asopis studenata kroatologije na Hrvatskim studijimaZagreb, 2012.SADRAJRIJE UREDNITVA..................................................................................................... 7KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMAPutopisna proza hrvatske preporodne knjievnosti (Jelena Bartulovi) ..................... 11Poezija preporodnih godina (Tihana Penko) ............................................................. 16Povijesni roman Augusta enoe u okviru realizma (Snjeana Terzi) .......................... 25Rodno spolni odnosi u romanu Posljednji Stipanii (Marica Peri) ............................. 30Realizam u pjesnitvu Silvija Strahimira Kranjevia i Augusta Harambaia(Petra Vaek) ............................................................................................................... 36ena u pripovijetkama Josipa Kozarca i Ante Kovaia (Ivana Fosi, Sanja Ezgeta) .... 43JEZINA BRUSIONICAJezine krupnositnice (Tihana Penko) ....................................................................... 51Pleonazmi (Marko Bregovi) ...................................................................................... 54Bogoslav ulek (Anita Maaevi) .............................................................................. 56Tvorbeni modeli u hrvatskom i esperantu (u obranu esperanta) (Anela Vidovi) ....... 61UMJETNOSTVjekoslav Karas: tuna sudbina (pre)kasno otkrivenoga talenta (Tamara Marjanovi) ... 69Mirogoj: muzej pod vedrim nebom (Vanesa Varga) .................................................... 74Fotografska pria: putovima historicizma (Tamara Marjanovi)................................. 76Muzej suvremene umjetnosti (Mirta Seferovi) .......................................................... 82CASSIUS ISSN 1846-7571asopis studenata kroatologije na Hrvatskim studijimaGodina IV, broj 4, Zagreb 2012. Besplatna tiskovinaNakladnikHrvatski studiji Sveuilita u ZagrebuBorongajska cesta 83d, ZagrebIzdavaDrutvo studenata kroatologije CassiusGlavna i odgovorna urednicaTihana PenkoUrednitvoGoran GaliMirela FindrikVanesa VargaStruni savjetniciprof. dr. sc. Antonija Zaradija Kidoc. dr. sc. DavorPiskamr. sc. Mislav Kovaiasopis izlazi jednom godinje na hrvatskom jeziku, uz potporu Studentskoga zboraSveuilita u Zagrebu i Hrvatskih studija Sveuilita u ZagrebuNOGOM PRED NOGUTerenska nastava u maarskoj Baranji (Jelena Gazivoda) ......................................... 183Praka avantura (Tamara Marjanovi) ....................................................................... 185Terenska nastava u Dalmaciji (Filip Kopanica) .......................................................... 187MLADI PISCIMartina Dumbovi ..................................................................................................... 86Jasmina Pavi ............................................................................................................. 91Jasmina Vini ............................................................................................................ 94Zvjezdana Ruman ..................................................................................................... 98Matea ende .......................................................................................................... 101Davor Kolenc ............................................................................................................ 103Vedran Volari .......................................................................................................... 106Martina Lonar ......................................................................................................... 111ANIMALISTIKAReprezentacije ivotinja u reklamama (Jelena Gazivoda) ......................................... 115Biblijska udovita: Levijatan i Behemot (Jeronim eko) .......................................... 123Jezik i ivotinje (Ana Valjan) ..................................................................................... 132Peter Singer: Osloboenje ivotinja (Sanda Rukavina) ............................................. 140Antropocentrizam, androcentrizam i zatita ivotinja (Tanja Grmua) ...................... 150TO SMO RADILI PROLE GODINEKnjievna veer s Julijanom Matanovi (Tihana Penko) .......................................... 165Znanstveni kolokvijHrvatski mitovi i legende (Mirela Findrik) .................................. 167Znanstveni kolokvij Glazba romantizma (Ivana Petravi) .......................................... 170Druga meunarodna ljetna kola hrvatske kulture i hrvatskoga jezikaHrvatskih studija Sveuilita u Zagrebu (Jelena Gazivoda)....................................... 1722. kroatoloka konferencija (29. 9. 1. 10. 2011.) (Mirela Findrik) ............................. 174Razgovor s Ivicom Kosteliem (Goran Gali) ............................................................ 176RIJE UREDNITVADragi itatelji!Ovim brojem uplovljavamo u vode romantizma i realizma pa, noeni tim duhom, kormila-rimo kako znamo i umijemo. Dotaknuli smo se nezaobilazne knjievnosti koja je u tom vremenuiznjedrila zaista velika knjievna pera, umjetnosti iji su tragovi sveprisutni, jezika obiljeena Bogoslavom ulekom, ali i suvremenih jezinih krupnositnica. Naii ete na ovim stranicama ina daak animalizma te nove izriaje naih mladih pisaca.U svakom sluaju, nadamo se da e svatko pronai neto za sebe. Profesorima koji sustrunim savjetima pomogli pri stvaranju ovoga broja od srca zahvaljujemo.elite li s nama podijeliti svoje dojmove, molimo vas da nam se javite na:dskcassius@gmail.comLijep pozdrav i ugodno itanje!UrednitvoGodina IV, Broj 47Knjievnost romantizma i realizmaPUTOPISNA PROZA HRVATSKE PREPORODNE KNJIEVNOSTIJelena BartuloviUsvojoj strukturi, proza je vrlo sloena knjievna vrsta koja, ako eli biti umjetniki uvjer-ljiva i snana, pristupana i prihvaena u itateljstvu, trai i talentiranoga stvaraoca kojiponajprije mora biti suvereni poznavatelj jezika kojim pie. U hrvatskoj preporodnojknjievnosti proza je zaostajala za poezijom i dramom, no vrlo popularna bila je putopisna prozakoju su pisali Matija Maurani, Stanko Vraz i Antun Nemi (Bokovi 2007: 128). Putopisci suvrlo esto prvi izvjetitelji o stranoj kulturi, njezinoj batini i knjievnom ivotu. Tako putopisacpredstavlja vlastitu kulturu u stranome prostoru, ali i upoznaje matini prostor s tuom kulturom.Proimajui prikaz svakodnevnoga ritma odreene sredine i navika tamonjih ljudi s obavije-stima iz lokalne povijesti i opisom umjetnike batine, putopisac stvara svojevrstan kulturni ka-talogiupuujegamatinojsredinikojajetrajnoputopievouporite.Takousporedbainozemnoga svijeta s domaim i pronalaenje tragova prisutnosti vlastite nacionalne kulture ustranoj kulturi ine stalna mjesta njegova diskursa. Hrvatski putopisci vlastitim naporom gotovoprirodno smjetaju svoj narod u veliku europsku obitelj. Njihove su tenje tek dio opehrvat-skoga ideolokoga ishodita koje se uvelike podudara s idejom vodiljom veine onodobnih na-cionalnih pokreta. Prvotni je interes briga za domovinu (Duda 1998: 82).Matija Maurani nametnuo se kao vrhunski hrvatski putopisac. Roen je 1817. godine uNovom Vinodolskom. Izuio je kovaki zanat i radio u rodnom mjestu, gdje se od 1852. poeobaviti i poduzetnitvom. U knjievnost je uao djelom Pogled u Bosnu ili Kratki put u onu krajinuuinjen 1839. 1840. po jednom Domorodcu. Dakle, putuje u Bosnu 1839. preko Kragujevca,aka, Uica, Poege do Sarajeva. Iako motivi njegova putovanja nisu poznati, bili su, po svemusudei, politikoga karaktera (pijunski poslovi za potrebe Austrije, a po nalogu brata Ivana).Bosna je, kako je poznato, u mislima hrvatskih preporoditelja imala znaajno mjesto zbog uvje-renja da je mogue pripremiti ju na ustanak. Kako bi izvidio tu mogunost, Maurani je otiaou Bosnu i na povratku se, 1940. godine, zadrao u Beogradu. Knjiga se sastoji od mnotva uz-budljivih slika i epizoda, portreta i zgoda, a karakterizira ju prirodno i slikovito pripovijedanje,lieno uenih knjikih figura. Jednostavna je i duhovita, to je privuklo tadanjega itatelja, paje Vraz s pravom napisao da je posrijedi prva naki napisana knjiga. Maurani koristi jedno-stavni, priprosti jezik, ali u njemu je prisutno i mnogo turcizama. Muslimane zove Turcima, poKNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMAGodina IV, Broj 411Vraz je tekst Put u gornje strane, u podnaslovu predstavljen kao Izvadak iz listova na gospouDrag. t., ro. Kr......evu, objavio u Iskri tri godine nakon svoga putovanja. Rije je o putopisnojcjelini sastavljenoj, kako to sugerira podnaslov, od dijelova pisama to ih je na poetku svogaputovanja slao posestrimi Dragojli tauduar. Tekst obuhvaa prvi dio Vrazova itinerarija, etve-rodnevno putovanje od Zagreba preko Karlovca, Jurova, Metlike, Hrasata i Draga do NovogaMesta i doista se moe smatrati pravim anrovskim ostvarenjem (Duda 1998: 188). injenica jeda Vrazov Put u gornje strane podnaslovom sugerira privatni nain komunikacije koji naknadnimautorskim zahvatima postaje javni. Putopisac zapravo preko Dragojle tauduar upuuje putopissvakomu zainteresiranomu itatelju. U putopisu su prisutni realistiki detalji, prava lirika i malohumora: Nasrd gore zagrnu se oblaci maglami, smrkne nam pred oima, i izlie se kia debela i gustakao iz abra. I tako bi trajalo vrme do pred Novomesto. ao mi je to nisam mogao polag dragevolje razgledavati, idu niz brdo, lpo obdlana polja i livade, i krasne seljake zidane kue, to sustale s obe strane druma, i mile crkvice sagradjene podalje druma i po brdih. Nu ta e? Makni maloglavom, pa e ti se litra kie zalit za vrat: i onako si ve mokar kao puran (icel 2004: 134).Romantiarski opisi prirode u Vrazovom putopisu potvruju knjievnu dimenziju teksta.Krajolik dobiva estetiko obiljeje ljupkoga i time kao da pretpostavlja enskoga naslovljenika.Vraz iznova upotrebljava jednostavnu usporedbu motiviranu izgledom predmeta opisa (dolinase rasklada kao aren sag po carskom patosu) koja bi trebala oznaiti ljepotu prostora (Duda1998: 189207). Selo je za hrvatske romantiare privilegirni prostor izvornosti i neiskvarenosti,ono je na neki nain priroda, a takvi su i njegovi stanovnici. U hrvatskom se kontekstu narodnaizvornost sela prema naelu opreke znaenjski suprostavlja odnaroenim gradovima. Velik sedio putopisnih dodavanja odnosi na leksikon umberakoga svakodnevnoga ivota u kojemse isprepleu gotovo sve Vrazove smjernice romantiarske poetike. Leksikon je svojevrsno po-sredovanjeobavijestioivotuiobiajimaljudikojiuvajuidealiziranoslavenskoognjite. U Vrazovoj verziji oni potvruju mit o izvornoj plemenitosti, neiskvarenosti. U putopisu se moevidjeti i uskoki leksikon s podatcima iz povijesti zajednice (Duda 1998: 207213). Posebno pakmjesto zauzima prikaz njihova junatva u borbi s Turcima: mnogo je majki zaplakalo, mnogokaduna zakukalo i bula u crno zavilo (Duda 1998: 213). Zanimljivo je spomenuti kako je Vraz, uelji da itatelju posvjedoi uskoku hrabrost, retoriki odabrao primjer sranosti svoga vodia,sedmogodinjega ili osmogodinjega djeaka Marka Predania koji je ve vidio kurjaka pa gase nije uplaio, a kamoli da se od drugoga ta plai, umjesto nekoga znamenitoga mjesnoga junaka. Vraz je do kraja putopisa ostao vjeran simulaciji komunikacije pismom, te ga zakljuujeobraanjem naslovljenici, navoenjem mjesta i nadnevkom (Duda 1998: 213214).Usvojojputopisnojprozi, Vrazsepokazaokaodobarpoznavalacobiajaipovijesnih injenica. Pritom