.1 Karakteristike vanjske kvalitete

Kao prva karakterisitka kvalitete je utvrđivanje identiteta droge. Ona se određuje

makroskopski prema boji cvjetova ili listova, oblik listova, oblik i vrsta ruba listova i

mikroskopski utvrđivanjem specifičnih karakteristika biljke kao npr. prema obliku i pložaju

dlačica na listu. Kriteriji i metode za određivanje identiteta vrste su detaljno opisane u

farmakopejama.

Pod čistoćom se podrazumjeva da je droga bez: dodataka drugih biljnih vrsta, biljaka ili

dijelova biljaka (korovi, ali i sadržaj stabljike u drogi listova ili listova u drogi cvijeta),


9

sadržaja pijeska ili zemlje, ostaka materijala za pakiranje (npr. papir ili karton), stakla, djelova

željeza (kod strojne berbe) ostaka i opušaka cigareta i ostalih onečišćenja. Sadržaj pijeska ili

zemlje neke droge se utvrđuje pomoću analize % udjela pepela, čiji je maksimalno dozvoljeni

sadržaj definiran u farmakopejama.

Izgled droge treba biti tipičan za vrstu. Sjeme ili plodovi moraju biti cijeli i ne smiju

sadržavati izlomljeno sjeme ili plodove, ako je tako deklarirano. Droga ne smije sadržavati

simptome biljnih bolesti (listovi sa gljivičnim oboljenjima) ili sadržavati insekte.

Boja droge mora biti tipična za vrstu, ne smije biti većih odstupanja od propisanog. Kod

matičnjaka se očekuje da je na licu lista tamno zelene boje, na naličju svjetlo zelene boje.

Listovi bosiljka su svjetlozelene boje, ne smiju biti smeđe ili crne boje.

Pod okusom se podrazumjeva osjećaj koji se formira u ustima i na jeziku -slatko, slano,

gorko, kiselo. Osjećaj “ljuto” je osjećaj boli termoreceptora sluznica usne duplje. Miris se

osjeća receptorima u nosu. Miris se oslobađa tek nakon žvakanja droge. Aroma se sastoji po

pravilu iz velikog broja komponenti i može varirati. Tako npr. list paprene metvice treba imati

tipičan miris mentola. Ispitivanje mirisa se obavlja za sve šarže zasebno.

2.2 Karakteristike unutarnje kvalitete

Sadržaj bioaktivnih tvari -U ovisnosti o biljnoj vrsti prati se sadržaj bioaktivne tvari npr.

sadržaj eteričnih ulja, alkaloida, glikozida, flavonoida i dr. Za proizvodnju lijekova je ovo

odlučujuća karakteristika kvalitete, zahtjevi su strogi i visoki. Farmakopeje diktiraju

minimalne količine sastojaka glavnih komponenti, ali i maksimalne količine pratećih i

nepoželjnih tvari. Prehrambena industrija prati i definira kriterije kvalitete prema identitetu,

izgledu, boji, okusu i jačini začinskog djelovanja.

Zagađenja životinjskog podrijetla- Izmet domaćih životinja i ptica (ostaci stajskog gnojiva

ili gnojnice), perje peradi, larve insekata ali i vidljivi tragovi štetnika na listovima treba

svoditi na najmanju moguću mjeru, jer kroz njih dolazi do mikrobiološkog zagađenja droge.

Mikrobiološko zagađenje droge- Aromatično i ljekovito bilje sadrži mikroorganizme u

različitim količinama. Radi se najčešće o površnoj kontaminaciji aerobnim sporama i

plijesnima. Droga se inficira najčešće preko kontakta sa zemljom. U 1 g tla se nalazi

prosječno 1013

spora i 104 gljivica. Droga koja kod berbe košenjem dolazi u kontakt sa

zemljom kao što je bosiljak, mažuran, timijan često sadrže više mikroorganizama.


10

Ostaci pesticida- Primjenu pesticida u uzgoju, kao i sadržaja rezidua u konačnom proizvodu,

treba smanjiti na najmanju moguću mjeru. Pogotovo u primjeni droge za spravljanje lijekova

se vodi briga o sadržaju rezidua pesticida, koji nesmiju biti prisutni niti u tragovima.

Prirodno i umjetno radioaktivno zračenje -nakon nesreće u atomskoj centrali u Černobilu

1986. godine u Ukraini je uzgojeno bilje bilo kontaminirano cezijem i stroncijem, regionalno

u jako različitom omjeru. Od tada se opterećenje smanjilo, ali je uvedeno standardno

provođenje kontrole radioaktivnog zračenja droge za proizvodnju lijekova u razvijenim

zemljama.

Toksični mikroelementi - kontrolira se sadržaj kadmija, olova i žive kao izuzetno otrovnih

teških metala. Kadmij se akumulira u ljudskom organizmu, posebice u bubrezima.

Opterećenje organizma teškim metalima realizira se na prvom mjestu kroz redovitu prehranu.

U istraživanjima je utvrđeno da vrste sa širokim listovima (povrće, ljekovito bilje i dr.) mogu

sadržavati znatne količine olova. Olovo koje se deponira na listovima aromatičnog i

ljekovitog bilja dolazi iz zraka, koji je zagađen ispušnim plinovima tj. sagorjevanjem goriva u

prevoznim sredstvima ili iz industrije. Nagomilavanje žive u biljnom organizmu se dešava

upijanjem preko korjena ili preko otvora stoma. Živa potječe 70 % iz isparavanja vodenih

površina na zemlji, 30 % antropogenim djelovanjem. Istraživanja su pokazala da je

opterećenje droga živom najčešće jako nisko. Biljke usvajaju i akumuliraju kadmij (Cd) iz

tla. Nagomilavanje kadmija se dešava unošenjem kroz umjetna gnojiva, komposta podrijetlom

iz mulja koji nastaje taloženjem otpadnih voda. Količine usvojenog Cd iz tla od strane biljaka

ovisi o njegovom sadržaju u zemljištu, ali i o pH vrijednosti zemljišta (što je kiselije tlo, lakše

se usvaja Cd). Analiza tla pri uzgoju aromatičnog i ljekovitog bilja je od izuzetne važnosti. pH

vrijednost tla se može regulirati unošenjem vapna. Reguliranje unošenja Cd u tlo se može

kontrolirati i izbjegavanjem unošenja mulja iz otpadnih voda, ali i izbjegavanjem uporabe

komposta iz biokontejnera tj. gradskog otpada. Viši sadržaji teških metala se nalaze u

drogama korjena baldrijana, enciana, u drogama sjemena lana, maka, i u drugim drogama

cvjetova ili listova (kamilica, mažuran, neven i sl.).

3. Uzgoj aromatičnog i ljekovitog bilja

Početkom 20. stoljeća proizvodnja aromatičnog i ljekovitog bilja je bila relativno mala.

Nakon drugog svjetskog rata, s intenzivnim razvojem kemijske industrije, proizvodnja


11

ljekovitog bilja je bila isto tako zanemarena zbog dominacije sintetičkih lijekova u lijećenju

ljudi i životinja. Proizvodi na biljnoj bazi su bili zanemareni i skoro potpuno potisnuti. Isto

tako je i vrijednost biljnih preparata i njihovog djelovanja bilo zanemareno. U današnje

vrijeme je prepoznata vrijednost lijekova na biljnoj bazi u održavanju zdravlja te potražnja za

biljnim preparatima i lijekovima permanentno raste. Propagira se „zdrava“, nezagađena hrana,

„čisto“ i „zdravo“ povrće i voće. Ponuda kozmetičkih preparata na biljnoj bazi i potražnja za

njima također raste. Zadovoljavanje potražnje aromatičnog i ljekovitog bilja za potrebe

farmaceutske industrije, industrije parfema, prehrambene industrije i u proizvodnji napitaka

nije moguće pokriti kroz sakupljanje aromatičnog i ljekovitog bilja iz prirode, a da pri tome

ne dođe do uništavanja, iskorenjivanja i decimiranja biljnih vrsta u prirodi. Stoga je

neophodno proizvoditi aromatično i ljekovito bilje u kontroliranim uvjetima za potrebe

prerade i rastuće potražnje na tržištu. Europska udruga proizvođača aromatičnog i ljekovitog

bilja EUROPAM je 1998. Godine izradila pravilnik tzv. GAP - Good Agricultural Practice of

Medicinal and Aromatic Plants (Prihvatljiva, odživa i dobra praksa proizvodnje aromatičnog i

ljekovitog bilja). U pravilima GAP-a iz pod točkom 0.2 se proizvođači ljekovitog bilja

obavezuju da proizvodnjom neće škoditi okolišu, što uključuje očuvanje prostora za rast

divljih vrsta, očuvanje biodiverziteta te obavezu očuvanja okoliša.

Sakupljanje aromatičnog i ljekovitog bilja je zakonski reguliran Zakonom o zaštiti prirode

(NN 70/05, 139/08), Pravilnikom o sakupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu prerade,

trgovine i drugog prometa (NN 154/08), Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim

i strogo zaštićenim (NN 99/09) te Crvenim popisom ugroženih biljaka i životinja Hrvatske iz

2004. godine.

3.1 Sjemenarstvo ljekovitog bilja

Za uspješan i isplativ uzgoj ljekovitog bilja od posebne je važnosti postojanje deklariranog

sjemenskog materijala i veliki broj oplemenjenih, visokokvalitetnih sorti. Veliki dio

aromatičnog i ljekovitog bilja nije dovoljno selekcioniran i oplemenjen, tako da se o

kultivarima u pravom smislu može govoriti samo s iznimkom kod pojedinih kultura. Večinom

su to kulture koje se uzgajaju na većim površinama i uzgajaju se dugi niz godina. Tako prva

sorta majčine dušice datira iz 1822. god. pod imenom „Deutscher Winter Thymian“. Taj

kultivar je nastao odabirom tj. selekcijom i spada u kategoriju grupnog kultivara. Aromatično

i ljekovito bilje s aspekta razvoja sorata i oplemenjivanja ima poseban status. Visokoprinosne

sorte su rijetke, ako postoje, onda je sjeme izuzetno skupo. Za sjetvu se često koristi sjeme


12

sakupljeno od najzdravijih i vizuelno najboljih biljaka u prirodi, koje se karakterizira visokom

heterogenošću. Razlozi nedovoljne selekcije i oplemenjivanja aromatičnog i ljekovitog bilja

su višestruki. Za stvaranje nove sorte potrebna su visoka ulaganja rada i vremena, čak i do 15

godina. Cijena sjemena takvog kultivara je visoka. Aromatično i ljekovito bilje se uzgaja na

relativno malim površinama za koje je potrebna relativno mala količina sjemenske robe. Tako

se oplemenjivačkim poduzećima privatnog karaktera ne isplati kreirati visokooplemenjeni

kultivar, kod kojeg se utrošak rada i ulaganje znanja i sredstava neće isplatiti.

Drugi razlog je što kultivari ljekovitog bilja moraju biti visokoprinosni i sadržavati visoki

udio aktivnih tvari u sebi. Znači da oplemenjivanje treba provoditi i s ciljem povećanja

kvalitete i povećanja prinosa. Poznata je činjenica da je oplemenjivanje kulture sa ciljem

povišenja i optimiranja kvalitete teže ostvariti. U Hrvatskoj gotovo ne postoji niti jedan

domaći kultivar aromatičnog i ljekovitog bilja, na tržištu je u ponudi tzv. sjeme odomaćenih

kultivara. U zapadnoj Europi je oplemenjivanje aromatičnog i ljekovitog bilja počelo

selekcijom bilja iz prirodne populacije. Veliki broj kultivara su takozvani gupni kultivari.

1954. godine su bili oplemenjeni paprena metvica Mentha piperita “Mitcham-Pfefferminze

Hernhutter Auslese” i kopar Anethum graveolens “Chrestensens Herkules”. Oplemenjivanje

ljekovitog bilja se odvijalo više iz hobija, ljubavi prema ovoj grupi biljaka ili iz posebnog

osobnog interesa oplemenjivača – pojedinca, koji je uz oplemenjivanje drugih prinosnijih

kultura stvarao pokoju sortu odabrane vrste aromatičnog i ljekovitog bilja po vlastitom izboru.

U današnje vrijeme se na tržištu nudi ekološko sjeme za uzgoj ljekovitog bilja po pravilnicima

za ekološki uzgoj. Iako aromatično i ljekovito bilje spada u grupu bilja s velikim brojem vrsta,

količinski i po površinama uzgoja spadaju u jednu relativno malu grupu, ali sa vrlo velikim

potencijalom. U statistikama o uzgajanim kulturama nije moguće dobiti podatke o površinama

pod ljekovitim biljem, jer su te površine svrstane pod “ostalo”.

3.2 Uzgoj ljekovitog bilja u svijetu

U zemljama istočne Europe i južne Amerike ljekovito bilje je dobro proučeno i intenzivno se

kultivira. U Mađarskoj se godišnje aromatično i ljekovito bilje sije na 21000 ha. Sije se

ponajviše mak (Papaver somniferum), kamilica (Matricaria chamomilla), kopar (Anethum

graveolens), komorač (Foeniculum vulgare) i kim (Carum carvi). Na manjim se površinama

proizvode i korijander (Coriandrum sativum), ljekovita kadulja (Salvia officinalis), anis

(Pinpinella anisum), mažuran (Origanum majorana) i paprena metvica (Mentha piperita). U

Bugarskoj su povoljni klimatski uvjeti za uzgoj paprene metvice, ruže i lavande. Bugarska


13

proizvodi velike količine eteričnog ulja, najpoznatija je po proizvodnji eteričnog ulja ruže.

Među zapadnoeuropskim zemljama posebno mjesto zauzima Francuska s najvećom

proizvodnjom lavande (na 2 000 ha) i lavandina ulja. Od ostalih zemalja, posebno mjesto

zauzimaju Egipat i Argentina sa proizvodnjom kamilice na 10 000 ha. Argentina izvozi

ljekovitog bilja godišnje u vrijednosti od 40 miliuna US $.

Hrvatska posjeduje povoljne klimatske uvjete za uzgoj velikog broja aromatičnog i ljekovitog

bilja (npr. lavanda, smilje, kadulja, vrisak u Istri). U Republici Hrvatskoj se aromatično,

začinsko i ljekovito bilje uzgaja na 0,2 - 0,4 % od ukupnih obradivih površina, unatoč

povoljnog geografskog položaja, klimatskih i pedoloških uvjeta. Površine uzgajanog

aromatičnog i ljekovitog bilja u Republici Hrvatskoj su prikazane u tablici 1. Najveće

površine u uzgoju zauzima kamilica (Matricaria chamomila), uljana buča (Cucurbita pepo) i

lavanda (Lavandula hybrida i Lavandula angustifolia). Ostale kulture u uzgoju su prikazane u

tablici 2.

Tablica 1. Zasijane površine pod aromatičnim i ljekovitim biljem u RH (Kolak, 2010.)

Godine 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009*

Prav.osobe 293 277 452 787 510 492 336 998 797 1.200 1.188 1.999

OPG 1.315 1.699 1.745 1.846 2.112 2.073 2.121 3.956 3.623 2.441 2.970 2.438

UKUPNO 1.608 1.946 2.197 2.633 2.622 2.565 2.457 4.954 4.420 3.641 4.158 4.437

Izvor: DZS

* procjena

Tablica 2. Dominantne kulture u uzgoju u Republici Hrvatskoj (prema Kolak, 2010.)

Kultura 2008.

(ha)

2009.

(ha)

kamilica 2.319,26 1.965,96

buča uljana - 1.242,1

lavanda 421,89 439,57

šipak - 17,18

bijeli sljez - 7,36

borovnica - 5,74

metvica 5,54 4,44

bazga - 3,70

matičnjak - 2,41

s. borovnica - 0,63


14

crni sljez - 0,48

neven - 0,29

s. šipka - 0,1

komorač 0,01 0,01

ružmarin - 0,01

Ostalo ljekovito bilje 36,34 29,01

Izvor: DZS

3.3 Uvoznici ljekovitog bilja

Veliki uvoznik ljekovotog bilja je Austrija i Njemačka. Italija kupuje velike količine kamilice

(cvijet i pulvis), Švicarska je veliki uvoznik čajeva. SAD i Kanada uvoze velike kolčine

eteričnog ulja i drugih droga. Takve su potrebe i na tržištu Njemačke, skandinavskih zemalja i

Engleske.

4. GAP (Good Agricultural Practice of Medicinal and Aromatic Plants)=

Prihvatljiva, dobra praksa uzgoja aromatičnog i ljekovitog bilja

Što je GAP?

Europska udruga proizvođača aromatičnog i ljekovitog bilja je 1998. godine izdala pravilnik

prihvatljive, dobre prakse u uzgoju aromatičnog i ljekovitog bilja (GAP). Načela i pravila

proizvodnje su postavljena radi standardiziranja uzgoja i proizvodnje bilja kao sirovine za

farmaceutsku industriju. Europska zdravstvena organizacija i nacionalne zdravstvene

organizacije kao i svjetska zdravstvena organizacija WHO su u proteklim godinama izdali

preporuke o prihvatljivoj i dobroj praksi uzgoja aromatičnog i ljekovitog bilja, u kojima se

preporučuje način uzgoja bilja, koji zadovoljava ekonomskim i ekološkim načelima te

osigurava kvalitetu proizvedenih i prikupljenih droga divljih vrsta kao sirovina za lijekove

biljnog porjekla. U okviru osiguravanja kvalitete biljnih preparata i lijekova, farmaceutska

industrija kao proizvođač lijekova obavezna je provoditi redovne kontrole tj. inspekcije

(AUDITS) poljoprivrednih poduzeća koji proizvode i isporučuju sirovine za farmaceutsku

industriju. Standardiziranje i dokumentiranje uzgoja i proizvodnje aromatičnog i

ljekovitog bilja osigurava postizanje i održavanje visoke kvalitete biljnih droga.


15

Sadržaj načela i pravila o uzgoju aromatičnog i ljekovitog bilja: Pravila dobre i

prihvatljive prakse uzgoja aromatičnog i ljekovitog bilja se primjenjuje u uzgoju aromatičnog

i ljekovitog bilja ali i u primarnoj preradi aromatičnog i ljekovitog bilja svih biljnih vrsta koje

se kao aromatično i ljekovito bilje u Europskoj uniji uzgaja i plasira.

Pravila se primjenjuju u proizvodnju biljne tvari koja se koristi u proizvodnji namirnica,

stočne hrane, lijekova, aroma i parfumerijskoj industriji. Pravila su:

1. Očuvanje okoliša: Proizvođači bilja se obvezuju osigurati da kroz uzgoj ljekovitog i

aromatičnog bilja neće ugroziti prirodnu floru i njihovo stanište te očuvati i proširiti

biodiverzitet vlastitog poduzeća. Sakupljanje ljekovitog bilja u prirode se može regulirati

dodatnim pravilnicima.

2. Cilj pravilnika je osigurati visoku kvalitetu proizvedenog aromatičnog i ljekovitog bilja, a

smanjenje kvalitete minimirati prevencijom.

3. Osnovni cilj je osigurati da će biljna droga dostići najvišu moguću kvalitetu u uzgoju i tako

ispuniti očekivanja potrošača tj. otkupljivača biljne droge.

To se postiže kroz:

- higijenski uzgoj aromatičnog i ljekovitog bilja bez mikrobiološkog opterećenja i zagađenja

- da uzgoj aromatičnog i ljekovitog bilja bude brižno proveden kako bi negativne utjecaje

prilikom uzgoja, prerade i čuvanja minimirali.

-prilikom uzgoja aromatičnog i ljekovitog bilja i iz njih nastali proizvodi su izloženi

mnogobrojnim mikrobiološkim i drugim zagađenjima. Glavni cilj ovog pravilnika je dati

proizvođaču upute za sprječavanje mikrobiološkog i drugog zagađenja proizvoda.

Proizvođači, otkupljivači, trgovci i prerađivači aromatičnog i ljekovitog bilja pogotovo u

proizvodnji čaja i biljnih lijekova su obavezni se pridržavati pravila GAP-a i u obliku

dokumentacije šarži (Way Bill) cijelu proizvodnju dokumentirati.

Osnovna pravila GAP-a

1) Sjeme i materijal za razmnožavanje

Sjeme mora biti botanički definirano i označeno kojoj sorti, varijetetu, kemotipu ili porijeklu

pripada.

Npr. kamilica, Chamomilla recutita Rauschert, Sorta Bodegold, porjeklo oplemenjivačka

stanica --------- iz godine 1996.

Ili kamilica, Chamomilla recutita Rauschert, sakupljeno sjeme na vlastitom imanju, Adresa i

broj i od tada razmnažano.

Isto se odnosi i na vegetativno razmnožene biljke


16

2) Sjeme mora ispunjavati zahtjevima kvalitete u pogledu čistoće i klijavosti, treba koristiti

certificirano sjeme ako postoji, biti bez sadržaja štetočina i bolesti kako bi osigurali zdravi

usjev.

3) U slučaju da pri uzgoju dođe do pojave drugih biljnih vrsta u usjevu, treba ih eliminirati,

ukloniti još u usjevu što zaohtjeva baveznu kontrolu usjeva.

Uzgoj

1) U ovisnosti o sustavu uzgoja- konvencionalni, integralni ili ekološki uzgoj treba dopustiti

proizvođaču različite procedure proizvodnje, ali treba voditi računa o rotaciji kultura tj. o

plodoredu.

2) Tlo i gnojidba

Aromatično i ljekovito bilje nije dopušteno uzgajati na površinama koje su zagađene muljem

iz pročišćavanja otpadnih voda, zagađenih teškim metalima, ostacima pesticida i ostalih

zagađenja. Organska gnojiva trebaju biti dobro mineralizirana i ne smiju sadržavati ljudske

fekalije. Ostala gnojiva treba primijeniti prema potrebama bilja i prema sadržaju hranjiva u

tlu. Potrebe za gnojivima se utvrđuju analizom.

3) Navodnjavanje

Treba minimirati u najvećoj mogućoj mjeri i primijeniti po potrebi bilja. Voda za

navodnjavanje mora biti čista bez zagađenja fekalijama, teškim metalima, pesticidima ili

mikrobiološkim opterećenjem.

4) Zaštita bilja

Primjena sredstava za zaštitu bilja treba minimirati u najvećoj mogućoj mjeri. Ako je

neophodno, treba primijeniti priznate i dopuštene pesticide, poštovati karence.

Primjena pesticida i herbicida mora se dokumentirati. Obligatorno obavještavanje potrošača

tj. otkupitelja sirovina o primjeni, količini i vremenu primjene sredstava za zaštitu bilja.

5) Berba

-Aromatično i ljekovito bilje treba brati tada kada biljke dostignu najvišu kvalitetu.

-Berbu treba obavljati po suhom vremenu; priključke, strojeve za branje ili berače je potrebno

održavati čistim.

-Kod berbe ili žetve treba obratiti pažnju jesu li zastupljene atipične biljke u usjevu, druge

vrste ili toksični korovi te ih uništiti.

-posude, korpe, bunkeri i prikolice za prihvaćanje ubranog ljekovitog bilja moraju biti čisti i

redovito održavati higijenu opreme.


17

-ubrano bilje ne smije dolaziti direktno u kontakt sa tlom, potrebno ga je transportirati u

vrećama, korpama, bunkerima, kontejnerima

-mehaničke ozljede i sabijanje ubranog bilja treba izbjegavati

-vreće ne treba prepuniti

-kod transporta vreća potrebno je spriječiti gnječenje i sabijanje bilja

-isporuku svježeg aromatičnog ili ljekovitog bilja treba obaviti u najkraćem mogućem roku.

Prerada

Poslije berbe počinje prerada aromatičnog i ljekovitog bilja koje sadrži: pranje, zamrzavanje,

destiliranje ili sušenje u ovisnosti o biljnoj vrsti i namjeni.

Kod prerađivača treba isporučiti sirovinu što prije, odmah istovariti i raspakirati, prostorije za

prihvat sirovone moraju biti čiste, bez insekata, miševa, ptica itd.

- mjesta za sušenje na zraku trebaju biti čista i suha,

- biljni materijal se rasprostire u tankom sloju radi ravnomjernog sušenja

- kod sušenja treba regulirati temperaturu i dužinu sušenja prema karakteristikama biljne

vrste te time spriječiti gubitak bioaktivnih tvari u najvećoj mogućoj mjeri.

- način i trajanje sušenja treba dokumentirati.

Pakiranje-nakon kontrole i eliminiranja atipičnog biljnog materijala, dobro osušenu biljnu

drogu pakirati u čiste i suhe posude ili vreće, kutije, letvarice i sl. Bitno je obilježavanje vreća

koje treba izvršiti tako da ostane trajno na vreći, kutiji. Poslije pakiranja, biljni materijal je

potrebno čuvati na čistom i suhom mjestu.

Čuvanje i transport

Osušeni i upakirani biljni materijal ili eterična ulja čuvati na suhom i dobro prozračnom

mjestu na kojemu je kolebanje temperatura minimirano i gdje je provjetravanje moguće.

Svježi biljni materijal treba čuvati na temperaturi između 1-5°C, zamrznute proizvode ispod

–18°C a za duže čuvanje ispod –20 °C. Za čuvanje su sljedeće preporuke:

-podovi prostorija trebaju biti betonski te da se lako mogu održavati

-robu čuvati na paletama s dovoljno odstojanja ka zidu

-odvojeno od drugog biljnog materijala zbog sprečavanja zamjene, miješanja i međusobnog

negativnog djelovanja

-proizvode ekološkog uzgoja treba čuvati odvojeno. Čuvanje eteričnih ulja se provodi na

suhom, hladnom i tamnom mjestu.

Osoblje

-treba bez prekida podučavati


18

-osobe uključene u preradu bilja se trebaju pridržavati higijenskih propisa- osobe moraju biti

zdrave, bez otvorenih rana, zaraznih bolesti

-zaposlenike treba štititi od kontakta sa otrovnim ili mogućim alergijskim biljnim materijalom

kroz posebnu zaštitnu odjeću, naočale i sl.

Dokumentacija

-cjelokupni materijal za uzgoj- od sjemena, gnojiva do mjesta uzgoja i cjelokupno

prerađivanje, metode i stepen prerade treba dokumentirati.

-mjesto uzgoja treba dokumentirati sa skicom parcela, naznačiti prethodnu kulturu kao i sve

mjere uzgoja i zaštite bilja, sustav uzgoja i samog uzgajivača

-biljni materijal s jedne površine čini jednu šaržu ili partiju

-miješanje šarži treba izbjegavati, mješati samo onda ako je sigurno da je materijal dviju šarži

poslije miješanja homogen

-šarže ili partije sa jedne površine treba označiti npr. kroz broj šarže ili partije

-dokumentirati vrstu, količinu i vrijeme primjene gnojiva, pesticida, herbicida, regulatora

rasta i sl. za dotičnu šaržu.

-sve mjere uzgoja i prerade, koje mogu imati utjecaja na kvalitetu biljnog materijala, treba

dokumentirati

-svi dogovori između uzgajivača i otkupitelja trebaju biti dokumentirani

U takozvanoj dokumentaciji šarže (Way Bill) treba biti naznačeno je li uzgoj bio prema

pravilniku GAP-a, zemljopisni položaj mjesta uzgoja, zemlju podrijetla i uzgajivača samog.

Taj pravilnik služi osiguravanju kvalitete uzgoja i prerade biljnog materijala i proizvodnji

biljnih lijekova.

Inspekcije ili kontrole uzgoja i sakupljanja aromatičnog i ljekovitog bilja

Kontrola služi provjeri mjera održavanja kvalitete u proizvodnji i sakupljanju aromatičnog i

ljekovitog bilja. Kod inspekcije sakupljanja aromatičnog i ljekovitog bilja treba osigurati da

sakupljanje aromatičnog i ljekovitog bilja ne ugrožava prirodnu floru i njenu raznovrsnost i da

se sakupljanje vrši brižno i na održivi način. Inspekciju vrše kvalificirani inspektori koji su

eksternog karaktera, znači niti iz reda proizvođača niti iz reda farmaceutske industrije zbog

neutralnosti inspiciranja.


19

5. Sakupljanje aromatičnog i ljekovitog bilja

Osnovna pravila sakupljanja LAB

1. Biljke sakupljati kada sadrže najviši % bioaktivnih tvari

2. Sakupljati po lijepom i sunčanom vremenu

3. Izbjegavati sakupljanje po kiši i rosi

4. Ruke, alat, ambalaža za transport i transportna sredstva moraju biti čista i ne smiju biti

kontaminirana sa sredstvima koja bi djelovala na kvalitetu biljnog materijala

5. Biljke ne sakupljati u naseljenim mjestima, pored putova i intenzivno obrađivanih

površina

6. Određeni postotak biljaka na staništu ostaviti netaknuto radi regeneracije

7. Sakupljeni materijal ne smije dolaziti u doticaj sa tlom

8. Biljni materijal nakon sakupljanja treba sortirati, očistiti od nečistoća, natrulih dijelova

ili primjesa drugih biljaka

9. Istovremeno ne treba sakupljati dvije ili više biljaka da ne bi došlo do miješanja

10. Biljni materijal odmah nakon sakupljanja treba konzervirati i preraditi npr. sušiti

11. Osušeni biljni materijal pakirati u čiste posude, papirne ili jutane vreće i zaštiti od

glodara, insekata ili drugih nametnika

12. Osušeni biljni materijal ne smije doći u dodir sa domaćim životinjama

Sakupljanje korijena i rizoma

Korijeni i rizomi se prikupljaju u jesen nakon završetka vegetacije. Ako postoji opasnost

zamijene ljekovite biljke otrovnom, sakupljanje korijena se obavlja tijekom vegetacije radi

lakše identifikacije biljke. U ovisnosti o vremenu vađenja korijena varira i kemijski sastav

bioaktivnih tvari. Nakon vađenja korijena treba ga očistiti od nečistoća, uklanjaju se

nadzemni i natruli dijelovi, prema potrebi se peru. Veliki dijelovi se usitnjavanju radi lakšeg

sušenja. Suši se do momenta kada dijelovi korijena pri savijanju pucaju. Sušenje se obavlja

direktno na suncu ili u sušarama. Osušenu robu čuvati u višeslojnim papirnim vrećama da ne

bi došlo do upijanja vlage u biljni materijal.

Sakupljanje nadzemnog dijela - herbe

Nadzemni dio biljke (herba) podrazumijeva najčešće 25-30 cm vršnih dijelova biljke koja

može biti u cvijetu ili ne. Herba se najčešće sakuplja u periodu cvjetanja, jer tada biljka sadrži

najviše količine bioaktivnih tvari. Nadzemni dio se može odsijecati škarama, srpom ili kositi


20

kosom. Sušenje se provodi u hladu na mjestu sa više propuha ili u sušarama. Osušena droga

se čuva u višeslojnim vrećama ili u balama od 40-50 kg.

Sakupljanje lista (Folium)

List se sakuplja kada je potpuno razvijen, što je pred početak cvjetanja. Treba izbjegavati

branje lista veoma mladih biljaka, jer su tada listovi puni vode i siromašni bioaktivnim

tvarima. Sušenje se obavlja u hladu, prostorijama sa više propuha ili u sušarama. Osušena

droga se pakira u višeslojne vreće ili u kutije.

Sakupljanje cvijeta (Flos)

Cvijet se sakuplja po lijepom i sunčanom vremenu nakon što nestane rosa. Najčešće se

sakuplja na početku cvjetanja, jer tada sadrži najviše bioaktivnih tvari. Uvenute cvjetove ne

treba brati. Bere se ručno pri čemu se pazi da cvjetne drške budu što kraće. Sakuplja se u

pletene korpe, bez sabijanja, da ne bi došlo do zagrijavanja mase i tamnjenja. Suši se na

mjestu sa više propuha ili u sušarama. Osušeni cvjetovi se pakiraju u kartonske kutije ili

papirne vreće. Čuva se na suhom i tamnom mjestu.

Plod (Fructus)

Plod se sakuplja u nekim slučajevima kad je zreo, a u nekim slučajevima kada je poluzreo.

Mesnati plodovi se sakupljaju zreli. Suhi plodovi se sakupljaju u jutarnjim satima dok ima

rose da ne bi došlo do osipanja tj. lakog otpadanja. Nakon berbe plodovi se dosušuju u

provjetrenim prostorijama. Plodovi se mogu sušiti i na suncu. Posebnu pažnju treba posvetiti

sušenju mesnatih plodova (šipak) da ne bi došlo do kvarenja i propadanja robe. Osušeni

plodovi se čuvaju u višeslojnim vrećama.

Sjeme (Semen)

Sjeme se bere potpuno zrelo. Dosušuje se u hladu i provjetrenim prostorijama ili sušarama.

Pakira se u obložene vreće ili kutije. Čuva se dobro zaštićeno od glodara.

Kora (Cortex)

Kora se sakuplja sa mladih grana i stabljika u rano proljeće prije cvjetanja kada počne

kretanje sokova. Može se skidati i u kasnu jesen. Nikada se ne skida sa suhih ili polusuhih

grana, niti sa debelim slojem pluta. Nakon skidanja, radi lakšeg sušenja i skladištenja koru

siječemo u uzdužne trake. Široke 2-3 cm široke i 10 – 30 cm dugačke. Suši se na suncu ili u

sušarama do 60°C. Čuva se dobro zaštićeno od glodara u blama od 40 do 50 kg ili u

višeslojnim papirnim vrećama.


21

Pakiranje i čuvanje

Pakiranje sušenog bilja treba obaviti odmah nakon sušenja. Pakiranjem se smanjuje rizik

kontaminacije i kvarenja robe usljed djelovanja topline, vlage i svjetlosti. Za pakiranje se

koriste sanduci, kutije (kartonske, drvene, metalne i plastične), jednostruke i dvostruke

papirne vreće, jutane i platnene vreće. Treba izbjegavati plastičnu ambalažu kada god je

moguće. Cvjetovi, listovi i drugi osjetljivi biljni organi se pakiraju bez nabijanja u kartonske

kutije ili dvostruko obložene papirne vreće. Manje osjetljivi organi npr. korijen ili herba

mogu se pakirati u slamarice ili bale. Po završetku rada svako pakiranje se obilježava sa

hrvatskim i latinskim nazivom droge, bruto i neto težina, datum pakiranja i lokacija. Dobro

zapakirana droga se čuva na suhom mjestu u provjetrenim prostorijama zaštićena od sunca.

Relativna vlažnost zraka u skladištima mora biti niža ispod 60 % a temperatura ne viša od

25°C.

6. Tržište, plasman i paleta proizvoda

Aromatično i ljekovito bilje iz uzgoja se otkupljuje od strane:

-farmaceutske industrije

-industrije parfema

-prehrambena industrija

-industrija proizvodnje stočne hrane

-u proizvodnji deterdženata i higijenskih artikala

-novija istraživanja pokazuju mogućnost primjene aktivnih sastojaka kao sredstva za zaštitu

bilja u ekološkoj proizvodnji bilja.

Farmaceutska industrija-otkupljuje biljne droge za proizvodnju lijekova na biljnoj bazi.

Industrija parfema otkupljuje eterična ulja za proizvodnju parfema i dezodoransa, krema,

kozmetičkih preparata. Prehrambena industrija otkupljuje biljne droge za proizvodnju čajeva,

začina i aroma. U proizvodnji stočne hrane- droge aromatičnog i ljekovitog bilja koriste se u

proizvodnji stočne hrane koja kondicionira zdravstveno stanje domaćih životinja. Postoje

istraživanja primjene aromatičnog i ljekovitog bilja u ishrani peradi. U hranu peradi se dodaje

cvijet nevena i mljeveno sjeme lana. Tako se postiže intenzivnija boja žumanjka pri

proizvodnji jaja i povišeni sadržaj linoleinske kiseline, koja je nezasićena masna kiselina se

izrazito pozitivnim djelovanjem na zdravlje čovjeka (smanjenje kolesterola u krvi). Takva jaja

su posebno obilježena te postižu više cijene na tržištu. Primjena aromatičnog i ljekovitog bilja

rapidno raste u zapadnim europskim zemljama u ishrani i veterinarskoj primjeni pri liječenju


22

kućnih ljubimaca. U novije vrijeme sve se više primjenjuje posebice u liječenju konja.

Potražnja lijekova na biljnoj bazi za liječenje kućnih ljubimaca permanentno raste.

Začini

Na svjetskom tržištu je ponuda dominirana sa tropskim i suptropskim začinima kao što su

papar, cimet, paprika. Cjelokupna prodaja začina u svijetu se procjenjuje na 90 000 t začina

što apsolutno ne govori o cjelokupnoj proizvodnji začinskog bilja, jer veliki udio začinskog

bilja ostaje na domaćem tržištu.

Biljne droge i svježe začinske biljke

Tzv. “trave” (list, cvijet, cijela biljka) se više traže u umjerenim predjelima, gdje se i više

proizvode. Droge dolaze na tržište sušene, svježe i zamrznute. Cjelokupni svjetski volumen

prodaje se procjenjuje na 50 000 t. Potražnja za sušenim biljnim drogama je već duže vrijeme

stabilna, potražnja za svježim biljem se do 80 –tih godina povećavao, u zadnje vrijeme raste

potražnja za zamrznutim proizvodima (kopar –Anethum graveolens, peršinov list –

Petroselinum crispum).

Eterična ulja

Svjetska proizvodnja eteričnog ulja se procjenjuje na 50 000 t sa zaradom od 1 milijarde $,

najvećim dijelom se prodaju citrusna-ulja, eukaliptusovo ulje, različita ulja metvice i

lavandino ulje. Od cjelokupne (100 %) proizvodnje eteričnih ulja otkupljuje:

55 % prehrambena industrija

20 % industrija parfema

15 % za proizvodnju aroma

5 % farmaceutska industrija.

Od ukupnih potreba za eteričnim uljima, industrija koristi samo 16 % eteričnih ulja biljnog

podrijetla. Najveći proizvođači u Europi su: Španjolska, Francuska, od istočno europskih

zemalja: Mađarska, Poljska, Bugarska, Rumunjska.

Kod nas se aromatično i ljekovito bilje počelo izvoziti još 1940. godine. Prema Šilješ et

al.(1992.) statistike spominju izvoz Hrvatske sa 5 000 t aromatičnog i ljekovitog bilja. U

ukupnom izvozu Hrvatske prema istim autorima pretežu kadulja, paprena metvica, lipa, sljez

koje čine više od 40 % izvoza. Danas ne postoje točni i pouzdani statistički podaci o ukupnom

uzgoju i izvozu Hrvatske. Najviše ljekovitog bilja uvoze USA, Njemačka, Italija, Francuska,

Kanada, Japan, Švicarska, Velika Britanija, Austrija i Australija. Najveći dio aromatičnog i

ljekovitog bilja otkupljuju otkupljivači (trgovci) na veliko, koji tada drogu isporučuju


23

ljekarnama, drogerijama tj. specijaliziranim trgovinama zdrave hrane, a postoji i prodaja

aromatičnog i ljekovitog bilja direktno na tržnicama (najčešće sakupljenog ili uzgojenog na

manjim površinama u vlastitom vrtu). Pri otkupu aromatičnog i ljekovitog bilja provodi se

kontrola i analize biljnog materijala po šaržama. Analize sadržaja aktivnih tvari je skupa,

otkupljivač je zainteresiran za velike partije ili šarže biljnog materijala, koje su homogene i

koje se sa minimalnim brojem analiza može karakterizirati i utvrditi.

Plasman aromatičnog, začinskog bilja u svježem stanju

U svježem stanju se može na tržištu dobiti kopar –Anethum graveolens,peršinov list-

Petroselinum crispum, ružmarin –Rosmarinus officinalis, bosiljak-Ocimum basilicum.

Kod prodaje začinskih biljaka razlikujemo prodaju a) svježeg, rezanog začinskog bilja, koji se

moraju čuvati u hlađenim skladištima i b) prodaju svježeg začinskog bilja u lončićima koje se

kod kuće i dalje mogu kultivirati i održavati svježim do konačne potrošnje.

Zamrznuti začini

Zamrznuti začini su često u obliku kocke (slično kocki za juhu), u malim pakiranjima i

najčešće su u ponudi začini kod kojih se koristi list: kopar (kopar, list peršina, luk vlasac).

Začini sušeni šok zamrzavanjem na –50 °C se koriste u prehrambenoj industriji za juhe iz

vrećice. Tako sušeni začini zadržavaju svoju prirodnu aromu i boju.

Sušeno aromatično i ljekovito bilje

Najveći dio aromatičnog i ljekovitog bilja se plasira u sušenom obliku. Sušenje na zraku,

prirodnim putem, je moguće samo kod manjih količina. Pri uzgoju aromatičnog i ljekovitog

bilja su potrebne sušare, sušenje se obavlja na temperaturi između 30 i 45 °C, pogotovo bilje

koje sadržava eterična ulja. Prije sušenja se biljna masa usitnjava i propušta kroz sita da bi se

izdvojili veći dijelovi stabljike i odrvenjeli dijelovi stabljike i grančice. Kod nekih vrsta se

odvajaju (separiraju) listovi od stabljike. Odvajanje se obavlja nakon sušenja kod vrsta kao što

su mažuran, origano, timijan ili vrijesak.

6. Primjena proizvoda

1) Ljekovito bilje se, zbog sadržaja biološki aktivnih tvari, primjenjuje u liječenju ljudi i

životinja

2) Aromatično bilje se, zbog sadržaja aktivnih tvari koje poboljšavaju okus, upotrebljavaju u

prehrambenoj industriji. Nema strogih granica između ljekovitog i aromatičnog bilja, često se

ista biljna vrsta koristi u različite svrhe. Tako se paprena metvica primjenjuje i u medicinske

svrhe, za dobivanje eteričnog ulja i za dobivanje aroma.


24

Sušena droga se za lijek može koristiti direktno za proizvodnju čajeva ili se izdvajaju

bioaktivne tvari destilacijom, ekstrakcijom itd. Droga se koristi za čajeve, sirupe, tinkture,

ekstrakte. U prehrambenoj industriji se začini, arome, začinski ekstrakti koriste u preradi

mesa, osim toga se arome koriste za proizvodnju bombona, žvakaćih guma. Nadalje se začini

koriste u prerađivačkoj industriji povrća, pri kiseljenju krastavaca, proizvodnji miješanih

salata i sl. Kim, anis, mak, komorač se koriste pri proizvodnji peciva, npr. kod proizvodnje

medenjaka itd. Kod proizvodnje osvježavajućih napitaka se relativno malo koristi aromatično

bilje, najčešće se koristi citrusno voće i arome. U proizvodnji alkoholnih napitaka je primjena

aromatičnog bilja i aroma raširena: za proizvodnju likera, vermuta, rakije gdje se kao dodatak

koriste anis, korijander, kim, timijan. U proizvodnji piva se dodaje hmelj. Kod proizvodnje

duhana se često koristi biljni materijal za aromatiziranje cigareta, npr. mentol. Za njegu tijela

se koriste kozmetički preparati, sapuni aromatizirani biljnim aromama, šamponi, paste za

zube, vodice za ispiranje usta i grla, sredstva za pranje suđa i rublja (deterdženti).

U non food oblast oblasti se provode intenzivna istraživanja o primjeni aktivnih sastojaka

aromatičnog i ljekovitog bilja u zaštiti bilja protiv bolesti i napada insekata. Eterična ulja

posjeduju antimikrobiološki potencijal. Tako na primjer timijan, kadulja, mažuran ili ekstrakt

hmelja ima jako antibakterijsko djelovanje.

-Antioksidativno djelovanje- kada masti i ulja oksidiraju dolazi do smanjenja konzumne

vrijednosti namirnica. Tako se na primjer ružmarin koristi kao antioksidant.

-Pesticidno djelovanje- na ovome području se vrši intenzivno ispitivanje u pokusima

primjenom eteričnih ulja i ekstrakata bilja. Aktivne tvari npr fenoli posjeduju pesticidno

djelovanje. Fenole sadrže timijan, mažuran, buhač (iz porodice krizantema tj. glavočika),

matičnjak.