je nastojao ak i prenaglaeno pouavati itatelja kao gorljivi ilirski domoljub.Vrazov putopis nije visokoga umjetnikoga dometa. Zanimljiva su njegova razmiljanja o jezikui odnosu meu Hrvatima i Slovencima (icel 2004: 134).NajvrijednijiiliterarnonajsnanijiputopisurazdoljuilirizmanapisaojeAntunNemi Gostovinski. Roen je 1813. u Eddeu u Maarskoj. Iako je bio knjievno obrazovan, rana je smrtnasilno prekinula njegov stvaralaki rad. Za ivota mu je objavljena samo knjiga Putositnice,tadanjem turskom obiaju, a prave Turke zove Osmanlijama. Bonjaci se smiju nazivati samomuhamedovci, a krani su raja bonjaka ili Vlasi. Bonjaci mrze Osmanlije, a i ovi njih jer ihsmatraju samo poturicama, gorima od kaura (Bokovi 2007: 128).Kompozicija Mauranieva putopisa sastoji se od tri postupka, odnosno tri kategorije knji-evnopovijesneretorike:okvira,prieileksikona1.Tekstjeoblikovanupravotimslijedom. Na poetku je Predgovor, zapravo okvir u kojem putopisac obrazlae nastanak teksta i naela autorske poetike. Slijedi Put u Bosnu i natrag (Dio I.), odnosno putopisna pria koja se u potpu-nosti podudara s elementarnom putopisnom sekvencom odlazak boravak povratak. Na krajuse nalazi cjelina Razline opaske o Bosni (Dio II.) kao trei dio kompozicije putopisa. Na Maura-niev se bosanski leksikon tematski nadovezuje prikladan rjenik turcizama (Njekoliko turskihbarbarizama). Prvi se dio teksta podudara s okvirom, a zadnji s leksikonom. Okvir je povezan sjezikom i namjerom, a leksikon s bosanskom temom (Duda 1998: 159).Ulomak iz Pogleda u Bosnu:Kad smo doli Sarajevu na vrata, ondje Turci mene vizitaju pak me odvedu k Mustaf-pai Babiu, zvanom Hrnji (Hrnjakoviu). On mene raspita to sam ja i otkud sam. Ja mu kaem otkudsam iz Njemake i da sam zanatnik i da elim u njihovoj slavnoj zemlji potraiti mjesto da se gdje-god nastanim. Ja sam ve odavna mislio kae paa da bi takove majstore dozvao ovamo uSarajevo, da jim proskrbim halat, pak neka rade: i to u ja uiniti, ali meutim, dok ja dobavimhalat i tebi jo drutva, ti ostani ovdje kod mene na kapiji (na kapiji se vele sve gospodske sluge idvorani). to u ja raditi, pitam, ovdje na kapiji, estiti paa? Pui li ibuk? Ja ako i nisam do-tada nikada puio, rekoh: puim. Hee, kad pui, a ti sjedi gdje i drugi sjede, pak pui kao to idrugi pue. I tako sam ja jo taj dan na 11. prosinca poeo uzimati tain i jemek (jelo) po devet ilideset jestojska, nego sve po turski (Bokovi 2009: 129).Knjiga je najprije trebala biti izvjetaj s putovanja, ali je svojim spisateljskim osobinamapremaila okvire izvjetaja i doekana kao prava literarna senzacija. Maurani je u Bosnu iaoi 1846. i odande slao povjerljiva izvjea. Ondje je ostao dvije godine ekajui rasplet godine1848., kako bi se potom otputio u Carigrad, gdje je ostao dvije godine. Dio putopisa do danasnije poznat javnosti, vjerojatno zbog delikatnih politikih mjesta, a dijelom se posluio i njegovbrat Ivan piui Hara (Smrt Smail-age engia). Maurani je bio dobar poznavatelj narodnepoezije, njezina leksikoga bogatstva i stila, to je iskoristio i u samom putopisu, danas sma-tranim biserom hrvatske preporodne proze. Ostatak ivota Maurani je ivio nemirno, baviose raznim poslovima i stekao znatan imetak, a ivot je zavrio pomraena uma u sanatorijukod Graza (Bokovi 2007: 129).U pisanju putopisa ogledao se i Stanko Vraz, pravim imenom Jakob Frass, iako samo mar-ginalno. Rodio se 1810. u Cerovcu. U Grazu je studirao pravo gdje se upoznao s LjudevitomGajem. Na put po Kranjskoj, tajerskoj i Korukoj kree u proljee 1841. U poetku mu drutvoine trojica suputnika: ruski slavist Izmail Ivanovi Sreznjevski, Ivan Maurani i neki nepoznatifrancuski trgovac. Njegovo je putovanje u slovenske krajeve potaknuto zanimanjem za filologiju.CASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA12 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 4131Leksikon se ovdje ne uzima u svom uobiajenom znaenju, nego u znaenju leksiki fond, rjenik.LITERATURABokovi, I. 2007. Hrvatska knjievnost neoklasicizma i romantizma, Filozofski fakultet, Split.Duda, D. 1998. Pria i putovanje (Hrvatski romantiarski putopis kao pripovjedni anr), Maticahrvatska, Zagreb.icel, M. 2004. Povijest hrvatske knjievnost 19. stoljea, Knjiga I, Naklada Ljevak, Zagreb.1845. godine, iji je literarizirani naslov u punom smislu rijei oznaio vrhunac tadanjegaliterarnogaputopisnogaanraiproznogastvaralatvaubeletristikomsmisluuope (Bokovi 2007: 126). Prvi koji je primijetio Nemievu vrijednost bio je, kao i u Mauranievusluaju, Stanko Vraz: Lane je izila izvrsna knjiga g. Antuna Nemia Gostovinskoga, koja je punaprekrasnih misli. Zove se Putositnice i mnogo podsjea na Sterneovo Sentimental Journey, alinema ni najmanje pozajmice iz tog engleskog klasika, djelo je potpuno samostalno i uistinu iz-vorno (Duda 1998: 217). Na put u Italiju prisilila ga je nesretna ljubav. Putovanje je zapoeood Ludbrega i Krievaca, zatim nastavlja preko Zagreba, Karlovca i Rijeke, a zavrava ga narelaciji Trst Venecija Padova Verona. S njim putuje i suputnik kojemu ne spominje ime.O njemu saznajemo tek da je roen u Ugarskoj, othranjen u Hrvatskoj i da je obljubio ovuzemlju koja svakome nezaboravna ostaje koji se malo dulje u njoj bavio i ma iole s njom upoznao(Duda 1998: 236). Nemi tvrdi kako je putopis nastao na temelju treine njegovih putnihbiljeaka koje u mnogoemu podsjeaju na dnevnik. Tekst to ga putnik zapisuje gotovoistodobno s putovanjem posve je drukiji od onoga koji nastaje naknadno (Duda 1998: 230231).Osim putnih biljeaka, u putopis je unio erudiciju i maniru zapadnoeuropske putopisnekole pa su ga suvremenici nazivali hrvatski Seume jer je koristio feljtonski slog isprepletenusputnim domiljanjima, alama i dosjetkama, dopadljivou, svjeinom itd. Putopis mu jeduhovit, blago ironian, zajedljiv, a u podlozi je iskreno rodoljublje, razmiljanja o hrvatskomovjeku i zemlji: (...) Imade u naoj miloj domovini velianstvenih prizora u izobilju koji bi se s inostranimi usporediti mogli; ali nema ljudi koji bi svijet s njimi upoznali, nema umjetnika kojihbi ih kist oivio i proslavio. Njena zelen naih bukvika i brezovja, tamne omorokovine ili gustedubravekojihvisokastablajonskomstupovjunalie, prijatneskuenostnaihbreuljaka, cvjetne nae livade i raznovojne njive, peinaste glavice primorskih i umoviti vrhunci zagorskihplanina (Bokovi 2007: 131).Njegov putopis nije rezultat opih misli i shvaanja naroda kao glavnoga junaka, veizraz subjektivnoga, osobnoga doivljaja vienoga i reakcija na vieno. Nemi opisujekonkretne situacije i sredine te ih na svoj beletristiki nain i komentira. Primjerice, opisu-jui Padovu pravi este digresije: Propitkivajui doo sam nekako do mog Patrona naime uHram sv. Antuna. Ovd sam opet mnogo pobonih poitateljah, al jo vie poitateljicah nao.Ove posdnje vrlo su me lako u mojoj pobonosti mutile. Znajui da su Padovanke ngda po-radi svoje istoe na glasu bile, htio sam im sada na obrazu itat na koliko bi jote i dandanasoni redci Martiala valjati mogli: Tu qouque nequitias nostri Iususque libelli. Ulla puella leges,sis Patavina licet... (icel 2004: 135).Nemi se ispriava itatelju ako mu se ini kako je pripovijedanje prelo u dosadu ilije postalo nezanimljivo. Naime, u njegovim pozivima najei su glagoli kretanja (voditi,krenuti, hodati i dr.). On eli posredovati putniko iskustvo kao zabavu ili pak kroiti krozzabavu. Njegov je diskurs strukturiran kao mala enciklopedija knjievnoga znanja te vje-rojatno nije dokuiv svakomu itatelju (Duda 1998: 248249).CASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA14 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 415izrazu do krajnosti, varirajui temu s redovitim motivima domovine, sloge, ilirstva i slavenstva.Kao jedan od primjera tomu moe se izdvojiti vienje stvarne politike i duhovne situacije uHrvatskoj pjesnika Mate Topalovia koji u svojim stihovima kae:Vidi s kakom moj narod s opakomSudbom bori, vidi kak ga moriOvde sila, zavida nemila,Nepriateljah i zloeliteljah,Ond nesloga, izrod nerazlogaNjeg razkida, otrov medj njeg rida.(icel 2004: 75).Ilirci su smatrali da se takvomu stanju stvari mogue oduprijeti samo slogom i optimizmom,vjerom u bolju budunost, ali i aktivnom borbom borbenim stihovima kao to su Gajevi:Hajde bratjo, haj junaciKonjanici i peaciBrusmo sablje, brusmo koseNek se zlobi na strah nose(icel 2004: 77)ili Kukuljevievi:Na noge se diteMa u ruke sada!Tudnjistvo nek padneSlavjanstvo da vlada(icel 2004: 77),do onih stihova u kojima se pjesnici okreu duhu i umu umjesto puki, sa eljom da, kao npr.Pavao toos, izraze:to su djedi maem biliTo e duhom bit unuci(icel 2004: 77).Budnice i davorije u tom su vremenu, bez obzira na literarnu vrijednost, odigrale vrlo zna-ajnu ulogu. Svojom jasnoom, jednostavnou i stalnim ponavljanjem bitnih sastavnica o ko-jimajeovisnaopstojnostjednoganaroda,kaotosusloga,etinost,vrijednostjezika,osmiljavanje geografskih ljepota domovine (koja je najvia vrijednost) kao temeljnih izvora POEZIJA PREPORODNIH GODINATihana PenkoIpoezija je, kao jedan od najzastupljenijih anrova preporodne knjievnosti, platila svojdanak opemu zastoju i krizi knjievnoga stvaralatva poetkom 19. stoljea, uzrokovanihnamjerama pokretaa ilirskoga pokreta da literarnu rije posve podrede domoljubnim,politikim ciljevima mladoga graanskoga drutva. Tek se nekoliko najznaajnijih imena (Vraz,Maurani,Demeter,Preradovi)svojomoriginalnouizrazauspjeloizdiiizkolektivne atmosfere duha i deklarativnih patriotskih zanosa koja je prevladavala sve do pojave Augustaenoe.Openito, estetska je odrednica djela bila zanemarivana, a vaan kriterij u vrednovanju bioje to patetinije i jasnije naglaavanje i isticanje rodoljublja, domoljublja i programatskih ciljevailirizma. Sve je to, dakako, produkt stvarne situacije, ugroenoga nacionalnoga identiteta, kakojeveistaknutoupovijesno-politikomkontekstu.PojavaGajevepjesmeHorvatovzlogai zjedinjenje (poznatije po prvom stihu Jo Horvatzka ni propala) 1832./1833. godine u Daniczibilaje,osimuvodaunjegovepolitikeaktivnostiiprograme,anrovskiprototipnajee objavljivane pjesme do estdesetih godina devetnaestoga stoljea budnice.Vano je spomenuti problem jezika koji je pjesnicima tada najizraenijega domoljubnogaizraza bio prepreka. Veina je pisaca prije propjevala njemakim nego hrvatskim jezikom (Gaj,Kukuljevi, Preradovi) ili im je kajkavtina bila materinjim jezikom, a tokavski im je standardpredstavljao problem jer su ga, zapravo, tek trebali nauiti. Preradovi svoju muku izraavastihovima:Uzor stoji pred njim jasno,Ali tuan ne uzpievaNjemu rieju oblik dati,Krpe mora u sviet slati!To je muka pjesnikova.(Radost i muka pjesnikova) (icel 2004: 75).I dok se znaajniji pjesnici mue s jezikom, oni drugi, koji su pisanje stihova shvatili tekkao patriotsku dunost, anr budnice i davorije, poslanice i prigodnice pojednostavnili su uCASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA16 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 417A.O, i ja priznajem to neprikoslovno,No ba u tom grmu lei zei jedan:Izveo nas iz govna, uveo u govno (icel 2004: 79).Vraz se zalagao za knjievnost originalnoga izraza, iskrenoga osjeanja i doivljaja. Satirukoju je Vraz oivio prihvatili su i Vukotinovi, Nemi te Trnski. Vraz je, za razliku od poetka ilir-skoga pokreta, koji je vrvio domoljubnim stihovima, uveo liriku s ljubavnim motivima. No, niona nije bila poteena diletantskoga stihotvorstva, ali bila je u maloj prednosti pred ukalu-pljenim budniarsko-davorijskim stihovima. Sam se motiv ljubavi ostvarivao na individualnimemocijama pojedinca, a ne na izvanjskim drutvenim, kolektivnim osjeanjima pa je opasnostod mogue prosvjetiteljsko-didaktike poruke pjesme, kakvu su imali domoljubni stihovi, bilasvedena na minimum. Ipak, ta je ljubavna lirika bila simbioza s aktualnim domoljubljem, ispre-pleui ljubav prema eni s ljubavlju prema domovini i dalje kao visokoj vrijednosti. Ljubavprema domovini nerijetko je u toj ljubavnoj lirici prevladavala (Novak 2004: 18).Zadrat emo se jo malo na Vrazu, roenom Slovencu koji se ve kao zreo pjesnik prikljuioilirskomu kolu, nikad se ne mirei s Gajevom tezom o knjievnosti kao sredstvu rjeavanja poli-tikih problema. Njegov ciklus pjesama Djulabie (ulabije) iz 1838. godine donio je osvjeenjeu aktualnu budniarsku poeziju. Uz motiv domoljublja, on uvodi motiv ljubavi prema voljenojeni i tako ispreplee doivljaj ene s iskrenim domoljubnim narodno-slavenskim osjeanjima.Takvo e se isprepletanje nastaviti na neki nain sve do pojave Silvija Strahimira Kranjevia(icel 2004: 78). Uzore je traio i u klasinoj i velikoj europskoj romantiarskoj poeziji, ali i u manjedragoj poeziji dubrovakih pjesnika te tradiciji narodnoga stvaralatva. Favoriziranjem posljed-njega,definitivnoseoslobodioklasinihuzoratenjemakihidubrovakihversifikacijskih ablona. Objavio je jo dvije pjesnike zbirke: Glasi iz dubrave eravinske (1841) i Gusle i tambure(1845). Godine 1842. pokrenuo je s Dragutinom Rakovcem i Ljudevitom Vukotinoviem (kojeje, kako je ve spomenuto, Gaj uvredljivo nazvao trio rak, vuk i vrag) asopis Kolo, dajui na znanjeda e knjievnosti dati prednost pred drutvenom problematikom (Skupina autora 2006: 85).Prvi hrvatski romantiar, osniva hrvatske knjievne kritike, pjesnik koji se ogledao u go-tovo svim poetskim oblicima romantiarske epohe Stanko Vraz ostavio je dubok trag upoetcima hrvatske knjievnosti pisane na tokavskom knjievnom jeziku. Uz Ivana Maura-nia i Petra Preradovia njegovo je knjievno djelo utkano u sam vrh hrvatske preporodneknjievnosti (icel 2004: 79).Petar PreradoviUjojednojhrvatskojpjesnikojosobnostionogavremenasupostojalisuklasicizami romantizam, snaan individualizam i osjeaj zajednitva. Rije je o Petru Preradoviu, ovjeku kojega su suvremenici smatrali preporodnim bardom (Novak 2004: 20). Prve stihove napisao jedomoljubne svijesti. Bolje od bilo kojega politikoga ina one su uspjele ui u hrvatskoga o-vjeka i uvrstiti njegov nacionalni identitet. Kako im i sam naziv kae, budnice i davorije su pje-sme u kojima se biranim rijeima poziva na podizanje i isticanje narodne svijesti, zajednitva,ljubavi i sloge, te rada za domovinu. U njima se ogledaju duh i atmosfera preporodnoga vre-mena, to ponajbolje prikazuje svepoznata Gajeva pjesma Horvatov sloga i zjedinjenje, nastalapotkraj 1832, poznata jo po svojim stihovima Jo Hrvatska ni propala, dok mi ivimo. Pjesma jeprimjer istinske hrvatske preporodne pjesme u kojoj su pogledi mlade generacije izneseni nazanosan i pokretaki nain. Svojim tonom pjesma kao da i nije spjevana za itanje nego za glas-no kazivanje, s jasnom namjerom da svojom snagom osvoji sluatelje i probudi ih iz mrtvila.Gajeva je budnica bila prva u nizu mnogih drugih, slinih pjesama (Vukotinovieva Nek se hrustiaka mala, Demeterova Prosto zrakom ptica leti, toosova Poziv u ilirsko kolo) nastalih u tom vre-menu i s istim ciljem buenje nacionalne svijesti (Bokovi 2007: 51).Poetkom etrdesetih godina 19. stoljea poetna domoljubna euforija (patetini stihovio slavnoj prolosti, svijetloj budunosti ilirizma i slavenstva, zajednitvu i slozi) polako jenjava.Poelo se postavljati pitanje morala pojedinca kao bitne pretpostavke utemeljenomu zajed-nikomu istupanju u promicanju preporodnih zamisli i opih prosvjetiteljsko-didaktikih na-mjera.Gajsesvenaglaenijeopredjeljavaozapolitikuopcijuilirizmatojerezultiraloskupinom ilirskih pisaca koji su poeli luiti umjetnost od politike te knjievnost shvaati uromantiarskom smislu kako ju je u to doba (i ranije) doivljavala Europa. Hrvatski su knjiev-nici bili upoznati s predstavnicima klasinoga i romantiarskoga stvaralatva pa nije nedosta-jalo i prijevoda ili bar pozivanja na knjievnike kao to su Ljermontov, Pukin, Goethe, Byroni drugi. Radilo se jedino o dvojbi treba li se povoditi za tradicijom stiha narodne pjesme (npr.Kaieve pjesmarice) ili dubrovakim pjesnicima (npr. Ivanom Gunduliem) (icel 2004: 78).Stanko VrazStanko Vraz bio je Gajev glavni oponent originalnoga pjesnikoga izraza. Dok je Gaj pisaovarijacije na temu vlastite budnice kojom je zapoeo, Vraz ga je nepotedno napadao svojimsatirama i epigramima meu kojima je jedan od najotrijih bio onaj nakon zabrane ilirskogaimena 1843. godine koji je kao letak kruio Zagrebom:A.Pao je il dottore dogni belle arte,Pao je dulcamare, pao na Bonaparte,Pao je puzei, ko pseto zamuklo,Tek teta, to je i nas za sobom povukao.B.O, ne blazni brate, on ima zasluga,On je stvar poeo i kroz ljeta dugaVodio je do danas svedj dosljedno.CASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA18 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 419Ivan MauraniIvan Maurani svakako je najznaajnije ime hrvatske preporodne knjievnosti. Iako je nje-govo knjievno djelovanje trajalo dosta kratko, od 1835. do 1848., cjelokupnim je djelovanjemi knjievnim opusom, poglavito djelom Smrt Smail-age engia, primjer izuzetne knjievne vri-jednosti i nepotroivosti svojih humanih i opeljudskih poruka. Mauranievo djelo obuhvaanekoliko pjesama (Vinodolski dole, Da si zdravo, Primorac Danici ...), nadopunu/dopjev 14. i 15.pjevanja Gundulieve velepjesni Osman, te Smrt Smail-age engia romantiarsku poemu/-dramsku pjesan od 1134 stiha (icel 2004: 86). Sasvim je razumljivo da u trenutku nastupanjageneracije iliraca i Maurani svoja promiljanja usklauje s aktualnim drutvenim trenutkom:poetkom razvijanja preporodne misli i ideje, sveopim spoznavanjem vlastitoga nacionalnogabitka, ali i naglaeno isticanom moralnom kategorijom kao nunom pretpostavkom za uspo-stavljanje eljenoga narodnoga identiteta. On smisao domoljublja shvaa sloenije i produblje-nije, klonei se onovremenoga povrnoga budniarskoga definiranja i proklamiranja slobode inarodnosti. Uz pitanja domoljublja, narodnosti, utvrivanja i uvrivanja nacionalnoga identi-teta kojih se doticao, povezano je i pitanje jezika. Maurani zakljuuje, najjednostavnije reeno,kako je jezik bitna narodna svetinja. Mauranievo je pjesnitvo odraz ponajprije Kaieve pje-smarice (iz najranijega djetinjstva), antikih pisaca (Ovidija, Horacija, Vergilija), dubrovakih knji-evnika, ime se udaljio od onovremenih budnica i davorija. Zadrat emo se kratko na njegovunajveem ostvarenju, epskom spjevu Smrt Smail-age engia u pet pjevanja.Mauraniu je za fabulu posluio stvarni dogaaj iz 1840. godine ubojstvo poznatoga her-cegovakoga pae, Turina Ismail-age engia. Izostavit emo prepriavanje samoga sadrajadjela i usredotoiti se na elemente domoljubnoga. Autor je u spjevu progovorio o bitnim pita-njima narodnoga preporoda. Upravo se zbog toga veliina njegova djela ne moe mjeriti i vre-dnovati samo po obradi ve poznate teme sukoba kranstva i islama, jer je to piscu bila samookvirna tema za njegova sloena promiljanja vlastita vremena i drutveno-politikih prilika.Svoj idejni, filozofski nazor Maurani je ponajbolje izrekao u monologu sveenika u po-znatoj epizodi treeg pjevanja spjeva eta, u susretu dobrog pastijera s Crnogorcima koji noujure osvetiti se engiu. U liku sveenika (kao simbola moralnoga narodnoga duha) autor utje-lovljuje svoj svjetonazor te napominje etinost kao najvaniju ovjekovu kvalitetu. Budui dailirizam istie pitanja slobode i domoljublja, i sveenik upozorava na vanost domovine, ne samokao idilina pejzaa, nego kao mjesta zajednitva ljudi:Djeco moja, hrabri zatonici,Vas je ova zemlja porodila,Krevita, ali vami zlatna.Djedi vai rodie se tudijer,Oci vai rodie se tudijer,I vi isti rodiste se tudijer:Za vas ljepe u svijetu nema(Bokovi 2007: 145).na njemakom jeziku, a pjesnitvo na hrvatskom jeziku zapoinje ukljuivanjem u preporodnizamah u Zadru u kojem je Ante Kuzmani zapoeo pripreme za izdavanje lista Zora dalmatinska.Nakon to je napisao prvu pjesmu na hrvatskom jeziku, Poslanica piri Dimitroviu, u prvombroju Zore dalmatinske objavio je svoju poznatu pjesmu Zora puca, bit e dana kao svojevrsniprogramski tekst pokrenutoga asopisa. Otada pa doslovce do smrti Preradovi objavljuje sti-hove u razliitim asopisima onoga vremena. Objavio je i dvije zbirke pjesama, Prvenci i Novepjesme. Njegov ukupni poetski opus izraz je senzibilnoga lirskoga subjekta koji e svojoj poezijiuspjeti nametnuti vlastiti ego. Od poetnih domoljubnih stihova, preko mnogo ljubavne lirike,prelazio je ka razmiljanjima o enigmi ivota i duhovnome. Zadrat emo se na njegovim do-moljubnim stihovima.Za razliku od ostalih pjesnika onoga vremena koji su poneseni ilirizmom opijevali domovinu, Preradovi je od samoga poetka opijevao ponajprije sama sebe, a ne kolektivnusvijest i ideologiju. Iako vei dio njegovih domoljubnih stihova na prvi pogled ne odudaramnogo od budniarsko-davorijake poezije prethodnika, ne po motivima i tematici (kao npr.pjesme Zora puca, Bratja, Pet aa, Djed i unuk) u kojima se velia domovina, istie potreba iznaenje sloge, Preradovi ipak svoje domoljublje ne doivljava kao openacionalni, ve kaoprvenstveno vlastiti problem. Ponovni susret s domovinom on doivljava kao susret odbjeg-loga sina s majkom, kao biblijski motiv povratka odlutaloga sina (kao npr. u pjesmi Putnik).Njegova domovina u pjesmama nije uokvirena u geografski pejza, ve je svedena na osje-anje kakvo e se primijetiti tek kasnije u Kranjevievim pjesmama. Kao i ljubav prema eni,Preradovi je ljubav prema domovini umreio u jedinstven osjeaj i potrebu da poetski izrazinajintimnije trenutke svoga ivota. Osim toga, meu prvim je naim knjievnicima shvatio daje poezija umjetnost jezika te u svojim pjesmama uzdizao poznavanje, vrijednost i ljepotuvlastitoga jezika (icel 2004: 80). Primjer tomu svakako je jedna od njegovih najpoznatijih pjesma, Rodu o jeziku iz koje izdvajamo sljedee kao primjer:Ljubi si ga, rode, iznad svega,U njem ivi, umiraj za njega!U njem sve si blago slavi,to ti osta od starine,Nema ljepe ni batinePotomstvu si da ostavi.Alem-kamen on ti budi,Kog da uva kao oko,Kog da brani kao soko,Komu da si vjeran svudi.(...)Tu tuinu, tebi tvoj dolii,Tu potuj, a svojim se dii! (Bokovi 2007: 86).CASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA20 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 421Pojava Dimitrija Demetera i njegove poeme Grobniko polje oznaila je iznenaenje i novost,kao i pojava Mauranieva spjeva Smrt Smail-age engia. Demeter je, slino Mauraniu, shvatioda se tek upotrebom razliitih stilskih postupaka i metrikim mijenama moe ostvariti djelo di-naminoga i neablonskoga izraza. Njegov se spjev pojavio u vrijeme kada je u Zagrebu slavljenaeststota obljetnica slobodne opine na Griu i bitke kod Grobnikoga polja, u kojoj su Hrvati,prema predaji, porazili Mongole (Tatare). Za pisanje se Demeter koristio povijesnim izvorima(Ivan Tomai, Antun Vramec, Ritter Vitezovi, Kai Mioi ). Rije je o tipinoj bajronskoj poemi,u kojoj pejza prati brojne slike te lirske digresije. Proslava dogaaja Demeteru je bila prilika dase istaknu aktualni sadraji; iako je rije o dalekoj prolosti, u spjevu progovara ilirska stvarnost,a posebno je istaknuta poruka: Tu nek Hrvat ui, koja mu je cijena! (Bokovi 2007: 142). U Grob-nikom polju isprepleteno je epsko s lirskim, naracija sa slikom, ugraena je i budnica Pjesme Hrvata (kojapoinjestihomProstozrakompticaleti)telirskiintoniranaPjesmaTatarkinja. Sainjava ga i gotovo naturalistiki opis tatarskoga atora koji ne zaostaje za kasnijim Maura-nievim Haraem. Taj se gotovo naturalistiki opis vidi u sljedeim stihovima: Iz atora hre hangir smjeli;Ovaj prijesno meso trga zubi,to pod sedlom na svom atu grije;Glade brke, onaj erbet pijeIz lubanje kog mal prije ubi. (...)