Literatura (opći dio):

Bayerische Landesanstalt für Landwirtschaft 2001: Kulturanleitung für Pfefferminze. Freising

BSA 1996: Beschreibende Sortenliste Arznei- und Gewürzpflanzenbau. Deutscher

Landwirtschaftsverlag GmbH, Hannover

BSA, 2002: Beschreibende Sortenliste der Heil- und Gewürzpflanzen. Landbuch

Verlagsgesellschaft, Hannover

Da Mastro, G. i Ruta, C. 2004: Bio-morphological and Chemical Characterization of

Rosemary (Rosmarinus officinalis L.) Biotypes. Acta Hort., 629, 471-482


25

Dachler, M., Pelzmann, H. 1999: Arznei- und Gewürzpflanzen. Österreichischer Agrarverlag,

Klosterneuburg

De P. Sliva, C. i Pedras, J. F. 1999: Early Rooting in Rosemary’s (Rosmarinus officinalis L.)

Cuttings Under The Influence of Chemical Treatments and Collecting Time. Acta Hort. 502,

213-217

Die grosse Enziklopädie der Heilpflanzen 1994: Neuer Keiser Verlag, Klagenfurt, 328-329

Dörfler, H.-P., Roselt, G. 1984: Heilpflanzen. dtv, Stuttgart

DuMont’s Grosse Kräuter-Enzyklopädie 1998: Du Mont, Kölln, 147, 301

Duncan, V. 1998: Küchenkräuter. Könemann Verlagsgesellschaft. Köln

GAP 1998: Good agricultural Practice of Medicinal and Aromatical Plants. EUROPAM

Gelenčir, J., Gelenčir, J. 1991: Atlas ljekovitog bilja. Prosvjeta, Zagreb, 382

Grlić, Lj. 1986: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja. August Cesarec, Zagreb, 118-119

Heeger, E.F. 1989: Handbuch des Arznei- und Gewürzpflanzenbaus. Verlag Harry Deutscher,

Thun Frankfurt am Main

Hrsg.Steinbach, G.,Haenel,M., Wendler, F. 2000: Beeren, Wildgemuese, Heilkraeuter. Orbis

Verlgag Muenchen

http://www.natur-lexikon.com, 3.12.2006

Jevtić, S. 1989: Posebno ratarstvo. Naučna knjiga.

Kalođera, Z. 2006/2007., Farmakognozija-Skripta, Framaceutsko-biokemijski fakultet,

Sveučilište u Zagrebu

Kircher, T., Britton, J.1999: Heilkräuter. Benedikt Taschen Verlag, Köln

Kulturanleitung Rosmarinus officinalis. Labiatae/ Lamiaceae. Rosmarin. Fa. Wilhelm

Schmülling, Jungpflanzen für Beet und Balkonpflanzen

Kuštrak, D. 2005., Farmakognozija – Fitofarmacija. Golden Marketing Tehnička knjiga,

Zagreb

Lis-Balchin, M. 2002: Lavender. Taylor&Francis. London&New York

Lukić, P.B., Gorunović, S.M., 2001., Farmakognozija. Univerzitet u Beogradu, Farmaceutski

fakultet

Marković, S. 2005: Fitoaromaterapija. Centar Cedrus, Zagreb

Marquard, R., Kroth, E. (Hrsg.) 2002: Anbau und Qualitätsanforderung ausgewählter

Arzneipflanzen. AgriMedia, Bergen/Dumme

Mc Hoy, P., Westland, P. 1998: Die Kräuteribel. Könemann, Kölln; 53

Mc Vicar, J. Der grosse Kräuterführer. Karl Müller Verlag, Erlangen


26

Mulas, M. i Mulas, G. 2005: Cultivar Selection from Rosemary (Rosmarinus officinalis L.)

Spontanneous Population in the Mediterranean Area. Acta Hort. 676, 127-133

Pahlow, M. 1999: Das grosse Buch der Heilpflanzen. Bechtermünz Verlag, Augsburg

Seitz, P. 1993: Küchen- und Duftkräuter. Kosmos, Stuttgart

Šilješ, I., Grozdanić, Đ., Grgesina, I. 1992: Poznavanje, uzgoj i prerada ljekovitog bilja.

Školska knjiga, Zagreb

Tawfik, A. A., Read, P. E., Cuppett, S. L. 1992: Effect of some nutritional factors on

monoterpene synthesis in Rosemarinus officinalis cultured in vitro. Acta Hort. 319, 189-194

Toplak – Galle, K.2001: Hrvatsko ljekovito bilje. Mozaik knjiga, Zagreb

Toplak-Galle, K. 2005: Domaće ljekovito bilje. Mozaik knjiga, Zagreb

Upson, T., Andrews, S. 2004: The genus Lavandula. Timber Press

Aromatično i ljekovito bilje_specijalni dio

27

II SPECIJALNI DIO

I Porodica Lamiaceae

1. TIMIJAN, PRAVA MAJČINA DUŠICA (Thymus vulgaris L.),

Uporabni dio timijana je: list (Thymi folium), nadzemni dio ( Thymi herba) i eterično

ulje (Thymi aetheroleum). Postoje dva tipa timijana Thymus vulgaris L.:

• Francuski ljetni timijan

• Njemački višegodišnji zimski timijan tip

Timijan se primjenjuje u medicini, prehrambenoj industriji i kulinarstvu, noon-food oblasti

(kozmetika i sredstvo za zaštitu bilja), kao dodatak u ishrani domaćih životinja i veterini te

kao ornamentalna biljka. U medicini se primjenjuje protiv kašlja (sirupi), pri bolestima dišnih

putova, kupke za opuštanje i dr. Primjena timijana u prehrambenoj industriji i kulinarstvu je

vrlo raširena. Timijan je cijenjeni začin. Kao začin se koristi u suhom i svježem stanju. Začin

čine sušeni (oko 10 % vode) listovi timijana odvojeni od stabljike. Kao začin se koristi zbog

arome u pripremi umaka, mesa, divljači, za pice, salate i variva, svježi timijan- kao lončanica

i rezani timijan. Izrazito omiljen u francuskoj kuhinji. U „noon-food“ oblast se timijan koristi

u kozmetičkoj industriji kao dodatak kupkama, u proizvodnji sapuna, proizvodnji pasta za

zube, proizvodnji vodica za ispiranje usta i grla, šamponima za jačanje kose i protiv peruti,

kao sredstvo pri čuvanju suhog voća i za dezinfekciju bačvi, za održavanje ispravnosti

kozmetičkih krema, kao biološko sredstvo zaštite bilja - fungicid (protiv botritisa) i repelent

kod puževa (Helix aspersa- Mollusca) zbog fenolnih spojeva. Timijan se koristi i kao dodatak

pri ishrani domaćih životinja i veterini jer on djeluje kao stimulans apetita, stimulira i

kondicionira imuni sistem. U veterini se primjenjuje pri bolestima dišnih putova životinja i

bolestima pluća (konji) i protiv proljeva prasića i nesilica. Timijan je isto tako omiljen i kao

ornamentalna biljka te se nalazi kao komponenta mediteranskih vrtova.

Serije-sortimen za ornamentalne svrhe:

• T. serpyllum - albus - bijeli cvjetovi

• T. serpyllum -coccineus -jarko crveni cvjetovi

• T. serpyllum -minimus - patuljastog rasta

• Thymus x citriodorus (T. pulegioides x T. vulgaris ) - miris limuna


28

Botanika- timijan je višegodišnji polugrm visine 20-40 cm, ima razgranati, relativno plitki

korijen do dubine od 40 cm. Stabljika je kao i kod ostalih usnača četverobrida. Bazalni dio

stabljike odrvenjava, vrhovi su zeljasti i pokriveni bijelim dlačicama. Stabljika se račva već u

bazalnom dijelu. Listovi su linearni, duguljasti, nasuprotni, dužine 4-8 mm. Cvjetovi su

sjedeći, u pazuhu lista, čine prividne pršljenove, a su smješteni na vrhovima stabljike.

Cvjetovi sadrže 4 prašnika i 1 tučak koji je sastavljen iz dva plodna listića.

Cvijet timijana

Dudas, 2005

Sjeme je sitno okruglasto i smeđe boje. Masa 1000 sjemenki iznosi između 0,2-0,3 g. Broj

kromozoma je 2n=30. Timijan je mediteranska, termofilna i fotofilna biljka, višegodišnja je

biljka. U prirodi je životni ciklus timijana 10-15 godina. Timijan je stranooplodna biljka.

Pčele i bumbari igraju veliku ulogu pri oprašivanju timijana.

Vrste timijana

Thymus vulgaris - od najvećeg značaja za farmaceutsku industriju - uzgajana vrsta

Thymus zygis - u Španjolskoj rasprostranjena i uzgajana vrsta timijana

Thymus serpyllum-majčina dušica, poljski timijan

Thymus capitatus - u Portugalu, Španjolskoj, na jugu Italije, Siriji i Maloj Aziji

Thymus x citriodorus - spontani hibrid između Thymus pulegioides i Thymus vulgaris

samo vegetativno razmnožavanje je moguće. Hibrid je sterilan i ne formira sjeme. Ovaj

hibrid posjeduje aromu limuna.

Thymus pulegioides - podvrsta vrste T. serpyllum, forme sa aromom limuna


29

Kemijski polimorfizam timijana T. vulgaris L.

Postoje 6 kemotipova timijana:

1) karvakrol kemotip- 85 % karvakrola, 0,5 % timola

2) geraniol tip- 90 % geraniola i geranil acetata

3) linalol tip - do 90 % linalola i linalil acetata

4) -terpineol tip- do 90 % -terpineola i terpinil acetata

5) trans tujanol/terpin -4 -ol tip - kompleksni kemotip sa različitim sadržajem sastojaka

6) timol kemotip-do 65 % timola, 5-10 % karvakrola...

Zahtjevi za kvalitetom- za utvrđivanje kvalitete droge provodi se destilacija eteričnih ulja: 30

g biljne droge + 400 ml destilirane vode u 120 minutnom postupku pomoću Neo Clavenger

aparata. Prema Europskoj farmakopeji timijan treba sadržati min. 1,2 % eteričnih ulja sa 50

% timola u eteričnom ulju.

Uobičajeni sadržaj eteričnog ulja kod timijana je 1,5- 3,0 % u osušenim listovima. Cijela

biljka timijana sadrži eterična ulja, uljne žljezde su raspoređene najviše na listovima, na

cvjetnoj čašici, na stabljici.

-cvjetovi sadrže do 2,6 % eteričnog ulja

-listovi do 4,0 %

-stabljike do 0,5 %

Uljne žljezde i dlačice timijana Thymus vulgaris L.


30

Droge i začin timijana na tržištu su iz:

-Grčke -Maroka

-Španjolske -Izraela

-Poljske -Bugarske

-Rusije

Timijan se uzgaja u:

-Francuskoj -Albaniji -Grčkoj

-Španjolskoj -Izraelu -Poljskoj

-Maroku –Siriji -Turskoj

-Tunisu

Sorte timijana -Tip - Deutscher Winterthymian:

„Deutscher Winter“ -Njemačka

„Varico 1“ i „Varico 2“ -Švicarska

„Sloneczko“ -Poljska

„De Dolj“ -Rumunjska

„Krajovy“ i „Aroma“ -Češka

Uzgoj timijana

Uzgoj timijana se vrši iz sjemena: moguća je direktna sjetva i uzgojem presadnica. Direktna

sjetva se obavlja sredinom travnja početkom svibnja. Potrebno je 5-6 kg sjemena/ha. Nicanje

je nakon 3-4 tjedna. Razmak između redova 40 cm u redu 20-25cm. Za sjetvu timijana na

razmak 40 x 30 cm, pri klijavosti od 90 % potrebno je 3 kg sjemena/ha.

Uzgoj presadnica

Za 1000 presadnica potrebno je 2-3 g sjemena. Sjeme se sije u multipot palete od sredine

ožujka. Poslije sjetve se pokriva tankim slojem vermikulita ili supstrata (TKS 1). Povoljno je

palete pokriti prozirnom folijom ili staklenim prozorima. Povoljne temperature nicanja 20-

22°C. Klijanje slijedi nakon 12-14 dana, uobičajena je sjetva 4-5 sjemenki po jednom

sjetvenom mjestu u multipot paleti. Poslije nicanja su dnevne temperature 20°C, noćne 14-

16°C. Prije sadnje na otvoreno treba sadnice prilagoditi na niže temperature (7-14 dana). Pri

uzgoju presadnica gnojidba je višekratna sa 0,1-0,2 % dušićnog gnojiva. Prije sadnje gnojiti

sa 0,3-0,4 % dušićnog gnojiva.


31

Sadnja timijana na otvorenom

Sadnja se obavlja na 40 x 30 cm sa 80 000 /ha, prije sadnje presadnice dobro zaliti. Na

jednom sadnom mjestu 4-6 biljčica koji čine grm. Gnojidba: za 15 tona prinosa svježe herbe

se preporučuje slijedeća gnojidba: 60 kg N /ha,17 kg P2O5 /ha, 115 kg K2O, 10 kg MgO i 40

kg CaO. Dozu dušika je potrebno podijeliti na 2 puta.

Njega usjeva obuhvaća borbu protiv korova plijevljenjem i okopavanjem. Moguće je i

malčiranje crnom polietilenskom folijom. Berba se obavlja košenjem nadzemong dijela biljke

na visinu 8-10 cm iznad zemlje. Berba u prvoj godini se početkom rujna. U drugoj godini su

moguće tri berbe: 1 x krajem svibnja početkom lipnja, 2 x krajem srpnja početkom kolovoza,

3 x polovina rujna. Stadij berbe:berba timijana koji će se koristiti kao začin se obavlja na

početku cvjetanja, za destilaciju u fazi punog cvjetanja.

Berba• Stadij berbe:

• -kao začin - na početku cvjetanja

• za destilaciju - u fazi punog cvjetanja

Dudas, 2005

Visina prinosa ovisi o sorti i tehnologiji uzgoja: u 1 godini 6-19 t svježe herbe, u trećoj godini

16-30 t svježe herbe. Prinos eteričnog ulja: 1 godina: 30 - 40 litara ulja (1 žetva), 3 godina:

>100 litara ulja (3 žetve).


32

Stadij berbe

Dudas, 2005

2. LAVANDA: Prava lavanda (Lavandula angustifolia Mill. sin. Lavandula officinalis

Chaix.) i Lavandin (Budrovka) (Lavandula hybrida)

Narodni nazivi: lavandula, lavendl. Ime lavande potječe od latniske riječi lavare = kupati se,

prati. Uporabni dio: Lavandulae flos i Lavandulae aetheroleum.

Značajno o lavandi: rod Lavandula se sastoji od ca. 48 vrsta. Najstarija je i najpoznatija

uzgojena uskolisna vrsta Lavandula angustifolia Mill.(L. officinalis i L. vera) -tzv. Prava

lavanda. U uzgoju se nalazi i širokolisna muška lavanda Lavandula latifolia. Industrijski i

ekonomski je značajna hibridna lavanda Lavandula hybrida ili lavandin- Budrovka.

Lavandula hybrida (lavandin) je nastao križanjem prave i širokolisne lavande.

Pradomovina lavande je Sredozemlje. Prava lavanda uspijeva do nadmorske visine 1700 m,

širokolisna lavanda uspijeva do nadmorske visine 700 m, hibridna lavanda uspijeva do

nadmorske visine 700-1000 m. Lavanda se može uzgajati i do 1000 m nadmorske visine, a u

kontinentalnom djelu se može uzgajati do nadmorske visine od 300 m. Nasadi u

kontinentalnom djelu moraju biti nagnuti ka jugu i zaštićeni od negativnog utjecaja vjetra.

Rasprostranjenost i uzgoja lavande -u južnoj Europi i Sredozemlju raste 26 različitih divljih

vrsta lavande. Lavanda je rasprostranjena u južnoj i srednjoj Italiji, Hrvatskoj (lavandin),

Grčkoj i južnoj Francuskoj i Španjolskoj. Lavanda je rasprostranjena u prirodi na sunčanim,

suhim i zaklonjenim mjestima na vapnenim tlima.

Karakteristike = morfologija:


33

• Višegodišnja biljka

• životni vijek samonikle lavande do 30 godina

• raste u obliku grma

• visina 40-60 cm

• promjer grma 80-120 cm

• cvjetne grane su jednostavne, duge 20-40 cm

• listovi su nasuprotni, uski, cjelovitog ruba, sivo-zelenkasti na naličju dlakavi,

stabljika je kratka, debela, drvenasta i od samog vrata korijena vrlo razgranata.

• presjek stabljike je četverokutni, stabljika je četverobrida.

Cvjetovi su zigomorfni ili monosimetrični, znači može se povući samo jedna linija simetrije

kroz cvijet. Boja je karakteristična za lavandu-plavo-ljubičasta. Razvija snažan korijen sa

velikim brojem žila. Nadzemni dio se sastoji od velikog broja stabljika koje dostižu visinu od

50-80 cm. U prvoj godini života biljka formira mali broj grana. Biljke starije od 12 godina

sadrže više od 2000 cvjetnih grančica. Cvjetovi su sakupljeni u pršljenove. Svaki pršljen se

sastoji od 6-10 cvjetova. Pršljenovi čine klasoliku cvat. Plod je kalavac sa četiri sjemenke u

kojima se razviju samo 1-2 sjemenke. Sjeme je jajastog oblika, crno-smeđe sjajno, dužine 1,8-

2,2 mm, sazrijeva tijekom kolovoza i sklon je osipanju. Masa 1000 sjemenki iznosi 0,5-1,0 g.

• Masa 1000 sjemenki Lavandula angustifolia manje 1 g.

• Masa 1000 sjemenki Lavandula latifolia više od 1 g.

• Lavandula hybrida je sterilna-> vegetativno razmnožavanje

Faza punog cvjetanja traje 6-8 dana. Sjeme lavande je klijavo 3-4 god. Posijano sjeme klija

jako dugo -do 2 mjeseca (sjemena ljuska je tvrda). U početku biljka raste jako sporo, ali može

cvjetati već u prvoj godini. Lavanda cvjeta u lipnju, a za toplog vremena počne cvjetati prije.

Eterična ulja- sve vrste lavande karakterizira jak, prepoznatljiv miris koji potječe od

nakupljenog eteričnog ulja u žlijezdama smještenima do same cvjetne čaške. Eterično ulje je

žuta tekućina ugodnog mirisa i gorkog ukusa, dobiva se destilacijom cvijeta lavande. Cvijet

prave lavande sadrži 0,5-1,5 % eteričnog ulja. Hibridna lavanda sadrži 0,9-5 % eteričnog ulja.


34

Dlačice i žljezde lavande

lavni sastojci eteričnog ulja su:

- Linalol

- Linalilacetat - skupa čine oko 75 % sastava eteričnog ulja.

Prava lavanda sadrži 35-60 % linalilacetata, hibridna lavanda sadrži 7-16 % linalilacetata.

Do sada su identificirana oko 150 sastojka u ulju lavande, važniji su:

- 1,8 cineol

- borneol

- kamfor

- geraniol

- citronelal itd.

Kvaliteta eteričnog ulja

Visoka kvaliteta eteričnog ulja se očituje u malom sadržaju kamfora. Sadržaj kamfora ne

smije iznositi više od 10 %. Sadržaj linalilacetata treba biti viši od sadržaja linalola. Prema

EU-farmakopeji treba eterično ulje sadržati najmanje 35 % estera, izraženih kao linalilacetat.

Kvaliteta cvijeta lavande

- Ocjenjuje se sadržajem nerazvijenih cvjetova u drogi Lavandula flos - 90 %

- sadržajem izblijedljelih i oštećenih cvjetova 3 %

- sadržajem listova ili stabljike 1%

- strane primjese -najviše 2%

- vlažnost droge - najviše 10 %

- sadržaj pepela -najviše 8 %


35

-45,0040,3224,0515,7816,1332,03--Esteri=linalilacetat

4,921,65-3,278,4512,1512,8712,3413,96borneol

3,744,52--2,78-3,252,51-bornilacetat

4,264,774,454,848,5914,2810,2711,6511,10izoborneol

31,0449,8143,3526,7631,3014,4413,7411,8114,91Linalilacetat

5,965,963,093,092,872,87tragovitragovi1,421,421,731,734,234,231,651,651,871,87KamforKamfor

20,1823,2212,0246,0232,7539,1635,0739,7945,94Linalol

Abria-

lis

Grasse

Mont

Blanc

Francu-

ski

uzorak

“Dalma

cija

bilje”

Stari-

grad,

otok

Hvar

“Dalm

acija

bilje”

Grab-

lje,

otok

Hvar

“Dalm

acija

bilje”

Stari-

grad,

otok

Hvar

Lavan

din

Lavandula veraLavandula

“Budrovka”

Lavandula

hybrida

Lavandula

latifolia

Postotak pojedinih sastavnica u uzorcima eteričnih uljaGlavne

sastavnice

eteričnog ulja

Kemijski sastav dalmatinskih i francuskih et. ulja lavande

Kuštrak, 2005 (Farmakognozija, fitofarmacija)

Uporaba lavande

- Eterično ulje se u većim količinama proizvodi za potrebe parfumerijske industrije za

proizvodnju parfema, i u kozmetičkoj industriji.

- Uzgoj za potrebe u pučkoj medicini (sušeni cvijet) za smirenje i protiv nadimanja.

- Kao dodatak kupkama.

- Služi kao korigens mirisa puno lijekova.

- Kao začin u smjesi Provence-začina.

- Aroma pri proizvodnji čokolade.

- Ljekovito djelovanje sastoji se u smanjenju živčane napetosti pri migreni i neuralgiji.

- Ublažava grčeve i djeluje kao karminativ (protiv napuhavanja).

- Pomaže i u zacjeljivanju rana.

- Za spravljanje jastučića sa lavandinim cvijetom.

- Eterična ulja djeluju repelentno na insekte pa se koristi kao zaštita od moljaca, komaraca

- Koristi se i kao ukrasna biljka.

- Usjev lavande ima značaja pri proizvodnji meda, medonosna biljka.

- Usjev lavande ima značaja i pri vezivanju tla, tj. zaštiti tla od erozije.


36

Proizvođači lavande su Francuska (Provance),Itaija (Sicilija i Apulia), Hrvatska (Dalmacija i

Istra), Rumunjska, Mađarska (Balaton), Sjeverna Afrika (Maroko i Egipt), Engleska i USA.