(icel 2004: 86).Demeter u radnju, tipino romantiarski, uvodi i pejza kao bitnu oznaku i presliku ovje-kove naravi u sjedinjenju s prirodom. Iako nije uspio ostvariti cjeloviti lik romantiarskoga ju-naka kakvoga je Maurani ostvario u Smail-agi, Demeter ga je ipak dao naslutiti u tatarskomvoi, Batu-kanu. Jo jedan od romantiarskih ostvaraja u djelu jest samo zaslovlje u kojem pje-snik sebe postavlja u ulogu komentatora o neizbjenosti sudbine i same smrti, no s poukomipak tipinom ilirizmu (icel 2004: 87). Svi dijelovi poeme napisani su u razliitim metrima, naracija je umrtvljena, a sadri i dramske dijaloge. Sve dosad nabrojene karakteristike upuujuna to da je Grobniko polje hibridna jezina tvorevina, moglo bi se ustvrditi i stihovani putopisjednoga sna. Najblie je srodnim narativnim djelima Byrona i Mickiewicza. Sve u svemu, to jejo jedno romantiarsko bavljenje srednjovjekovnom povijeu, osjeaj blizak knjievnosti europskoga romantizma (Novak 2004: 20).Pedesetih su godina hrvatsku preporodnu knjievnost obiljeili Grgo Marti i Luka Boti.Dok Marti opservira politike dogaaje i drutvene mijene u Bosni, Boti u dotadanji ideolokikontekstdrutveneipolitikesituacijeunosiromantiarskuvizijuindividualneovjekove slobode voene iskljuivo osjeanjima u borbi za vie ciljeve individualnoga ljudskoga oslo-baanja od neprirodnih prepreka.Poezija etrdesetih i pedesetih godina 19. stoljea, pod utjecajem literarnih i izvanknjiev-nih imbenika, nala se na samom raskriju razliitih stilova, razvijajui se pomalo drugaijeMauraniev je spjev znaajan ne samo zbog tematike koja je isticanjem ideje moralnosnanoga pojedinca i naroda i njihova prirodnoga prava na obranu i stjecanje slobode pre-vladala tradicionalnu pojednostavljenost i teme na iskljuivost krsta i nekrsta, zamjenjujuipovijesnu, ideoloku, politiku ovisnost i ogranienost posebnim shvaanjem nacionalnogabia i pievom opeljudskom vizijom. On se i stvaralakim postupcima nametnuo kao izvan-serijsko umjetniko djelo, gotovo paradigma daljnjemu stvaralatvu u hrvatskoj knjievnostina samom poetku prihvaanja tokavtine kao knjievnoga jezinoga standarda. Neki su di-jelovi spjeva primjer realistinoga pa i naturalistikoga stilskoga postupka, kao npr. dijeloviHaraa (detalji muenja raje). Maurani se ni u jednom trenutku ne preputa pretjeranojemociji. Gotovo svaku scensku epizodu zapoinje nekom gnomski sroenom filozofskom sen-tencijom, nastavlja kompozicijski sjajno osmiljenom radnjom da bi na koncu, u Kobi, ostavione samo literarnu nego i svoju svjetonazorsku poruku, a to je da dobro definitivno nadvladavazlo te pravda biva zadovoljena (icel 2004: 89).Smrt Smail-age engia u hrvatskoj je knjievnosti priznata kao djelo klasinih dosega i neprolaznih umjetnikih kriterija. Za nau knjievnost i kulturu ono predstavlja pjesan trajnogasklada i kanoniziranu vrijednost, koja pomiruje i proima domau tradiciju i tada moderne europskedosege (Bokovi 2007: 142).Ostala pjesnika imena preporodne knjievnosti Vano je spomenuti i Ljudevita Vukotinovia, pjesnika koji se takoer uklapa u koncepcijuisprepletenosti stihova o dragoj i domovini, te Ivana Trnskoga. No, obojica su ostala tek na ra-zini pjesnikoga pokuaja, iako su poznavali zapadnoeuropsku knjievnost i pokuavali iinjezinim romantiarskim tragovima. Uspjeniji je bio Mirko Bogovi koji u svojim prvim zbir-kama meu neizbjene motive domovine i ljubavi uklapa i notu refleksivnosti. Kasnije varirasvoj pjesniki opus ironijsko-satirinim poimanjima smisla ivota i ovjeka, no daleko poznatijiostaje kao dramski pisac hrvatskoga preporodnoga razdoblja pa emo ga u tim okvirima de-taljnije razmotriti neto kasnije.Ostali lirski anrovi uz budnice i davorijeUz specifine vrste domoljubnih pjesama, budnice i davorije, te ljubavnu poeziju, u pre-porodnoj se knjievnosti javlja i balada kao prijelazni oblik prema anru epskoga spjeva kojise intenzivnije javlja pedesetih i estedesetih godina 19. stoljea. Baladu su nai preporodniknjievnici uzeli po uzoru na Goethea i Schillera. Bila je vrlo pogodna za opise povijesnih dogaanja. Stanko Vraz i Petar Preradovi ostvarili su u nekim svojim baladama visoke umjet-nike domete, a pisao ih je i Vukotinovi. Uz elemente baroknih i klasicistikih stilskih elemenata s jedne strane, te povoenja zastihom narodne pjesme s druge strane (a sve to u prosvjetiteljsko-domoljubnoj funkciji) u hr-vatskoj se preporodnoj knjievnosti etrdesetih godina sve vie javljaju romantiarski stilskipostupci.CASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA22 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 423POVIJESNI ROMAN AUGUSTA ENOEU OKVIRU REALIZMASnjeana TerziTermin realizamdolazi od latinske rijei realis (stvaran ili zbiljski), a moemo ga shvatitina dva naina: realizam kao pojam koji oznaava svako knjievno djelo koje je objektivnoi uvjerljivo u odnosu na zbilju, bez obzira kada je napisano i realizam kao knjievno-povijesni pojam koji oznaava razdoblje u europskoj knjievnosti izmeu 1830. i 1880. godine.Povjesniari ne pamte da je jedan narod ikad u svojim obiajima i u svojim zadovoljstvima do-ivio bru i korjenitiju promjenu od one koja se zbila izmeu 1780. i 1823., a hoe da nam dajuuvijek istu knjievnost!, tako objanjava Stendhal promjene i prijelaz iz romantizma u realizam,jer bilo je posve jasno da romantiarski pristup knjievnosti vie nije adekvatan za novu publiku,nova zbivanja i nove junake. Za razliku od romantizma, koji je davao prednost emocijama nadrazumom te stvorio romantiarskoga junaka koji je preosjetljiv, nesretno zaljubljen i u sukobus drutvom, realizam je zahtijevao da pisci vjerno, objektivno i bez osobne pristranosti prikazujustvarnost. Knjievni rod najpogodniji za takvo izraavanje jest proza koja i dominira u razdobljurealizma.to se pak tie hrvatskoga realizma, on je iznjedrio znaajne knjievnike kao to su AnteKovai, Ksaver andor Gjalski, Josip Kozarac, Vjenceslav Novak i dr., no prvi koji je u Hrvatskojzastupao realistika naela bio je August enoa. Hrvatska knjievnost od 1860. do 1892. godinenaziva se enoino doba ili protorealizam (1860. godine do 1880, odnosno do enoine smrti1881. godine), dok se neki teoretiari opredjeljuju za realizam u vremenskom trajanju od 1880.do1890.godine. Samominjenicomdajejednoknjievnorazdobljenazvanonjegovim imenom, iako je u tom istom periodu djelovalo i mnotvo ostalih knjievnika, dokazuje kolikoje znaenje August enoa ostavio u hrvatskoj knjievnosti.August enoa i njegov utjecaj na hrvatski realizamAugust enoa, tvorac hrvatskoga modernoga romana, reformator kazalita, pisac koji jeitavo razdoblje hrvatske knjievnosti obiljeio svojim imenom, ostavio je iza sebe veliku knji-evnu batinu koja je utjecala na nove narataje hrvatskih knjievnika. Bio je prvi koji je zastu-pao realistika naela u Hrvatskoj. Godine 1865. u Glasonoi je objavio programatski pregledod ondanjih europskih knjievnih procesa. Mijeali su se i proimali razliiti stilski postupci,od klasicizma i sentimentalizma do predromantizma i romantizma s najizraenijim obiljejimanarodne knjievnosti. Najjasnije reeno, to se vrijeme moe sagledati kao razdoblje integracijeheterogenih stilova ili svojevrsnoga klasicistikoga romantizma, to je jasno uoljivo upravo upoeziji preporodne knjievnosti. Hrvatski pjesnici istovremeno piu o zvijezdi Danici, slobodi,zori, zajednitvu i kolektivnom doivljaju nacionalne svijesti, u emu se razlikuju od europskogapjesnikoga stvaralatva s kraja 18. i poetka 19. stoljea. U preporodnoj su lirici prevladavali motivi koji se najjednostavnije mogu prikazati na slje-dei nain: a) motivi sjeanja na narodnu veliinu (npr. Gaj: Horvatov sloga i zjedinjenje; I. Maurani:Primorac Danici; D. Demeter: Grobniko polje; Preradovieve pjesme; A. Mihanovi: Negda asada; Tomo Blaek: Ilirom);b) povijesni element; prenosei se u slavnu prolost, pjesnici ilirizma prelazili su preko sa-danjosti spajajui sjajnu prolost s budunou (Ivan Maurani: Ilir, ili: Vjekovi Ilirije; Preradovi:Naa zemlja);c) motiv sloge kao preduvjet za narodno uzdizanje (toos: Otkuda je naa sloga; Rakovac:Sloga snaga);d) misli o ljepoti domovine te ljepoti i snazi jezika (Mihanovi: Lijepa naa domovino; JurajTordinac: Moja domovina; Petar Preradovi: Jezik roda moga; Rodu o jeziku, i dr.);e) misao o slobodi i spoznaja o vrijednosti rada za domovinu (Tomo Blaek: Moja elja )(Bokovi 2007: 52).Prevlast domoljubne lirike nad drugim knjievnim vrstama rezultat je i zadaa to ih jeknjievnost imala. Iako su nacionalne zadae bile na prvom mjestu knjievnih nastojanja, nisuzaboravljani ni ivotni i emocionalni sadraji po kojima se hrvatska poezija toga vremena pri-bliavala europskim nastojanjima.LITERATURABokovi, I. 2007. Hrvatska knjievnost neoklasicizma i romantizma. Filozofski fakultet. Split.Novak, S. Prosperov. 2004. Povijest hrvatske knjievnosti, Izmeu Pete, Bea i Beograda, Svezak II. Marjan tisak. Split.Skupina autora. 2006. itanka za 3. razred gimnazije. kolska knjiga. Zagreb.icel, M. 2004. Povijest hrvatske knjievnost 19. stoljea. Knjiga I. Naklada Ljevak. Zagreb.CASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA24 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 425na drutvenoj ljestvici, sudbina neshvaenoga hrvatskoga intelektualca seoskoga podrijetla(npr. Prijan Lovro), enoa je stvorio temelje za razvoj knjievnoga realizma.Povijesni roman Augusta enoeU okvirima njegova proznoga stvaralatva svakako se istie knjievnikov rad na povijesnomromanu, ne samo zato to se prvi u novijoj hrvatskoj knjievnosti posvetio tomu anru ve izbog toga to upravo povijesni roman omoguuje enoi da se u traganju za prolim slav-nim ili tegobnim trenutcima nacionalnoga ivota postavi u superioran poloaj prema povje-sniarima i da istinu o prolosti iznese na prisan, sugestivan i emocionalan nain. enoa je napisao samo pet romana: Zlatarovo zlato (1871), uvaj se senjske ruke (1875), Seljaka buna(1876), Diogenes (1878) te roman Kletva (18801881) koji je ostao nedovren, emu je kasnijedoskoio Josip Eugen Tomi prema enoinim biljekama.Svoje povijesne romane enoa nije pisao samo kao umjetnik, nego i kao moderni znan-stvenikjerjeprijepisanjasvakogaromanaenoaprouavaopovijesnugrauuarhivima. U romanima je postizao toliku povijesnu tonost da je jedan od naih najuglednijih povjesniara,dr. Ferdo ii, o Seljakoj buni napisao: Njegov je roman u tolikoj mjeri historijski, da bismo gamogli nazvati historijskom monografijom u formi romana. Ne samo glavne linosti i krupniji doga-aji nego i sporedne linosti i omanje epizode odgovaraju zbilji (Jeli 2006: 150).Ve prvi enoin povijesni roman, Zlatarovo zlato, moemo gledati kao djelo s izrazito kva-litetnim literarnim dostignuem. Velika je razlika izmeu njegovih dostignua u povijesnomromanu i prvih povijesnih novela, pa ak i onih najboljih Bogovievih i Tomborovih. enoa usvojim romanima iznosi vrlo tonu arhivsku grau i ispravnu