Sorte lavande: od sorti lavande u Sortnoj listi Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo Osijek

je upisana sorta: ”Primorska” koja je udomaćena sorta. U Hrvatskoj je rasprostranjen

lavandin. Najviše se uzgaja “Budrovka” koja je hibridna lavanda tj. lavandin. Značajne sorte

u uzgoju lavande u Francuskoj imaju sorte:

• “Grosso” (na oko 70 % površina )

• “Abrial”, “Super” koje su prave sjemenske sorte.

• Selekcijom klonova su nastale “Super A”, “Super Z”, “Sumiens”

• “Maime”, “Pom Pom” i “R.C.”

• Mađarska sorta “Budakalasz 80” -sa sličnom kvalitetom kao francuske sorte.

• Češka sorta: “Beta”

• UK sorte: “Hidcote Giant”

• Postoje još ruske i bugarske sorte.

Ekološki uvjeti uzgoja -lavanda je termofilna biljka, preferira tople od vjetra zaklonjene

lokacije. Hladna tla i mrazovi nanose velike štete. Biljka u fazi mirovanja podnosi do -20 °C.

Inače zahtjeva puno sunca i svjetlosti, u fazi cvjetanja kišovito razdoblje smanjuje sadržaj

eteričnog ulja i za 50 %, udio linalilacetata se smanji za 30 %.

Tehnologija uzgoja -plodored: lavanda je višegodišnja biljka i ostaje na jednom mjestu 15-20

godina. Ne ulazi u klasični plodored. Pretkultura treba ostaviti tlo bez korova. Zbog izuzetne

osjetljivosti mlade biljke na herbicide, lavanda se ne može saditi na mjesta gdje je bio

kukuruz. Na to mjesto se može saditi tek nakon dvije do tri godine. Najpovoljnije pretkulture

su okopavine, korjenasto bilje i leguminoze.

Tlo: lavanda nema većih zahtjeva za tlom. Uspijeva na plitkom, siromašnom tlu, pa i na kršu.

Hibridna lavanda je zahtjevnija za tlom. Dobre prinose daje na dubokom plodnom tlu s

dobrim vodozračnim režimom. Uspijeva i na tlima na kojima se uzgaja prava lavanda. Prava i

hibridna lavanda ne podnose hladna, nepropusna tla i čista pjeskovita tla. Pri osnivanju

višegodišnjeg usjeva lavande treba obaviti duboko jesensko oranje. Posljednji predusjev

moraju biti leguminoze koje do rujna napusti tla. Provede se osnovna gnojidba, zemljište se

preore na 18-20 cm dubine. Za sadnju se pripremi rahli površinski sloj debljine do 15 cm koji

se do sadnje mora slegnuti. U osnovnoj gnojidbi potrebno je osigurati 30-40 kg dušika, 60-80

kg fosfora i 90-100 kg kalija. Prihrana nakon sadnje se sastoji od 50-60 kg dušika - poboljšava


37

porast i formiranje grmića lavande. U sljedećim godinama uzgoja se u u jesen gnoji s 20-30

kg dušika, 50-60 kg fosfora i 70-80 kg kalija, a u proljeće - 30-50 kg dušika.

Mogućnosti razmnožavanja lavande

- Uzgoj sadnica iz sjemena (prava lavanda)

- Proizvodnja sadnica iz zelenih reznica -klonova

- Proizvodnja sadnica iz položenica

- Dijeljenjem grma.

Uzgoj sadnica iz sjemena

Sjetva se vrši u klijalištima nakon dezinfekcije tla, zimi (studeni) ili u proljeće (ožujak)

Pri proljetnoj sjetvi sjeme mora proći jarovizaciju –tretman od 36 sati pri -16 °C. Sjetva se

obavlja na razmak 20-40 cm između redova i dubini 0,5-1,5 cm. Nakon sjetve se tlo povalja

sa valjkom. Sjeme niče sporo (do 2 mjeseca), potrebno je min. 12 °C temperatura tla. Nakon

formiranja 4-5 prava lista slijedi pikiranje.

Uzgoj sadnica iz sjemena

Pikiranje se obavlja u otvorene gredice na razmaku 35 x 5 cm i tu ostaju do jeseni. Sadnice

visoke 18-20 cm skraćuju se na visinu 10 cm radi poticanja grananja. Na jednom hektaru se

može od 7-9 kg sjemena dobiti 600 000-800 000 generativnih sadnica. Mlade biljčice podnose

temperaturu do -9°C.

Sjetva u stakleniku /uzgoj presadnica

Izvodi se početkom -sredinom veljače. Lavanda klija jako neujednačeno. Primjena

naizmjeničnih temperatura 20°C i 30°C pospješuje klijanje. Radi pospješivanja klijanja se vrši

i tretiranje sjemena giberelinskom kiselinom (2000 ppm GA 3). Klijance se pikira u Multipot

kontejnere. Uzgoj presadnica traje oko 8-10 tjedana.

Uzgoj sadnica iz zelenih reznica-klonova

Razmnožavanje zelenim reznicama se vrši sa grmova koji su 3-4 godine stari. Reznice se režu

tijekom ožujka, travnja ili u kolovozu. Pripremljene zelene reznice se stavljaju u

pijesak/supstrat na dubinu 4-5 cm, međuredni razmak 6-10 cm a u redu 2-3 cm. Zalijevati

treba obilno i prekriti folijom za postizanje visoke vlažnosti zraka. Ožiljene reznice se

presađuju krajem svibnja u otvorene gredice. Na m2 se mogu uzgojiti 600-800 sadnica.

Reznice hibridne lavande trebaju biti dužine do 12 cm, režu se u listopadu ili u ožujku (u

praksi su puno kraće). Polažu se u rahlo tlo bogato humusom uz natapanje u kanale dubine

18-20 cm. Prekriju se tlom, iznad tla treba ostati max. 7 cm reznice vidljiv. Obavezno je još


38

slijedećih dana 3-5 x zaliti. Kada sadnice dostignu visinu od 15-20 cm treba ih skratiti na ca.

10 cm visine radi poticanja grananja. Na hektaru se proizvodi 700 000-900 000 sadnica.

Njega usjeva: osnovna mjera je rezidba grmića krajem svibnja na visinu 8-10 cm, kako bi se

oblikovao gusto zbijeni grm. U drugoj godini se biljka ponovo orezuje na visinu 15-18 cm.

Korov između redova se uklanja mehaničkim putem.Nasad lavande počne starjeti poslije 6-8

godina. Grmovi se prorjeđuju, smanjuje se broj cvjetnih izbojaka a cvjetne stabljike se

skraćuju. Stariji nasadi se mogu podmlađivati orezivanjem biljaka u vrijeme mirovanja na 10-

15 cm i nadomještanjem novim biljkama. Godinu dana nakon obrezivanja usjev će dati puni

prinos. Nasad se tako može podmladiti 2-3 x u tijeku životnog vijeka. Hibridna lavanda se ne

podmlađuje, nego se podiže novi nasad. U nasadu je potrebna međuredna obrada, radi

unošenja zraka u tlo, uništavanje korova i radi uklanjanja pokorice.

Berba cvijeta-za destilaciju eteričnog ulja lavanda se bere u tijeku punog cvjetanja koje traje

6-8 dana. Berba počinje odmah na početku cvjetanja da se ne izgubi kvaliteta cvijeta

procvjetavanjem. Prava lavanda cvjeta tijekom lipnja a hibridna tijekom srpnja. Cvjetna

stabljika se reže do ispod prvog para lista, da ostaci stabljika ne ostaju na grmu jer će biljka

inače slabije cvasti slijedeće godine. Rezati ne treba dugu stabljiku jer ona smanjuje kvalitetu

proizvedenog eteričnog ulja. Oštrim srpom uspije jedan radnik ručno ubrati 100-150 kg

cvijeta prave lavande ili 300-500 kg cvijeta hibridne lavande. Na velikim nasadima je

opravdana samo žetva posebnim strojevima ili kosilicama. Berba se obavlja u kratkom

razdoblju, za sat se može ubrati samo 0,1-0,3 ha lavande. Nakon prve košnje se dobivaju gusti

grmovi s većim prinosom cvijeta. Biljke ojačaju i manje su osjetljive na mraz. Hibridna

lavanda je osjetljiva na promjenu načina rezanja. Preporučuje se nakon dvije godine preći na

ravnu žetvu košenjem pri čemu je važno staviti bočne dizače poleglih stabljika. Bez njih

ostaje 15-20 % cvjetova na zemlji.

Prinos cvjeta ovisi o starosti nasada. Najveći prinos lavanda daje tek u petoj godini. Cvijet

lavande se rijetko suši, u tome slučaju se režu kratke stabljike. Za dobivanje 1 kg čistog suhog

cvijeta lavande su potrebna 8-10 kg svježeg cvijeta. Za destiliranje eteričnog ulja se reže

cvijet zajedno sa stabljikom sve do prvih listova na stabljici. Sušenje cvijeta lavande se

obavlja na max. 40-45 °C. Odnos između svježih cvjetova i suhih iznosi 7-8 : 1. Odnos

između svježeg nadzemnog djela lavande i suhog 3-4 :1. Nakon sušenja se masa propušta

kroz sita - radi odvajanja cvijeta od stabljike. Prinos takvog čistog cvijeta iznosi ca. 400 -

1000 kg/ ha u ovisnosti o vrsti lavande. Prinosi eteričnog ulja kod hibridne lavande

(lavandina) iznosi 60 -80 kg/ha a kod obične lavande 40 kg/ha. Prinosi ovise o starosti nasada.


39

Ovisnost prinosa o starosti nasada:

Starost nasada

(godina)

Prava lavanda kg/ha Hibridna lavanda kg/ha

svježi cvijet eterično ulje svježi cvijet eterično ulje

2 600-800 3-6 1.000-1.500 10-15

3 1.500-2.000 8-16 2.500-3.000 25-30

4 3.000-3.500 15-20 4.000-5.000 40-50

5 i stariji 3.500-4.000 20-26 5.000-7.000 50-70

Proizvodnja sjemena-za proizvodnju sjemena prave lavande se najprije mora obaviti selekcija.

Usjev je potebno održavati bez korova do žetve. Žetva se izvodi u dva stupnja. Najprije se

sijeku osušeni cvatovi sa stabljikom kada sjemenke postanu crne. Pokošena se masa

rasprostire u natkrivenom prostoru da se prosuši i sjeme dozre. Po hektaru se može proizvesti

200-300 kg sjemena.

Bolesti i štetočine lavande: Septoria lavandulae - gljivično oboljenje lista lavande- tretiranje

Saprolom New, 0,5 % otopine. Phoma lavandulae- “Lavandina bolest” gljivično oboljenje

stabljike i lista dovodi do odumiranja mladih izbojaka, do venjenja cvijeta. Uklanjanje

čupanjem i spaljivanjem biljaka. Sophronia humerella - lavandin moljac.

Ciljevi oplemenjivanja lavande

-otpornost na niske temperature povisiti (mrazeve).

-ujednačeni prelazak u fazu cvjetanja

-visoki prinosi cvijeta

-visoki sadržaj visokokvalitetnog eteričnog ulja

-visoki sadržaj linalinacetata i linalola

Literatura:

Šilješ, I. et al. 1992: Poznavanje, uzgoj i prerada ljekovitog bilja. Školska knjiga Zagreb.-

Dachler M. i Pelzmann, H. 1999: Arznei- und Gewürzpflanzen. Agrarverlag Austria-Ebert, K.

1982: Arznei- und Gewürzpflanzen. Wissenschaftliche Verlagsgesellschaft mbH, Stuttgart.

Jevtić, S. 1989: Posebno ratarstvo. Naučna knjiga.

Upson, T., Andrews, S. 2004: The genus Lavandula. Timber Press

Lis-Balchin, M. 2002: Lavender. Taylor&Francis. London&New York

Pahlow, P. 1999: Das grosse Buch der Heilpflanzen. Weltbild Verlag. Muenchen


40

3. RUŽMARIN (Rosmarinus officinalis L.)

Uporabni dio: Rosmarini folium i Rosmarini aetheroleum

Grci i Rimljani su ružmarin cijenili kao ljekovitu biljku i začin. ”Ros maris” – morska rosa –

naziv starih Rimljana. Ružmarin je bio posvećen Afroditi, božici ljubavi. Poznati španjolski

filozof, liječnik i alkemičar Arnoldus Villanovanus (1248-1314) je prvi iz listova ružmarina

izolirao eterično ulje i počeo koristiti za liječenje. Kao simbol prijateljstva i iskrenosti se

vijenci ružmarina nose na pogrebima ali i na vjenčanjima dobivaju sudionici svečanosti i

ceremonije grančice ružmarina. Kod ružmarina se koriste listovi koji se beru u toku cvjetanja i

poslije cvjetanja. Naziv droge je Rosmarini folium. Ružmarin je drvenasti zimzeleni grm koji

raste od 150 do 200 cm visine. Brojni odrvenjeli korijeni su jako razgranati. Starije grančice

su smeđe boje, odrvenjele i razgranate. Mlade grančice su zeljaste, zelene četverobride i

dlakave. Svi listovi su sjedeći sa cijelim rubom igličastog oblika, kožasti. Gornja površina

lista je glatka, donja površina lista je prekrivena dlačicama. Listovi su 15-35 mm dugački,

1,5-3,0 mm široki. Cvijet ružmarina se sastoji od zelene dvousnate, zvonaste čašice. Gornja

usna čašice je sa tri kratka zupca, donja usna čašice sa dva. Cvjetni listići se sastoje od dvije

usne, donja usna je sa tri režnja i duža je od gornje usne.Cvjetovi su mirišljavi, plavo - lila

boje. Prašnika ima dva koja strše iznad gornje usne vjenčića. Cvjetovi su 5-10 zajedno

sakupljeni i formiraju prividne grozdove. Ružmarin cvjeta od svibnja. Sjeme ružmarina je

sitno, smeđe. Jajastog je oblika, duguljasto-ovalno 1,5-2,3 mm dugačko i 1,3 mm široko.

Vlaženjem sjeme postaje sluzavo. Klijavost sjemena je slaba, kreće se od 17-50 %.

Ružmarin sadrži eterična ulja bogata terpenima. Sadržaj eteričnog ulja iznosi 1,5-2,0 –2,5 % u

listu. Eterična ulja sadrže 1,8 cineol, α – i ß- pinen, bornil acetat, kamfor, gorke tvari,

ružmarinsku kiselinu, urosolnu kiselinu, oleanolnu kiselinu, flavonoide. Glavni sastojak

eteričnog ulja je 1,8 cineol (40 %) (ulja ružmarina iz Maroka, Tunisa, Turske, Grčke,

Hrvatske, Italije i Francuske). Postoje i tipovi ružmarina sa podjednakim sadržajem 20-30 %

1,8 – cineola, alfa-pinena i kamfora (ulja iz Francuske, Španjolske, Italije, Grčke, Bugarske).

Rosmarini aetheroleum je hlapivo ulje dobiveno vodenom destilacijom. Ulje je bezbojno do

svjetlo žute boje ugodna mirisa i blago gorkog ukusa. Ružmarin se koristi za proizvodnju

začina, čajeva, eteričnih ulja. Ružmarin se koristi u proizvodnji parfema i kao dodatak

mirisnim vodicama. U narodu se koristi kod raznih oboljenja jetre, bubrega, kod nekih

oboljenja srca, protiv reume, kašlja i kao abortiv. Iz toga razloga se ne preporučuje


41

trudnicama uzimanje bilo kakvih pripravaka od ružmarina kroz cijelo vrijeme trajanja

trudnoće.

• kao tonik upotrebljava se vino sa listovima ružmarina (20 g droge na 1 litar vina).

• koristi se kod smetnji krvotoka, živčane iscrpljenosti, opće slabosti i teških zaraznih

bolesti.

• droga i ulje djeluju kod probavnih smetnji, vjetrova i lakših grčeva.

• utječe pozitivno na krvotok i bolje izlučivanje tekućine iz organizma.

• flavoni i karnozolna kiselina djeluju antioksidativno zbog čega se ružmarin

upotrebljava u prehrambenoj industriji kao antioksidans.

• ulje upotrebljavamo za utrljavanje kod bolova mišića i zglobova, kod smetnji u

krvnožilnom sustavu.

• ružmarin se u narodnoj medicini koristi kod rana koje zacjeljuju, kod ekcema, reume.

Upotreba u medicini

• Osušeni ružmarin miješamo s hranom za poticanje apetita u slabih životinja i kod

kolika.

• Čaj koristimo za ispiranje rana i za obloge, mast za rane koje sporo zacjeljuju.

Tlo i klima: Ružmarin nema velikih zahtjeva za tlom i klimom. U obalnim predjelima

Sredozemlja raste na sterilnim i siromašnim mjestima. Za uzgoj su povoljna lakša pjeskovita

tla. U sjevernoj Europi je ružmarin osjetljiv na niske temperature zimskog perioda, pa se

uzgaja kao lončanica sa prezimljavanjem u zaštićenom prostoru. Ružmarin je osjetljiviji na

niske temperature od lavande. U toplijim predjelima može se uzgajati na lošijim i suhim tlima

koja su izložena suncu i koja nisu povoljna za intenzivnu povrćarsku proizvodnju. U

hladnijim predjelima se ružmarin često uzgaja na otvorenom od svibnja do listopada da bi od

listopada do svibnja prezimljavao kao lončanica u zatvorenom. Prirodno stanište: na

sunčanim, kamenitim obroncima u primorju, često se koristi za živice. Uvjeti okoline utječu

na kvalitetu eteričnog ulja ružmarina. Ulje iz južne Francuske je u usporedbi sa engleskim ili

španjolskim uljem više kvalitete.

Podrijetlo i rasprostranjenost: Rosmarinus officinalis je rasprostranjen u više varijeteta u

južnoj Europi, pogotovo u mediteranskom području. Izrazito je rasprostranjen u južnoj

Francuskoj. Osim toga je ružmarin rasprostranjen u zapadnom obalnom području Male Azije i

sjeverne Afrike. Uzgaja se i u Engleskoj, Španjolskoj, Njemčkoj i Sjevernoj Americi kao

ukrasna biljka.


42

Podrijetlo droge: Najveće količine droge dolazi iz južne Francuske, Španjolske, Sjeverne

Amerike, Engleske i Meksika. U Hrvatskoj je ružmarin rasprostranjen u primorskom dijelu,

pogotovo u Dalmaciji.

Kemotipovi ružmarina -Postoje 4 kemotipa ružmarina:

1) verbenon/bornilacetat (uglavnom na Korzici)

2) 1,8 cineol (u sjevernoj Africi)

3) kamfor (evropsko mediteransko područje uključujući i Hrvatsku)

4) ß-mircen/kamfor (Španjolska, Portugal, Argentina)

Simbol ružmarina kemotipa verbenon je otac i mudrost.

Sorte za uzgoj ružmarina

Sorte ružmarina su rijetke, najčešće su to mješavine različitih formi ružmarina.

Poželjna svojstva ružmarina su:

• jako rastuća sorta,

• sa jakim razgranavanjem,

• otporna na niske temperature

• sa povoljnim odnosom listova/stabljike i

• visokim sadržajem eteričnog ulja.

Sorte -za uzgoj ružmarina u ornamentalne svrhe

1) Poznata selekcije ružmarina za ornamentalne svrhe je pod imenom ”Upright”.Visina

biljke do 2 m, širina 1,5-2 m. Ovaj ružmarin je otporan na niske temperature.


43

2) Rosmarinus officinalis ‘Aureus‘

Neotporan je na niske temperature, visina 80 cm

Karakteristični su kratki,uski, igličasti listovi koji su

zeleni sa žutim flekama.Na temperaturama od -2°C

biljku treba zaštitu.

3)Rosmarinus officinalis ‘Roseus‘

Otporan je na niske temperature. Visina i širina

80 cm. Mali ružičasti cvjetovi se pojavljuju

u proljeće i cvjeta do ljeta.

Ponekad cvjeta još jednom u jesen.

Listovi su kratki, igličasti,

sa donje strane svjetlo zeleni.

Selekcije ružmarina na Sardiniji-kemotipovi

• ”Cala Gonone” - 1,8 cineole 15 %, borneol

17,5 % i bornil acetat 12,4 %,

• ”Sette Fratelli” sa 12 % verbenona i niskim razgranatim izgledom,

• ”Gerrei” -izrazito uspravan rast i oko 12 % verbenona,

• ”Sant Antioco” - 21,4 % kamfora, 17,6 % 1,8 cineola,

• ”Vignola” sa 43 % -pienena

• ”Costa Paradiso” kompaktni rast i srednje aromatičan sa 26 % borneola i 16 % bornil

aceatata.

Razmnožavanje se može obavljati:

- generativno (slaba klijavost) i

- vegetativno zelenim reznicama.

Generativno razmnožavanje ružmarina- sjemenom: masa 1000 sjemenki iznosi 0,911 g.

Minimalna čistoća treba iznositi 95 %, srednja klijavost oko 60 %, često klijavost iznosi samo

17 % a u prosjeku 1-41 %. Klijavost je održiva samo 2-3 godine. Sjetva se vrši na dubinu 1

cm. Klijanje je nakon 28 dana pri temperaturi od 20°C. Minimalna klijavost 50 %, težina 0,3

g ~300 sjemenki.

Vegetativno razmnožavanje ružmarina: zelene reznice dužine 8-10 cm se režu sa matičnih

biljaka (od 3 godine).U donjem dijelu se listovi odstrane i na odstojanju od 10 cm se zabadaju

u dobro pripremljen supstrat za ožiljavanje. Ožiljavanje reznica traje 4-5 tjedna pri


44

temperaturi od 19-20 °C. Ožiljene reznice se sade u lončiće 10-12 cm, pogotovo za kulturu

ružmarina kao ornamentalna biljka. Kultura traje 10-12 tjedana od rezanja reznica do

presađivanja u lončiće, preko zime može trajati i do 14 tjedana. Supstrat treba biti prozračan,

dodavanje prelita pozitivno djeluje na rast ružmarina. Temperatura kultiviranja je 14-16°C. Za

kulturu u lončićima je preporučljiva gnojidba sa 2,5 g ujednačenog kompleksnog gnojiva po

lončiću. Ružmarin ne podnosi preveliku vlažnost i zadržavanje vode.

Uzgoj ružmarina na otvorenom: ružmarin nema posebnih zahtjeva za pretkulturom. U južnoj

Europi se ružmarin uzgaja na perifernim i lošijim mjestima koja su nepovoljna za intenzivnu

povrćarsku kulturu. Sadnja na otvorenom na 30-40 cm x 30 cm, u toplijim područjima je

povoljnija sadnja na veća odstojanja (4-5 biljaka/m2) zbog razgranavanja i intenzivnijeg rasta

ružmarina. Iz početka ružmarin raste jako usporeno, potrebna je međuredna kultivacija i

uništavanje korova ili je moguće posijati potkulturu.

Mjere njege: višekratno okopavanje i uništavanje korova. U hladnijim područjima u zimskom

periodu vrši se prekrivanje ružmarina lišćem, slamom ili sličnim materijalom. Preporučuje se

u pretkulturu unošenje stajnjaka i pojačno gnojenje kalijem radi pospješivanja tvorbe eteričnih

ulja.

Gnojidba: 80 kg K2O, 100-150 kg superfosfata (20-25 kg P2O5) i 20-30 kg N

Berba:beru se vrhovi ružmarina prije cvjetanja ili tijekom cvjetanja. Listovi se odvajaju od

grančica. Berbu treba vršiti po sunčanom i suhom vremenu.

Berba sjemena: berba sjemena se vrši krajem srpnja. Sjeme zrije brzo i često ih mravi

sakupljaju i odnose.

Sušenje: sušenje ružmarina se može vršiti prirodno, na zraku i u sušarama. Sušenje listova i

cvijeta ružmarina se vrši na zraku prirodnim putem u hladovini pri čemu se gubi 80 % vlage.

Temperature pri sušenju u sušarama ne smiju prelaziti 35 °C radi očuvanja eteričnog ulja.

Odnos svježe i sušene herbe je 4:1 (za 1 kg suhe herbe -nadzemnog dijela biljke, je potrebno 4

kg svježe herbe). Sušeni listovi su slični iglicama bora.

Prinosi: prinosi Rosmarini folium iznosi u drugoj godini oko 40-50 kg/a (100m2)= 4.000-

5.000 kg/ha.

Literatura:

Glenčer, J. i Glenčer, J. 1991: Atlas ljekovitog bilja. Prosvjeta, Zagreb

Toplak – Galle, K.2001: Hrvatsko ljekovito bilje. Mozaik knjiga, Zagreb


45

Heeger, E.-F. 1989: Handbuch des Arznei- und Gewürzpflanzenbaus-

Drogengewinnung.Verlag Harri Deutsch, Thun, Frankfurt am Mainn

De P. Sliva, C. i Pedras, J. F. 1999: Early Rooting in Rosemary’s (Rosmarinus officinalis

L.) Cuttings Under The Influence of Chemical Treatments and Collecting Time. Acta

Hort. 502, 213-217

Da Mastro, G. i Ruta, C. 2004: Bio-morphological and Chemical Characterization of

Rosemary (Rosmarinus officinalis L.) Biotypes. Acta Hort., 629, 471-482

Mulas, M. i Mulas, G. 2005: Cultivar Selection from Rosemary (Rosmarinus officinalis

L.) Spontanneous Population in the Mediterranean Area. Acta Hort. 676, 127-133

Tawfik, A. A., Read, P. E., Cuppett, S. L. 1992: Effect of some nutritional factors on

monoterpene synthesis in Rosemarinus officinalis cultured in vitro. Acta Hort. 319, 189-

194

Kulturanleitung Rosmarinus officinalis. Labiatae/ Lamiaceae. Rosmarin. Fa. Wilhelm

Schmülling, Jungpflanzen für Beet und Balkonpflanzen

4. KADULJA (Salvia officinalis L.)

Narodna imena: kadulja, žalfija (salvus= lat. spašavam, liječim)

Koristi se:

-Salviae folium

-Salviae aetheroleum


46

Kadulja je višegodišnja biljka koja u donjem dijelu odrvenjava. Kadulja je grm visine do 80

cm, vrhovi su zeljasti, stabljika četverobrida. Korijen je vrlo račvast, drvenast. Duboko

prodire u zemlju i to je razlog otpornosti na sušu. Mladi izdanci su pokriveni dlačicama.

Listovi su nasuprotni na stapnim drškama prekriveni bijelim dlačicama. Rubovi listova su fino

nazubljeni i listovi su lako naborani.Cvijetovi su sjedeći, po dva u pazuhu zalistaka i čine

prividne pršljene od kojih je 6-8 na vrhovima stabljike i čine klasastu cvat. Cvjetni listovi su u

osnovi cjevasto spojeni a na vrhu se dijele u donju usnu sa tri i gornju sa dva režnja.

http://www.natur-lexikon.com, 3.12.2006

Životni vijek kadulje je od 5-7 godina. Zbog intenzivnog iskorištavanja i loše tehnologije

uzgoja se prinosi počinju smanjivati nakon 4 godine. Početni razvoj usjeva je vrlo spor,

kadulja rijetko cvate u prvoj godini. Plod kadulje je kalavac, okruglast, malo izdužen.

Veličina ploda: dužina 2 mm, širina 2 -2,5 mm. Masa 1000 sjemenki iznosi 7,6-7,8 g. Sjeme

je klijavo 3-4 godine.

Podrijetlo i rasprostranjenost

Kadulja je podrijetlom iz Sredozemlja, Balkanskog poluotoka i Male Azije. Od 8 stoljeća se

uzgaja u samostanima u sjevernoj Europi.

Uzgajane vrste i podvrste kadulje

S. officinalis ssp. officinalis - dalmatinskog podrijetla, bogat - i -tujonom, sadrži malo

kamfora

S. officinalis ssp. lavandufolia- španjolska kadulja bogata kamforom i sadrži malo tujona.

Koristi se za kozmetičke svrhe (sapun).

S. triloba - grčka kadulja bogata cineolom


47

Kadulja- ornamentalna biljka

• S. officinalis tricolor

• S. officinalis purpurescens

Mc Vicar, J. Der grosse Kräuterführer.

Karl Müller Verlag, Erlangen

Mc Vicar, J. Der grosse Kräuterführer.

Karl Müller Verlag, Erlangen

Tlo i klima- kadulja raste na suhim, vapnenim tlima. Zahtjeva sunčane zaštićene površine.

Raste dobro na lakšim, pjeskovitim tlima.

Ljekovito djelovanje- čaj od kadulje služi za obloge na rane, za ispiranje usta i grla i radi

dezinfekcije. U pučkoj medicini se kadulja koristi za zaustavljanje krvarenja ili smanjenje

znojenja. Eterično ulje (Salviae aetheroleum) se koristi u farmaceutskoj i kozmetičkoj

industriji te za arome u prehrambenoj industriji.

Primjena u kozmetici- primjenjuje se za ispiranje kose pri redovitoj primjeni, sjeda kosa

potamnjuje. Osim toga primjena pri prehladama, upali grla i za ispiranje desni.

Potražnja i proizvodnja kadulje- potražnja za drogom i eteričnim uljem kadulje u svijetu i kod

nas je sve veća. Proizvođači kadulje su : Hrvatska (Dalmaciji), Italija, Grčka, Bugarska, SAD

i Francuska.


48

Zahtjevi za kvalitetom- prema Europskoj farmakopeji (2001.) Salvia officinalis treba

sadržavati eteričnih ulja min. 1,5 ml/100 g suhih cijelih listova, usitnjena droga treba sadržati

najmanje 1,0 ml/100g eteričnih ulja.

Sastav eteričnog ulja-u cijelom nadzemnom dijelu biljka sadrži eterična ulja. Najviše ga ima u

listovima i cvjetovima. U osušenoj biljci ima 1,6-2,7 % eteričnih ulja. Glavne komponente su

- i ß-tujon (30-60 %), kamfor (8-22 %), 1,8-cineol (9-2,7 %), - i ß-pinen, borneol (6 %) i

bornilacetat.

Ciljevi oplemenjivanja kadulje

• povišenje sadržaja listova na više od 65 %

• povišenje sadržaja eteričnih ulja

• minimiranje sadržaja ß-tujona, jer ta komponenta pokazuje i otrovna djelovanja.

Sorte kadulje

Bona -poljska sorta od 1989. godine na tržištu, sadrži eteričnih ulja oko 1,4 ml/100g droge.

Extrakta -njemačka sorta od 1973. godine na tržištu. Sadrži eterična ulja oko 1,5 ml/100 g

droge.

Nazareth - izraelska sorta od 2002. god. na tržištu

Regula - švicarska sorta, sadrži 2,2 ml eteričnog ulja/100 g droge.

HRV-Sortna lista Primorska

Uzgoj kadulje- kadulja se sije u tlo koje je poorano u jesen. U jesen se unosi 30 kg dušika, 80-

100 kg fosfora i kalija. U proljeće treba gnojiti 30-40 kg/ha dušika, izravnati površinu. Nakon

berbe se unosi 25-30 kg dušika. Kadulja je višegodišnja biljka, nema mjesta u klasičnom

plodoredu, na isto mjesto se može saditi nakon najmanje 4 godine pauze (iza sebe ili drugih

vrsta iz porodice Lamiaceae) i ne treba je uzgajati nakon kukuruza (rezidue herbicida).

Podizanje nasada:

1)izravnom sjetvom od druge polovine travnja ili krajem kolovoza (otežano nicanje zbog

suše).Sjetva se vrši na razmak redova 50 cm, dubini 1,5-2 cm. Po metru duljine treba da bude

70-80 biljaka. Potrebno je 10-12 kg sjemena/ ha ako je klijavost veća od 80 %.


49

2) proizvodnjom presadnica-sjetva u travnju u lijehe na 20 x 5 cm u redu, kadulja klija pri

temperaturi tla poslije 8-14 dana. Sadnja kadulje se vrši tijekom srpnja ili u jesen. Sadnja se

vrši strojem za sadnju na razmak 70 cm x 40-50 cm u redu. Nakon sadnje je obavezno

navodnjavanje. Za 1 ha je potrebno 250-300 m2 lijeha i 0,5 - 1 kg sjemena.

Njega usjeva obuhvaća uništavanje korova, pogotovo u mladom usjevu gdje redovi nisu

zatvoreni te višekratno okopavanje i plijevljenje, međuredna kultivacija.

Međuredna kultivacija se provodi radi razbijanja pokorice i uništavanja korova između

redova, unošenje gnojiva i prozračavanja tla.

Berba kadulje-u prvoj godini je prinos jako mali i droga sadrži manje eteričnih ulja. Košenje

herbe se vrši vučenim samoutovarnim strojem.U prvoj godini se kadulja kosi tek u srpnju,

drugi put početkom listopada. Od dva otkosa se dobiva 6-8 t svježe herbe po hektaru, od koje

se dobiva 1-1,3 t suhog lista ili 6-8 kg eteričnog ulja. Višegodišnja kadulja se prvi put kosi već

u svibnju, drugi put pred kraj rujna. Prinos svježe herbe u oba otkosa iznosi 14-16 t/ha, od

toga se dobije 1,7-2 t suhog lista. Od toga prinosa se dobiva 10-12 kg eteričnog ulja. Pri berbi

u jesen ne bi trebalo rezati prenisko. Visina grmića nakon žetve treba ostati oko 10-15 cm radi

uspješnog prezimljavanja i obnavljanja biljke te omogućavanja visokih prinosa pri slijedećim

otkosima.

Berba kadulje za destilaciju eteričnih ulja-ako se kadulja koristi samo za destilaciju eteričnog

ulja onda se kosi u punom cvatu, početkom srpnja. Pri prinosu od 12 t herbe po hektaru i

sadržaja eteričnog ulja od 1,7 % u suhoj tvari, dobiva se 20 kg eteričnog ulja. Od druge

godine se žetva kadulje može provoditi 2-3 x u godini prije cvjetanja. Prije cvjetanja droga

sadrži najviše eteričnih ulja (kraj lipnja/početak srpnja). Visinom košenja se može regulirati

odrvenjavanje grma, održavanjem uvjek iste visine pri berbi.

Literatura:


Školska knjiga Zagreb

Bundessortenamt 2002: Beschreibende Sortenliste Arznei- und Gewürzpflanzen. Deutscher

Landwirtschaftsverlag, Hannover

Dörfler, H.-P., Roselt, G. 1984: Heilpflanzen. dtv, Stuttgart

Dachler, M., Pelzmann, H. 1999: Arznei- und Gewürzpflanzen. Österreichischer Agrarverlag,

Klosterneuburg


50

Hrsg.Steinbach, G.,Haenel,M., Wendler, F. 2000: Beeren, Wildgemuese, Heilkraeuter. Orbis

Verlgag Muenchen

Seitz, P. 1993: Küchen- und Duftkräuter. Kosmos, Stuttgart

Kircher, T., Britton, J.1999: Heilkräuter. Benedikt Taschen Verlag, Köln

Duncan, V. 1998: Küchenkräuter. Könemann Verlagsgesellschaft. Köln

Mc Vicar, J. Der grosse Kräuterführer. Karl Müller Verlag, Erlangen

http://www.natur-lexikon.com, 3.12.2006.

5. PAPRENA METVICA (Mentha piperita L.)

Kultivirana paprena metvica se već 250 godina koristi kao jedna od najvažnijih ljekovitih

biljaka za proizvodnju eteričnog ulja, lijekova i čajeva. Metvica djeluje osvježavajuće i

umirujuće a djelotvorno ublažava smetnje pri disanju.

Upotrebljava se list (Mentha piperitae folium), stabljika sa listovima i cvjetovima (Mentha

piperitae herba), eterično ulje (Mentha piperitae aetheroleum).

www.rainforestorganics.ca

http://www.pharmakobotanik.de/schfld/Menthfol.jpg

www.monpharmacien.fr

www.koreni.info/

Karakteristike i uporaba: paprena metvica sadrži između 0,86 – 3,97 % eteričnog ulja u suhoj

tvari. Osnovni sastojak eteričnog ulja je mentol koji ima jako antibaktericidno djelovanje.


51

Paprena metvica se upotrebljava u farmaceutskoj industriji, kozmetičkoj i prehrambenoj

industriji.

Proizvođači metvice: najveći proizvođači paprene metvice su SAD i nekadašnje zemlje

SSSR-a, Brazil, Japan i Bugarska. Kod nas se intenzivno uzgajala 50 i 60-tih godina ali se

zbog niskih cijena uvozne metvice uzgoj smanjio. Paprena metvica se kod nas uzgaja u

Slavoniji i Baranji.

Tržište i tržišni potencijal: svjetska proizvodnja paprene metvice premašuje vrijednost od

£64,000,000 (1993.). Veliko povišenje potražnje uvjetovano je osvještavanjem ljudi i većom

potražnjom za higijenskim sredstvima na prirodnoj bazi:

• Sredstva za zaštitu zdravlja zubi i usne šupljine

• paste za zube, dezinfekcijska sredstva za ispiranje usta i ždrela i sl. (pema Verletu,

1993) (http://www.ienica.net/crops/peppermint.htm, siječanj, 2013.).

Podrijetlo i tipovi metvice: pradomovina metvice smatra se Daleki istok a neki smatraju da je

pronađena u Engleskoj.Za ljekovite svrhe se koristi Mentha x piperita koja je višestruki

hibrid.

U uporabi su dva tipa metvice:

• Crna ili tamna metvica Mentha piperita var. officinalis rubescens

• Bijela metvica Mentha piperita var. officinalis pallescens

U Hrvatskoj i svijetu je u uzgoju više zastupljena paprena metivica tipa rubescens.

var. rubescens i var. palescens

http://www.ienica.net/crops/peppermint.htm


52

Korijen metvice je slabo razvijen sa žilicama 3-4 cm ispod površine tla. Na gornjem dijelu

korijena izbijaju bočne podzemne, razgranate bijele vriježe (stoloni) duge do 50 cm, promjera

5-8 mm. Na površini tla bočno šire nadzemne, ljubičasto-zelene vriježe u kojih se na svakom

članku oblikuju prema dolje žilice korjenčića a prema gore eliptični listići. Vriježe se koriste

za razmnožavanje. Paprena metvica je višegodišnja biljka.

Stabljika- građa i oblik stabljike je karakterističan za Lamiaceae i ljubičaste je boje

(antocijani). U ovisnosti o uvjetima u kojima raste može dostići visinu od 30-120 cm,

razgranata je i grmolika. Listovi su na kratkim peteljkama, jajastog oblika i izduženi u šiljast

vrh. Lisna plojka je tamnozelena a nervatura ljubičasta. U ovisnosti o vrsti listovi su manje ili

više dlakavi a žljezde s eteričnim uljem nalaze se na licu i naličju lista. U ovisnosti o vrsti

listovi su manje ili više dlakavi a žljezde s eteričnim uljem nalaze se na licu odnosno naličju.

Cvijet-svaka grana završava klasastim cvatom sa više svjetloljubičastih cvjetića. Cvjetići brzo

otpadnu i rijetko se na biljci nađe sjemenka. Plod je kalavac, vrlo sitan, tamno smeđe boje i

sastoji se od četiri jednosjemenih plodića.

Dlačice

Žljezde


53

Eterično ulje metvice sadrži 80 sastojaka. Karakterističan miris i okus eteričnog ulja potječe

od mentola. Po sadržaju mentola se određuje kvaliteta eteričnog ulja metvice. Mentol je

sadržan najčešće u količini od 40 – 60 %. Najveći udio mentola je u mladim listovima a u

cvjetovima se povećava udio mentofurana karakterističnog za M. piperita pa košnju paprene

metvice valja obaviti prije cvjetanja.

Eterično ulje sadrži:40-60 % mentola, 15-20 % mentona, 0,1-1,5 % 1,8 cineola, α -pinene

ß –pinene, mentofuran (cvjetovi!).

Kontraindikacije: Mentofuran pogoršava aromu+ hepatotoksičan.

Hepatotoksično djelovanje (mentofuran) je moguće već kod pretjeranog uzimanja čaja!

Pretjerano uzimanje eteričnog ulja uzrokuje pojavu nefropatije (upalna bolest bubrega),

hipersenzibilnost na eterično ulje, alergijske reakcije (kontaktni dermatitis, glavobolja).Kod

starijih osoba kod pretjeranog uzimanja ili stalnog pijenja čaja pobuđuje srčane smetnje.

Mentol za dojenčad i manju djecu nije prikladan kao čaj jer im izaziva smetnje, slične

gušenju. Pravilno određene terapijske doze ili pojedinačna uzimanja čaja ili ulja od paprene

metvice nemaju kontraindikacijske pojave (Lesinger, 2009.). Metvica je višegodišnja biljka

koja u početku sporo raste ali 15-20 dana nakon što nikne počinje intenzivnije rasti pa

procvate 80-100 dana od nicanja. U našim krajevima metvica procvjeta krajem svibnja i

lipnju i cvate do srpnja a drugi put procvjeta u rujnu.

Ekološki uvjeti-zbog plitkog i slabo razvijenog korijena sa slabom usisnom moći za rast

metvice je potrebna umjerena klima sa dosta padalina tijekom vegetacije (700-800 mm).

Potrebe za vodom se naglo povećavaju nakon izbijanja prvih izdanaka, a najviše vode metvica

zahtjeva u fazi cvjetanja. Sa navodnjavanjem se postiže 3-4 otkosa u godini. Vriježe metvice

bez snježnog pokrivača podnose do –20 ºC a sa snježnim pokrivačem do -30 ºC. Za

nakupljanje eteričnog ulja je optimalna temperatura 18-22 ºC, a ako je temperatura iznad 25

ºC onda se poveća sadržaj eteričnog ulja ali se smanjuje udio mentola. Prinos i sadržaj

eteričnog ulja ovise o svjetlosti pa površine za uzgoj metvice trebaju biti okrenute prema jugu

i bez zasjena. Iz ekonomskih razloga metvica se uzgaja jednogodišnje, često dvogodišnje,

maksimalno trogodišnje, a nakon toga se seli na drugo mjesto.

Plodored-na isto mjesto metvica se sadi nakon 4-5 godina. Najbolji predusjev su strne žitarice

(pšenica, ječam), krumpir i leguminoze. Metvica se dobro uklapa u plodored, tlo ostaje bez

korova obogaćeno organskom masom (otpalo lišće i ostaci stabljike). Kao pretkultura je

paprena metvica povoljna za kukuruz i pšenicu.


54

Gnojidba-za visoki urod herbe i eteričnog ulja potrebne su znatne količine hranjivih

elemenata. Stajskog gnojiva se daje u količini od 20-30 t pri zaoravanju strništa pretkulture.

Od mineralnih gnojiva se u ovisnosti o opskrbljenosti tla dodaje 70-100 kg fosora i kalija i 30-

40 kg dušika.

Prihranjivanje-kao prihrana se dodaje 80-90 kg dušika/ha i to u dvije prihrane 2/3 kada počne

vegetacija i 1/3 nakon košnje. Ako se nasad metvice navodnjava tada se povećava količina

dušika za 30-40 kg/ha i unosi kao prihrana nakon druge košnje.Metvica zahtjeva dobru

opskrbljenost mikroelementima (posebno bor, kobalt, mangan i molibden), a prihranjuje se

folijarno.

Sadnja-u kontinentalnom dijelu Hrvatske se metvica sadi u 90 % slučajeva u jesen, sadnja je

moguća i u proljeće. Za sadnju se tlo počinje pripremati odmah nakon napuštanja pretkulture.

Tlo se ore na 30-35 cm, površina za sadnju treba biti što ravnija jer se metvica kosi.

Razmnožavanje metvice-pošto je metvica višestruki hibrid, radi vjernog prenošenja svih

osobina na potomstvo, razmnožavanje nije moguće sjemenom, nego vegetativno.

Metvica se razmnožava pomoću vriježa tj. stolona i ukorijenjenih reznica.

Razmnožavanje vriježama-Vriježe se dobivaju na proizvodnim površinama metvice i to tako

da se vađenje vriježa vrši nakon druge košnje i to direktno prije sađenja na novu površinu.