povijesnu pozadinu na kojoj iz-grauje svoje povijesne romane. enoini romani odvijaju se na dvije razine zbivanja. Jednase odigrava u plemikim krugovima, dok je druga u puku. Sve je to meusobno povezao takoda je i povijesna pozadina povezana u radnju djela, a ne stoji sama za sebe u obliku dugogauvoda kao kod veine prijanjih povijesnih novela.Zlatarovo zlato kao povijesnu pozadinu ima borbu dijela hrvatskoga plemstva protiv stra-naca i domaega naroda, da bi ouvali svoja politika prava i feudalne privilegije. Druga razinaradnje osvre se na borbu graanstva protiv nasilnoga plemstva kako bi ouvali svoja pravakao graani slobodnoga kraljevskoga grada. U radnju djela ubaena je i ljubavna pria izmeumladoga plemia Pavla Gregorijanca i graanske djevojke Dore Krupieve. Njihova ljubavnaveza htjela je premostiti razlike izmeu tih dviju klasa, ali je upravo zbog te razlike osuenana propast.U romanu uvaj se senjske ruke povijesna je pozadina progon senjskih uskoka od straneaustrijske vlasti na poticaj Mleana. enoa u romanu opisuje i stradanje puka u tim tekimprilikama. U roman su upletene i dvije ljubavne prie: jedna izmeu plemia ure Dania iKlare Posedarieve, a druga izmeu uskokoga voe Jurie Orlovia i Dume. Seljaka buna,trei, a po mnogima i najbolji enoin povijesni roman, opisuje pobunu kmetova pod vod-stvom Matije Gupca. Radnja se takoer odigrava na dvije razine: u seljatvu i plemstvu, a ispre-pletena je i povezana sporednim zbivanjima i epizodama. I u taj su roman upletene ljubavnehrvatske knjievne situacije Naa knjievnost, program ne samo svoj nego i cijeloga razdoblja.U njem enoa ocjenjuje trenutno stanje u hrvatskoj literaturi, no takoer se zalae za realizamu knjievnosti te estetske norme kao to su: originalnost, pounost i popularnost. Isto se takozalae za standardni oblik novotokavskoga knjievnoga jezika. U lanku enoa naroito istietemeljnu misao: Ja mislim da je upravo u svemu naem razvitku i pokretu socijalni momenat naj-vaniji. Dok nam ne bude seljak obraeniji, dok se duh narodni ne uvrijei ne samo u svakom gradu,u svakom uredu i u svakoj koli, ve upravo i u obitelji koja je pravi temelj i narodnoga i dravnogaivota, dotle neima ni razgovora krepku, slonu narodnom ivotu! Zadaa osnaiti i utvrditi narodniivot ide upravo u popularnu, pounu i zabavnu struku knjievnosti (Jeli 2006: 72). Nakon lankaNaa knjievnost enoa preuzima zadau da u hrvatsku knjievnost unese duh obnove. Smatraoje da aktualna knjievna djela hrvatskih pisaca ne djeluju dovoljno na na socijalni ivot, drugimrijeima ne govore o suvremenim drutvenim prilikama i odnosima. enoa zahtjeva realistikipristup knjievnoj tematici, baziranoj na stvarnim ivotnim izvorima bilo iz prolosti ili sada-njosti. elio je cjelokupnu hrvatsku knjievnost reformirati u skladu s visoko postavljenim li-terarnim programom. Povijesni roman smatrao je idealnim literarnim oblikom u kojem pisacmoe na umjetniki nain realistino opisati prolost i sadanjost i naznaiti slutnje o budu-nosti, a da pritom ne smetne s uma temeljni predloak, povijesnu injenicu (icel 2005: 318).enoin doprinos knjievnostienoa je gotovo cijeli svoj ivot bio posveen knjievnosti i okuao se u raznim vrstamaknjievnoga stvaralatva. Ve 1855. godine kao estogimnazijalac tiskao je prigodnicu Suze, povodom smrti svoga kolskoga kolege Gustava Magjara. Bio je to prvi enoin objavljeni rad.Njegov je pjesniki opus na tragu europskoga romantizma, pisan na njemakom i hrvatskomjeziku. Koristio se tradicionalnim hrvatskim silabikim stihovima, ali i akcenatsko-silabikim sti-hovima, poput jambskih intoniranih jedanaesteraca (O ti duo moje due, Ribareva Jana, Hrvat-ska pjesma, Zagrebu). Zahvaljujui sugestivnosti te tematskoj i idejnoj primjerenosti, zahtjevimairokoga kruga itateljstva i povijesnom trenutku, njegove su pjesme bile vrlo popularne. Tose osobito odnosi na povjestice, lirsko-epske pjesnike tvorevine nastale na motivima starihlegendi, narodnih predaja i aktualnih politikih prilika s izrazitom nacionalno-rodoljubnomidejom. Meu njih ubrajamo Smrt Petra Svaia, Propast Venecije, Prokleta klijet, ljivari, AnkaNeretvanka, Vinko Hreljanovi, Boja plahtica, Kameni svatovi, Kugina kua, Postolar i vrag, Gvoz-deni div, Mile Gojslavica. Pievo djelovanje na dramskom polju ogranieno je na samo dvadjela nedovrenu tragediju Slavka i komediju iz zagrebakoga ivota u tri ina Ljubica (Pozor,1866., praizvedba 1868.). U njoj tematizira urbanu sredinu s nizom karakteristinih, no prilinoablonski oblikovanih likova. Posrijedi je zapravo dramatizirani feljton. No, iako je doivjela neuspjeh i kod kritike i kazaline publike, Ljubica je prvi pokuaj da se na hrvatskoj sceni prikaesuvremeni zagrebaki ivot s nizom realistinih portreta.Ipak, vrhunac su enoina stvaralatva pripovijetke i romani. U svojim pripovijetkama enoaopisuje seoski, malograanski i gradski ivot promatrajui sudbinu svojih junaka. Temama kaoto su odnos selograd, propadanje seoskih zadruga, propast plemstva, uzdizanje i propadanjeCASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA26 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 427Nadalje, tu su jo i spletke, one politike, ali i ljubavne, zatim ljubav na prvi pogled, spaavanjeglavne junakinje od strane glavnoga junaka kao u romanu Zlatarovo zlato: Pred oporom bjeidjevojka mlada i lijepa. Klonu k zemlji. Sad e je zastii paklena hajka, sad e je zgaziti. Jao!, razli-jegalo se je pukom, proplal je sirota! Al kao strijela doleti s jedne strane mladi junak na zelenku,sagnu se k djevojci, uhvati je za pas i dignuv je na sedlo odjuri prema Kaptolskim vratima (enoa2004: 36). Meu romantike elemente spadaju i opisi nonih krajolika obasjanih mjeseinom,divljih predjela te opisi rasplamsanih strasti u nutrini njegovih likova. Bio je Boi. Krasna no.Nebo vedro, osuto zlatnim zvijezdama. Zima ljuta, a po gori zagrebakoj, po breuljcima, po pro-dolima snijeg do pasa. Na suhim granama blistalo inje poput alema, a mjeseina titrala kao da jezemlja posuta biserom. Tiho je bilo, mirno je bilo po gori; niti je vjetar tresao grane, niti je gorskipotok grmio dubokim jarkom, poivao je vjetar hudi, a gorska voda drijemala pod krutim ledom.Bio je Boi, sveti dan (enoa 2004: 269).enoa je jedinstven knjievnik svoga vremena. Dok Walter Scott izmilja glavne junake iradnju svojih romana, zadravajui samo povijesne kostime i obiaje, de Vigny ne izmiljaosobe, ali im pripisuje vlastite misli, a Mrime takoer izmilja i osobe i radnju, ali ivotne pri-like prikazuje tono i u duhu vremena, moemo rei da je hrvatska publika u enoi dobila oso-bine ove trojice knjievnika. Jer, u svojim povijesnim romanima on je udruio samo ono najboljeto je mogao vidjeti kod Scotta, de Vignyja i Mrima. Nije izmiljao osobe, ve prikazao stvarnepovijesne linosti, vjerno oivio ivotne prilike u prolosti, pazei pritom na vjerodostojnost.Stoga razdoblje od 1860. do 1880. godine, odnosno do enoine smrti 1881. godine, s razlogomnosi njegovo ime; u tom vremenu naime nijedan hrvatski pisac nije uspio dosegnuti kvalitetuenoinih povijesnih romana i uope stvaralakoga izriaja.LITERATURA:Flaker, A., K. Pranji. 1970. Hrvatska knjievnost prema evropskim knjievnostima: od narodnogpreporoda k naim danima. Liber. Zagreb.Jeli, D. 2006. August enoa. Naklada Slap. Jastrebarsko.enoa, A. 1994. Diogenes. kolska knjiga. Zagreb.enoa, A. 2004. Zlatarevo zlato. Veernjakova biblioteka. Zagreb.enoa, A. 2004. Seljaka buna. Globus media. Zagreb.icel, M. 2005. Povijest hrvatske knjievnosti: Realizam. Naklada Ljevak. Zagreb.prie, ona izmeu Jane i ure Mogaia te ona izmeu Sofije i sitnoga plemia Milia. Diogenes,najvedriji enoin povijesni roman, ima najvie realistinih crta. U njem se opisuje borba hr-vatskoga plemstva i graanstva protiv germanizacije i maarizacije te oduzimanja hrvatskihteritorija od vlasti hrvatskoga bana. U to vrijeme zbivale su se udne po Hrvatsku stvari. udnoje bilo vrijeme. Na hrvatskom zemljitu rvale se tada dvije protivne sile, dva sistema, dva stranadiva koja su bila navalila na tu zemljicu i, rvajui se, gazila po njoj ne marei za ostanke te jadne,rasharane kraljevine a ta dva diva zvahu se Poun i Be (enoa 1994: 105). Na Varadinskoj,Karlovakoj i Slavonskoj Krajini poivala je ruka vojnitva, za asti u Banskoj Krajini otimahu setuinci koje je morao plaati hrvatski puk. Primorjem upravljao je beki erar, Slavoniju preda do-maa lakomost napol u ruke ugarske to bijae slika zemlje Hrvatske, u kojoj bjee presahnulajezgra, obumrlo srce koje umije ljubiti, uvati, uzveliiti domovinu svoju (enoa 1994: 108).Kletva, najdulji i najsloeniji enoin povijesni roman takoer ima radnju koja se opet odvijana dvije razine, u plemstvu i u graanstvu. Povijesna je pozadina buna hrvatskoga i jednogadijela ugarskoga plemstva koja je izbila 1392. godine, nakon smrti Ludovika I., protiv njegovemaloljetne keri Marije. Opisani su i stalni sukobi Gria i Kaptola. enoa vrlo tono povijesno is realistinim prikazom datira svoje romane i to obino na samom poetku djela. Tako zapoinjei njegov roman Zlatarovo zlato: Na domaku esnaestoga vijeka, za kraljevanja Makse Drugoga, a banovanja biskupa Bure Drakovia, nizahu se oko upne crkve sv. Marka oniske daare, gdjesu kramari i piljarice obzirnim graanima plemenitoga varoa na grikih goricah trili lojanice,ulja, pogaa i druge sitne robe za sitnu porabu i uz malen novac (enoa 2004: 7).Kad su se pojavili enoini povijesni romani, romantizam je u europskoj knjievnosti vedavno bio proao, realizam je bio na izmaku, a naturalizam na pomolu. Stoga enoa nije isklju-ivo pripadnik jedne stilske epohe, nego se u njem ujedinjuje vie njih. Ni kritika o njemunema jedinstven stav: neki ga kritiari svrstavaju meu romantike, dok drugi naglaavaju daje realist. Prouavajui i analizirajui njegove povijesne romane, moemo primijetiti da su doi-sta najjae istaknute osobine realizma. Opisivanje zagrebakoga malograanskoga ambijenta,koje zauzima vano mjesto u njegovim romanima, posve je realistino. Realistini su i opisibitaka u Seljakoj buni i Kletvi kao i psiholoki i govorni opisi nekih likova. U dolini pod breulj-kom stoje razrijeene ete, po visovima strae, konjanici, pjeaci pod pukama, kopljem, hrpe dohrpe, glava do glave; sve nijemo preda se gledajui, ali ozbiljni odvani ljudi (enoa 2004: 292).Od Jakovlja bruji udan um kao more, kao oluja. Tu valja se vojska polako gmie kao crna tekaneman po snijegu. Blizu Svetog Petra pojavi se eta banskih husova, drei sablju u ruci. Laganoidu gledajui desno i lijevo. Sad su na nizbrdici pod strmim breuljkom. Tu stoji klijet. Jedan, dva,tri puta planu iz klijeti, jedan, dva, tri konjanika svalie se u snijeg. Ali vea eta doleti. Iza ivicekraj klijeti pomaljaju se seljake kume Pali! vie pasanac, a olujna tua praskala je husareobarajui jednoga za drugim. Husari uzmakoe (enoa 2004: 294).No, s druge strane, u romanu primjeujemo i neke romantine elemente kao to su otmice,ne samo glavnih likova ve i ostalih, meu kojima se naroito istie otmica djece u romanu Kletva. Jo jedan romantiki motiv kod enoe, moda i omiljeni, jest motiv mukarca izmeudviju ena ili ene izmeu dva mukarca. Taj se motiv nalazi u svakom njegovom romanu. CASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA28 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 429Da se ne moraju visoki i odlini gosti niti onih pedeset koraka sa glavne ceste do vinograda uspinjati, dao je utrti cestu do same sre-dine vinograda gdje je bio