Dobivanje vriježa se obavlja na dva načina:

1) rezanjem vriježa tanjuračama

2) vađenjem vriježa plugovima i ručnim skraćivanjem vriježa

Rezanje vriježa pomoću tanjurača-prije vađenja vriježa tlo se razahli tanjuračama čiji tanjiri

su manje iskošeni da ne bi vadili vriježe nego da su ih samo razrezali. Vriježe se vade

vadilicama s raonikom za krumpir ili šećernu repu. Izvađene vriježe se što prije pokupi i

transportira što prije na novu površinu za sađenje. Vriježe za sadnju se pripremaju rezanjem

na dužinu 8-20 cm. Tako pripremljene vriježe se potapaju u fungicide (dezinfekcija) i

spremaju u perforirane vreće. Od trenutka vađenja do pripremanja za sadnju ne smije prijeći

više od 18 sati. Tako pripremljene vriježe u perforiranim vrećama mogu prezimiti na

hladnome mjestu.

Vađenje vriježa plugovima i ručnim pripremanjem tj. skraćivanjem vriježa-vriježe se u jesen

(sredina rujna do početka listopada) pomoću plugova vade iz zemlje i ručno u komade dužine

15-20 cm razdijeljene (da sadrže najmanje 3 nodija). Mehaničko rezanje tanjuračama

prouzrokuje dosta ozljeda, pa je manje u upotrebi.


55

Sađenje vriježa-sadni materijal se iste jeseni sadi na novu parcelu najkasnije do sredine

listopada, sadnja se obavlja u 10 cm duboke jarke sa razmakom redova 50-62 cm u

bezgraničnom nizu. Potreba za vriježama iznosi 80 000 – 100 000 vriježa/ ha ili 1 t/ha. 1000

m2 nasada paprene metvice daje vriježa dovoljno za sadnju nove površine od 3000-4000 m

2.

Razmnožavanje ukorjenjenim reznicam je moderniji način razmnožavanja metivice. Obavlja

se pomoću ožiljenih reznica:

• u jesen (početak listopada) ili

• u proljeće (od početka travnja)

Reznice se dobivaju u proljeće iz proizvodnog nasada ili iz matičnjaka u zaštićenim

prostorima (za sadnju u jesen iz matičnjaka na otvorenom). Rezanje reznica se može provoditi

od sredine travnja do najkasnije početka kolovoza radi pravovremenog ukorjenjivanja reznica

na proizvodnim parcelama prije dolaska zime. Od jedne matične biljke se može dobiti 10-20

reznica. Reznice se mogu rezati 4-5 x u godini sa iste matične biljke. Reznice se uzimaju sa

vrhova paprene metvice, dužine oko 5 cm, ili dijelovi stabljike bez odrvenjelog dijela dužine

oko 5 cm sa dva para listova. Rezanje se vrši oštirm nožem, nakon toga se uranjaju u hormon

za ožiljavanje i utiču u supstrat (palete ili kontejneri) na razmak od 2 cm.

Kao supstrat je posebno povoljna mješavina TKS 1 i pijeska ili sam pijesak. Reznice treba

prekriti folijom (izbjegavati kontakt folije sa biljkom) da bi zadržali visoku temperaturu i

vlažnost zraka. Zagrijavanje supstrata na 20 ºC ubrzava ožiljavanje. Zasjenjivanje se pri jakoj

sunčevoj svjetlosti. Kratko prije sadnje se ožiljene reznice prihranjuje sa 0,3 % otopinom

dušićnog gnojiva. Za ožiljavanje je potrebno 7-10 dana. Nakon toga se skida folija,

provjetrava se i spušta temperatura na 16 ºC po danu i noći. Reznice treba još tjedan dana

privikavati na uvjete na otvorenom.

Sadnja ožiljenih reznica-preporuča se sadnja u jesen jer već u prvoj godini vegetacije se mogu

postići dva otkosa. Ako postoji mogućnost navodnjavanja, tada se sadnja može vršiti i u


56

proljeće i u istoj godini postići dva otkosa. Do jeseni nasad metvice popuni površinu i već

nakon prve godine može poslužiti kao izvor sadnica. Sadnja vriježa se vrši u jarke na dubinu

12-15 cm. Za sadnju se mogu koristiti sadilice za krumpir ili sadilice za sadnju presadnica s

tim da se skinu diskovi za prihvatanje presadnica, a vriježe se ulažu u nizu iza raonika na dno

brazde. Razmak od 65-75 cm x 20-25 cm što iznosi 50.000-80.000 reznica / ha.

Njega nasada podrazumijeva: gnojidbu – prihrana dušićnim gnojivima nakon košenja,borbu

protiv korova, navodnjavanje i borbu protiv štetnika i bolesti.

Navodnjavanje je najpovoljnije kada počne vegetacija i kada su biljke visoke 8-10 cm, pri

stvaranju bočnih izdanaka, na početku pupanja, odmah poslije košnje i kada su nove stabljike

visoke 8-10 cm. Norma navodnjavanja je 40-60 mm.

Borba protiv korova-najproblematičnije je uklanjanje korova koje često mora biti obavljeno

ručno zbog formiranja vriježa i prekrivanja cijele površine usjeva. U izuzetno zakorovljenim

nasadima se koriste herbicidi, koji uništavaju sve korove iz sjemena. Bolesti kod metvice su

rijetke. Najčešće se javlja Puccinia menthae – hrđa metvice.

Košnja metvice-bez navodnjavanja se metvica kosi 2 x u godini, sa navodnjavanjem se kosi 3-

4 x tijekom godine.Vrijeme košnje ovisi o namjeni sirovine paprene metvice. Ako je

proizvodnja sa ciljem dobivanje suhog lista, kositi treba tada kada je masa lista veća od mase

stabljike, a za destilaciju se kosi nešto kasnije.-cvijet je nepoželjan! Najbolji omjer prinosa

herbe i eteričnog ulja postiže se prije početka cvjetanja. Košenje se vrši specijalnom

kosilicom gdje se pokošena herba transportira pokretnom trakom u prikolicu. Osim toga

postoje i specijalni kombajni za košnju metvice. Metvica je zbog velikog udjela vlage sklona

fermentiranju, mora se što brže prevesti do mjesta dorade.

Prinos iz dva otkosa iznosi 14-18 t suhog sjeckanog lista po hektaru. Kod prosječnog sadržaja

eteričnog ulja od 2,5 % (nove sorte) može se destilacijom dobiti 50 kg eteričnog ulja /ha.

Prosječni prinosi eteričnog ulja -mogu se postići čak do 60 kg/ha –komercijalna proizvodnja

sa visokim prinosima je moguća u sjevernoj Europi. Velika potažnja za drogom paprene

metvice Velika Britanija samo za pokrivanje vlastitih potreba bi trebala uzgajati paprenu

metvicu na 12.000 ha. Sezona, tlo, lokacija utječu na prinos ulja paprene metvice, njegovu

aromu i boju. Ako se uzgaja u idealnim uvjetima prinosi se kreću između 4 i 4,5 kg/t

djelomično osušene herbe (0.9 kg = prosječno 1 litar). Dobar prinos će iznositi 35 to 44 kg

ulja/ha (ADAS 1980), izborom povoljnih sorti postižu se prinosi i do 50 kg/ha.


57

Engleska paprena metvica (Mitcham) jako varira u prinosima-u ovisnosti o uvjetima uzgoja

22-44 kg/ha (Guenther, 1952., http://www.ienica.net/crops/peppermint.htm, siječanj,

2013.).

Kvaliteta- Europska farmakopeja zahtjeva 1,2 ml/100 g suhih listova, 0,9 ml u 100 g

sjeckanih listova. Eterično ulje sadrži više od 80 sastojaka od kojih za uporabu u ljekovite

svrhe europska farmakopeja zahtjeva:

• 1-5 % limonena

• 3,5-14 % cineola

• 14-32 % mentona

• 1-9 % mentofurana

• 30-55 % mentola

• maksimalno 4 % pulegona

• maksimalno 1 % karvona

• Odnos između limonena i cineola mora biti veći od 2.

Sastojci:

Minimalni sadržaj eteričnog ulja 0,9-1,5%;

Minimalni sadržaj terpenskih spojeva 4,5-10% estera (računato kao metil-

acetat);

Minimalno 44% slobodnih alkohola (računato kao mentol)

15-32% ketona (računato kao menton).

KVALITETNA ET. ULJA DOBRA ET. ULJA

MENTOL 50-78% min. 40%

MENTON 10-20% max. 40%

MENTOFURAN 2.5-5% max. 5%

JASMON 0.1% min. 0.1%

ESTERI MENTOLA 5-20% mentol:mentilester=5:1,6:1 (Kalođera, 2007., Farmakognozija, Zagreb).

Sorte-najrašireniji je uzgoj M. piperita var. officinalis tip rubescens.

Najpoznatija sorta ovog tipa je sorta Mitcham. Ona je nastala u Engleskoj i karakterizira je

visoki prinos herbe i visoki sadržaj eteričnih ulja te je otporna na niske temperature.

Mentha piperita „Mitcham“

http://www.ienica.net/crops/peppermint.htm


58

Multimentha -je njemačka sorta koja se nalazi na tržištu od 1958. godine. Ova sorta je

poliploidna. Karakteristika ove sorte je visoki sadržaji eteričnog ulja i u njemu visoki sadržaj

mentona, srednjeg sadržaja mentola, niskog sadržaja mentil-acetata.

• Osim ove sorte u Njemačkoj postoje sorte Minze A i Minze B.

• Mađarska sorta – Mexikan, priznata je 1997 sa sadržajem eteričnog ulja od 2,0 %.

• Rumunjske sorte: Columna, De Banat

• Austrijske sorte: Gruene Minze, Tuerkische Minze 27

• Češke sorte: Mentola iz 1988 godine, Perpeta iz 1941 godine

• Ruske sorte: Krasnodarskaja, Černolistaja

• Bugarske sorte: Sofia i Kliment

• Ukraijna: Sarja

• U Hrvatskoj se uzgaja paprena metivca tipa Mitcham.

Literatura:


Školska knjiga, Zagreb

Marković, S. 2005: Fitoaromaterapija. Centar Cedrus, Zagreb





Bayerische Landesanstalt für Landwirtschaft 2001: Kulturanleitung für Pfefferminze. Freising

Dachler, M., Pelzmann, H. 1999: Arznei- und Gewürzpflanzen. Österreichicher Agrarverlag,

Klosterneuburg


59

6. BOSILJAK Ocimum basilicum L.

Bosiljak je nezamjenjivi i omiljeni svježi začin mediteranske kuhinje. Zbog otežanog

skladištenja svežeg rezanog bosiljka u ponudi je najčešće u lončićima, prerađeni u suhi začin-

osušeni listovi. Uporabni dio je svježa i suha herba i eterično ulje (farmacija). Droge bosiljka

su: Basilici Herba i Basilici Etherolium (0,5-1,5 %). Bosiljak posjeduje ljekovita svojstva –

kod želučanih tegoba, protiv napuhavanja i potiče funkciju mliječnih žlijezdi. To je

jednogodišnja, stranooplodna, termofilna i fotofilna biljka, vrlo osjetljiva kultura na niske

temperature (odumire na 0°C), a u uzgoju osjetljiva kultura na nedostatak vode. Značajna je

kultura jer obogaćuje plodored (bot.por. Lamiaceae).

Morfologija- bosiljak je biljka razgranatog, plitkog, vretenastog te srednje razvijenog

korijenovog sustava; stabljika je zeljasta, četverobridna, razgranata od baze, doseže visinu od

40-60 cm. Listovi su jajolikog oblika na dugim peteljkama ušiljeni, mekani, svijetlo zelene

boje, 6-8 cm dugi te 3-5 široki, po položaju na stabljici nasuprotni.

„Holanđanin“ „ Violeto aromatico“ „Genovese“(Dudaš, 2012.)

U cvijetu usnača nalazi se jedan tučak od dva plodna lista s četiri sjemena zametka u plodnici.

Plod je kalavac koji se raspada na četiri jednosjemena plodića -oraščića. Cijela biljka ima

ugodan miris i aromu. Sjeme bosiljka je sitno, u optimalnim uvjetima klijavst je najmanje 3-4

godine. Sjeme bosiljka zadržava klijavost veću od 50 % nakon 3-5 godina čuvanja (Jelačić i

sur.2008.). Za klijanje zahtjeva svjetlost (http://www.bio-gaertner.de/Articles/I.Pflanzen-

http://www.bio-gaertner.de/Articles/I.Pflanzen-dieDatenbank/Kraeuter-Heilpflanzen/Basilikum.html


60

dieDatenbank/Kraeuter-Heilpflanzen/Basilikum.html). Masa 1000 sjemenki iznosi od 1,2 do

1,8 g, s toga proizlazi da u 1 kg sjemena imamo od 556. 000 od 835.000 sjemenki.

Podrijetlo i rasprostranjenost-bosiljak je podrijetlom iz Južne Azije (Indija, Iran), kod nas se

uzgaja u kulturi. Uzgoj bosiljka na širem području Sredozemlja datira od 12 stoljeća. Najveći

izvoznici bosiljka su: Italija, Francuska, Maroko i Egipat; dok se u SAD-u najviše uzgaja u

Kaliforniji.

Uzgoj bosiljka-za uzgoj bosiljka obavezna je proizvodnja presadnica: sjetva u lončiće sa po 5-

7 sjemenki ili sjetva u kontejnere i pikiranje u fazi razvijenog prvog para pravih listova.

Moguća je i izravna sjetva, ali je rizična!!!

Karakteristike bosiljka-osjetljiv na mraz, bosiljak je termofilna biljka kojoj je za klijanje

potrebna je minimalna temperatura od 12°C, klijanje traje 8 do 14 dana. Optimalna

temperatura klijanja je od 18 do 20 °C i u takvim uvjetima bosiljak proklija za 4 do 5 dana.

Uzgoj presadnica

Nicanje zelenog bosiljka Ocimum Nicanje zelenog bosiljka sitnih listova

basilicum L. „Genovese“ Ocimum basilicum L. „ Holanđanin“

Nicanje crvenog bosiljka Ocimum basilicum L. „Violeto aromatico“


61

Plodored- bosiljak se vrlo dobro uklapa u sve plodorede, preporučuje se pauza u uzgoju na

istoj parceli od min. 2 godine. Pri uzgoju bosiljka u monokulturi dolazi do fuzarijskog

uvenuća. Bosiljak je dobra pretkultura za sve usjeve, najbolja pretkultura za bosiljak su

okopavine. On je vrlo osjetljiv na rezidue herbicida u tlu. Kako bosiljak ima plitki korijen

potrebno mu je puno vlage osobito u fazi klijanja i nicanja.

Zahtjevi za tlom-bosiljak je izbirljiva kultura, zahtjeva dobra, humusna, topla tla sa dovoljno

vlage, dobru strukturu i vodozračni odnos tla. Najbolji rast bosiljka je na 60 % PVK. Za

postizanje visokih prinosa potrebno je primjeniti tehniku malčiranja i navodnjavanje kap na

kap. U vegetacijskom razdoblju bosiljak zahtijeva 600 do 650 l/m² vode. Obroci pri

navodnjavanju 30-40 mm –u fazama: nicanje, bokorenje, pupanje, nakon prihranjivanja

(nakon berbe). Vegetacijsko razdoblje traje od 170 do 180 dana. Malčiranje štiti nasad od

gubitaka vode i od porasta korova.

Pikiranje Ocimum basilicum Pikiraje Ocimum basilicum L.

L. „Genovese“ „Holandski“

Pikiranje Ocimum basilicum L. „ Violeto aromatico“


62

Iznošenje hranjiva iz tla prinosom

Vrsta Uporabni dio Prinos

svježih

bilj. mat.

kg/ha

kg N/

1000 kg

prinosa

kg P2O5/

1000 kg

prinosa

kg K2O/

1000 kg

prinosa

kg MgO /

1000 kg

prinosa

Bosiljak nadzemni dio 1500 3,3 0,9 3,9 0,7

Prinosi 6-8 t svježe herbe/ha (2 otkosa), u intnezivnom uzgoju je moguć i veći broj berbi.

6 t prinosa iznosi 19,8 kg N/ha, 5,4 kg P2O5/ha, 23,4 kg K2O/ha i4,2 kg MgO/ha.

8 t prinosa iznosi 26,4 kg N/ha, 7,2 kg P2O5/ha, 31,2 kg K2O/ha i 8 t iznosi 5,6 kg MgO/ha.

Priprema tla

U jesen je potrebno duboko oranje i osnovna gnojidba:

• 45 kg P2O5/ha 400 kg/ha NPK 5:10:20

• 80 kg K2O/ha

U proljeće- priprema sitno mrvičaste strukture površinskog sloja-radi očuvanja vlage. Startna

gnojidba se obavlja u proljeće sa 40-60 kg N/ha i 20 kg K2O/ha. Prihranjivanje treba ovaviti

Presadnice prije sadnje na gredici

Ocimum basilicum L. „Holandski“

Presadnice prije sadnje na gredici

Ocimum basilicum L. „ Violeto aromatico“

Presadnice spremne za sadnju

na gredici Ocimum basilicum L.

„Genovese“


63

poslije prve berbe: 30-40 kg N/ha (100-150 kg/ha KAN). Sadnja se obavlja na dobro

pripremljeno tlo, malčiranje crnim standardnim malčfolijama, sklop sadnje je 30 x 30 cm.


64

Sorte

• Sortna lista Republike Hrvatske sadrži četiri sorte bosiljka koje su udomaćene, a to

su:

• 1. Holanđanin

• 2. Krupnolisni

• 3. Mittelgross Blaattriges Grunes

• 4.Sitnolisni (Sortna lista, 2009.)

• Poznate su mnoge druge sorte a to su:

transparentna folija

agril

kontrola

crna folija


65

• Ocimum basilicum L. Grenn Globe,

• Ocimum basilicum L. Osmin,

• Ocimum basilicum L. Cinnamon,

• Ocimum basilicum L. Blu Spice (www.bastin.nl)

• Ocimum basilicum L. Kanelbasilika,

• Ocimum basilicum L. Citronbasilika,

• Ocimum basilicum L. Basilika,

• Ocimum basilica L. Anisbasilika,

• Ocimum basilicum L. Gron Basilika (www.samenladen.de)

Kod nas na tržištu je dostupan zeleni bosiljak „Genovese“ i “Krupnolisni”, zeleni bosiljak

sitnih listova „Holanđanin“ te crveni „Violeto aromatico“ i “Purple”.

Berba-za proizvodnju suhe herbe i eteričnog ulja se obavlja berba 3-4 x godišnje, prva

početkom 7 mjeseca, druga sredinom 8 mjeseca i zadnja krajem 9 mjeseca. Bosiljak se bere

tako da minimalno ostaje 10-12-15 cm iznad tla. Ručna ili kosilicom (traktorska kosilica +

sakupljač sijena-modificirani). Bitno je masu što prije preraditi!!!

Prinosi svježe mase

0

5

10

15

20

25

3. berba 8,95 5,45 5,47 4,45 5,08 3,15 2,27 3,31

2. berba 6,09 4,22 6,55 6,19 3,42 3,54 2,97 3,95

1.berba 5,57 3,95 5,00 5,90 4,47 3,67 6,53 3,34

G-Cf G-K G-Tf G-Bf Va-Cf Va-K Va-Tf Va-Bf

tha-1

20,60

13,62

17,02 16,54

12,97

10,36 11,77 10,06

b aab ab ab ab ab ab

bc

1. berba LSD0,05 Tukey 2,87 tha-1

2. berba LSD 0,05 Tukey 2,47 tha-1


abc c bc a aba a

c ab ab a a a a a

http://www.bastin.nl/

http://www.samenladen.de/


66

Prinosi suhog lista

Sadržaj eteričnog ulja u ml/100 g suhog lista

0,00

0,20

0,40

0,60

0,80

1,00

1,20

1,40

1.berba 0,28 0,26 0,21 0,40 0,33 0,34 0,25 0,31

2. berba 0,73 0,76 0,84 0,77 0,52 0,70 0,97 0,96

3. berba 1,01 0,97 0,75 0,72 0,83 0,97 1,34 0,73


ml100g-1

1. berba LSD0,05 Tukey 0,11 ml100g-1

2. berba LSD 0,05 Tukey 0,19 ml100g-1

3. berba LSD0,05 Tukey 0,13 ml100g-1

ab ab a c bc bc ab abc

b b bc b a ab c c

b a a a a b ac

0,00

0,50

1,00

1,50

2,00

2,50

3,00

3. berba 0,98 0,44 0,58 0,45 0,50 0,29 0,18 0,33

2. berba 0,94 0,60 0,90 0,79 0,43 0,41 0,38 0,38

1.berba 0,59 0,41 0,57 0,55 0,38 0,30 0,49 0,30


tha-1

2,50

1,46

2,05

1,80

1,31

1,00 1,05 1,01

b ab ab ab ab a ab a

c b c c ab a a a

c ab b ab ab ab a ab


2. berba LSD 0,05 Tukey 0,18 tha-1



67

Prinosi eteričnog ulja u kg/ha

Prinosi na malč folijama uz optimalnu gnojidbu i navodnjavanje se kreću do 50-60 t/ha svježe

mase. Sušenje-oprezno na 30-35°C, prerada svježe mase što skorija zbog fermentacije i

gubitka kvalitete suhog lista i eteričnog ulja. Čuvanje svježeg bosiljka se obavlja u

skladištima na 10°C i visokoj vlažnosti zraka.

Literatura

Jurica, B. (2007) Utjecaj industrijskog malča na prinos i kakvoću herbe bosiljka (Ocimum

basilicum L. „Genovese“ i Ocimum basilicum „Violeto Aromatico“. Diplomski rad, 49 p,

Veleučilište u Rijeci, Poljoprivredni odjel Poreč. Obrana –prosinac, 2007

Dudaš, S., Jurica, B. (2009) Primjena i utjecaj malča na prinos i kakvoću droge bosiljka

Ocimum basilicum L. Izlaganje na međunarodnom skupu: 2nd international

scientific/professional conference „Agriculture in Nature and Environment Protection“, 04.-

06.06.2009.god.,Vukovar, Zbornik radova: 71-78

Jelačić, S. Beatović, D. Đukanović, L. Kojić, J. (2008.) UTICAJ VREMENA ČUVANJA NA

KVALITET SEMENA DOMAĆIH POPULACIJA BOSILJKA (Ocimum basilicum L.),

Štampano u Zborniku abstrakata „PETI NAUČNO-STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

3. berba 9,95 3,07 4,32 3,21 4,13 2,81 2,46 2,44

2. berba 6,87 4,56 7,50 6,06 2,23 2,86 3,65 3,60

1.berba 1,61 1,05 1,15 2,20 1,24 1,01 1,25 0,94


kgha-1

18,43

8,68

12,9711,47

7,60

6,69

7,36

6,98

1. berba LSD0,05 Tukey 0,89 kgha-1

2. berba LSD 0,05 Tukey 2,31 kgha-1

3. berba LSD0,05 Tukey 3,24 kgha-1

ab a a b a a a a

d bc d cd a a ab ab

b a a a a a a a


68

I SEMENARSTVA“, Vrnajčka Banja, 25-28.maj 2008.

(http://www.dsss.org.rs/abstrakti/zbornik-dsss-sr-2008.htm)

http://www.bio-gaertner.de/Articles/I.Pflanzen-dieDatenbank/Kraeuter-

Heilpflanzen/Basilikum.html,7.4.2010.

II Porodica ASTERACEAE

1. KAMILICA (Chamomilla recutita)

Upotrebljava se: cvijet (Chamomilla flos) i eterično ulje (Chamomilla aetherolium).

Ljekovitost kamilice-kamilica ublažava i smiruje sve vrste upala, antiseptik je i baktericid. Od

cvijeta kamilice se pripremaju čajevi, kupelji i tinkture. Ulje kamilice se koristi u kozmetici i

farmaciji za njegu kože i sastavni je dio lijekova protiv upala.

Proizvođači kamilice su: Argentina, Egipat, nekadašnje države SSSR-a, Mađarska, Češka

i Slovačka.

Uzgoj u Hrvatskoj: uzgaja se u Slavoniji i Baranji i u Virovitičko-Podravskoj županiji. 2004.

godine su oko 400 kooperanata na površini od oko 2500 ha uzgajali kamilicu. Jedan od

otkupljivača je Jan Spider (obiteljsko poduzeće iz Pitomače, www.jan-spider.hr/).

Podrijetlo kamilice-podrijetlo kamilice je Mala Azija ali kao samonikla kultura danas je

raširena po cijelom svijetu.

Karakteristike kamilice-kamilica je jednogodišnja kultura koja dobro podnosi monokulturu.

Intenzivno je ne treba uzgajati više od dvije godine na jednom mjestu. Korijen kamilice je

račvast sa mnoštvom žilica ali uglavnom ne prodire preduboko u tlo što ovisi i o osobinama

tla. Stabljika je razgranata i doseže visinu do 80 cm i nosi na sebi naizmjenične listove koji su

dvostruko ili trostruko razdijeljeni, uski, linearnih listaka svjetlo zelene boje. Listovi su bez

dlačica. Kamilica formira cvat glavicu na čijem rubu se nalaze bijeli jezičasti cvjetovi dužine

oko 8 mm. U sredini glavice se nalaze cjevasti žuti cvjetovi a cvjetište je šuplje. Eterično ulje

se sakuplja u kvržicama koje su prstenasto razmještene na donjoj trećini cjevastih cvjetova.

http://www.dsss.org.rs/abstrakti/zbornik-dsss-sr-2008.htm


69

Plod kamilice je žućkasto-siva roška duga 1,0-1,5 mm. Masa 1000 sjemenki je 0,02-0,03 g.

Sjeme je klijavo 2-3 godine pri pravilnom skladištenju i čuvanju na suhom i hladnom mjestu,

a u tlu je sjeme klijavo od 10-15 godina.

Kamilica dobro prezimljava i za klijanje ne zahtjeva visoke temperature. Prava kamilica se

razlikuje po tome što je glavica šuplja i što ima tipičan miris na kamilicu.

Bioaktivne tvari kamilice-kamilica obiluje aktivnim tvarima, glavni sastojci su:

lako izdvojivo eterično ulje (0,3 – 1,3 %), osim toga kamilica sadrži flavonoide, glikozide

i vitamin C. Eterično ulje kamilice je tamno plave, zelene ili smeđe boje, što ovisi o količini

bezbojnog prokamazulena. Destilacijom prokamazulen prelazi u tamnoplavi kamazulen pa je i

eterično ulje kamilice plave boje. Uz kamazulen pri upalnim procesima ljekovito djeluje i

bisabolol. Važni sastojci eteričnog ulja su: α-bisabolol, fernezen i bisabolol oksidi.

Ekološki uvjeti-temperaturni zahtjevi:kamilica zahtjeva umjerenu klimu i srednje temperature.

Klija i raste već pri 6 ºC, optimalna temperatura za rast je 20-26 ºC. U stadiju oblikovanja

glavica niske temperature ispod 20 ºC utječu na smanjenje sadržaja eteričnog ulja.


70

Svjetlost-kamilica zahtjeva mnogo svjetla. Već za klijanje kamilica zahtjeva svjetlost. U fazi

vlatanja i formiranja glavica nedostatak svijetla se odražava na sastav eteričnog ulja. Eterično

ulje sadrži jako malo prokamazulena. Kamilica dobro podnosi sušu.

Tlo-kamilica se može uzgojiti na svim tlima osim na vrlo rastresitom vapnenačkom tlu,

najbolje uspijeva na tlima neutralne do alkalne reakcije. Na teškom, nepropusnom tlu tipa

pseudogleja postižu se dobri rezultati, znači i na tlu na kojemu druge kulture slabo uspijevaju

može se uzgajati kamilica.

Kvaliteta kamilice-prema Europskoj farmakopeji suha droga cvijeta kamilice mora sadržavati

najmanje 0,4 ml eteričnog ulja/ 100 g droge. Kakvoća eteričnog ulja kamilice ocjenjuje se

prema sadržaju kamazulena i α-bisabolola.

Sastojci u eteričnom ulju

• Kamazulen u eteričnom ulju je sadržan sa oko 7,0 %,

• α-bisabolol sa 30-40 %

• flavonoidi sa 2,3 %.

Kamilica se koristi i za proizvodnju pasta za zube, krema za kožu i kao čaj za smirenje

želučanih tegoba.

Uzgoj -kamilica nema posebnih zahtjeva za pretkulturom, dobra je svaka pretkultura koja se

sa tla ukloni prije kolovoza jer za sjetvu u jesen treba pripremiti tlo do kraja kolovoza. Lošije

pretkulture su one koje parcelu kasno napuštaju i koje ostavljaju rezidue herbicida.

Kod kamilice kao pretkulture može doći do poteškoća sa zbog ispalog sjemena koje je u tlu

klijavo 10-15 godina. Tada se kamilica kao korov u slijedećem usjevu uklanja standardnim

herbicidima.

Gnojidba-kamilica je slabo zahtjevna kultura: 30 – 50 kg N/ ha podijeljeno na dva puta +

30-50 kg P2O5/ha i 80-100 kg K2O.

Utjecaj gnojidbe na kvalitetu-sadržaj eteričnog ulja kod kamilice ne ovisi o visini gnojidbe ali

sastojci eteričnog ulja ovise o visini gnojidbe N i K. Dušik i kalij utječu na sadržaj bisabolola.

Dodavanje veće količine dušika utječe na kvalitetu cvijeta i sadržaja bisabolola. Osim toga

utječe na polijeganje usjeva što izaziva neujednačeno sazrijevanje i lošiju berbu. Tlo se

priprema odmah čim pretkultura napusti površinu. Oranje se vrši na 25 cm, ne dublje i odmah

se zatvaraju brazde i pripremanje sjetvenog sloja. Bitno je prije sjetve površinu izvaljati

višedijelnim valjcima da površina za sjetvu bude ravna. Sjetva se može vršiti u jesen i u

proljeće. Uobičajena je sjetva na jesen od sredine rujna do kraja listopada. Zadnji rok sjetve je


71

početak studenog. Može se vršiti i proljetna sjetva ali su prinosi i do 40 % manji. Kamilica se

sije površinski i ponovo se povalja. Kamilica za klijanje i nicanje zahtjeva svjetlost pa se

sjeme ne prekriva zemljom. Ako je tlo vlažno ne vrši se valjanje površine nakon sjetve.

Njega usjeva-osnovna njega usjeva je borba protiv korova koja se vrši mehanički dok je usjev

mali. Samo ako je neophodno –herbicidima!!!!

Berba cvijeta- se obavlja od polovice svibnja do lipnja u ovisnosti o lokaciji. Najkvalitetnija

kamilica se koristi za dobivanje droge cvijeta, lošija kvaliteta se koristi za destilaciju pri čemu

se stabljike ne odvajaju jer ne umanjuju kvalitetu eteričnog ulja. Berba se vrši kada 70 %

usjeva cvijeta tj. 70 % glavica je fiziološki zrelo, kada cvjetovi još nisu oblikovali sjeme i

latice su u vodoravnom položaju.

Procvate li više od 90 % cvjetova, osipa se mnogo cvjetova a pošto procvate 100 % cvjetova,

udio aktivne tvari se uvelike smanjuje. Kvalitetna berba se vrši preuređenim žitnim

kombajem.

Ako usjev nije polegao dobiva se:

65-75 % cvijeta 1. Klase (sa peteljkom do 1 cm)

20-25 % cvijeta 2. Klase (sa peteljkom do 5 cm)

5-10 % cvijeta 3. Klase (sa peteljkom od 5 cm)

Prinos iznosi 4 t svježeg cvijeta / ha sa prosječno 60 % cvijeta prve klase. Iz kamilice 3 klase

se može dobiti 0,3-0,5 kg/ha eteričnog ulja.

Prerada kamilice-dosada još nije pronađen način ubiranja samo cvijeta kamilice, nego se

cvijet ubire s peteljkom. Pri preradi se pomoću separatora odvaja 80-90 % cvjetnih glavica sa

stabljikama do 1 cm (1 klasa) od ukupne svježe mase. Vibracijom se pomiče zelena masa koja

se pomjera na odgovarajuća sita na kojima se odvajaju glavice 1 klase.

1. klasa se suši i otkupljuje je farmacija

2. klasu se uglavnom suši i koristi za spravljanje čajnih mješavina i

3. klasa se sakuplja u kontejnere i koriti za destilaciju


72

Sušenje kamilice je u sušarama sa toplim zrakom i to odvojeno po klasama. Sloj za sušenje ne

smije prelaziti 5 cm jer je cvijet u većem sloju jako zbijen pa topli zrak ne prolazi kroz njega.

Cijela masa se suši na vlagu od 5-7 %.

Sorte kamilice-kod kamilice postoje diploidne i tetraploidne sorte. Tetraploidne sorte nose

oznaku ”t”.

Kod nas postoje dvije tetraploidne sorte i jedna diploidna sorta.

• Tetraploidna (t) -udomaćena

• T 29 ( t) -udomaćena

• Pitoma

Diploidne strane sorte su:

• Bona –Slovačka

• Degumil-Njemačka

• Šorokšari 40 – Mađarska

Tetraploidne sorte su:

• -Mabamille –Njemačka

• -Margaritar- Rumunjska

• -Bodegold – Njemačka

• -Flora – Rumnjska

Cvijetovi diploidne i tetraploidne kamilice


73

2. SMILJE Helichrysum italicum (Roth)

Sistematika i rasprostranjenost

• Red - Asterales

• Porodica - Asteraceae

• Potporodica -Asteroideae

• Rod -Helichrysum

• Vrsta – italicum i arenarium

• Helichrysum arenarium – jug Skandinavije, srednja, istočna i južna Europa

• Na istoku doseže do Kavkaza, dio je umjereno-kontinentalne flore. Helichrysum

italicum je mediteranska biljka. Engleski naziv smilja je Curry plant ili Immortele,

njemački Currykraut, Italienische Strohblume, Immortele.

Rod Helichrysum je zastupljen s 25 različitih autohtonih vrsta. Smilje je rasprostranjeno u

Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Francuskoj, Grčkoj, Hrvatskoj i Italiji. Također je

zastopljeno i u sjeverozapadnoj Africi i Maloj Aziji.

Mucalo, 2015.

Uporabni dio smilja

Uporabni dio smilja je: cvijet primorskog smilja ( Helichrysi italici flos) i eterično ulje

(Helichrysi Aethaeroleum).


74

Eterično ulje je u cvijetu sadržano s 0,05 pa čak do 1,3 %. U eteričnom ulju (istraženo je

99,82 % ulja) je detektirano 177 spojeva (monoterpenski, sesquiterpenski i neterpenski

spojevi i njihovi ugljikovodici, alkoholi, esteri, karbonilni spojevi i oksidi):

Glavni spojevi Vrijednost (%)

α-pinen 8,76 – 27,23

neril-acetat 5,75 – 20,79

2-metilcikloheksil-

pentanoat

7,81 – 15,76

α-cedren 5,35 – 13,62

Kariofilen 3,41 – 6,73

Limonen 3,01 – 6,18

Nerol 1,74 – 5,47

Politeo, 2003.

Toksičnost et. ulja

• Oprez: utvrđeni negativni učinci drugih vrsta na ljudske in vitro limfocite (H.

sanguineum, H. pamphylicum, H. orientale, H. noeanum)

• prijavljeno je i trovanje životinja vrstama H. blandoskianum, H. argyrosphaerum.

• minimalan učinak et. ulja H. italicum na preživljavanje stanica kvasca do

koncentracije 5 µL.mL -1

• eterično ulje H. italicum ne pokazuje značajno genotoksično djelovanje (gensko

oštećenje spolnih i somatskih stanica), kada se koristi do maksimalne koncentracije od

0,3 %.

• Testiranje citotoksičnosti i genotoksičnosti dietil eter ekstrakta H. italicum,

dokazano je da samo koncentracija 800µ G.mL-1 pokazuje citotoksičnost, dok je

izostanak gentoksičnosti potpun .


75

Korištenje/zdravstveno djelovanje

• Protiv kašlja, astme i bronhitisa te upale sluznice nosa.

• Djeluje antibakterijski.

• Ulje smilja (macerat) se koristi u tretmanima protiv psorijaze, opeklina i promrzlina.

• Ekstrakti se koriste kod bolesti jetre, žučnih puteva, glavobolje, migrene, bolesti vena i

reumatskih oboljenja.

• Poboljšava apetit.

• Diuretik.

Najveće količine smilja kao eterično ulje u parfimerijskoj i kozmetičkoj industriji za

njegu kože lica.

Helichrysum arenarium Helichrysum italicum

Morfološke i fiziološke karakteristike

• Višegodišnja, stranooplodna biljka

• Cijela biljka je obrasla sitnim dlačicama

• Cvjetovi su sakupljeni na vrhovima stabljika u cvat

• Pojedinačni cvjetovi su zlatno-žute boje (rjeđe narančaste do bijele boje)

Razmnožavanje smilja - generativno

Sjeme smilja je sitno, izduženo, tamne je boje, niče za 10‐15 dana.


76

Vegetativno razmnožavanje smilja garantira vjerno prenošenje karakteristika.

Ukorjenjivanjem reznica nastaju klonovi.


77

Uvjeti u uzgoju-smilje uspijeva na plodnim, dubokim tlima sa dovoljnim količinama vapna.

Raste na toplim i lako propustljivim tlima, a ne podnosi teška, vlažna, hladna i kisela tla.

Smilje je biljka suhog i toplog podneblja i uspijeva na terenima sa malo vlage i oštrim

zimama. Nedostatak svjetla i topline u uzgoju se direktno negativno odražava na kvalitetu

smilja. Smilje se kao višegodišnja vrsta ne uzgaja u plodoredu, na istoj parceli ostaje pet do

osam godina. Za sadnju se parcela ore krajem ljeta ili najkasnije početkom jeseni na

minimalnu dubinu od 30 cm. Za sadnju u jesen, površinska priprema tla odmah nakon oranja.

Ako se sadi u proljeće, uzorana parcela (jesen) smrzne u tijekom zime, a površinska obrada se

obavlja u proljeće da bi se dobilo što finije i rahlije tlo. Smilje se sadi u redove sa

međurednim rastojanjem od 07 x 0,4 m, ili 0,6 x 0,3 m, pri čemu se postiže sklop od 35.000

ili 55.000 biljaka/ha. Sadnja se obavlja ručno na manjim površinama, a na većim pomoću

sadilica. Okopavanje i međuredna kultivacija više x godini u ovisnosti o intenzitetu razvoja

korova. Važno zasad štititi od korova i pokorice u prvoj godini uzgoja, mladi grmići nježni i

sporo se razvijaju, uništavanje korova u rednom prostoru se obavlja ručno/strojno.

Gnojidba- smilje nema izraženu potrebu za hranjivima te se prihranjuje najčešće jednom u

toku vegetacije i to sa 100‐200 kg/ha KAN‐a. u travnju u fazi intenzivnog vegetativnog

razvoja.

Bolesti i štetnici- smilje posjeduje insekticidno i repelentno djelovanje, međutim, mlade

biljke koje još nisu akumulirale dovoljnu količinu eteričnog ulja često napadaju različiti

štetnici kao što su lisne i štitaste uši, štitasti moljac, kalifornijski trips, lisni miner i gusjenice

moljaca. Ekološki pripravci na bazi luka, pelina ili koprive zaštitit će biljke od lisnih ušiju.

Prilikom pojave kalifornijskog tripsa i lisnih minera može se koristiti pripravak na bazi ljute

paprike i papra. Gusjenice moljaca Bucculatrix helichrysella i Coleophora helichrysella

pričinjavaju značajne štete u nasadima smilja nekih europskih zemalja, u Hrvatskoj njihova

prisutnost i štete nisu utvrđeni. U borbi poput gljivičnih bolesti poput sive pljesni (Botrytis


78

sp.) zaražene listove i stabljike potrebno je uklanjati te kurativno koristiti pripravke na bazi od

luka ili preslice.

Berba- Smilje se bere u punoj tehnološkoj zrelosti, između 15.6-15.08. kada je najveći broj

biljaka u punom cvatu odsijecanjem cvati iznad prvih listova, tj. na dužinu 15‐20 cm. Druga

berba se provodi od 1.10.-15.12. Berba za proizvodnju osušenog cvijeta -jedna trećina

cvjetova u cvatu otvorena i cvjetovi imaju najintenzivniju zlatnožutu boju. Cvjetovi smilja se

suše na temperaturi od 40‐45 ºC. Cvijet smilja se veoma lako suši, a za jedan kilogram suhog

cvijeta potrebno je 3 kg svježeg. Za dobivanje eteričnog ulja, sakupljena masa se prvo treba

ostaviti da malo uvene. Eterično ulje se dobiva destilacijom pomoću vodene pare.

Prinos sa 1 ha 3.500 do 4.000 kg suhih cvjetova smilja (x3 svježih), randman: 2000 kg

(svježe) 2,6 l eteričnog ulja, cijena 1 litra ulja_od 800 eura pa na više (1.500 kn).

Godina nasada/uzgoja Prinosi po jednom grmu

smilja ( kg )

Prinos u tonama na

jedan hektar

1 / /

2 0,2 7,1

3 0,4 14,3

4 0,45 16,1

5 0,45 16,1

6 0,45 16,1

7 0,4 14,3

8 0,4 14,3


79

Hidrodestilacija

• Pri hidrodestilaciji nastaje:

• eterično ulje +

• hidrolat ili mirisna vodica (Aqua aromaticae).

Najkvalitetniji i najmirisniji (najzasićeniji) hidrolat dobiva se tijekom prve frakcije koja traje

oko 15 minuta, što destilacija dulje traje bit će manje zasićen kemijskim komponentama.

Hidrolat smilja ima ugodan i intenzivno parfemski miris, primjenjuje se u kozmetičkoj

industriji, snažno regenerira kožu i pojačava protok krvi.

http://www.nature-helps.com/agora/oilsinfo/francais/distillation-fr.htm

Eterično ulje se pakira isključivo u tamne staklene bočice. Cvijet smilja se pakira u višeslojnu

papirnu ili kartonsku ambalažu.

https://www.amazon.com/Majestic-Pure-Helichrysum-Essential-Italicum/dp/B01JRV494K https://www.nhrorganicoils.com/products.php?id=2813

https://www.amazon.com/Majestic-Pure-Helichrysum-Essential-Italicum/dp/B01JRV494K

https://www.nhrorganicoils.com/products.php?id=2813


80

3. SANTOLINA (Santolina chamaecyparissus)

Karakteristike: grm visine 40-70cm, cvjeta od lipnja do kolovoza mjeseca. Voštana prevlaka

štiti biljku od previsoke transpiracije. Sadi se na suho, propusno tlo, na sunčano mjesto.

Zahtjevi u uzgoju: pH tla- slabo kiselo do alkalno. Tipična je biljka za mediteranske vrtove i u

uređenju krajobraza. Stabljika sa sitno podijeljenim listovima je aromatična i odbija insekte.

Prilično je otporna na zimu.

Berba: listovi za sušenje, od proljeća pa do kratko prije cvjetanja i cvjetova sa stabljikama

Primjena:

-djelotvorno sredstvo protiv upala

-usitnjene listove stavljati na mjesta uboda insekata

-problemi sa kožom

-želučanih tegoba

-antibakterijsko djelovanje

-protiv grčeva…

-za bojenje-prirodna boja

Aktivni sastojci: eterična ulja (Ceton-Santolineon, beta-Phellandrene, Myrcene, Sabinene,

beta-Pinene), gorke tvari i smole. Eterično ulje je toksično, nije za uporabu u

aromaterapijama.


81

III Porodica APIACEAE

1. KOMORAČ (Foeniculum vulgare L.)

Podrijetlom je iz Sredozemlja. Koristi se: 1) plodovi komorača (Foeniculi fructus)

Namjena: začin (meso, riba, povrće, marinade), medicina (protiv grčeva, protiv napuhavanja i

za poticanje apetita) npr. kao čajevi i za izradu žestokih pića (rakija travarica) i likeri.

2) eterično ulje (Foeniculi aetherolium):-u prehrambenoj industriji (likeri, bomboni), u

farmaceutskoj industriji (ljekoviti pripravci) i kozmetičkoj industriji.

Varijeteti komorača

Farmakopeja razlikuje:

1) Gorki komorač – Foeniculum vulgare Mill. ssp. capillaceum Gilib. var. vulgare

Otporan na niske temperature i prezimljava u kontinentalnom dijelu!

2) Slatki komorač – Foeniculum vulgare Mill. ssp. capillaceum Gilib. var. dulce

U kontinentalnom dijelu smrzne pa je jednogodišnji!