zbijen ator za mnogobrojne pozvanikekojih e najvei dio bez dvojbe i dan u veselju doekati. Nekolikodana prije krtenja doao je iz Trsta kuha s bogatom zairom, doimsu razne narudbe jela i pila stizale s raznih strana gotovo svaki dan.Uoi same slave stigne u Senj i nekakva glazba od dvadeset ljudikoji su do duboke noi na silnu radost senjske svjetine igrali predStipanievim stanom gdje se u tijesnim prostorijama gost do gostanatisnuo.... -Neka oci svojoj djeci pripovijedaju kako se krstio prviStipaniev sin! - rekao je uzbuenim glasom Stipani Valpurgi kadse usudila smjerno primijetiti nije li toga malko odvie.3Ante Stipnai kao Pater familias, politiki i drutveni licimjer, koji je uvijek morao biti glavnine samo u obitelji nego i u drutvu, negirao je vlastite roditelje jer su po zanimanju bili krmari krmarica te je isticao svoju patricijsku krv. Tu zabludu o sebi kao izuzetnoj linosti prenosioje na vlastita sina, a samim tim ignorirao kerino postojanje. Njegova opsesivna elja za potvr-ivanjem vlastita dostojanstva, ograniavanje manifestiranja vlastitih emocija dovodi ga donekontroliranoga duhovnoga i materijalnoga propadnja. Umire dosljedan svojoj lai, traginose borei protiv spoznaje kako je i on samo obian, grean i smrtan ovjek. Ante je tipian likkolskih udbenika, lektira i sl. u kojima se enama esto pripisuje pasivnost, nedostatak inicijativei sl. Suprotno tome, mukarcima se pripisuje inicijativnost, aktivnost i sl. (Baranovi 2000: 71). Stogaje u djelu logino oekivati da e Ante i Juraj ee sudjelovati u sukobima nego enski likovi(Lucija, Valpurga).Strog, tmuran, ali prije svega lo odgoj Ante Stipania nije podnosio ivahnost maleneLucije koja se bojala njegovih koraka te je znala da ne smije nita raditi u njegovoj blizini. Tekkada bi Ante otiao sa sinom u etnju kua Stipanievih bi ivnula, Lucija bi trkarala hodni-cima promatrajaui s velikom radou prolaznike na ulicama, slukinja bi pjevuila, a samo biValpurga i dalje ostajala u sobi glumei Antinu sjenu. Meutim, kada je Ante Stipani bio ukui vladala su drugaija pravila, koja naravno ne prilie sretnoj obitelji: Domai ivot u Stipanievoj kui bio je ureen - to se ticalo prava idunostimukaracaienskih-nanainorijentalaca:Valpurgai Lucija osjeale su se napram Veroniki i drugoj mlaoj sluavki u tolikoodlinijem poloaju to su sa Stipaniem i Jurjem sjedile kod istogastola. Bilo je to po duhu onoga doba, a lako e biti da je na takovupodreenost ene djelovao i doticaj naih ljudi s Turcima kroz dugavremena. Ta je podreenost ene dobila izrazitije lice u StipanievojRODNO1SPOLNI2ODNOSI U ROMANU POSLJEDNJI STIPANIIMarica PeriSpolovi se proizvode kao razlika i to kao dihotomizirana, fundamentalna razlika. Socijalnokontekstualiziranjeihrazotkrivaipokazujekaorazlikeudistribucijidrutvenemoi,kao odnose muke dominacije i enske subordinacije u raznim podrujima drutvenoga ivota.Preciznije, ono ih razotkriva kao ekonomske, politike i kulturne nejednakosti, unato znaajnim po-macima u drutvenoj emnacipaciji ena i njihovoj individuaciji u okviru obitelji (Baranovi 2000:13). Svjesni smo da su bioloke razlike mukaraca i ena oite te ih ne dovodimo u pitanje. Meutim, ono to se pojavljuje kao problem jest tumaenje karaktera ena nasuprot mukaracu.Djeaciseodranogadjetinjstvauehrabrosti,aliseistovremenoueneiskazivatitugu (pogotovo suzama); s druge strane, djevojice se ue ne iskazivati ljutnju (esto se uje da sudjevojice koje se ljute rune). Stoga, ve u samom djetinjstvu djeca se oznauju i proizvodekao jedan od dvaju potpuno razliitih spolova. Obitelj je prije svega glavni nositelj procesa socijalizacije, gdje djeca stjeu prva socijalna iskustva, usvajaju (npr. gore navedene) odreeneobrasce ponaanja i odnose prema suprotnom spolu.U daljnoj razradi susret emo se s ulogom oca Ante, majke Valpurge, brata Jurja i sestreLucije te uvidjeti kakvi su rodno spolni odnosi unutar obitelji Stipani. Radnja Novakova ro-mana Posljednji Stipanii poinje zimi 1834. godine u Senju in ultima res, na samom kraju po-stojanja obitelji Stipani. U malenoj, bijednoj, pretrpanoj sobici udovica Valpurga Stipaniprovodi prazne sate razgovorajui sa svojom teko bolesnom keri Lucijom. Iz razgovora sa-znajemo da je Valpurga udovica Ante Stipania, nekada bogatoga patricija, za kojega seudala ve u esnaestoj godini, dok je Ante imao etrdeset i pet godina. Nakon enidbe dobilisu sina Jurja, ije je roenje proslavljeno kako prilii pravom patriciju: Poto je vrijeme itav mjesec bilo prekrasno, tiho, vedro i toplo, odre-diojeStipanidasevelikaobiteljskaslavaobaviunjegovom vinogradu na sjeveroistonoj strani nedaleko od gradskoga zida.CASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA30 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 4311Rod prije svega oznaava one razlikovne osobine koje su uvjetovane drutvenom okolinom i odgojem.2Prema www.hjp.srce.hr, ukupnost fiziolokih i psiholokih obiljeja po kojima se razlikuju mukarac i ena,odnosno meu jedinkama iste vrste mujaci od enki. 3Klasici hrvatske knjievnosti CD-ROM. 1999. Bulaja naklada, str. 24.njezina Lucija sjedi za stolom za kojim Ante Stipani i Juraj uivaju u blagostima pripremlje-nima samo za iznimne linosti, mukarce. Nerazumljivo je da osoba koja drugima uskraujesve ivotne radosti oekuje da ga potuju i dive mu se ili usvoje njegovo poimanje pravih vri-jednosti u ivotu:Da uskrati novac, on bi naao sto razloga i napokon predbacivaoValpurgi da je iskvarila to dijete putajui mu preko oevoga znanjakojeta na volju. - Htio je pako da Lucija boravi u njegovoj sobi temu ita, a on je poduava, kako bi tvrdio, u onome to e joj danas-sutravrijeditidalekovienegomislinakojekakveludorijetoihmoe da zamisli enska ispraznost.6Ante Stipani ne naglaava samo ispraznost Lucije u njezinim zahtjevima ili slabost Val-purge koja, kao to dri, podilazi Luciji, ve naglaava kako su to osobine svih ena, koje su podreene u odnosu na muke lanove. Meutim, Lucija se buni pred ocem, nije posluna,igra se s drugom djecom te ita ljubavne romane iako joj je to zabranjeno, ali ne uspijeva svojupobunu dovesti do cilja, tj. stvoriti oazu pravednosti u kui za kojom toliko udi. Zanemarivanjenjezinih enskih, sasvim prirodnih zahtjeva dovodi Luciju do spoznaje: - Velim vam, kad sam sama uza nj, meni su svezana usta. to bih snjime govorila, kad zna da mi nije pravedan? Zar nisam odrasla pai danas jo zatvorena u ovim tamnim sobama kao u samostanu?Nekapogledamojevrnjakinjekakviimjeivot,paevidjeti govorim li pravo. I Valpurga je bila o tom uvjerena, ali je htjela daLuciju priljubi ocu, jer on je jo uvijek najranije njoj spoitavao danijeumjeladatiLucijiodgojatenemausebinikakvihnjenijih osjeaja ve je odrasla divlja i surova kao gortakinja.7Iako se bunila protiv oeve nepravednosti i teila novoj budunosti, ona ipak ne ivi u tojsvojoj budunosti; ona uope ne ivi, ve blijedi u maloj neprozranoj sobici eznui za ljubavii sreom koju naalost nikada ne e dosegnuti. Pasivan buntovnik est je lik hrvatskoga realizma:iako je Novak uoio problem enske ravnopravnosti i postavio ga u okvire patrijarhalne obitelji,ipak nije bio ispred svoga vremena nije se mogao nositi sa svojom junakinjom i dati joj mo-gunost da uzme stvari u svoje ruke. Jedna od mogunosti koju je Novak mogao ostvariti udjelu jest da Lucija postane femme fatale, inteligentna, proraunata, superiorna ena kojadiktirasvakom fabularnom promjenom; njezina volja, tonije njezin Eros, uvjetuje svaki zaplet (Nemec1995: 72). Meutim, i takva ambiciozna ena koja je pokreta naracije, uzronik zapleta i tvoracCASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA32 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 433kui i kroz druge prilike: velika razlika Ante Stipania i Valpurge podobi, njegov osebujni temperamenat, a pogotovo umiljena njegovanaobrazba napram eni, koju bi njezino doba odlikovalo priznanjemvanredne edukacije ako bi znala itati i pisati i ako bi izim materin-skog jezika umjela govoriti jo kojim jezikom pa ako bi jo k tome itala novele i romane.4Razlike mukaraca i ene u obitelji Stipani bile su iznimno velike: ene su slabe i njihovoje mjesto u kuhinji i oko kue u kojoj moraju podupirati svoje iznimne mueve, a mukarci supredodreeni za znaajna djela. Ante kao stariji i mudriji podredio je sve u kui sebi i sinu Jurju,a suprugu i ker zanemarivao je koliko je to mogue. Sve to stvorit e Jurja Stipania najtra-ginijom rtvom zablude Ante Stipania. Meutim, Juraj nije samo rtva Ante Stipania kojiaktivno provodi strogi odgoj, ve i majke Valpurge koja je pasivno voljela djecu iz kutka svojesobice. Valpurga u jednom trenutku pokuava prii sinu i ljubi ga, ali ju on kao ve emocionalnooteen djeak, u kojega je otac pohranio svu ravnodunost, odbija te ona shvaa kako je Jurajpostao isti otac: Ona nije smjela pred Stipaniem Jurja ni pomilovati a jedva poljubiti;otacseprotiviotomedokazujuidasedijetetakvimdraganjem razmekava i prima na se mekanu i ropsku ensku ud. Jednom -jedva mu je bilo est godina - poljubila ga je pred Veronikom, a malise otresao na nju otrvi rukom lice: - Ta ta me lie! - Valpurga se smijala tome govorei: - Eto, sav otac ali Veronika je vidjela da sujoj dole na oi suze.5Vidimo kako se flegmatini djeak uvijek pokoravao oevim zahtjevima. Budui da je Antepredodredio sina za velika djela, alje ga na kolovanje u Be, gdje njegov usamljeni nadpro-sjean um shvaa opustoenost vlastite due, doivljava gubitak vlastita indentiteta te nakoncu mijenja ime u Gyrgy Istvanffy. Iz njegovih pisama prijatelju saznajemo da o svom od-goju ima loe miljenje jer je u njem nedostajalo emocija; uvia kako su ene u njegovoj obi-telji bile stvari, te ali to nije imao majku i sestru. Iako je sve to shvatio, ipak je uspio unititiobitelj i dovesti ju do ruba oaja i bijede. Dok je Juraj kanjen turobnom pustinjom, gubitkomvlastita indentiteta, Lucija je kanjena smru. Lucijin ivot primjer je tragine sudbine enekoja je eljela biti ravnopravna, snana, sretna. U vlastitoj obitelji bila je viak, izmeu nje ioca i/ili brata nema nikakva odnosa, to nas vodi do zakljuka da je rije o loim obiteljskimodnosima, to e pak stvoriti od Lucije bolesno, preosjetljivo bie. Dok ju Valpurga s jednestrane pokuava zatititi od oeve hlanoe, s druge strane ne ini nita kako bi se izborila da4Klasici hrvatske knjievnosti CD-ROM. 1999. Bulaja naklada, str. 24.5Klasici hrvatske knjievnosti CD-ROM. 1999. Bulaja naklada, str. 25.6Klasici hrvatske knjievnosti CD-ROM. 1999. Bulaja naklada, str. 36.7Klasici hrvatske knjievnosti CD-ROM. 1999. Bulaja naklada,str. 37.reidasu ValpurgaStipaniinjezinaobiteljzajednosasvojimautoromodraztadanjega vremena; meutim, elimo li i dalje stvarati takvu sliku ene u vremenu u kojem mi ivimo? Vjerojatno je da je slika ene u Novakovu romanu, naalost, utjecaj ideologije spolova posredo-van utjecajima tadanjih vladajuih ideja; meutim, pitanje ene, problem emancipacije, statusene u drutvu i braku te enska seksualnost u novijim djelima knjievnosti ohrabrujua su. Napokon, to se modernog romana tie, on ostaje izvan domaaja jasnog oblikovanja enskogalikailitipa;idejuoenskojprirodikakvaseoblikovalaurealistikomromanu,moderniroman naputa: u krajnje atomiziranom svijetu moderni roman ak uz pomo destrukcije same klasineforme naracije i tehnikom struje svijesti uklanja predodbu o posebnoj enskoj psihologiji, uvjetujuinivelizacijuspolova (Petra1991:354).FeministikakritiarkaaleFeldmankaekakotra-govi spolne diferencijacije, bez obzira na kojem se mjestu u komunikacijskom lancu javljaju, nebi smjeli biti, ba kao ni tragovi nacionalne razlikovnosti, podlogom (bilo teorijskom bilo knji-evnom) separatistikomu autizmu razlika ostaje u domeni enigmatske istine koja je ujedno iono to razdvaja i ono to privlai i spaja ljudska bia, ona nas vee jedne za druge, dok nas otuuje,dok nam prijeti i dok nas dijeli jedne od drugih (ale Feldman 2001: 54). Napokon, prevladava miljenje da svrha pisanja djela nije samo mijenjanje slike svijeta, nego naglaavanje i dokazi-vanje prava jednakosti, individualnosti i mogunosti slobodnoga izraavanja miljenja.LITERATURABaranovi, B. 2000. Slika ene u udbenicima knjievnosti. Idiz. Zagreb. ale Feldman, L. 2001. Euridikini osvrti. Naklada MD. Centar za enske studije. Zagreb.Klasici hrvatske knjievnosti - CD-ROM. 1999. Bulaja naklada. Zagreb.Nemec, K. 1995. Tragom tradicije. Matica hrvatska. Zagreb.Petra, B. 1991. Lik ene u hrvatskoj knjievnosti. U: Bogoslovska smotra 60 (348354). Zagreb.raspleta preuzima sve negativnosti i poroke te na koncu postaje rtva vlastitih intriga. Potpunosuprotna patrijarhalnoj slici ene ni ona ne uspijeva ostvariti svoje najvie ciljeve, jer u romanimanijednoj fatalnoj eni nije sueno da svoje elje do kraja materijalizira (Nemec 1995: 74). Modaba zbog te crne note koju fatalna ena nosi sa sobom Novak odluuje Luciju i Valpurgu prikazatikao dobre ene, ali ipak pasivne podnositeljice vlastite nesree.Valpurga se miri sa svojim likom ene kao pasivnoga i bespomonoga spola. ak i istra-ivanja pokazuju kako veina udbenika za gimnaziju rjee vide ene kao spol, odnosno indivi-due s njima svojstvenim osobnostima, interesima, sposobnostima i slino (Baranovi 2000: 77).Takva je i Valpurga: ona je samo rod u djelu, ona je majka i nita vie, brina i njena, ali ne ispol, nesposobna izboriti se za ravnopravan poloaj u obitelji. Valpurgi manjka volja, ona po-staje trpna tvar mukoga osmiljavanja i preoznaivanja to ju ini pasivnom, umornom zaikakve bitke i na koncu usamljenom. Valpurga je tipina patrijarhalna vizija ene u tipinojikonografiji kue, djece i kuhinje. U strogoj hijerahiji patrijarhalne obitelji Valpurga postajebespogovorna izvriteljica volje svoga tiranskoga mua, to joj oduzima ne samo majinstvove i vlastitu sreu. Odnos mua i ene tako je sveden samo na formalne razgovore, bespo-govorno vrenje muevih elja i sl.:Stipani je naime otputovao jednom u Trst ne kazavi dato Val-purgi po to. Na takvo pitanje ne bi se ona pred njime ni mogla bilaodvaiti. Nije on njoj dodue nikada takovih i slinih naloga izrinoizdavao, ali je bio ve takav ovjek koji je znao zapovijedati i mukei koji se vrlo ojaen pokazivao ako mu nijesu u kui smjesta umjeliitati njegove elje i zapovijedi s lica.8Sluajui zapovijedi mua, kako ju ne bi odbacio, jer bi to u narodu bila velika sramota,Valpurga doivljava razaranje vlastita doma i obitelji, gledajui unitavanje vlastite keri i emo-cionalno deformiranje sina. Na samom kraju Valpurga, na brdu Nehaj pod bijelom plahtom,bez ikakve pomoi sina, izmuena i razoarana umire, ali i u asu njezine smrti ona je u rukamasvoga tirana klonula poput blijede naputene marionete.U skladu s crno-bijelom plonom karakterizacijom likova, koju nije uspio izbjei nijedan naromanopisac 19. stoljea, a tako ni Vjenceslav Novak, moemo razumjeti da je Ante Stipaniodgojen u duhu svojega vremena, ali ono to ne moemo prihvatiti jest njegova nepravednostprema djeci i neemocionalnost. Osim toga, ako se i pomirimo s injenicom da je Ante StipaniValpurgi oduzeo pravo na materinsku njenost prema sinu i pravo na radovanje napredovanjusvojekeri,nemoemoprihvatitinjezinupasivnostkojadominiranjomeudjelu.Naalost(prema istraivanjima Branislave Barakovi), takva maskulizirana slika drutvene podjele radakoja stavlja ene u opsluujue i nie drutveno vrednovane djelatnosti prenose djeci impliciranuporuku o njezinim ogranienim mogunostima sudjelovanja u drutvenoj podjeli rada. MoemoCASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA34 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 4358Klasici hrvatske knjievnosti CD-ROM. 1999. Bulaja naklada, str. 20.meu hrvatskim strankama, ali i unutar njih samih, pogodovale su Khuenovu banovanju i po-kuajima stranaca da ovladaju zemljom. Problemi kao to su agrarna kriza, opa neimatina,nestajanje plemikoga, feudalnoga stalea i korumpiranost inovnitva bili su glavna tematskapreokupacija hrvatskih realista poput Ante Kovaia, Eugena Kumiia, Augusta Harambaiai drugih (icel 2005: 22).Pjesnitvo S. S. KranjeviaNije imao ivot kakav je zasluivao (Kranjevi 1996: 13), rekao je Sartre o Baudelaireu, a istobi se moglo iz traginih razloga ustvrditi i za hrvatskoga pjesnika Silvija Strahimira Kranjevia.Je li zasluivao ranu smrt majke? Je li zasluivao oca s kojim nije bio u dobrim odnosima ili pakoskudicu i izgon u Bosnu? Ali, isto bismo se tako mogli pitati i je li zasluivao svoj ivot? Je libio toliko razliit od ivota koji je vodio? Neki tragini dogaaji u njegovu ivotu, kao i u ivo-tima drugih ljudi, dogodili su se kao uzrono-posljedina veza loih ivotnih odluka (Kranjevi1996: 13).S. S. Kranjevi roen je 17. veljae 1865. u Senju, ondje je iao u gimnaziju, ali zbog pobuneprotiv kolskoga reda oduzeto mu je pravo na polaganje mature te je morao otii na studij teo-logije, prvo u Senj, a zatim u Rim. Izjavivi pred Strossmayerom da ne osjea sklonost premasveenikomu pozivu, otiao je u Zagreb gdje je stekao uiteljsku diplomu. U Zagrebu se druios pravakim knjievnicima okupljenima oko Harambaia (Kranjevi 1996: 14). Pod dojmomenoe i Harambaia koncem 1885. Kranjevi je objavio svoju prvu zbirku Bugarkinje. U njojje prisutna nacionalna patetika, ali raa se i ona socijalna. U toj zbirci Kranjevi je najavio svojuborbu za potlaene i nemone, a osuivao je sve to se moe podrazumijevati pod pojmomtiranstva. Kranjevi uzima na sebe svu bol vlastita naroda i preuzima na sebe odgovornu uloguspasitelja i predvodnika. Po tom je on tipian pjesnik-prorok svoga naroda, pota vates:Ajd sa mnom ja ti krvnu palim zubljuI vodim tebe prorok svomu puku!Da pokaem ti skvrn na onom rublju,U kraljevskih to neko sjao ruku...Povijestisud (icel 2005: 217).IakojeKranjeviBugarkinje posvetioenoi,onenastajuuvrijemekadaprevladava Harambaievadomorodna odnosnoljubezna lirika.tosuHarambaiuSlobodarke,tosuKranjeviu Bugarkinje i svaka e usporedba pokazati njihovu uzronu vezu. Harambai pieiskljuivo rodoljubno, odnosno romantiki ljubavno dok Kranjevi puta muevnu suzu nadtunom sudbinom hrvatskoga ovjeka. To se naziva Kranjevievim pesimizmom, to bi znailoda mladi pjesnik vidi nevolju svoga puka i smatra da je pjesnikova zadaa mnogo ozbiljnija, ato je da mora propovijedati istinu ma koliko ona gorka bila (icel 2005: 213219). Kranjevi jebio jednostavna osoba, pun duevne boli i harmonian. Bolest koja je utjecala na njegovo du-evno stanje poveala je njegovu unutarnju osjetljivost, ali iluzija o ivotu pobijedila je. TamanREALIZAM U PJESNITVU SILVIJA STRAHIMIRA KRANJEVIA I AUGUSTA HARAMBAIAPetra VaekBudimo realistini, prouimo narod, pa emo poluiti svoj cilj. Zaronite u kukavnu sadanjost,posegnite za naom nesretnom prolosti pa ete moi napuniti silne police historikih isocijalnih pripovijesti (icel 2005: 6). Ovom reenicom najpoznatiji hrvatski izravni pro-pagator realizma, August enoa, na sastanku u Matici hrvatskoj trai od mladih pisaca da ivotpokau onakvim kakav on zaista jest, da budu realni. Isto tako, jasnu poruku piscima suvreme-nicima alje i bivi ilirac, nositelj i ideolog pravake ideje, Antun Starevi, koji kae: Pokazatiitatelju istinu i neistinu, lijepo i runo, dobro i zlo, plemenito i sramotno, korisno i kodljivo, pravoi krivo: to je sve to se od pisaca moe oekivati (icel 2005: 6).Realizam u Hrvatskoj poinje enoinom smru (1881.) i traje do posljednjega desetljea19. stoljea. enoa je svojim velikim opusom naeo i uvelike razvio teme koje e tek poslijenjegove smrti literarno potpuno afirmirati narataj realista. Ve na poetku realizma dolazi dostilsko-formacijskoga raspadanja, sukoba pravog i zdravog realizma s estetikom rugobe (icel2005: 56). Oko poimanja realizma i naturalizma dolo je do estokih razdora unutar generacijerealista. Pobornici realizma naglaavaju vjernost u crtanju ivota, potrebu izraavanja istinskeslike stvarnosti i zdrav, vedar realizam, istinitu sliku vanih karaktera, osuuje se preivjeli ro-mantizam, a trae zdrave oi. Naturalizam predstavlja povratak naravi, dijagnozu due i srca,vie istine, a manje zanosa. Naturalist Emil Podolski postavlja pitanje: to je modernom piscuglavno svojstvo kad nije imaginacija? Na njega odgovara sljedee: Le sense du real. On mora imatizdrave oi da vidi narav onakovu kakova jest, kako ju sav svijet poznaje. On je mora utjeti da, prikazujui ju, na nas uini isti utisak kano da je pred nama (icel 2005: 15). Nakon toga izvodizakljuak: Realizam i naturalizam dva su imena za isti pojam (icel 2005: 15). I ovdje, na nekinain, zavrava dvoboj oko pitanja realizma i naturalizma (icel 2005: 1315).Drutvene i politike prilike Hrvatske u vrijeme stvaranja hrvatskih realista poklapa se sdvadesetogodinjim banovanjem Krolyja Khuena Hdervryja u Hrvatskoj. Grof Hdervryprepreden je i vjet politiar koji je provodei svoju politiku po naelu divide et impera (podijelipa vladaj) doveo Hrvatsku i u politikom i ekonomskom smislu na rub propasti. RazmiriceCASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA36 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 437Maslinsku goru vidi, i krv si pokapanu,I kamen onaj kruti, o kojem srvan pade,I prvu ibu uti i zadnju smrtnu ranu,I sve to ljudstvo dade!Dva barjaka (icel 2005: 222)Smisao Kranjevieve poezije moe se doivjeti na dva naina: u njegovu specifinomdoivljaju i shvaanju pjesnikoga poziva (poeta vates) te u njegovim otporima protiv svih ba-rijera koje sputavaju ovjekovu slobodu. Svi njegovi stihovi izrasli su iz istinski konfliktnih si-tuacija i dubokih proivljavanja. U posljednjim zbirkama, Trzaji (1902) i Pjesme (1908), pjesniksustaje u svojoj nadljudskoj borbi i u njem se sve vie javljala sumnja. Kao da je nakon tihborbi traio smirenje i predah; tada su nastale i neke intimne i ljubavne pjesme poput pjesamaeni, U zanosu, U elji ljubavi (icel 2005: 225).Ah, to bjee uzdah nijemi,to ti zamro na usnamaPa u suze ne protee.Ostavmo ga meu nama;Zatureni, zagrljeni,Toplimo ga dan i vee.eni (Kranjevi 1997: 87)Godine 1890. Kranjevi je jednomu kritiaru, koji je rekao da je pjesnitvo zastarjela stvar,odgovorio ovim stihom:A bez rtve za budunost sva je povijest mrtva! (Kranjevi 1996: 38)Ovim stihom Kranjevi tumai sadanjost kao trenutak koji povezuje prolost i budunost:bez budunosti ni prolost ni sadanjost nemaju smisla. Knjievnost nam govori ono to svive znaju ili nam pokuava govoriti o nepoznatom. Kranjevi govori ono to njegova zajednicazna, ali tako da otkriva i ono to je dotada bilo nepoznato (Kranjevi 1996: 38).Pjesnitvo Augusta HarambaiaU Brezovici, kod upnika Pinterovia, vidjeh Harambaia kao aka. Kao boga, mladog, sna-nog i lijepog, gledah ga djearcem, kad improvizirae lakoom genija u drutvu ondanjih aka(Harambai 1966: 24). Ovim rijeima Mato opisuje agitatorsku i dijaku duu Augusta Haram-baia, pjesnika kojemu je zanijeti se znailo i djelovati, pjesnika koji je u ono vrijeme imao titulu najveega lirskoga talenta. Ante Starevi za ovoga je pjesnika rekao: Nagao, nepromiljen,ali u srcu poten (Harambai 1966: 