Životni vijek komorača u krajevima umjereno-kontinentalne klime je 6-7 godina. U

proizvodnji ostaje dok daje ujednačene prinose (1-2 godine, ponekad i više).

Morfološke karakteristike: korijen komorača je dobro razvijen, raste duboko i prilično je

mesnat, prljavo bijele boje. Stabljika je zeljasta, razgranata, uspravna i doseže visinu 150-200


82

cm. Listovi su mekani, glatki, perasto-sastavljeni od tankih, nitastih plavo-zelenih isperaka.

Lisna masa je vrlo bujna a sa prelaskom u generativnu fazu odumire. Cvjetovi su sakupljeni u

štitaste cvati promjera 10-15 cm. Pojedinačni cvjetovi su žuto-narančaste boje. Plod (kalavac)

je dug 6-10 mm, širok 2-3 mm, sadrži 2 sjemenke. Sjeme je zelenkaste ili sivo-smeđe

boje.Masa 1000 sjemenki iznosi 4-8 g. Klijavost se zadržava 2-3 godine.Zrelo sjeme ima

karakteristična uzdužna rebra u kojima je nakupljeno eterično ulje. Cijeli nadzemni dio

stabljike sadrži eterično ulje iste kakvoće kao i u plodovima, pa cijela biljka tijekom

vegetacije ugodno miriše. Različit je samo udio eteričnog ulja. Stabljika i listovi sadrže 1-1,5

% eteričnog ulja a plodovi 3-6 % eteričnog ulja.

Plod komorača sadrži: eteričnog ulja 3-6 %; bjelančevina 18-20 %, masnog ulja 12-18 % i

šećer.

Osnovni sastojci eteričnog ulja: anetol –daje eteričnom ulju slatkast, aromatičan okus; fenhon

–daje gorak ukus i monoterpeni. Eterično ulje je zelenkaste boje i ne može se dugo čuvati.

Kvaliteta:

1) gorki komorač mora sadržavati najmanje 4 % eteričnog ulja sa 60 % anetola i najmanje 15

% fenhona

2) slatki komorač mora sadržavati najmanje 2 % eteričnog ulja

Temperaturni uvjeti za klijanje i razvoj komorača:komorač je autohtona biljka toplog

podneblja, za razvoj zahtjeva umjerenu klimu s toplim ljetima i blagim zimama. Sjeme klija

na 6-8 ºC, optimalne temperature klijanja 15-16 ºC. Optimalne temperature za vegetaciju su

20-22 ºC.

Edafski zahtjevi-visoke prinose se postiže na plodnim, humusnim, blagim tlima kao na

černozemu, smeđim lesiviranim tlima i crnici. Pjeskovita tla i hladni pseudogleji nisu povoljni

za proizvodnju komorača.

Plodored- najpovoljnija pretkultura su sve žitarice. Nepovoljne pretkulture su: mrkva, peršin,

pastrnjak, kopar i anđelika. Na istom mjestu se komorač može uzgajati nakon 3 godine!!!

Gnojidba:

• Malo dušika! do 30 kg N/ha

• Dosta fosfora! 80-100 kg P/ha

• Umjereno kalija! 40-60 kg K/ha

Dušik povećava prinos zelene mase na štetu ploda i produžuje vrijeme dozrijevanja i

povećava osjetljivost na mraz. Fosfor povoljno utječe na razvoj plodova.


83

Sjetva-od sredine ožujka, ako se posije kasnije, plod ne sazrije do jeseni. Razmak između

redova 30-50 cm sa 10-25 biljaka / m2. Dubina sjetve je 2-2,5 cm, potrebno je 10-12 kg

sjemena/ha.

Borba protiv korova -višestruka međuredna kultivacija, okopavanje. Herbicide minimirati!

Od svibnja komorač zatvara redove.

Skraćivanje biljaka nakon berbe-nadzemni dio biljke se skraćuje na visinu 10-15 cm,

usitnjena herba se razbaca po tlu (organsko gnojivo i zaštita od izmrzavanja).

Berba-poteškoće zbog neravnomjerne zriobe plodova i osipanja plodova.

Berba plodova u 1 godini se vrši krajem rujna/početkom listopada.U slijedećim godinama

početkom rujna. Žetva se vrši kada 45-50 % plodova sazrije jer se tada sjeme ne osipa.

Prinosi plodova: 2,5-2,7 t/ha.

Sadržaj eteričnog ulja: 4-6 %, prinos eteričnog ulja: 25-30 kg/ha.

Upisane sorte komorača u sortnu listu RH

-Komorač

-Deutscher Grossfrüchtiger

-Makedonski

-Slavonac krupni


84

Porodica LAURACEAE

1. LOVOR -Laurus nobilis L.

Nazivi: lovor, lovorika, lovrika, lavor, lavorika. Lovor je od davnina cijenjena biljka, u grčkoj

mitologiji je bio posvećen bogu Apolo. Laurus dolazi od latinske riječi laus=pohvala i odnosi

se na lovorove vijence koje su dobivali uspješne rimske vojskovođe. Podrijetlo lovora je Mala

Azija, raste u Sredozemlju, južnoj Americi. Lovor raste na mjestima sa nešto više vlage u tlu i

zraku, po makijama, kamenjarima. Lovor je mediteranska biljka široko rasprostranjena u

zemljama oko Sredozemnog mora, u Hrvatskoj raste u primorskom dijelu sa ostalim

zimzelenim grmljem ili pojedinačno. Dopire do 300-400 m nadmorske visine.

Lovor je zimzeleni mediteranski grm ili drvo 3-15 m visoko, širina krune do 10 m. Lovorovo

stablo je tamne boje. Lovor je drvenasta kultura koja može dostići starost od 100 godina.

Listovi lovora su sjajni, tvrdi, kožasti, duguljasto-lancetastog oblika, sa oba kraja zašiljeni,

tamno zelene boje, dužine do 10 cm. Rubovi listova su karakteristično valoviti cijeli, ponekad

blago nazubljeni. Listovi su po položaju na stabljici naizmjenični sa kratkom lisnom drškom.

Cvjetovi su blijedo žuti, neugledni. Muški cvjetovi sadrže 8-12 prašnika, ženski sa 1 plodnim

listićem. Cvjetovi su sakupljeni u grupicama u pazuhu listova. Cvjetovi se razvijaju od ožujka

do svibnja. Plod je koštunica tamne boje, plavo-crne nijanse, duguljasto-jajastog oblika i

sadrži jednu sjemenku. Lovor je multifunkcionalna biljka, koristi se za začin, u medicini i kao

ornamentalna biljka.

1) Upotreba lovora kao začin i u medicini:

-sušeni listovi – lauri folia- bez peteljki- kao začin i kod pakovanja sušenog voća

-plodovi (lauri fructus) – iz kojih se dobiva lovorovo ulje. Lovorovo ulje se prvenstveno

koristi u medicini.

-eterično ulje (lauri folii aetheroleum) –iz listova lovora.

Okus listova je jako aromatičan, ljut, jak i gorak. Lovorov list sadrži od 1-3 % eteričnog ulja.

Glavni sastojak eteričnog ulja je cineol, osim toga sadrži treslovine i gorkih tvari. Plodovi

lovora sadrže oko 1 % eterčnog ulja i oko 30 % masnog ulja. Ulje plodova se koristi u

medicini za vanjsku primjenu. Od ulja lovora se proizvode kreme za primjenu pri

reumatizmu.

Ljekovito djelovanje: lovor se koristi kod reumatskih oboljenja (nalazi se u sastavu nekih

masti). Lovor posjeduje antiseptičko djelovanje, danas se slabo koristi u medicini.


85

U pučkoj medicini se lovor koristi za jačanje želuca, protiv grčeva, protiv nadimanja i

stimulacije apetita. Vanjska primjena lovora je i protiv peruti. Ulje lovora se koristi i za

masaže pri natezanju mišića i uganuća nogu. Ulje lovora se uspješno primjenjuje i u veterini

kod liječenja životinja. Prvenstveno se koristi kod liječenja upale i otvrđivanje vimena krava,

kod uganuća i rastezanja ekstremiteta. Mast za masažu vimena krava pri upalama je čisto ulje

lovora (dobiveno iz ploda). Primjena lovorovog ulja i eteričnog ulja može izazvati alergije.

Začin: koristi se puno u kulinarstvu za jela od divljači, ribe i peradi, za juhe, umake i

marinade, kod konzerviranja povrća octom i za aromatiziranje octa samog. Koristi se kao

začin kod kuhanja sarme i gulaša. Lovor je sastojak „Bouquet garni“ – u francuskoj kuhinji

(svežnjići svježeg peršinovog lista, lovorovog lista i timijana) za juhe i umake. Eterična ulja

se koriste za i za aromatiziranje hrane, mesnih proizvoda i likera.

Konzerviranje i pakiranje suhog voća, pogotovo smokava radi aromatiziranja smokava i kao

zaštita od žiška. U nekim zemljama se suši meso u dimu od lovorovih grančica.

2) Lovor kao ornamentalna biljka

Kao ornamentalna biljka vrijednost posjeduju listovi intenzivno-zelene boje i činjenica da

lovor dobro podnosi orezivanje i da je pogodan za oblikovanje.

Laurus nobilis „Angustifolia“ – neuobičajena sorta lovora sa izrazito uskim, duguljastim

blijedo – zelenim listovima. Listovi su kraći od običnog lovora, dužine 3-7 cm. Ova sorta je

poznata po otpornosti na niske temperature. Visina biljke je 3-15 m, širina krune doseže 10 m.

Laurus nobilis „Aurea“ -Ova sorta ima listove istog oblika kao i obični lovor, razlika je u boji

listova. Listovi su žuto-zelene boje, visina biljke je 3-15 m, širina 10 m. Ova sorta se odlikuje

dobrom otpornošću na niske temperature.

Uzgoj lovora: lovor je otporan na zimu, uzgaja se na dobro propusnom tlu, raste na suncu ili

lakoj hladovini. U predjelima sa jakom zimom i hladnim vjetrovima se sadi na zaklonjeni i

zaštićenim mjestima.

Razmnožavanje: sjemenom (samo kod vrsta), sorte se razmnožavaju reznicama (u ljeto),

odjeljivanjem mladica (ljeto) ili položenicama u jesen. Razmnožavanje sjemenom je moguće,

traje duže jer klijanci rastu polako i slabo. Reznice lovora se režu u ljeto kada proljetni izbojci

počinju odrvenjavati. Lovor treba obrezivati preko ljeta i uklanjati mladice čim se pojave.

Napadaju ih štitaste uši.

Berba lovora se može vršiti tijekom cijele godine. Beru se mladi u potpunosti formirani listovi

ili grančice. Sa jedne biljke se bere maksimalno 1/3 od ukupnog sadržaja listova. Za

destilaciju listovi se suše u hladovini da listovi ne izgube prirodnu boju i na prozračnom,


86

toplom mjestu. Sušenje traje oko mjesec dana. Za čuvanje vlažnost lovorov list sadrži

maksimalno 10 % vlage. Aroma suhih listova lovora oslabi poslije jedne godine.

Plodovi se beru u potpunoj zrelosti u jesen –listopad/studeni. Sušenje plodova se vrši toplim

zrakom ili u pećnici na ne previsokim temperaturama. Čuvanje plodova je najpovoljnije u

staklenim posudama.

Literatura:

Gelenčir, J., Gelenčir, J. 1991: Atlas ljekovitog bilja. Prosvjeta, Zagreb, 382

Grlić, Lj. 1986: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja. August Cesarec, Zagreb, 118-119

DuMont’s Grosse Kräuter-Enzyklopädie 1998: Du Mont, Kölln, 147, 301

Mc Hoy, P., Westland, P. 1998: Die Kräuteribel. Könemann, Kölln; 53

Pahlow, M. 1999: Das grosse Buch der Heilpflanzen. Weltbildverlag, Augsburg, 395-397

Die grosse Enziklopädie der Heilpflanzen 1994: Neuer Keiser Verlag, Klagenfurt, 328-329


87

Porodica GENTIANACEAE

1. LINCURA (sin. SIRIŠTARA) (Gentiana lutea L.)

Uzgoj Gentiana lutea L.

Uspješan uzgoj a pogotovo plasman aromatičnog i ljekovitog bilja je osiguran:

• ako je uzgoj organiziran u dugoročnoj kooperaciji

• uzgoj je po ugovoru za poznatog otkupljivača zbog nestabilnog, malog i tržišta koje

nije slobodno a broj otkupljivača je ograničen.

Prije početka uzgoja aromatičnog i ljekovitog bilje treba ugovoriti otkup istog. Zbog skupe

opreme za čišćenje i preradu ljekovitog bilja preporučuje se udruživanje uzgajivača

aromatičnog i ljekovitog bilje i zajednički tj. udruženi plasman. Tek na taj način će biti

moguće ponuditi i isporučiti prerađivačkoj industriji dovoljne količine droge, ujednačene

kvalitete. Kod kulture kao što je lincura, koja se tek nakon 4-5 godina uzgoja ubire je uzgoj po

ugovoru izuzetno bitan i preporučljiv. Lincura je jedna višegodišnja sporo rastuća kultura,

koja tek nakon nekoliko godina uzgoja u srpnju/kolovozu formira 1,4 m visoko cvjetno stablo.

Cvjetovi su sakupljeni u cvat i žute su boje.

Medicinska vrijednost i ljekovitost lincure: kod lincure se u medicinske svrhe koristi jaki,

razgranati korijen koji sadrži gorke tvari, eterična ulja i šećer. Zbog gorkih tvari lincura se

primjenjuje za liječenje želuca i crijeva, osim toga zbog sadržaja šećera se koristi za


88

pripravljanje likera i rakija.

Uvjeti tla i klime za uzgoj lincure (Gentiana lutea L.)

Za uzgoj lincure su potrebna duboka, ocijedna tla, sa što manje ili bez kamenja, a pogotovo

čista tla bez korova. Mokra tla i tla na kojima se sakuplja voda nisu povoljna za uzgoj lincure.

Močvarna tla nisu povoljna zbog otežanog rasta korijena. pH vrijednosti ne smiju prelaziti

6,5!


89

Plodored u uzgoju lincure-povoljan je uzgoj nakon okopavina. Lincura ostaje na jednoj

parceli 4-5 godina, pa tek onda može biti ubrana. Nakon lincure se uspješno može uzgajati

žitarice.Tlo treba pripremiti u jesen dubokim oranjem 30-35cm. U proljeće pripremiti tlo za

sjetvu drljanjem i usitnjavanjem sjetvenog sloja. Gnojidba se vrši u ovisnosti o rezultatima

analize tla.

Orijentacijske vrijednosti gnojidbe:

U prvoj godini uzgoja:

• 60-80 kg N/ha

• 60-70 kg P2O5/ ha

• 100-120 kg K2O/ha.

U slijedećim godinama uzgoja:

• 100-120 kg N/ha

• 70-90 kg P2O5/ha

• 180-200 kg K2O/ha

Dušik treba podijeliti u 2 do 3 obroka u periodu vegetacije. Gnojivo ne nanositi na biljke jer

nastaju ožegotine u pazuhu listova. Kod pojava kloroze listova treba prihranjivati otopinom

uree (folijarno) ili dodavati gnojiva sa mikroelementima.

Stratifikacija sjemena: masa 1000 sjemenki iznosi 0,8-1,3 g. Za klijanje je obavezno

potrebna stratifikacija sjemena (skladištenje u vlažno/hladnim uvjetima). Stratifikacija se

provodi tako što se sjeme postavlja u mješavinu treseta i pijeska (1:1), nakon 24 sata bubrenja

se stratificira 9 tjedana na temperaturi od +2 °C (±1°C). Ovdje se radi o zaštićenom i

patentiranom postupku stratificiranja sjemena lincure (Patent No. 2516699)!

Moguće je i 24 satno bubrenje sjemena na filter papiru, koji je bio umočen u vodu ili 0,2 %

otopinu fungicida protiv gljivičnih oboljenja presadnica (Polyram-Combi). Nakon toga treba

nabubreno sjeme pakirati u vrećice nepropusne za zrak i isto tako 9 tjedana pri temperaturama

+2 °C (±1°C) stratificirati. Nakon stratifikacije se sjeme odmah sije u kontejnere, Paperpots,

vazice ili kašete ispunjene sa tresetnim supstratom. Moguća je i primjena prešanih kockica za

sjetvu lincure. Preporučuje se sjetva više sjemenki na jedno sjetveno mjesto u kontejnere ili

vazice bez naknadnog pikiranja. Sjeme se pokriva tankim slojem supstrata koji neće ometati

sjeme u nicanju. Protiv gljivičnih bolesti presadnica zalivati sa otopinom Dithane Ultra ili

Previcur N. Prekrivanje kontejnera, vazica, kašeta nakon sjetve sa folijom je preporučljivo.


90

Temperature klijanja sjemena i nicanja-do nicanja (1 do 2 tjedna nakon sjetve) mora se

temperatura održavati na 20°C, nakon toga se temperature mogu smanjiti na 18°C po danu i

12°C po noći. Nakon 8-10 tjedana su presadnice spremne za sadnju. Prije sadnje se

preporučuje još 1-2 tjedna faza jačanja/kaljenja (u uvjetima svjetla i bez mraza= po danu

iznositi van, noći u zaštićenom prostoru).

Uzgoj sjemena lincure-za 1 ha uzgojne površine je potrebno oko 1 kg sjemena. Povoljna je

sadnja po 3-4 presadnice zajedno (npr. prešana kocka sa 3-4 biljčice). Zbog otežane nabavke

sjemena preporučuje se vlastita proizvodnja sjemena. Nakon žetve sjemena se preporučuje

osušiti sjeme na ca. 35°C i čuvati u hermetičkim posudama na hladnome mjestu (najbolje je

dodati jednu otvorenu staklenku Plavog gela na 500 g sjemena. Pri promjeni boje u roza treba

ga izmijeniti. Plavi gel se može dobiti u ljekarnama.

Sadnja-se može obavljati od ranog proljeća do ljeta. Razmak od 62,5-75 x 15 cm zbog

specijalnih strojeva za berbu koji imaju širinu elementa za berbu (izoravanja) od 70-75 cm.

Preporučuje se dvoredni uzgoj sa 25 cm razmaka između redova a razmak u redu iznosi 15-20

cm. Ukupni broj biljaka po hektaru pri takvom načinu uzgoja iznosi 100 000. Sadnja je

moguća i sadilicama npr. „Accord“ ili Metz „Kombinetta GS“. Uzgoj na visokim gredicama

se ne preporučuje. Nakon sadnje i u sušnim uvjetima obavezno je zalijevanje.

Njega nasada-na početku uzgoja se zbog višegodišnjeg uzgoja lincure moraju ukloniti svi

višegodišnji korovi. Prema potrebi se tijekom vegetacije mora 2-3 x okopavati i uništavati

korove. Zbog višegodišnjeg ciklusa kulture je obavezno posvetiti puno pažnje uništavanju

korova.

Zaštita nasada-za ovu kulturu ne postoje dozvole za primjenu sredstva za zaštitu bilja jer ne

postoje ispitivanje u zavodima o rezidualnom ponašanju i nakupljanju u korijenu lincure

poznatih sredstava za zaštitu bilja tj. njihovih aktivnih spojeva. Primjena bilo kojeg sredstva

za zaštitu bilja je moguće samo uz uključivanje Zavoda za zaštitu bilja i dobivanja iznimne

dozvole primjene određenog sredstva za zaštitu bilja. Od ekonomski značajnih bolesti pri

uzgoju lincure se može javiti plijesan vrata korijena koja se manifestira kao uvenuće i dovodi

do uginuća biljke. Kloroze listova su najčešće uzrokovane previsokim pH

Berba-vađenje korjena-se obavlja nakon 4 do 5 godina uzgoja. Ako se korijen isporučuje za

industriju alkoholnih pića, tada se može isporučivati od srpnja do slijedećeg proljeća i to sve

do prije kretanja vegetacije. Ako se korijen isporučuje farmaceutskoj industriji za proizvodnju

ljekovitih pripravaka, tada treba zbog najvišeg sadržaja gorkih tvari u korijenu berbu obaviti u

proljeće upravo pri kretanju vegetacije kada biljke formiraju izboje. Berba se može obaviti


91

strojno sa vađenjem korijena pomoću vadilica. Radna dubina od 35 cm sa dodatkom radnog

dijela za prosijavanje zemlje-pokretna traka koja transportira korijen do prihvatnog bunkera ili

prikolice. Istovremeno ima funkciju prosijavanja tj. odvajanja zemlje od korijena (stroj je

konstruiran na Zavodu za mehanizaciju TU-Weihenstephen u Freisingu, Bavarska). Nadzemni

dio biljke prije vađenja korijena mora biti odstranjen tj. odrezan. Prinosi se kreću od 200 –

400 dt/ ha (20-40 t/ha) svježeg korijena ili 5-10 t/ha suhog korijena.

Prerada korijena-korijen se može usitniti u manje dijelove i mora se u prati u strojevima sa

dugačkim bubnjem za pranje i visokim pritiskom vode radi odvajanja zemlje od korijena. Ako

se korijen isporučuje tvornici žestokih pića tada ga nije potrebno sušiti. Za farmaceutsku

industriju je obavezno potrebno sušenje korijena. Sa sušenjem treba početi odmah nakon

pranja i to pri temperaturi od 60°C na biljnom materijalu (ne zraka). Suši se tako dugo, dok

korijen ne postane lako lomljiv (ca. nakon 20-40 sati sušenja). Za sušenje se mogu primijeniti

sušare sa ladicama ili lijesama (npr. Seting u Delnicama: http://www.seting-

inzenjering.hr/index.php?menu=home), tunelska sušara sa vagonima ili sušare sa trakama.

Nakon sušenja treba drogu čuvati od vlage tj. na suhom i hladnom mjestu. Svježi korijen se

može čuvati u hladnjačama nekoliko tjedana

Zahtjevi za kvalitetom

• Maksimalno 5 % zagađenja zemljom,

• kod sušene droge max. 10 % sadržaja vode,

• min. 33 % sadržaja ekstrakta i

• min. vrijednost gorčine 10 000.

aromatiČno i ljekovito bilje - · pdf filearomatično i ljekovito bilje_opći dio 2 droge se...

Documents