24). Takoer, nazivao ga je nesretnom duom. Upravo to sta-nje njegove due obiljeio je Harambaiev ivot i djelovanje. On je bio jedan od umjetnikai mraan postaje zbog nemogunosti uivanja u ivotu. Kranjeviev pesimizam opreka je filozofskom shvaanju drutva. Njegov pesimizam je revolt, a ne rezignacija. On ne plae od poti-tenosti ve zbog ojaenosti to dostojanstvo ovjeka ne moe uspraviti i podii prema uzoru vla-stite vizije. Njegova skepsa nije pomirenje sa sudbinom, nego poricanje prolaznost stanja u slijeduspoznaje. Pa iako mu svaka nova spoznaja nosi u sebi zametak protuslovlja i misaone nesigurnosti,iznjeizvireinovatenjazaprevladavanjem,zaspoznajomnovihistina (Mihanovi1981:140142). Na Kranjeviev lirski temperament utjecali su vanjski imbenici: drutveni, politiki,nacionalni. Kranjevi je prihvatio svoj povratak u Bosnu, koja se u to vrijeme smatrala poseb-nom elijom u tamnici koja se zvala Hrvatska, a u toj eliji on je doivio razoaranja i surovespoznaje. Upravo zbog te ivotne situacije u njem se javio pobunjeni demon kojega nije mogaosakriti; zbog toga demona Mato ga je nazvao glasom nae savjesti, a poezijom u kojoj je rea-girao na hrvatske ivotne prilike, u kojoj je o ljudima u javnom ivotu pisao kao o psima koji sehrane mrvicama svojih gospodara, Kranjevi je postao glasom hrvatskoga prosvjeda. U da-nima kada je nacionalna klonulost bila na vrhuncu, ovaj pjesnik pun vedrine i svjetlosti poruioje narodu da u patnji klije sila (Utjeha). Kranjevi nije podilazio ljudima i okolini, on je slijediosebe i nije traio milost povlatenijih, smatrao je da se ovjekova srea oituje u radu i da nassamo on moe spasiti (Mihanovi 1982: 133136).Punih trinaest godina nakon Bugarkinja, Kranjevi izdaje 1898. godine zbirku Izabranepjesme. Pjesme koje su objavljene u drugoj knjizi nastale su veinom u vremenu izmeu po-jave prve i druge zbirke, to pokazuje da je bio pjesniki aktivan u tih trinaest godina. U to jevrijeme ve boravio u Bosni, ali je objavljivao u zagrebakom Viencu (icel 2005: 220). Na eludruge zbirke nalazi se pjesma Vili pjesme u kojoj Kranjevi izravno naglaava to mu znaipoezija:Bez tebe sam mrzak sebiA uza te svemir grlim,I kad dignem oi tebi,Ko po cvijeu trnjem hrlim.Vili pjesme (icel 2005: 220)U Izabranim pjesmama Kranjevi je otvorio svoju ranjenu nutrinu, povienim glasomiskazao je osjeaj odbaenosti, iskljuenosti iz povijesti i svakidanjice. U svojoj poeziji govorioje pjesnikim jezikom Biblije, govorio je kao da je Krist iz provincije; u njegovoj viziji Krist nemanita natprirodno u sebi, Krist je obian ovjek koji trpi (Novak 2003: 255):I on je pogledo s krsta i vidje ulice mile,Kud je djetetom luto, mila ga traila mati,Bijele vidja ruke, to su mu vijenac vileProrokom gradu na vrati!CASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA38 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 439svojim ostvarenjima ako je u njemu izraena jasno i iskreno patriotska, moralna i etika misaoili ljubavni osjeaj (Harambai 1966: 19).Padom pravake stranke pala je i popularnost ovoga pjesnika. A. G. Mato to je opisao ovimrijeima: Svaka savremenost je privremenost, pa pjesnik, veui se uz stranku, moe se s njome dodue i dii, ali obino s njome ljosne (Harambai 1966: 23). Nakon to je cijeli ivot posvetiopjesnitvu, naao se u situaciji da ga mladi napadaju i omalovaavaju; ivot mu se pretvorio upesimizam i samou, a ugasio se u bolnici za duevne bolesti u Stenjevcu. Harambai je desetgodina bio glavna figura hrvatske poezije i to je bilo najljepe doba njegova ivota (Harambai1966: 24).Realizam u stihovimaHarambai je, usporeujui se s europskim knjievnim velikanima, prema sebi bio u ve-likoj mjeri samokritian, a svoje pjesme oznaivao je kao skrparene. Smatrao je da e snaganjegove poezije biti dovoljna da oslobodi narod. Harambai i Kranjevi svoju domovinustavljaju iznad svih moralnih zakona, pa svi zloini i prijestupi uinjeni za dobrobit domovinepostaju herojsko djelo. August Harambai bio je pjesnik koji je napisao neponovljive stihoveo boli; on je posljednji romantiarski lirik te najavljiva S. S. Kranjevia i A. G. Matoa, dvojicenajvanijih pjesnika s prijelaza 19. u 20. stoljee (Novak 2003: 227).Iako je potovao enou te itao njegove stihove i inspirirao se njima, Kranjevieva jeproza politiki i emocionalno bila blia Harambaievoj. Kranjevi je pjesnik zaviaja, govor-nik domovinske, ali i osobne tuge koju je izazvalo naputanje rodnoga doma, tuge koja jebila posljedica teko prihvaenoga oprotaja s mjestom svoga odrastanja. U njegovoj poezijinema zatvorenih prostora u kojima bi se htio sakriti pred burnim emocijama i licem stvarnosti(Novak2003:254256).UKranjeviujeprevagnuointelektualan,misaonipjesnik,kroz njegova se djela protee osjeaj tragike i pesimizma, ali to nije rezultat njegovih filozofskih stavova, nego posljedica njegova osobnoga traginoga doivljaja ovjeka i svijeta (icel 2005:225). Harambaieva i Kranjevieva poezija izraz je njihove ivotne koncepcije i njihova svje-tonazora, njihove elje za osloboenjem ovjeka te borba protiv svih prepreka koje se nameuna putu do idealnoga jedinstva ovjeka, domovine i Boga. Njihova je poezija izrasla iz dubokihproivljavanja i istinskih konfliktnih situacija. Upravo zbog tih osobnih iskustava njihovi su sti-hovi odraz ovjekove stvarnosti i izraavaju sve ono to su osjetili, svojim rukama dotaknuli isvojim oima vidjeli (icel 2005: 223225).koji je svoju traginu sudbinu iskoristio i zahvaljujui njoj postao pjesnikom (Harambai 1966:24).Roen je u Donjem Miholjcu 14. srpnja 1861. godine, u ranom djetinjstvu ostao je bezmajke i oca i sam se brinuo o vlastitom opstanku. Gimnaziju je pohaao u Osijeku i Poegi,nakon mature otiao je u Zagreb i upisao Pravni fakultet. Od samoga je poetka pokazivaobuntovnu narav i nerijetko se nalazio na poloaju voditelja demonstracija; upravo je zbogtakva ponaanja nekoliko puta zavrio u zatvoru. Ubrzo po dolasku u Zagreb upoznao je AntuKovaia, oduevio se nacionalnim i politikim programom pravaa i ta zagrijanost stvorilaga je najuglednijim lanom stranke. Godine 1881. poznanstvo s Augustom enoom donijelomu je mjesto urednika u ono vrijeme reprezentativnoga hrvatskoga knjievnoga lista, Hrvat-ska vila. U to je vrijeme upoznao i Eugena Kumiia i sprijateljio se sa Stareviem, to mu jedonijelo ugled i popularnost (Harambai 1966: 1012).Harambaiujezaivotaobjavljenonekolikozbirkipjesama:Rumarinke(1883),Slobodarke (1883), Sitnje pjesme (1884), Tugomilke (1887) i Nevenke (1892). Harambai je pisaopjesme u prozi, omladinske pjesme, kritike, feljtone, pokretao knjievne asopise: Hrvatskavila, Balkan, Prosvjeta koji su odigrali veliku ulogu u razvitku hrvatskoga realizma. Haramba-ievo pisanje odredila su tri imbenika: veliko rodoljublje, esto zaljubljivanje i lakoa gra-enja stihova, no uz ove tri javlja se i najopasnija Harambaieva osobina, a to je povrnost.Brz i lagan uspjeh udario je u glavu ovoga mladoga pjesnika pa se utopio u osjeaju uspjehai oduevljenja (Novak 2003: 449). U njegovu patriotizmu nema niega koristoljubivoga, izmi-ljenoga, ali uz sve te slike borbe za domovinu, njegovo rodoljublje ostaje samo platonskaljubav, bez mogunosti realizacije. No, unato toj nemogunosti preobraaja rodoljublja ustvarnost, njegovi stihovi odiu hrabrou i velikom ljubavi prema domovini (Harambai1966: 17): Samokresu ponositi,Ja u rado sedmi biti!Samokresu (Harambai 1966: 14)Strijeljajte nas! Nek se samoSvud zarudi krvca iva!Kukavicam(Harambai 1966: 14)Hladna raka, mrtav ja,To e biti slavan pir!Samrtnice, II (Harambai 1966: 14)Harambai je osim o ljubavi prema domovini pisao i o ljubavi prema eni, iako se roman-tiarska ljubav uvijek usklaivala s rodoljubljem. esto se zaljubljivao, ali ljubav prema Tugomiliostavila je iza sebe najljepe, ali i najneobinije hrvatske ljubavne pjesme. Bio je zadovoljanCASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA40 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 441ENA U PRIPOVIJETKAMA JOSIPA KOZARCA I ANTE KOVAIASanja Ezgeta i Ivana FosiJosip Kozarac, jedan od predstavnika hrvatskoga realizma, rodom iz Vinkovaca, unosi usvoje stvaralatvo daak Slavonije to se oituje u tematici njegovih djela. Teme su razno-vrsne, od ekonomskih i moralnih do psiholokih i onih koje govore o problemima slavon-skih seljaka s kraja 19. stoljea. U zavrnoj fazi svojega stvaralatva, Kozarac postaje prouavateljnaroda, upuujui na moralne, drutvene, gospodarske probleme toga razdoblja, sela i likovakojeopisujeusvojimpripovijetkama.Usvojimdjelimapokuavadosegnutiumjetnikiili ivotni ideal te tako pie zbog sebe, ali i za druge (Jeli 1997: 9). Kozarac i Kovai nastoje do-segnuti nutrinu lika, usmjeriti panju na njegovu osobnost, ponaanje u razliitim prilikama iokolnostima, doarati koje je njihovo pravo lice ili nas zbuniti dvolinim likovima i karakterima.Pripovijetka TenaPripovijetka Tena smatra se prijelaznim korakom iz faze proete moralnim i gospodarskimproblemima u fazu u kojoj prevladava psiholoka tematika. Prodiranjem kapitalizma u Slavoniju,Kozarac je svjestan da njegova Tena prikazuje propadanje zadruga, seljaka. Zanimljivo je to Kozarac vlastitu zemlju prikazuje u liku mlade, lijepe ene, koja pada pod utjecaj nemorala zakoji se ne moe sa sigurnou rei tko je kriv, drugi ljudi ili ona sama.Tena je lijepa, mlada djevojka koja je svojom ljepotom oarala gotovo sve mukarce svo-jega sela: Kada je nastupila sedamnaestu godinu, poe se raspupavati i to tako naglo, da je svakidan drugaija, svaki dan ljepa bivala. Ona, sve do sada uspavana ivotna snaga, briznula najed-nom u sav mah; u visinu nije vie rasla, nego se samo zaokruivala, dokle god joj nije punoa sa visinom u potpuni sklad dola (Kozarac 1997: 43). Nakon majine smrti mijenja se Tenin pogledna svijet i ivot, tek tada osjea potpunu slobodu u kojoj uiva u punom smislu rijei. Nije punorazmiljala,aniosjeala,samajeupravljalasvojomvoljom,svojimosjetima,nijeviebilo nekoga tko e mariti i brinuti za nju. Razlog Tenina poimanja ljubavi mijenja vodnik JaroslavBeranek koji se u nju zaljubljuje. Nakon njegova odlaska, preputa se bogatau Leonu Jungmannu, ali ne iz ljubavi, vesamo iz potrebe i zbog koliine novca koji on posjeduje: To su bili oni asovi, u kojima mnogaena pada i kleca pred silom i sjajem bogatstva (Kozarac 1997: 52).LITERATURAHarambai, A. 1966. Pjesme i proza. Matica hrvatska. Zagreb.Kranjevi, S. S. 1996. Izabrane pjesme. Matica hrvatska. Zagreb.Mihanovi, N. 1981. Portreti i eseji o hrvatskim piscima. Stvarnost. Zagreb. Novak, S. Prosperov. 2003. Povijest hrvatske knjievnosti. Golden marketing. Zagreb.icel, M. 2005. Povijest hrvatske knjievnosti: Realizam. Naklada Ljevak. Zagreb.CASSIUS KNJIEVNOST ROMANTIZMA I REALIZMA42 Godina IV, Broj 4 Godina IV, Broj 443je oenio generalovu ker Irenu i njih su dvoje postali pojam ljubavi: za njih se govorilo dasu ve na nebu njihove zaruke bile sklopljene. Iako je donna Ines imala mnogo udvaraa,ona je voljela jedino Marijana kojemu je bila vjerna od prvoga do posljednjega dana njihoveljubavi. ivjeli su kao dva boanstva, voljeli su se, potovali se. Oboje su bili sretni i zadovoljni.Za potpunu sreu nedostajalo im je samo dijete. Donna je bila nesretna to su ve pet godinau braku, a nije mu dala najvaniji atribut koji enu ini enom. Marijanov prijatelj, lijenik Radeti, najavio je svoj dolazak u kojem je Donna vidjela spas: Na tu vijest zakrijesilo oko donneInes sjajem, sva njenost enske due zablistala u tim oima, cijela je p